Galerija Modulor koja djeluje u okviru Centra za kulturu Trešnjevka jedina je zagrebačka galerija posvećena pitanjima arhitekture i prostora te dizajna (osim naravno, povremenih galerija koje djeluju u sklopu stručnih udruženja, poput npr. Društva arhitekata Zagreba na Trgu bana Jelačića ili izuzetno aktivne i vrijedne galerije Hrvatskog dizajnerskog društva). Premalo je to za grad tako bogate arhitektonske kulture kao što je Zagreb, gotovo da bi svaki od 13 gradskih centara za kulturu mogao imati svoju galeriju posvećenu pitanjima kulture prostora. No, tome nije tako, što je i znak zapostavljanja, umjesto njegovanja te kulture.
Galerija Modulor u 2020. godini obilježila je 40 godina postojanja. Njenu prethodnicu, Galeriju DDT (DDT je skraćenica za Društveni dom Trešnjevka) vodio je Anđelko Hundić te je profilirao promoviranjem umjetnika koji su tada bili na margini interesa, a kasnije postali korifeji suvremene vizualne umjetnosti u Hrvatskoj. Tako su u Galeriji DDT izlagali Boris Demur, Goran Petercol, Željko Jerman, Marijan Molnar, Tomislav Gotovac, Vlado Martek, Vladimir Petek i drugi. Galerija je bila toliko avangardna da je to zabrinulo Samoupravnu zajednicu Općine Trešnjeva koja 1987. godine Hundiću šalje dopis koji između ostalog kaže i sljedeće: “Konstatirano je da su u zadnje dvije godine učestale primjedbe da Galerija prezentira isključivo nove tendencije u likovnoj umjetnosti, što nije u potpunosti primjereno općinskoj galeriji čija je osnovna funkcija difuzija i animacija za likovnu umjetnost u cjelini”.*
Anđelko Hundić također je predlagao drugačije dispozicije galerije, koja, nažalost, do danas ostaje prolaznom.
S izložbom Tomislava Premerla u lipnju 1990. godine, galerija je preimenovana u Modulor. Izložba se odnosila na Premerlovu antologijsku knjigu Moderna arhitektura između dva svjetska rata. U Galeriji su izlagali poznati povjesničari arhitekture poput Ive Maroevića, arhitekti poput Ljubomira Miščevića, Radovana Dellalea, Boška Budisavljevića, ali i fotografi, a vrata je redovno otvarala i umjetnicima (Andrea Kulunčić, Greiner&Kropilak, Amela Frankl…) te raznim udrugama. Djelovanje Galerije Modulor naročito je obilježila osebujna figura Fedora Kritovca, arhitekta i sociologa, posvećenog gradskom detalju i uličnoj ikonografiji, usmjerenog na mikrourbanizam. Kritovac je sâm ili s kolegom Radovanom Dellaleom ostvario niz značajnih pogleda na urbanizam Zagreba (npr. izložbe Klupa u gradu, Dvorišne ulice, Tradicija stanovanja na Trešnjevci – Naselje prve hrvatske štedionice, Stara Trešnjevka na kraju stoljeća, Dossier Vrbik, Preneseni interijeri i dr.). Zato je Fedor Kritovac dobio i svoj ugao na zgradi Centra za kulturu u obliku komemorativne ploče koja glasi: Ugao Fedora Kritovca.
Galerija Modulor već desetljećima prikazuje osvrte na fenomene zagrebačke arhitekture ali i šire, otvarajući neka poglavlja koja daleko veće institucije nekako nisu stigle, poput npr. izložbe o Cvjetnom naselju Vlade Antolića autorice Lejle Mehulić, ili pokrivajući novije produkcije i vrijedna suvremena urbanistička promišljanja Trešnjevke ali i drugih zagrebačkih kvartova.
