“Novca nema, ali pojedinac spreman nešto učiniti jest ono što nedostaje”
Umjetnost Vaska Lipovca – slikara, kipara, grafičara, dizajnera, ilustratora i scenografa, umjetnost je Mediterana, s čovjekom u središtu. Njegov prepoznatljivi, ikonični „rukopis“ jedan je od rijetkih primjera konsenzusa likovne kritike i ukusa šire publike. Porijeklom iz Kotora, Lipovac u Split dolazi u 36. godini i prepoznaje ga kao grad u kojem može ostati i graditi vlastiti svijet. Kroz stalno istraživanje materijala i forme, u gotovo 40 godina produktivnog rada pod splitskim nebom taj je topli i vedri svijet bujao i rastao.
*Vasko Lipovac (foto: Saša Burić)
Danas nam je ipak slabo dostupan, ponajprije zbog činjenice da se Split Vasku Lipovcu nikada nije odužio galerijskim prostorom. Lipovčev duh, lišen svake ideologije izuzev one koja naglasak stavlja na humanizam i humoresku, nepravedno je „zatočen“ u Ateljeu, koji funkcionira kao depo. O njemu na profesionalan način skrbi obitelj Lipovac, koja je 2008. godine osnovala Udrugu VAL (vaskolipovac.com/udruga-val/) te putem izložbi, dana otvorenih vrata i edukativnih programa za djecu javnosti približava djela Vaska Lipovca. Atelje je otvoren za javnost od 2011. godine, a dragocjen je kao memorijalni i radni prostor umjetnika. U njemu je smješten fundus od oko 1000 skulptura, više stotina slika, više od 2000 crteža, stotina skica, studija i modela, nastalih od vremena studija do posljednjih dana života, zajedno s fotodokumentacijom, videozapisima, hemerotekom i bibliotekom, te kao takav predstavlja kronološki presjek ukupnog umjetničkog stvaralaštva Vaska Lipovca.
Paralelno s popularizacijom fundusa u lokalnoj sredini, Udruga VAL samostalno i kroz partnerstva to isto čini u zemlji i inozemstvu – spomenimo primjerice posudbu „Biciklista“ za ovogodišnji Tour de France. Uz obitelj, na istraživanju i popularizaciji umjetnika i njegovih djela intenzivno surađuju istaknuti umjetnici i stručnjaci iz područja povijesti umjetnosti, konzervacije, restauracije, arhitekture, fotografije, filma i sporta. Srećom, nezavidna situacija, a takvom bi se najblaže dalo opisati trenutačno stanje u kulturi, ponekad urodi kreativnim i inspirativnim rješenjima. Upravo se to dogodilo u slučaju Udruge VAL, koja je 9. rujna ove godine potpisala sporazum o suradnji sa Sveučilištem u Splitu. Zajedno će raditi na razvijanju novog modela prezentacije ostavštine Vaska Lipovca, koji može postati šire primjenjiv (tzv. know-how). Tim povodom razgovarali smo s Mariom Lipovcem, jednim od sinova Vaska Lipovca, voditeljem Ateljea, koji s braćom Markom i Rankom Lipovcem već godinama marljivo brine o bogatom fundusu koji nam je svima ostavljen u naslijeđe.
*Mario Lipovac / Ranko, Mario i Marko Lipovac (foto: Saša Burić)
► Problem adekvatnog smještaja opusa Vaska Lipovca godinama stoji neriješen, unatoč deklarativnom stavu da je riječ o umjetniku koji je u velikoj mjeri obilježio Grad i zaslužuje galerijski prostor. Na koncu je ipak Sveučilište u Splitu bilo to koje je pokazalo odlučnost da poduzme konkretan korak?
Mario Lipovac: Idejni začetnik projekta je doc.dr.sc. Nikša Jajac s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, koji nam je prije šest mjeseci predložio da Atelje povežemo sa Sveučilištem u Splitu, i to na obostrano zadovoljstvo. Kao ključni dionici, ideju su podržali prof.dr.sc. Šimun Anđelinovića, rektor Sveučilišta u Splitu, prof.dr.sc. Branko Matulić, prorektor za kvalitetu, kulturu i umjetnost, red. prof. Mateo Perasović, dekan Umjetničke akademije, doc.dr.sc. Marita Brčić Kuljiš, prodekanica Filozofskog fakulteta te mr. sc. Petar Krolo, ravnatelj Sveučilišne knjižnice. Naime, u zgradi Sveučilišne knjižnice postoji nedovoljno iskorištena galerija, dok mi istovremeno zbog ograničenih prostornih resursa nismo u mogućnosti na odgovarajući način prezentirati barem dio Vaskovog fundusa. Međutim, nije riječ samo o fizičkom prostoru, već i o znanstvenom i kreativnom potencijalu Sveučilišta, posebice onom koji ćemo zajedno otkrivati kroz interpretaciju Vaskove umjetnosti. Umjetnika živim mogu održati samo i uvijek nova istraživanja i tumačenja konteksta i referenci, kao i funkcija koje su njegova djela imala u vremenu i prostoru u kojem su nastala, onih kojih imaju danas, i onih koje bi mogla imati u budućnosti.
