freelance |ˈfriːlɑːns| adjective,
self-employed and hired to work for different companies on particular assignments: a freelance journalist.
Dok je u domaćem kontekstu freelance rad još uvijek relativno svjež, a nešto starijim generacijama ili široj javnosti i nejasan princip rada, podatci koji stižu s druge strane oceana govore o sigurnom godišnjem rastu freelancerskog tržišta, vjerovatno nagovještavajući novi modus operandi, koji bi i nas kroz nekoliko godina mogao masovnije zahvatiti.
Pitanje je koliko će se tvrdnje gore linkanog članka o povećanju broja marketinških stručnjaka, specijaliziranih odvjetnika i high end konzultanata na našem post-tranzicijskom tržištu zaista obistiniti valjalo bi ostaviti nekom upućenom ekonomskom analitičaru. Osvrnimo se radije na skupinu ljudi iz struke koja po svojoj prirodi naprosto nameće alternativu freelancea versus agencijskog rada – na dizajnere.
Dizajn je termin koji svojim širokim područjem djelovanja i nejasnim granicama omogućava visoku fleksibilnost dizajneru u izboru načina i područja rada, klijenata i složenosti projekata. Freelance rad je stoga čest izbor među mladim i talentiranim dizajnerima, koji zbog svoje upornosti, samosvjesnosti, kvalitete vlastitog rada i već formiranog identiteta, pokušavaju samostalno plasirati svoje kvalitete na tržištu, često a priori odbijajući agencijski/uredski rad.
Nekolicini mladih i talentiranih freelancera čije vam profile donosimo, s različitih područja dizajna, s različitim pristupima i pogledima na svoj rad, postavili smo tri bloka istih pitanja ne bi li pokušali dobiti niz paralelnih svjedočanstava o iskustvima i stavovima o radu, snalaženju, financijama, vremenu i iskustvu. Blok background pitanja skicira prethodno iskustvo, tema strategija vlastiti odnos prema radu i klijentima, a neugodnjak koliziju sa svakodnevicom.
Za početak ćemo ih predstaviti, a onda idemo s pitanjima:
Aleksandra Ana Buković, scenografkinja
*Aleksandra Ana Buković (autoportret)
Aleksandra Ana Buković (1989.) je nagrađivana magistra medijskih umjetnosti i prakse, magistra likovne pedagogije, umjetnica i scenografkinja. Osim rada na nizu radionica, projekata i grupnih i samostalnih izložbi doma i u inozemstvu, sudjeluje prvotno djeluje kao asistentica scenografije unitar HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, potom i kao koautorica na predstavama Studije o dviljoj guski, Sluškinje, Iz života kukaca, a samostalno potpisuje autorske scenografije Umorstva u pauzi za ručak, baleta San ivanjske noći i baleta Sex (pod mentosrstvom Dalibora Laginje) unutar HNK, te Čarobnjak iz Oza (mentor lara Badurina) za INK Pula. Trenutno radi na scenografiji Majstora i margarite unutar HNK Ivana pl. Zajca.
Dario Dević, dizajner
*Dario Dević
Dario Dević rođen je u Zagrebu 1987., a od 2010. magistar dizajna i profesionalni član Hrvatskog dizajnerskog društva. Tijekom studija i nakon diplome freelancer, većinom na poslovima vezanim uz nezavisnu kulturu, vrlo često u suradnji s Hrvojem Živčićem. Uz profesionalno bavljenje dizajnom, piše za kuturni dvotjednik Zarez te glazbeni blog Lake note. Voditelj je niza stručnih dizajnerskih radionica u Hrvatskoj i regiji, te izlagač na nizu skupnih i nekoliko samostalnih izložbi. Dobitnik je nagrade Zgraf Welcome, nagrade Hrvatskog bijenala ilustracije, nekolicine Magdalena, te priznanja Hrvatskog dizajnerskog društva u kategorijama grafičkog dizajna i prostorne grafike. Godine 2011. uz Hrvoja Živčića je uvršten na popis 20 najboljih vizualnih umjetnika mlađih od 30 godina prema izboru njujorškog časopisa Print. Grafički je urednik Kinokluba Zagreb i član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika.
Andro Giunio, dizajner
*Andro Giunio (autoportret)
Andro Giunio djeluje kao samostalni dizajner primarno na području kulture. Trenutno radi kao asistent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici. Godine 2010. zajedno sa grupom autora: Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Maša Poljanec i Tina Ivezić osvaja prvu nagradu na natječaju Ministarstva kulture RH za dizajn vizualnog identiteta i postava izložbe In a Nutshell – Contemporary Croatian Design. Surađuje i sa Irom Payer (Superstudio29) na mnogim projektima, između ostalih: redizajn strukovnog časopisa Udruge hrvatskih arhitekata Čovjek i Prostor, vizualni identitet Tvornica Kulture/Culture Factory za koju dobija počasnu diplomu na ZGRAF-u 11 i ADCC 2012. Silver award (ko-autori Maša Poljanec, Ira Payer), prva nagrada na natječaju Ministarstva kulture za vizualni identitet Festivala hrvatske kulture u Francuskoj, Croatie, La Voici, (2011. godine, ko-autori Maša Poljanec, Ira Payer), vizualni identitet retrospektivne izložbe Vojin Bakić: Svjetlonosne forme u MSU u Zagrebu, i brojni drugi.
