piše: Silvija Dogan
Krajem kolovoza predivan gradić Portland u američkoj državi Oregon okupio je mnogobrojne umjetnike stripa, vizualne i eksperimentalne umjetnosti u kolektiv zajedničkog stvaralaštva na festivalu “The Projects”. Otvorena zajednica Portlanda uživala je u potenciranju svojih, ionako prepoznatljivih karakteristika grada, bogatog umjetnicima i njihovim suradnjama.
U takvoj plodonosnoj atmosferi svoje mjesto i izričaj pronašla je i mlada hrvatska autorica stripova Dunja Janković koja je, uz pravo mjesto, pronašla i pravi trenutak za organiziranje The Projectsa. Organizirane radionice, panel-diskusije, opuštena predavanja na krovovima portlandskih zgrada, projekcije, izložbe i koncerti punili su festivalski raspored i program. U nastavku pročitajte što mi je Dunja ispričala o samom projektu.
*Dunja Janković
Što te dovelo u Portland, koliko si dugo već ovdje i kako je festival “The Projects” dobio svoj dom u Portlandu?
Dunja: U Portlandu sam završila nakon studija u New Yorku, a posljednjih pet godina živjela sam na relaciji Portland – Hrvatska. Portland je grad veličine Zagreba s vrlo razvijenom i progresivnom umjetničkom scenom gdje je općeraširena mantra: “Sve je moguće.” Na strip-sceni situacija je bila spremna za ovakav projekt. Portland je pun umjetnika stripa i ta scena je dosta umrežena s drugim umjetničkim scenama, a sve se bazira na stvaranju i suradnji. Kako smo i mi na toj sceni već odrasli i postali zreliji, tako smo odlučili krenuti u festivalski pothvat. Bilo je krajnje vrijeme za taj pothvat jer ovakav tip festivala nije do sada postojao u SAD-u. Strip-festivali su koncipirani kao “book fairs”, mjesta za trgovinu knjigama, pri čemu svi igraju potpuno neprirodne uloge: umjetnik je grozan prodavač, a kupac je sramežljivi “nerd”. Odlučili smo to izokrenuti i staviti naglasak na stvaralaštvo, kolaboraciju, druženje i umrežavanje.
Strip je, ionako, u ovoj eksperimentalnoj i alternativnoj inkarnaciji totalno neprofitabilan medij te smo odlučili potpuno prigrliti taj njegov identitet.”
Na koji su način umjetnici prezentirali svoj rad na festivalu?
Dunja: “The Projects” je festival stripa i narativne umjetnosti (dovoljno širok pojam) koji traje četiri dana i usmjeren je na multimedijalno djelovanje i kolaboraciju. Umjetnici crtaju i kolažiraju na zajedničkim radionicama, predstavljaju svoje muzičke projekte, kolaboriraju s lokalnim muzičarima i video-umjetnicima, izvode performanse i predstave te projiciraju video-radove i animacije u raznim galerijama i klubovima u Portlandu. Prošarali smo cijeli Portland sa svojim događanjima i umrežili puno lokacija i ljudi. Svestranost je “lajt-motiv” festivala.
Glavna festivalska događanja zbivala su se u Independent Publishing Resource Centeru (IPRC-u), instituciji koja njeguje “uradi sam” djelovanje putem literature i stripa. Danju su se tamo održavale otvorene i besplatne radionice, izložbe, predavanja, a u večernjim satima se na krovu IPRC-a velika, osunčana terasa transformirala u okupljalište na kojem su se odvijali koncerti, “comedy” i “talent show”, uz obavezno portlandsko pivce i pogled na panoramu grada.
Publika je uživala u besplatnim radionicama i vlastitom kreativnom prepuštanju u izradi maski, perika, kolaža, crtanju i kombiniranju različitih medija. Dodatno zanimljiv aspekt bio je spajanje publike, zainteresiranih prolaznika i umjetnika u jedan kolektiv, u kojem, gledajući izvana, nisu bile vidno izražene različite uloge i titule pa se na iznenađenje mnogih nerijetko postavljalo pitanje: “Kakvom se ti umjetnošću baviš ili na kojem projektu radiš?” Takva vrsta integracije izrodila je preispitivanje vlastitih granica, tj. odmak od njih, a ishod je bio uvjetovan oslobađanjem kreativnosti koju svaki čovjek posjeduje.