*Berulija
*klikom na jednu fotografiju otvara se cijela gelerija)
Vaskova umjetnost uvijek je bila odgovor i rješenje za određeni problem, ali on sam nije volio tumačenja, nije ih ni prihvaćao ni opovrgavao jer je odbijao cementirati značenje djela. Istovremeno je posjedovao izrazitu tehničku spretnost, smisao za mehaniku, funkcionalnost i ekonomičnost, eksperimentirao je i igrao se materijalima i tehnikama koji na prvi pogled izgledaju nespojivo. Pritom nikada nije pristajao na jeftine gegove. Sve to otvara prostora novim istraživanja koja zaista mogu ići u različitim smjerovima i uključiti ne samo umjetnost, nego i tehničke znanosti. Posebno bih se osvrnuo na umjetnost u javnom prostoru, temu koju je Vasko dugo istraživao. Smatrao je da umjetnost može utjecati na javni prostor, da ga može oplemeniti, ali i da je važno približiti umjetnost ljudima. Priliku da se to dvoje dogodi uočio je po izgradnji Splita 3, početkom 1970-ih, kada je inicirao izradu skulptura i radio na tome dvije godine sa željom da se oplemeni tada novoizgrađeni Split 3, ali i da postavljanje njegovih skulptura bude poticaj drugim autorima da naprave svoje ‘prijedloge prostoru’. U procjeni i savjetovanju ulogu su imali su Dinko Kovačić i Borben Uglešić.
Različiti prostori stvaraju različite ljude, a umjetnost tu igra važnu ulogu – pitamo se kako se kao društvo odnosimo prema javnom prostoru danas, a kako smo se nekada odnosili? Kakav je naš trag u vremenu i prostoru? Vaskov rad tu zaista može biti lakmus. Kroz suradnju sa Sveučilištem on može biti formativan u stasanju mladih znanstvenika i umjetnika, i naš je zadatak da budemo generator te promjene. Upravo stoga Galeriju ćemo koncipirati na način da kao stalni postav izložimo 30 djela iz fundusa Ateljea, a da ostatak prostora programski i smišljeno ustupimo mladim umjetnicima kroz organizaciju radionica i izložbi. Naravno, paralelno s time nastavljamo i aktivnosti vezane uz sam Atelje.
*Split 3 (klikom na jednu fotografiju otvara se cijela gelerija)
► Kad smo kod umjetnost u javnom prostoru, nemoguće je ne spomenuti Plavo stablo, koje je markiralo mjesto Ateljea, a prije nekoliko mjeseci je uklonjeno zbog radova na novom trgovačkom centru. Novine, portale i društvene mreže preplavila su negodovanja stručnjaka i građana. Da li će Stablo biti postavljeno na novu lokaciju?
Mario Lipovac: Plavo stablo smo postavili 13. srpnja 2011. godine, povodom obilježavanja 80. obljetnice rođenja i 5. obljetnice smrti Vaska Lipovca. To je prva skulptura u javnom prostoru grada nakon dvadesetak godina. Markova ideja bila je da ga uklopimo u drvored na početku Vukovarske ulice, na mjesto gdje je nekad zapravo stajalo „pravo“. Osam metara visoku skulpturu u dobroj su volji izradili radnici Brodosplita, a čitava izrada i postavljanje rezultat su angažmana obitelji, prijatelja i svih koji cijene Vaskov rad. Grad je tada izdao dozvolu za privremeno postavljanje i financirao izradu temelja. Stanovnici Splita prihvatili su ga „na prvu“, o čemu svjedoči činjenica da niti jednom nije bilo predmetom vandalizma.
Ovo ljeto Stablo smo morali ukloniti i deponirati na neodređeno vrijeme, jer je zbog gradnje obližnjeg trgovačkog centra zamijenjen privremenom autobusnom stanicom. Dobili smo brojne prijedloge za alternativne lokacije, ali ne želimo žuriti s odlukom. Razveselilo nas je primjerice da je u uvali Girina pošta, na otoku Hvaru, nama nepoznat netko postavio svoje Plavo stablo u spomen Vasku Lipovcu. Sve to upućuje da je ono ušlo u memoriju i stvorilo novu vrijednost, da je artikuliralo i dalo značenje jednoj lokaciji koja je sama po sebi poprilično bezlična. Upravo to je vrijednost koju umjetnost unosi u javni prostor – ona ga vizualno i značenjski transformira, a samim time mijenja i nas, koji smo prostorom određeni. Tu se otvaraju teme mogućnosti djelovanja pojedinca, odnosa umjetnika i djela prema lokalnoj zajednici i obratno, te dostupnosti umjetnosti u javnom prostoru.