U samostalnom radu autor je vizualnih identiteta za ŽednoUho Festival, 2013. i 2014., te SuperUho Festivala u Šibeniku u suradnji sa ilustratorom Mironom Milićem (2014./2015.). Godine 2015. osvaja nagradu za najbolje oblikovanje albuma na festivalu TRESK #6 u Ljubljani. Iste godine oblikuje novi vizualni identitet Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS i vizualni identitet 50. zagrebačkog salona Consistency/Dosljednost održanog u domu HDLU u Zagrebu. Realizirane radove izlaže na izložbama hrvatskog dizajna 07/08, 09/10, 11/12, 13/14, na Danu D 2011. i 2013., ZGRAF 11, i drugim izložbama. Osim strukovne djelatnosti bavi se i glazbenim performansom, nastupa na Platformi novog zvuka: Sinelinea 2012. u Plesnom centru u Zagrebu. Performansi pod radnim nazivom Draft izvođeni su od 2013. godine u galeriji Greta, Kinu Grič i klubovima Kset i Močvara.
Živi i radi u Zagrebu.
Lana Grahek, dizajnerica
*Lana Grahek (foto: Anta Bučević)
Lana Grahek zadnje tri godine radi za Kulturu promjene Studentskog centra u Zagrebu, a zadnju sezonu kao grafička ispomoć HNK u Zagrebu pod vodstvom Lane Cavar, uz stalne izdavačke poslove uglavnom za Ex Libris iz Rijeke. Akademsku godinu 2014/2015. radi kao demonstrator na svim kolegijima tipografije Studija dizajna u Zagrebu, kod profesora Nikole Đureka i Hrvoja Živčića. Prije mjesec dana diplomirala je s radom Eksperimentalno izdavaštvo: Transfer iz digitalnog u tiskani medij — osobne arhive kod mentora prof. Ivana Doroghyja i asistenta Tomislava Vlainića, također na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer Vizualne komunikacije. Od nagrada izdvajaju se dva posebna priznanja za rad TŽV Gredelj — Karel Martens hommage pod mentorstvom profesora Damira Bralića i Nikole Đureka na Danu D 2013. i Izložbi hrvatskog dizajna 1314, te drugu nagradu na Danu D 2015. za diplomski rad.
Ena Jurov, dizajnerica i ilustratorica
*Ena Jurov (autoportret)
Ena Jurov je dizajnerica vizualnih komunikacija, trenutno najsretnija dok radi u Dizajn studiju Plejs za Nigdjezemsku, a magistrirala je storytelling na Konstfacku u Stockholmu.
NJI3, dizajnerski kolektiv – Dina Milovčić, Tessa Bachrach Krištofić i Franka Tretinjak
*NJI 3 (foto: Dora Bilandžić)
NJI3 (Dina Milovčić, Tessa Bachrach Krištofić i Franka Tretinjak) stvaraju vizualne komunikacijame, grafički dizajn, ilustraciju, pokretnu grafiku…
Prvi zajednički projekt bio im je dizajn vizualnog identiteta za KRADU 2012. (Kazališnu reviju Akademije dramske umjetnosti), a od tada iz mnoštva projekata izdvajaju vizualni identitet Dana D 2015., plakat “Samo ljubav” za Vizkulturino Plakatiranje, dizajn za bend Baden Baden i Privremeni muzej dizajna u sklopu Design Districta Zagreb na kojem su radile s Koraljkom Vlajo i Ozanom Ursić.
Sanja Rotter, industrijska dizajerica
*Sanja Rotter (fotografija: Nenad Rotter)
Sanja Rotter magistrirala je na smjeru industrijskog dizajna, svoj rad veže uz drvo, te serijama namještaja Woodoir i nakita Woodoir Noir privlači pozornost stručne javnosti, te dobiva nekolicinu nagrada. Redovito se bavi dizajnerskom edukacijom za djecu i odrasle kroz radionice s drvom, te sudjeluje na međunarodnim izložbama. Magazin Forbes ju 2015. godine ističe kao “jednu od troje hrvatskih dizajnera na koje treba računati”, povodom izložbe platforme WantdDesign u sklopu njujorške manfestacija NYCxDESIGN
BLOK I: BACKGROUND
► Koliko dugo se bavite freelance radom?
Aleksandra Ana Buković: Hm pa teško je odrediti točno vrijeme jer dosta projekata koje smo radili na faksu su bili ili mentorirani ili na neki način sastavni dio praktičnog dijela nastave, međutim neovisno o tome radila sam i na autorskim projektima koji naravno nisu bili financirani. Sam pojačani angažman i rad je krenuo lagano već na trećoj godini Akademije i sve više i više se razvijao. Konkretnije ponude i angažmane kao autorica scenografija sam počela dobivati na zadnjoj godini diplomskog studija što se na sreću nastavlja i dalje.
Dario Dević: S freelance radom počeo sam oko treće godine studija, što će reći da se njime bavim osam godina – od čega šest godina intenzivno i isključivo djelujem kao slobodni grafički dizajner.