Kako je osmišljena uloga publike na festivalu?
Dunja: Festival je baziran na interaktivnom konceptu. Primarno postavljena pitanja bila su na koji način angažirati posjetitelja, publiku, kako ih što bolje povezati s umjetnicima i kako ukinuti hijerarhiju i predodređene uloge?
To je dosta zanimljiva pozicija za sve umjetničke akcije koje se odvijaju danas. Odmak od elitizma i integriranje umjetnosti u svakodnevicu. Konkretno na “The Projects” umjetnici vode besplatne radionice, otvorenog tipa, izrađuju se murali u javnosti, predstavljaju projekti, organiziraju koncerti bendova i “comedy show” na krovu usred bijela dana. Publika je pozvana u igru s “green screenom” iza izvođača, potiče se akcija i interakcija, stvara se jedna velika kućna atmosfera i tim povezivanjem amplificira se energija cijelog projekta. Svi su sudionici, nitko nije samo promatrač.
Kako je “brat festival”, tvoj projekt ŠKVER koji se odvija na Malom Lošinju, utjecao na razvoj “The Projects” festivala?
Dunja: ŠKVER projekt orijentiran je na raznolikost zastupljenih medija, a centralna je ideja odmak od dominacije ka kolaboraciji različitih medija. Taj princip sam pokušala prenijeti i u tkivo “The Projectsa”, posebice zbog prohodnosti i lakoće stvaralaštva u kreativnoj zajednici Portlanda. Razlog tome su raznovrsna scena i nevjerojatan broj odličnih umjetnika koji u Portlandu žive i stvaraju. Kod ŠKVER-a cijelu tu situaciju i atmosferu tek moraš dovesti na otok da bi mogao početi raditi. No, nije samo ŠKVER utjecao na “The Projects”, već cijela mreža sestrinskih festivala iz regije koja prvenstveno njeguje strip, ali i druge rubne medije. Tu su Novo Doba (međunarodni festival nesvrstanog stripa u Beogradu) kao najjače okupljalište strip (glazba, video, animacija) autora/ica na ovim prostorima. CRACK festival u Rimu, koji sam prvi puta posjetila gostujući sa strip kolektivom Komikaze, a koji okuplja više od tisuću umjetnika i gostiju iz cijeloga svijeta u nevjerojatnoj, skvotiranoj tvrđavi Forte Prenestino, također je utjecao na moj razvoj i ideje iz kojih se rodio i “The Projects”, između ostalog.
Novo doba, ŠKVER i Crack festivali sada su već vremenski i organizacijski povezani. Održavaju se jedan iza drugoga u lipnju svake godine pri čemu se povezuju programi, dijele troškovi, a umjetnici prenose kao štafete. Toj se mreži priključio i “The Projects” u dalekoj Americi te spojio stari kontinent s novim. Kako to komentiraš?
Dunja: “Nevjerojatno je, kada izgradiš most, koliko ljudi krene hodati po njemu.” Na Malom Lošinju gostovalo je već više od 20 umjetnika iz SAD-a, a prošlogodišnji “The Projects” festival posjetili su jedan od naših najboljih ilustratora, Igor Hofbauer, i Anna Ehrlemark, švedska sestra balkanske strip-scene. Kroz rezidenciju i osnivanje festivala u Portlandu nada je da će još veći broj umjetnika s ovih prostora imati priliku posjetiti taj vrlo bitan i interesantan grad, sa značajnom ulogom na svjetskoj umjetničkoj mapi.
Kako vidiš razvoj ovog festivala u narednih par godina?