U nastavku ovog teksta osvrnut ću se na recentnu produkciju Galerije Modulor, krenuvši unazad, od zadnje u nizu održane ovogodišnje izložbe prije ljetne pauze. To je Budućnost trnjanskih kontrasta autora Melite Čavlović i Antuna Sevšeka (6.-23. lipnja 2023.). Izložba je koristila metodu studioznog simultanog proučavanja “strateških akcija odozgo i malih reakcija odozdo, s terena”, a “[n]amjera je da se spomenute reakcije, točnije pejorativno nazivane i efemerne ‘divlje izgradnje’, prikažu kao stvarni agenti u prostoru koji su ne tek proizvoljno operirali na terenu već i efektivno omogućavali ili osujećivali bilo koju predviđenu planersku koncepciju. Ta često puta opisivana manje važna ili alternativna povijest, vječno ostavljena na čekanju, naprosto se više razotkriva kao ona koja nije mirovala i pasivno čekala priliku za realizacijom te druge, vječno naprednije i superiornije vizije razvoja, već je promišljala, pregovarala i usmjeravala pitanja vezana za svoju blisku budućnost”.** Jukstapozicionirajući u postavu izložbe georeferencirane aerofotogrametrijske karte s detaljima kao što su crteži trnjanskih kroničara poput Matije Pokrivke ili citata iz raznih trnjanskih biltena i lokalnih glasila, te referirajući na značajne (i u Moduloru ranije predstavljene izložbe) poput Grada za rušenje Boška Budisavljevića, ova izložba otvorila je prostor za diskusiju o trnjanskom prostoru te daljnja istraživanja koja se moraju dogoditi kako bi se održale njegove kvalitetna strane, a diminuirale posljedice pretjerane ekspanzije koja je eksplodirala 2000-ih. Pod-teme unutar velike krovne teme Trnja, geometrijskog ali i administrativnog pa i sveučilišnog centra Zagreba, poput gradnje zgrade HRT-a i pripadajućih novogradnji npr. tek treba otvoriti. Povijest grada se neće ispisati sama. U međuvremenu, ovakve izložbe bi vrijedilo seliti i u predvorje gradske uprave u Ostrogovićevu zgradu, kako bi ih vidjelo što više ljudi i izvan struke, te kako bi demokratizacija rasprave o prostoru bila što argumentiranija i dostupna što većem broju građana/ki. Zadnja rečenica u katalogu izložbe indicira taj smjer: “Neminovno preostaje nalaženje novih oblika partnerstva Grada i privatnog kapitala u transformaciji i dalje supstandardnih no životno i ambijentalno i dalje vitalnih preostataka trnjanskih kontrasta”. Dodala bih da u tom nalaženju treba u jednadžbu upisati važan faktor, a to je: protupotresni propisi i njima prilagođena gradnja i urbana pravila (nikako nauštrb kvalitete arhitekture i urbanizma već, naravno, u dosluhu).
Galerija Modulor ne bavi se samo Zagrebom, što je doslovce plastično pokazala izložba Ante Svarčić i Ulica Ruđera Boškovića (16. svibnja – 2. lipnja 2023.) o jednom od najboljih poteza Splita 3, autorica Jelene Borote, Mariane Bucat i Višnje Kukoč. Kao što je navedeno u sažetku predavanje koje se održalo u sklopu izložbe: “Ulica Ruđera Boškovića je pješačka ulica postavljena u smjeru rimske centurijacije. Ortogonalna mreža pješačkih puteva i stambenih ulica je kostur koji nosi i povezuje cijeli Split 3. Arhitektonsko rješenje ulice Ante Svarčić je utemeljio na osnovnom urbanističkom rješenju koje je rezultat urbanističkog natječaja za treći gradski rajon i na provedbenom planu za cijelo naselje. Svojim rješenjem dao je značajan doprinos hrvatskoj, ali i svjetskoj arhitekturi.” Briljantnu inovaciju ovog maestralnog urbanističkog poteza bilo je moguće iščitati i uz pomoć na izložbi izložene nedavno restaurirane makete koja prikazuje središnji dio ulice građen od 1970. do 1979. godine, a koju je izradio Zlatko Viđak, maketar Urbanističkog zavoda Dalmacije, a restaurirao Vanja Valtrović. Ovakve izložbe dodatan su poticaj da Ulica Ruđera Boškovića jednom poveže sada više i ne tako novi dio grada s morem, plažom, šetnicama i lukom, što je bilo planirano ali se nikada nije dogodilo. U međuvremenu, divlja gradnja je buknula i u Splitu i oko njega, što će provođenje tog dobrog plana otežati, no ne znači da od njega treba odustati.