Andro Giunio: Neke jednostavne poslove manjeg opsega odrađivao sam već negdje na 4. godini faksa (posljednjoj godini prema starom sistemu), a ozbiljniji freelancerski rad krenuo je nakon što sam diplomirao. Ali to nije bila posljedica stjecanja diplome kao takve, već više nekakav splet osobnih stavova, odluka i prilika.
Lana Grahek: Počela sam raditi krajem druge godine faksa, i od onda kontinuirano radim uz studiranje.
Ena Jurov: Počela sam freelanceati pred kraj preddiplomskog studija, znači prije nekih 5 godina.
NJI3: Okupile smo se još na preddiplomskom studiju, tad smo tek kretale u svijet rada, time i freelanceanja. Diplomirale smo prije godinu i pol i od tad posvećujemo sve vrijeme svijeta ovome.
Sanja Rotter: 4 godine, od završetka faxa.
► Jeste li igdje stažirali?
Aleksandra Ana Buković: Nisam odradila stručno osposobljavanje iako sam imala ponudu koju sam s vremenom odbila, jer mi se činilo da bi me previše onemogućavalo u sudjelovanju na razno raznim projektima van te institucije.
Dario Dević: Nisam.
Andro Giunio: Nisam nikad službeno stažirao u uredu ili nekom studiju, niti sam iskreno o tome ikada razmišljao. Praksu sam stjecao radeći odmah konkretne stvari i zbog toga sam izuzetno sretan.
Lana Grahek: Nikada! Jednostavno do sada nije bilo potrebe za tim.
Ena Jurov: Nisam.
NJI3: Dok smo još bile male i pune sumnji u budućnost, naivno smo pokušavale naći nekoga tko bi nas u paketu primio pod svoje okrilje, dakako dosta neuspješno. Kad smo već odustale od te ideje, u jesen 2015. godine smo kraće vrijeme radile kao kolektiv u studiju Cuculić. To nije bilo tipično uredsko iskustvo, više eksperimentiranje u kojem se on navikavao na nas i obratno. Svakako poučno jer je Vanja odličan dizajner kojeg jako cijenimo. Bilo je zanimljivo vidjeti njegov način (proces) rada. U više navrata nas je uspio nagovoriti da radimo stvari koje bismo lako otpisale ili ih smatramo banalnima. Vanja ima intenzivnu stvaralačku energiju i to lako prenosi na druge, a valjda je i njemu bilo zanimljivo promatrati našu čudnu zajednicu pri radu.
Sanja Rotter: Nisam.
*Aleksandra Ana Buković – scenografija baleta San ivanjske noći
►Jeste li ikada radili u nekom uredu i pod kakvim ugovorom?
Aleksandra Ana Buković: Radim u kazalištu po projektima, ispočetka volonterski a sada i honorarno.
Dario Dević: Nisam.
Andro Giunio: Jedino moje iskustvo blisko tome je u sklopu studija Superstudio29, gdje sam bio otprilike 2 godine. Plaćen sam bio preko autorskih ugovora na mjesečnoj bazi koji bi obuhvatili jedan ili više projekata na kojima sam radio. Nikad se nisam tamo osjećao vezanim na takav neki striktni poslovni način i bilo mi je drago raditi projekte kakve u tom trenutku nisam ni mogao dobiti kao samostalni dizajner što je sve skupa rezultiralo sjajnim iskustvom. Kako sam s vremenom više svojih poslova počeo dobijati van studija ali i krenuo sa angažmanom na Medijskom dizajnu u Koprivnici, zaključio sam kako bi bilo najbolje da nastavim dalje samostalno kao freelancer.
Lana Grahek: Ne. 🙂
Ena Jurov: Nisam.
NJI3: Nijedna od nas nikad nije full-time radila u tvrtci ili uredu, a kratkotrajni izleti u neke slične priče su nas dodatno okuražili da se držimo zajedno.
Sanja Rotter: Radila sam u dvije tvrtke, na autorski ugovor umjetnika.
*Dario Dević – izbor iz serije plakata za program Kino kluba Zagreb
BLOK II: STRATEGIJA
► Radite li u paru, timu ili samostalno?
Aleksandra Ana Buković: Rad na kazališnim predstavama je upravo rad u kreativnim autorskim timovima koje čine režiser, scenograf, kostimograf, koreograf, dizajner svjetla, skladatelj i tako dalje ovisno o vrsti projekta. Bitno je da se ideje međusobno prožimaju i da postoji skladan dijalog među svim područjima. To razlikuje uspješnije timove od onih malo manje uspješnih, a vjerujem da se odnosi u timu vrlo lako mogu zrcaliti u samom produktu odnosno predstavi u konačnici.
Kao autorica scenografije unutar predstave radim samostalno, iako si ponekad ako sam u više projekata paralelno uzmem asistenticu.
Volim raditi i samostalne projekte, vlastite instalacije, objekte i slično, ali i u timovima. Oba načina su jednako bitna i inspirativna za vlastiti rast i napredak.
Dario Dević: I jedno i drugo i treće. Mislim da sam najpoznatiji po suradnji s Hrvojem Živčićem, s kojim oduvijek njegujem otvoren poslovni odnos, pa tako neke projekte radimo skupa, neke samostalno, a neke s drugim dizajnerima ili timovima.
