Jedan od ponajboljih suvremenih domaćih slikara mlađe generacije, Zlatan Vehabović, uskoro u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvara svoju samostalnu izložbu pod nazivom Tamno bijela zemlja. Riječ je o projektu realiziranom unutar ciklusa site-specific izložbi, odnosno izložbi suvremenih hrvatskih umjetnika rađenih namjenski za prostor Umjetničkog paviljona. Pokrenut prije desetak godina, ciklus ima izvrsnu recepciju od strane struke, medija i publike.
*Zlatan Vehabović: Gerats & Star (2018.)
Serija slika Zlatana Vehabovića, koje će ovom prilikom biti predstavljene u Umjetničkom paviljonu, rezultat je sudjelovanja autora u ekspediciji na jedrenjaku čija se ruta protezala krajnjom nezamrznutom regijom polarnoga arktičkog mora uz obale otoka Svalbard. Pet tjedana intenzivnog boravka na jedrenjaku u jesen 2016. godine sastojalo se od plovidbe, redovnih iskrcavanja u nenaseljena priobalna područja golemog arhipelaga, aktivnog planinskog pješačenja te obilaska nastanjenih i napuštenih boravišta te manjih gradova regije, a cijelo iskustvo umjetnik je dokumentirao fotoaparatom. Po povratku u atelijer u Zagrebu, iscrpnim revidiranjem umjetnik je podijelio snimljeni materijal u četiri tematske skupine, djelomično samonametnute prirodom podneblja, a dijelom specifičnim osobnim interesima (ekspedicija, pejzaž, povijest / politika regije i ekološka dimenzija umjetnikovog iskustva). Putem kolažiranja te superimpozije različitih dijelova snimljene dokumentacije nastalo je 30 predložaka koji su poslužili za kompoziciju 21 slike koje će kao krajnji produkt ovoga projekta biti izložene u Umjetničkom paviljonu.
Izložba se u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvara u četvrtak, 19. srpnja u 20 sati, a ostaje otvorena do 2. rujna. Glavni kustos izložbe je ugledni hrvatski likovni kritičar i povjesničar umjetnosti Branko Franceschi. Za vrijeme trajanja izložbe Umjetnički paviljon bit će otvoren za posjetitelje prema redovnom radnom vremenu, od utorka do petka od 11 do 20 sati, odnosno petkom do 21 sat.
*Zlatan Vehabović: Signal (2018.)
*Zlatan Vehabović: Tangen (2018.)
U nastavku pročitajte ulomke iz teksta Branka Franceschija:
“Kad bi postojao hodogram po kojem bi se u Hrvatskoj mogla planirati uspješna umjetnička karijera, slučaj akademskog slikara Zlatana Vehabovića poslužio bi kao savršen obrazac. Desetljeće nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti na kojoj je danas asistent na odsjeku slikarstva, kurikulum njegove karijere sastoji se od svih potrebnih samostalnih i skupnih izložbenih postaja kumulativno nadopunjenih nagradama, a sve u postupnom razvoju prema samostalnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu kao jednom od vrhunaca karijere vizualnog umjetnika na hrvatskom kulturnom obzoru. Budući da ovaj po životnoj dobi još uvijek mladi umjetnik uživa jednoglasnu podršku i struke i publike, a dobro kotira i na misterioznom „ima ga – nema ga“ hrvatskom tržištu umjetnina, ali i na onomu konkretnijem a to je međunarodna scena, utemeljeno se može ustvrditi da je Zlatan Vehabović reprezentativni umjetnik generacije stasale u posttranzicijskoj Hrvatskoj. […]
*Zlatan Vehabović: Hladno plavo (2018.)
Prethodni Vehabovićevi ciklusi nastali su na temelju interpretacije tuđih iskustava pretočenih u tekst i fotografije. Izložba Tamno bijela zemlja, koncipirana za zagrebački Umjetnički paviljon, nastala je prema vlastitom iskustvu i fotografskoj dokumentaciji koju je sâm snimio, zahvaljujući sudjelovanju na umjetničkoj rezidenciji The Artic Circle, istoimene američko-nizozemske nevladine organizacije sa sjedištem u Brooklynu. Umjetničke rezidencije postale su posljednjih desetljeća masovni pokret koji umjetnicima omogućuje stipendirano iskustvo i razmjenu ideja s kolegama iz svih krajeva svijeta u više-manje uređenom okruženju, formiranom po mogućnostima i vizijama njihovih osnivača. The Artice Circle, kao što mu samo ime kaže, grupi umjetnika omogućuje iskustvo kontrolirane avanture krstarenja u Arktičkom krugu kao potencijalno, ali neobvezno nadahnuće za umjetnički rad. Krajnji cilj putovanja je otok Svalbard koji će zbog svoje rubne geografske pozicije, kao i nama nepoznati članovi ekspedicije, postati idealnim motivom Vehabovićeve distopijske vizije svijeta. Na Svalbardu su pod dominacijom surovoga prirodnog okruženja podjednako uočljivi tragovi globalnog zatopljenja kao propali i tekući ljudski napori u ostvarivanju egzistencijalnih uvjeta, reguliranju složenih političko-ekonomskih interesa usmjerenih na arktičko područje i uspostavljanju kakve-takve kohabitacije s prirodom. Vehabovićeve kompozicije stoga dosljedno suprotstavljaju ljudski lik ili njegove predmete i konstrukcije s veličanstvenim okruženjem koje u objektivnom nedostatku uvriježenih prirodnih ljepota očarava surovošću stijena, ogoljenim tlom, ledom, pustim nebom i morem. Vlastita vizualna dokumentacija Vehaboviću je poslužila da u prostoru Umjetničkog paviljona razvije svojevrsnu ambijentalnu naraciju koja u odnosu na prethodno realizirane cikluse, koncipirane kao grupe tematski, tehnički, pa i dimenzijama srodnih pojedinačnih slika, pokazuje njegovu ambiciju za stvaranjem kompleksnog prostorno specifičnog izložbenog projekta. Dobro procijenivši prostorne aspekte Paviljona, a posebno značajku da se s točke ulaska u njegovo središte praktično može sagledati cijela izložba, Vehabović se odlučio za razvoj ciklusa i naracije kroz dinamičan međuodnos slika. […]
*Zlatan Vehabović: Aurora (2018.)
Tamno bijela zemlja predstavlja nam Zlatana Vehabovića kao zrelog umjetnika koji je u potpunosti ovladao ne samo svojom izabranom disciplinom, već i svim koncepcijskim, produkcijskim, logističkim i komunikacijskim aspektima umjetničkog stvaralaštva, koji reguliraju i pozicioniraju umjetnikov status u aktualnoj strukturi kulturnog okruženja. Hrvatska je tako dobila još jednog umjetnika s kojim se može usporediti s kulturnim velesilama.”
*Zlatan Vehabović: Posljednja velika kadmij crvena (2018.)