Galerija Modulor je i mjesto čestih intersektorskih suradnji, čega je dobar primjer izložba Dispozicija 2023_dijagram dijaloga /arhitektura muzika/ cir.co.lo (travanj 2023), uz radionice održane u suradnji s trećom godinom preddiplomskog studija Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tema radionice bili su procesni kompozicijski dijagrami kao poveznica različitih umjetnosti pa su i voditelji bili iz različitih povezanih umjetničkih disciplina: arhitektica Ivana Tutek (AF, Atelier Minerva), multimedijalni umjetnik, pjesnik i dizajner Stanislav Habjan (Dialogues, Dućan metafora, Orkestar Skala do Sunca, Car je gol/) i arhitektica i glazbenica Bernarda Lukač (Atelier Minerva, DDR). Studenti su tako okviru prostora Galerije projektirali dijagram događanja (scenarij akcije: prostorne, likovne, glazbene, multimedijalne…), odnosno apstraktni mehanizam koji je aktivirao zadani segment ili cijeli prostor kao apstraktni kompozicijski dijagram tj. arhitektonski konstrukt za odabranu muziku.
Od ovogodišnjih izložbi svakako treba naglasiti onu o Marijanu Haberleu autorice Jasne Galjer, redovite profesorice na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Prolegomena za modernu: društveno angažirana arhitektura Marijana Haberlea između vizije i realnosti (26. siječnja – 20. veljače 2023.) koja je ostvarena u suradnji s Hrvatskim muzejom arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiju djelatnost očito na neki način i komplementira. Kao što u katalogu izložbe autorica navodi: “(…) usporedna analiza arhitektonsko-urbanističkog rješenja Zagrebačkog zbora i njegovog proširenja, koje uključuje i (neizvedeni) most što je trebao povezati dijelove Velesajma s obje strane Savske, s Haberleovim idejnim rješenjem novog Zagrebačkog velesajma preko Save, ukazuje na kontinuitet Haberleovih vizija o novom gradu od 1930-ih d 1960-ih (…)”.*** U manjem mjerilu, Haberle je autor i kompleksa stambene zgrade s kino-dvoranom (i danas kino-dvorana pod nazivom Kinoteka, iako tu funkciju već dugo obnaša Kino Tuškanac), što je jedan od dva primjera takvih stambeno-kino kompleksa u Zagrebu (drugi je nekadašnje Kino Union, kasnije Mosor, Zvonimirova 63), koji svakako vapi za suvislom obnovom, ali i određenom restitucijom tog prostora kao javnog dobra.
Kao što pokazuje ovaj kratki pregled njenog djelovanja, Galerija Modulor pokazuje da je u jednom maloj, dapače gotovo improviziranoj, kvartovskoj galeriji moguće raditi vrlo kvalitetne programe koji ukazuju na domaću produkciju kvalitete koja odzvanja i van granica lijepe naše, za što je zasigurno zaslužna i dugogodišnja voditeljica Galerije, Saša Martinović Kunović. Oni politički dušebrižnici s početka teksta mogu itekako biti zadovoljni, jer se ispunjava i didaktička uloga u mikro-zajednici, no stvara se i translokalna vrijednost. Na nekim novim političarima je da tu translokalnu vrijednost prepoznaju te da trešnjevačkoj galeriji za arhitekturu i dizajn omoguće bolje uvjete rada, a odista: Zagreb ima i kapaciteta i potrebe da svaki kvart ugosti jednu takvu galeriju i diseminira znanje o vrijednostima bogate arhitektonske, dizajnerske i urbanističke baštine zagrebačkih kvartova te da djeluje na promišljanje novih generacija na tom tragu. Zadaća lokalnih centara za kulturu je upravo tada ispunjena: kada se tragovi ne uništavaju i ne skrivaju, već ukazuju na neke već utabane puteve koje treba proširiti i unaprijediti.
* Izvor: Branka Hlevnjak, Galerija “Modulor” – prvih 40 godina. Zagreb: Centar za kulturu Trešnjevka, 2021., str. 10
** Katalog izložbe “Budućnost trnjanskih kontrasta”, autori Melita Čavlović i Antun Sevšek, Zagreb: Centar za kulturu Trešnjevka, 2023., str. 25
*** Katalog izložbe “Prolegomena za modern: društveno angažirana arhitektura Marijana Haberlea između vizije i realnosti”, Zagreb: Centar za kulturu Trešnjevka, 2023., str. 3
Autorica: Sonja Leboš / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