Andro Giunio: Trenutno radim samostalno. Imam iskustva radeći i u paru/timu i takav koncept rada često bude vrlo inspirativan i konstruktivan za veće i kompleksnije projekte kakve inače ne radim na svakodnevnoj bazi.
Lana Grahek: Radim uglavnom samostalno, i to je u principu način rada koji preferiram. Pojedine projekte sam radila u paru, a obujmom veće projekte pak u timu. No, za većinu poslova sam prepuštena sama sebi.
Ena Jurov: Svo troje, preferiram rad u timu, ali to ovisi od rada do rada.
NJI3: Radimo kao kolektiv već četiri godine, svaki poslovni kontakt bilo kojoj od nas završava kao projekt kolektiva. Dijelimo sve — klijente, honorare, projekte, fileove, hranu…
Sanja Rotter: Radim samostalno, ali imam svoju mrežu suradnika.
► Koliko se radni proces freelancera razlikuje od uredskog rada?
Aleksandra Ana Buković: Pa uvelike se razlikuje jer freelanceri posao nose svugdje sa sobom, zapravo si stalno u poslu 24 sata dnevno, nemaš fiksno radno vrijeme, a i to malo slobodnog vremena koristiš za rad, skiciranje, smišljanje, planiranje, nabavu itd.
Također nemaš stalne i sigurne prihode već ovisiš o honorarima za koje najčešće nemaš pojma kada će stići te u početku pristaješ na sve, volontiranje, male iznose, iskorištavanje itd.
Užasno je teško, ali oduvijek sam mišljenja da se sav trud jednog dana isplatiti, na ovaj ili onaj način.
Nekako mi je najbitnije da kroz rad steknem sve više iskustva a prije svega da sam odabrala raditi ono što me ispunjava i što volim.
Dario Dević: Ne znam.
Andro Giunio: Nemam baš puno iskustva u uredskom radu, pa ne bi mogao direktno usporediti. Osim značajne razlike u tome da li radiš za nekoga ili radiš za sebe, tu postoji i faktor vremena, koje ti je u jednom sistemu nametnuto a u drugome fleksibilno i praktički funkcionira bez pravila. Moj radni proces zna biti vrlo kaotičan i često ga svjesno guram u nepredvidljive smjerove. Iz tog razloga mi odgovara fleksibilnost da mogu u bilo kojem trenutku započet neku paralelnu aktivnost koja bi možda pomogla aktivirati kreativni proces, ili poslužila kao odmak, kao npr. sviranje, čitanje ili jednostavno izlazak iz stana. Volim slobodu u organizaciji vremena i svoj osobni prostor djelovanja.
Lana Grahek: Radiš u koje doba dana hoćeš, kojom brzinom i tempom hoćeš, pod uvjetom da si sposoban sam sebi nametnuti iole suvislu radnu disciplinu. Nekad zbog toga ne spavaš tri dana, a nekad imaš tjedan dana slobodno. Život u raju!
Ena Jurov: Nisam radila u uredu 😀
NJI3: Čini nam se, bez obzira na našu situaciju, da je model freelanceanja, koliko god ponekad bio nezahvalan u ovom okruženju, ipak uzeo maha jer je tranzicijski — briše konformistički, a mrski 9 —5 i anticipira neke veće promjene u sferi rada koje su vjerojatno nužne i na pomolu.
Što se tiče osnovnih definicija uredskog rada, imamo radni prostor i donekle definirano radno vrijeme, po čemu se (možda) razlikujemo od dijela freelancera. Što se tiče razlika u odnosu na uredski rad, svako toliko radimo s nekog drugog mjesta, a i relativno često se znamo zavarati kraćim putovanjem pa nas to spašava od klasične definicije rada/posla/ureda i zamora koji ona obično podrazumijeva.
Najbitnije, postupamo s poštovanjem i odgovornošću jedna prema drugoj, što je možda najbolji motivator koji netko može imati (očito bolji i od novca (: )
Sanja Rotter: Potpuno se razlikuje.
*Andro Giunio – dizajn za festival eksperimentalnog filma 25 FPS
►Kako otprilike izgleda vaš prosječni radni dan i koliko je takav način rada dinamičan?
Aleksandra Ana Buković: Pa kao što sam i navela ranije u poslu si 24 sata dnevno. Ovisi dosta i o fazama rada i razvoja same predstave. Tako u početnom periodu, koji traje otprilike od 6 mjeseci pa do u nekim slučajevima 3 mjeseca prije same premijere predstave, najviše vremena provodim radeći skice, te dogovarajući i osmišljavajući ideje. Potom slijedi faza konačne razrade i predaje skica, odlaženja na probe, te same izrade scenografskih elemenata u radionicama što najčešće znači odlazak svaki dan ujutro do radione, eventualno nabavu rekvizite i materijala, odlazak na jutarnju probu te na popodnevnu probu. Završna faza je kada smo na pozornici, postavljamo scenografiju, light, dolaze kostimi te slijede poslijednje kompletirane probe prije same premijere i tada smo često i po cijele dane u kazalištu.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je vrlo dinamično i nikada dosadno ☺
Dario Dević: Moj neuredan životni stil i dinamičnost nezavisne dizajnerske prakse usko su isprepleteni i teško mi je procijeniti u kojoj mjeri jedno uvjetuje drugo. Nekad ustajem u sedam, nekad u jedanaest – to više ovisi o
nepredvidivom bioritmu nego o količini obaveza, a samo po sebi uvjetuje koliko ću dugo te večeri ostati budan. Kako god, prvu polovicu dana uglavnom zauzima odgovaranje na poslovne korespondencije i unošenje korekcija i sličnih sitnih poslova. Poslijepodne, kad većina klijenata prestane odgovarati na poruke i mejlove, slijedi vrijeme za više-manje neometan kreativniji rad. Principijelno se trudim ne raditi noću ili vikendom.