Dunja: Nadam se kontinuitetu povezivanja različitih scena i umjetničkih medija. Vjerujem da će “The Projects” sve više postajati luka za upliv novih utjecaja, drugih medija i zemalja. To nudi raznolikost koja je vrlo inspirativna za bilo koju umjetničku scenu, a ovdje je to strip-scena koja i inače ima tendenciju izoliranja. Nadam se da će se to čvrsto međufestivalsko i međukontinentalno sestrinstvo nastaviti, a i da će ova mreža jakih, sada već tradicionalnih festivala, polako mutirati u neku novu, samoodrživu i dugotrajniju verziju, u neke nove akcije, kao što su, npr. pokretanje periodičnog strip/literarnog magazina “Pionir”, glasila underground art/strip/muzičke scene u regiji (“Fijuk mreža” i “Novo Doba”) ili osnivanje umjetničke rezidencije na otoku Lošinju i u Portlandu, preko kojih bi se učvrstio taj most povezivanja i razmjena umjetnika.
Koliko ti prostora i inspiracije ostaje za vlastiti umjetnički izražaj/projekte, uz organizaciju Škvera i “The Projectsa”?
Dunja: Nažalost, jako malo. Nisam organizator, ali nekako mi je u zadnje vrijeme to postala primarna aktivnost. Međutim, želim vidjeti stvari kojih nema, koje ne postoje, a ja mislim da bi trebale postojati. Tako da je i to stvaralački čin na neki način, štoviše, socijalni eksperiment, meni najdraži moment kod ovakvih zbivanja. Naravno, uvijek postoji i onaj drugi stvaralački dio mene koji želim zadovoljiti, a uključuje solitarni i autistični rad na stripu.
Sviđa mi se pozicija da imam oba pola u svom životu, iako su oba dosta različita, ekstremno slabo plaćena i zahtijevaju mnogo truda i vremena. Odlična kombinacija! Nadam se da ću odabirom života na jednom mjestu, pogotovo ako je otok u pitanju, dobiti nešto od tog vremena koje mi trenutno nedostaje.
Sljedeći su planovi temeljitije razvijanje ŠKVER projekta te širenje događanja kroz duži period tijekom godine, povezivanje s drugim gradovima, kako bi se učvrstila prisutnost eksperimentalne i rubne multimedijske scene. Cilj je privući što više svjetskih umjetnika na naše prostore i obrnuto. Ono što trenutno jedva čekam jest zima na otoku, buksanje u studio i crtanje do besvijesti!
Cijelo vrijeme govorimo o nekoj eksperimentalnoj umjetnosti i rubnim, manje populariziranim, medijima kao što je strip. Strip kao jedna životna forma pruža toliko mogućnosti za izražavanje. Potrebno je raširiti ideju o stripu kao umjetničkoj formi koja može biti i apstraktna i eksperimentalna, kao i koketirati s raznim medijima izvan, nužno, likovnih i tekstualnih komponenti, od kojih se najčešće sastoji. Što o toj temi ti imaš za reći?
Dunja: Uzbuđuje me razmišljanje o stripu koji se prenosi sa stranica knjige u virtualni ili u 3D prostor te promatranje ishoda. Mogući rezultat toga je zatvaranje punog kruga gdje se opet vraćamo na pećinske slikarije i duhovnu naraciju. Voljela bih da se forma stripa transformira u novu, interaktivniju razinu komunikacije. U svakom slučaju, navijam za izlaženje izvan okvira i pokušavanje nemogućeg.
U nastavku pročitajte više informacija o festivalu i pogledajte video o “The Projects”
▲▼ The Projects ▲▼ from tiNka on Vimeo.
Umjetnici koji su sudjelovali na “The Projects”: Alex Chiu, CF, Chris Cilla, Cody Brant, Edie Fake, Experimental Half Hour, Free Spirit News, Gridlords, Ilan Manouach, Jason Traeger, Most Ancient, MSHR, Rafael Rodriguez, Robert Beatty, Sean Christensen
Organizatori festivala:
Dunja Janković, umjetnica stripa, predavačica stripa u IPRC-u, organizatorica ŠKVER festivala
Lisa Mangnum, teoretičarka istočnoeuropskih stripova, predavačica stripa u IPRC-u (koautor Stripovi: Contemporary Comics in Croatia in Serbia)
Jason Leivian, vlasnik Floating World Comics shopa, organizator DMTV Animation Festivala
Sean Christensen, Gridlords
Joshua Kermiet, Free Spirit News
Experimental Half Hour
Fotrografije: Tinka Ines Kalajžić i Silvija Dogan
*Tinka Ines Kalajžić i Silvija Dogan