*Plavo stablo, detalj (foto: Duška Boban)
► Iskustvo je pokazalo da se Vaskove skulpture nenametljivo i s lakoćom uklapaju u gradsko tkivo. Neke od njih toliko dobro da ih je teško zamisliti u drugom kontekstu, primjerice „Šetače“ na Rivi i „Bicikliste“ na Zapadnoj obali. Postoje li kakve naznake da će one postati stalni, a ne prigodničarski postav Splita?
Mario Lipovac: S Gradom Splitom i dalje razgovaramo o galeriji i postavljanju skulptura u javni prostor, ali ne želimo pristati na parcijalna rješenja i Vaskovu umjetnost svesti na puki ukras u prostoru. „Šetači“ na Rivi i „Biciklisti“ na Zapadnoj obali prvenstveno su naše ideje. Što se realizacije tiče, u 40 godina se nije dogodilo ništa, što upućuje na to da ta tema nije važna, ili barem ne toliko da joj se pristupi s ozbiljnom namjerom. Sveopća uronjenost u dnevnopolitičke teme rezultirala je izostankom jasnih kriterija o tome tko su pojedinci koji su nas kao društvo zadužili u tolikoj mjeri da bismo trebali učiniti nešto po pitanju baštine i znanja koje nam je predano u naslijeđe.
*Biciklisti na Zapadnoj obali u Splitu (foto: Mario Bašić)
► Iduće godine navršava se deseta obljetnica odlaska Vaska Lipovca. Pripremate li aktivnosti kojima ćete to obilježiti?
Mario Lipovac: Vjerujem se da će biti vrlo živo. Do kraja studenog ove godine otvorit ćemo stalni postav i izložbu Rina Efendića u sveučilišnoj galeriji, te izložiti crteže i grafike u Staroj gradskoj vijećnici u sklopu Split graphica. Nadam se da ćemo godinu završiti drugim izdanjem akcije „Susreti s Vaskom“, u kojoj mladi autori na vlastiti način interpretiraju Vaskov rad. Za sljedeću godinu, u suradnji s Narodnim muzejom Crne Gore iz Cetinja, pripremamo veliku retrospektivnu izložbu u Cetinju. Desetogodišnju obljetnicu u Splitu ćemo obilježiti izložbom „Mladi Vasko“, koja će svoj uvod imati već u Noći muzeja, a u punom formatu predstavit ćemo je sredinom lipnja, u sklopu „Vaskovih dana“.
Prikazat ćemo rane radove, uključujući i one nastale na Akademiji, a nadam se da ćemo se time uspjeti dotaknuti i teme zaista fascinantne Akademije primijenjenih umjetnosti, koja je kroz dvije generacije studenata obilježila cjelokupnu likovnu scenu druge polovine dvadesetog stoljeća. Naravno, to je i nama prilika da podvučeno crtu i vidimo što smo i kako napravili u ovih deset godina. Nije bilo lako, posebno kada se uzme u obzir da su potrebe velike i raznovrsne – od prezentacije u fizičkom i digitalnom mediju, restauracije, zbrinjavanja fundusa, edukativnog programa. S druge strane, rad Udruge VAL zasniva se na volonterskom principu, a to zna biti dosta iscrpljujuće i s vremenom prirodno dođe do zasićenja. Ugovor sa Sveučilištem definitivno donosi novi polet i u tom segmentu našeg rada.
*Perle, Labin
Potvrda o tome da je najteže biti priznat u vlastitoj sredini došla je za vrijeme ovog razgovora. Naime, u Rigi je trenutačno postavljena izložba imena „An Archive of Stones, to be periodically activated, speculated upon, damaged and finally gilded with fiction“, koja tematizira upotrebu i značaj kamena u suvremenoj umjetnosti. Vasko Lipovac, odnosno njegove „Perle“ u Labinu, našle su se uz bok Ernstu, Magritteu, Twomblyju… Dobar trenutak za parafrazirati zaključak Vaska Lipovca iz 1976., koji kaže da novca nema, ali da je pojedinac spreman nešto učiniti – ono što nedostaje..
Fotografije: Mario Bašić, Robert Matić, Saša Burić, Duška Boban te vlasništvo sinova Vaska Lipovca, Udruge VAL i arhiva Ateljea Lipovac
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