Andro Giunio: Nisam siguran da je moguće opisati prosječan dan, jer razlike znaju biti dosta ekstremne. Generalno, frekventnost i vrsta posla uvjetuje kako će mi izgledati dani i tjedni. Često se to pretvori u neke “modove” jutarnjeg, dnevnog ili noćnog rada koji se izmjene nekoliko puta u godini. Gotovo je konstantna situacija u kojem radim dva, tri ili više projekata istovremeno koji sadrže potpuno različite procese rada: od jutarnjih slanja mailova vezanih uz jedan projekt, popodnevnih sastanaka vezanih za drugi i noćnog prelamanja knjige za neki treći projekt. Mogućnost stalnog prebacivanja fokusa sa jednog sadržaja na drugi i žongliranje sa više projekata istovremeno smatram inspirativnim i vidim kao veliku prednost takvog načina rada. Između ostaloga, omogućuje ti da bolje sagledaš pojedini projekt jer nisi vizualno prezasićen samo s jednim. Dinamika je stalno prisutna i to mi odgovara.
Lana Grahek: Radim od doma, pa si u pravilu ne uvjetujem da odem negdje raditi ili da radim u određeno vrijeme. Ustanem oko 9, popijem čaj, odgovorim na mejlove i krećem raditi. Ako mi ne ide, ili nemam neki striktni rok, odem u grad obavljati stvari ili popiti kavu, i nastavljam popodne. Ukoliko rad podrazumijeva smišljanje nečeg novog, to obično radim uvečer – ležim, slušam muziku i smišljam. Onda napravim grubu skicu, odem spavati i ujutro dovršim. Eto, očito je takav rad dinamičan jer nemam neku striktnu radnu rutinu.
Ena Jurov: Svaki je drugačiji, imam duge faze u kojim danima radim redovito od 10 do 6-7, faze kad se u ateljeu pojavim tek oko 7 navečer pa radim dok ne završim poslove i faze kad danima i danima ne radim ništa.
NJI3: Nalazimo se u ateljeu koji nam ustupaju Tessini roditelji (hvala!), kratko prokomentiramo što trebamo obaviti i ako je nužno rasporedimo zadatke, slijedi ufuravanje u rad, zatim kontemplacija nad ručkom pa kombinacija rada i probavljanja, ako je dobar dan, bijeg na trening. Ako nije dobar dan (ili tjedan), onda radimo dok ne svisnemo. Nije rijetkost. Dinamika je konstantna u količini i u vrsti posla, šaltanju s projekta na projekt, ali i sitnim spontanostima na svakodnevnoj bazi jer nastojimo ne živjeti posao, nego učiniti taj rad sastavnim dijelom života (ako baš nije ekstremni kaos, onda sva ljudska prava bacamo niz rijeku).
Sanja Rotter: Vrlo je dinamičan, kombiniram rad od kuće, rad u radionici i letenje uokolo po sastancima i kod suradnika
► Kako promovirate svoj rad i kako se umrežavate s klijentima?
Aleksandra Ana Buković: Pa pošto sama izrada web stranice i ostalih virtualnih načina predstavljanja vlastitog rada zahtjeva dosta vremena i truda kako bi sve izgledalo perfektno no nažalost teško ulovim vremena za posvetiti se takvoj promociji vlastitog rada. Već neko vrijeme osjećam potrebu za vlastitom web stranicom te sam sigurna da ću tu potrebu uskoro i ostvariti.
Zasad se promoviram putem privatnog facebook profila, instagrama, te na vimeu imam nekoliko video skica iako mislim da najbolje pali usmena predaja, preporuke, živi kontakt s ljudima je nezamjenjiv jer odmah možeš zaključiti da li s nekime klikneš ili ne.
Dario Dević: Mislim da je uglavnom riječ o usmenoj predaji. Kako se bavim uglavnom kulturom i poslovima manjeg opsega, međusobna umreženost klijenata najčešće dovodi do novih poslova. Rad promoviram na izložbama dizajna, društvenim mrežama, te osobnoj web-stranici, no mislim da je glavna caka u tome da su potrošači kulturnih sadržaja za koje radim/o dizajn često i potencijalni novi klijenti, tako da se često dogodi da ljudi ponude suradnju nakon što su uživo vidjeli neki prijašnji rad.
Andro Giunio: Do sada mi se pokazalo kako je dobro napravljen dizajn najbolja promocija, dakle tu se radi o nekoj vrsti usmene predaje u većini slučajeva. Često mi se zadnje vrijeme događa da me zovu ljudi da radim s njima na osnovu nečega što su vidjeli da sam radio prije i to je najbolja situacija. Zbog toga sam vrlo ponosan i zadovoljan jer to znači da sam radio nešto dobro i da sve ovo skupa ima nekog smisla. Web je skoro gotov i uskoro će biti online (www.androgiunio.net)
Lana Grahek: Isključivo usmena predaja, nemam ništa relevantno na webu. Svake godine si kažem ‘joj moram napraviti taj sajt’ i nikad ništa. Evo, možda ove godine!
Ena Jurov: Većinom usmenom predajom, tu i tamo netko vidi moje radove na internetu (pretpostavljam na facebooku ili tumblr-u, ne vjerujem u neku promišljenu promociju putem društvenih mreža pa uploadam radove kako mi dođe)
NJI3: Umrežavanje s klijentima se uglavnom (isključivo) na našu sreću za sad događalo usmenom predajom. Tek odnedavno imamo facebook page, ali još nije nastupio val promjena po tom pitanju (čekamo da novi klijenti navale), a s jesenjim kišama bi nam trebao izaći i web. Nismo pobornice agresivne samopromocije, nadamo se da će se stvari razvijati i bez toga.
Sanja Rotter: Nemam svoj web nego samo mrežu Behance i do klijenata dolazim najviše usmeno predajom. Preporuke su mi uvijek bile ključne u nalaženju posla.
*Lana Grahek – k, časopis za književnu i kulturnu teoriju
► Jeste li razmišljali o co-workingu, start-upovima, kreativnim inkubatorima i sličnim platformama kao odskočnoj dasci?
Aleksandra Ana Buković: Pa zasad nisam imala potrebu za start-up inkubatorima i sličnime iako mislim da je to super stvar koja uvelike može pomoći pri razvoju vlastitih strategija rada i stjecanju kontakata.
Razmišljala jesam o co-workingu, osnivanju udruge, već i jesam članica nezavisnog B.A.K.A. kolektiva s kojima je uvijek užasno inspirativno raditi jer smo sami svoji majstori i imamo slobodu biti glupi i nesavršeni, a opet užasno sretni s onime što napravimo. Nezamjenjiv je osjećaj kada imaš tim ljudi istomišljenika s kojima od nule napraviš sve i kada ne odgovaraš nikome osim samome sebi.
Dario Dević: Nisam.
Andro Giunio: Ne i nisam nikada razmišljao da bi bio dio tako nečega.
Lana Grahek: U principu ne, zasad mi odgovara ovakav način rada.
Ena Jurov: Ne, jer mi većina djeluju kao neke umjetne tvorevine, ali su mi privlačne situacije gdje se ljudi sami prirodno umreže, kao što su mali kolektivi, za koje mislim da mogu biti dobra odskočna daska.
NJI3: Nekad smo pri snalaženju u svemiru istražile i te opcije, ali ih nikad nismo ozbiljnije razmotrile.
Sanja Rotter: Pomalo da, ali zbog prirode posla ti formati mi ipak ne odgovaraju.
► Je li vam u odabiru freelance načina rada bitniji resurs bilo vrijeme ili financije?
Aleksandra Ana Buković: Pa podjednako je bitno i vrijeme i financije. Pošto sam prošla dosta različitih uvjeta i pristupa rada na projektima onda nemogu niti točno specificirati. Najidealnije je da je balans iako je to nemoguća misija pošto se sve više radi u zadnji čas za što manje love što stvara ogroman stres i frustracije.
Dario Dević: Niti jedno, niti drugo. Odrastao sam u kućanstvu slobodnih umjetnika, pa mi je kao klincu bilo nezamislivo da mame i tate drugih ljudi odlaze u sedam ujutro i vraćaju se u sedam navečer, dočim moja mama uvijek ima slobodnog vremena (kao naivno dijete, naravno, nisam znao da jadna žena čitavo to vrijeme zapravo radi). Oduvijek sam se pomalo grozio fiksnog radnog vremena, mada mi se, kako ide vrijeme, ideja da nakon pet popodne više ne moram razmišljati o poslu čini sve manje groznom.
Andro Giunio: Nisam nikad odabrao biti freelancer na osnovu nekih prednosti koje takav način rada ima ispred nekog drugog načina rada. Jednostavno sam znao da ne želim sjediti u nečijem studiju ili uredu svaki dan osam ili više sati. Freelanceanje u tom smislu je bio jedini put kojim sam htio ići jer mi se oduvijek činio nekako savršeno prirodan za mene i moje shvaćanje rada. Vrijeme je uvijek najvažniji resurs jer je nenadoknadivo. Imati mogućnost da možeš to vrijeme organizirati na način koji odgovara tebi i konceptu života kojeg se držiš najvažnija je stvar od svega. Novac je manje bitan kao motivacija, jer to sve dođe nakon što ozbiljno shvatiš vrijeme koje imaš.
Lana Grahek: Počela sam raditi uz faks i postupno dobivala sve više poslova, pa se to tako prirodno nastavilo. Dakle – nisam birala, zadesilo me. Ali u svakom slučaju bih rekla da je vrijeme bitniji faktor. Pruža veću slobodu i mogućnost osobnog rasta.
Ena Jurov: Vrijeme! Često radim na nekim neisplativim projektima koji zahtjevaju moje vrijeme i prisutnost, a sa stalnim radnim odnosom zbog nefleksibilnog radnog vremena ne bih mogla provoditi toliko vremena na njima.
NJI3: Što se nas tiče, ni jedno ni drugo, jednostavno smo htjele i još uvijek želimo raditi zajedno. Što se financija i vremena tiče, nemamo ni jednog ni drugog u izobilju, ali to je cijena koju smo voljne platiti 😀
Sanja Rotter: Bila sam prisiljena postati freelance dizajner zbog stjecaja okolnosti, no s vremenom sam se toliko naviklula na slobodni način rada da se više ne mogu zamisliti kako radim u firmi.
► Planirate li nastaviti raditi na taj način u dogledno vrijeme, imaš li kakve alternative?
Aleksandra Ana Buković: Da, zasad još nemam alternative. Vidjeti ćemo što će sve budućnost otvoriti.
Dario Dević: Ovdje mogu odgovoriti samo za sebe, a ne općenito – siguran sam da postoje ljudi koji mogu zauvijek biti slobodnjaci, čija je moć samoorganizacije i urednog življenja dovoljno razvijena za takvo što. U mom slučaju, sve mi se više čini da je freelance rad nezdrav po fizičko, a i psihičko zdravlje. S druge strane, ne znam koja bi bila neka korektna alternativa? Danas se i od juniora u agencijama očekuje prekovremeni rad, rad vikendom i slične egzibicije, pa ako već radim noću, možda bih radije radio noću za sebe. Eto — ne znam!
Andro Giunio: Trenutno sam zadovoljan smjerom u kojem idem pa ne vidim zašto bi ga mijenjao. No, freelancanje je uvijek nekako nepredvidljivo, nemoguće je znati gdje ću biti za godinu dana i na koji bi način tada odgovorio na ovo isto pitanje. Alternative u smislu “plana” u tom slučaju također nemaju nekog smisla. Uvijek sam više-manje intuitivno donosio odluke u trenutku kada sam osjetio da je potrebna neka promjena i za sada je funkcioniralo.
Lana Grahek: Planiram nastaviti ovako dokle god ide, a možda me uskoro čeka kratak prekid zbog daljnjeg školovanja. Ako sve pođe po zlu, odlučit ću se na rad u nekom studiju ili agenciji. No, zasad je sve ok ovako kako jest.
Ena Jurov: To ovisi o sretnim zvijezdama, vjerojatno ću se morati uskoro zaposliti negdje na puno radno vrijeme.
NJI3: Da, i nema ih.
Sanja Rotter: Planiram i dalje raditi kao slobodni umjetnik, da.
*specifičan stil Ene Jurov
BLOK III: NEUGODNJAK
► Na koji način obračunavate cijenu svog rada?
Aleksandra Ana Buković: Svakako :), uspješnije i bezuspješnije. Kada si mlad i u usponu, ali i inače, moraš biti posebno oprezan i spreman na svakakve načine manipulacije i iskorištavanja vlastitog rada i spreman na sve. Moraš znati dobro odvagati pluseve i minuse. Vjerujem da s iskustvom i godinama se i ta slika mjenja, barem se nadam.
Dario Dević: Radim za toliko raznorodnih klijenata i na toliko različitih tipova poslova da se stvar na koncu svodi na individualnu procjenu od slučaja do slučaja.
Andro Giunio: To nije jednostavno jer često radim poslove vrlo različitog opsega sa klijentima vrlo različitih financijskih mogućnosti. Cijenu rada je nemoguće ustanovit prema nekim općim kriterijima. Nekako idealistički gledam na to kako je puno važnija komunikacija sa klijentom i neko općenito razumijevanje situacije sa obje strane. Više naplaćen projekt neće rezultirati boljim dizajnom, ali dobra komunikacija i suradnja će se isplatiti u budućnosti. Svjestan sam činjenice da će poslova biti još i vrlo vjerojatno sa istim ljudima sa kojima sam već radio ili pak njihovim suradnicima, kolegama i prijateljima. Iz iskustva znam kako se uvijek isplati potruditi oko projekta, bez obzira na to koliko si plaćen, jer to se na ovaj ili onaj način u budućnosti vrati.
Lana Grahek: Uvelike ovisi o klijentu. Nekad se cijene mogu približiti cjeniku HDD-a, nekad nisu ni u pola te cifre, nekad su simbolične. Velikim klijentima nadoknađuješ male. I tako u krug.
Ena Jurov: Pitam prijatelje koliko oni naplačuju slične radove, pa procijenim jel mi to ok.
NJI3: Pokušamo predvidjeti koliki će biti opseg projekta i koliko bi ga realno bilo naplatiti u odnosu na vrijeme koje ćemo uložiti u to. Poslužimo se tu i tamo i sa cjenikom HDD-a, ali u većini slučajeva presude uvjeti koje naručitelj ima ili sam budžet predviđen za projekt.
Sanja Rotter: Tako da pitam svoje kolege, jer ja ne znam.
► Kako vam se isplaćuje honorar, jeste li član nekog strukovnog udruženja?
Aleksandra Ana Buković: Uglavnom preko autorskog ugovora. Članica sam HDLU Rijeka.
Dario Dević: Autorskim ugovorima. Član sam HDD i HZSU.
Andro Giunio: Član sam HDD-a i radim preko autorskih ugovora.
Lana Grahek: Do prije mjesec dana sam bila studentica pa sam sve radila preko studentskog ugovora. Ovom prilikom zahvaljujem faksu na produljenom školovanju.
Ena Jurov: Autorski ugovor, članica sam HDD-a (pripravnik).
NJI3: Članice smo HDD-a i radimo preko autorskih ugovora.
Sanja Rotter: Imam status samostalnog umjetnika (HZSU) i član sam HDD-a također, dakle klijenti me isplaćuju preko autorskog ugovora umjetnika.
*NJI3 – dizajn za Privremeni muzej dizajna u sklopu Design Districta, foto: Marija Gašparović
► Pokrivate li od zarade doprinose za mirovinsko i dopunsko zdravstveno osiguranje?
Aleksandra Ana Buković: Ne.
Dario Dević: Mislim, ali ne mogu jamčiti, da to pokriva HZSU?
Andro Giunio: Član sam Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika pa na taj način pokrivam doprinose i zdravstveno osiguranje.
Lana Grahek: Za sada (budući da je sve friško) samo dopunsko zdravstveno.
Ena Jurov: Ne.
NJI3: Pokrivamo si dopunsko, ali za plaćanje doprinosa u potpunosti nemamo para, aplicirale smo na HZSU pa se nadamo da će nas to spasiti.
Sanja Rotter: Za mene to pokriva Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
► Jeste li primorani raditi druge poslove da bi se financijski održali?
Aleksandra Ana Buković: Da.
Dario Dević: Ne, ali radim ih kako mi se dizajn ne bi putpuno ogadio. Volonterski pišem za Zarez, koordiniram projekcije i sudjelujem u radu Izvršnog odbora Kinokluba Zagreb, vodim razne radionice po Hrvatskoj i regiji. Smatram to hobijima, mada se zapravo radi o poprilično konkretnim poslovima.
Andro Giunio: Već tri godine radim kao asistent na odsjeku Medijskog dizajna Sveučilišta Sjever u Koprivnici i honorari koje dobivam su vrlo dobrodošli. Možda bi i bez tih prihoda nekako uspijevao financijski se održavati ali vjerojatno puno teže.
Lana Grahek: Ne, do sada nisam morala.
Ena Jurov: Da, i isto tako primorana sam raditi dizajnerske poslove koji su toliko loši da bi radije radila ne-dizajnerske poslove.
NJI3: Ne stignemo raditi poslove od kojih ćemo zaraditi nešto (:
Sanja Rotter: Ne.
*Monolit, foto: Adriana Pavelić
► Možete li od prosječne mjesečne plaće samostalno živjeti ili ovisite o roditeljima ili partneru?
Aleksandra Ana Buković: Nažalost je nemoguće samostalno živjeti, uvelike ovisim o financijskoj podršci roditelja, barem zasad. Nadam se da će se kroz nekoliko godina situacija ipak promjeniti na bolje.
Dario Dević: Mogu, čak je i obratno — dijelom zarade uzdržavam dio obitelji.
Andro Giunio: Funkcioniram samostalno već dulji niz godina.
Lana Grahek: Tek sam se u zadnjih godinu dana osamostalila glede financija.
Ena Jurov: Ne mogu, ovisim o roditeljima.
NJI3: Dalo bi se doslovno preživljavati samostalno, ali u ovom trenutku još ne baš puno više od toga pa tu partneri (a ponekad i roditelji) čine život ljepšim. Veliki problem je i rok isplate, koji se može regulirati ugovorom, ali često nažalost ostaje samo slovo na papiru pa je teško funkcionirati na mjesečnoj bazi.
Sanja Rotter: Jako dobro pitanje. Za sada je odgovor kako kada, ali mislim da je ova godina game-changer i da ću se definitivno moći sama pokrivati u potpunosti.
► Živiš li samostalno ili u roditeljskom domu?
Aleksandra Ana Buković: Živim sa roditeljima jer si sama nemogu priuštiti samostalni život što je vrlo frustrirajuće kada konstantno radiš bez odmora,mlad si i spreman na samostalni život, ali si onemogućen jer se na honorare čeka jako dugo i nemožeš se pouzdati u njih.
Dario Dević: U roditeljskom domu, ali više stoga što sam pretrom za skok iz gnijezda. Radim na tome, kunem se.
Andro Giunio: Neovisan sam od roditelja, živim i radim u svom stanu.
Lana Grahek: U roditeljskom domu još uvijek (brukica). Ako sljedeća sezona bude funkcionirala kao ova, mogu bez problema razmišljati o samostalnom životu. Ali tko zna koji poslovi hoće ili neće uletiti na jesen…
Ena Jurov: Živim u stanu od roditelja, ne bih si mogla priuštiti stanarinu.
NJI3: Kako koja, 2/3 žive s partnerima, 1/3 s roditeljima. Živimo skromno, ali da smo u potpunosti neovisne o svemiru oko nas, to još nismo. Drš’te fige.
Sanja Rotter: Živim s roditeljima još uvijek ali upravo se selim u vlastiti stan. Inače si ne bih mogla priuštiti posve samostalni život (bez cimera ili partnera) ali uspjela sam naći stvarno dobar deal tako da imam sreće.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
