Jučer je ekipa iz Restarta na svom Vimeo kanalu objavila radove ovogodišnjih polaznika Škole dokumentarnog filma. Javno objavljivanje njihova je standardna praksa koju treba pozdraviti, a imena autora i naslove filmova ne treba dodatno tagirati da ih teže pronađu oni festivalski agenti koji ciljaju na ekskluzivnost.
Iako je ideja škole kao škole savladati filmski zanat (a ne snimati filmove za festivale), Restart očito postaje mjesto gdje dolaze i filmaši s iskustvom, jer mogu dobiti kvalitetnu mentorsku podršku redatelja poput Nebojše Slijepčevića, Igora Bezinovića i Ane Hušman te producenata Olivera Sertića i Vanje Jambrović.
Zato nije iznenađenje da su ove godine dva najbolja filma upravo radovi polaznika koji već imaju značajnog filmskog iskustva – “Rezidba” autorice Katerine Dude i “Akvarij s umjetnim ribicama” autora Bojana Mucka. Također dobri filmovi su “Sipanje” Petre Slobodnjak te “Lapo Lapo” Lea Vidmara. Zajedno s ostalim radovima prikazani su 11. travnja u Dokukinu KIC, a ne sumnjam da će publika i dalje imati priliku gledati ih na velikim platnima po regionu i šire.
Filmovi koje spominjem su moji osobni favoriti, i možete ih, uz kratki komentar, pogledati u nastavku, a svoje favorite možete naći na ovom linku >>> vimeo.com/skoladokumentarnogfilma )
“Rezidba” – Katerina Duda
Nije čudno da se ljudi u starosti počinju više interesirati za svijet, ali taj interes je uglavnom teorijski, pasivan, pa gledaju vijesti, pričaju o politici i zbilja se brinu što će biti dalje, s punim pravom vjerujući da se i njih to jednako tiče. Ono što je pak neobično za glavnog lika u Rezidbi, autoričina djeda Lazara, jest to da se on za svijet interesira u praksi, a to je znak najdublje vjere u život. On želi savladati video montažu da bi snimke s mobitela slao onima koje je snimao. Pozicije su ovdje zato obrnute. Unuka je ta koja ima iskustvo i znanje kako da to prenese, a djed je čista energija kojoj autorica daje jednako zanimljiv okvir da bi nam se ukazala. Rezidba se zato od početka do kraja gleda s ushitom – pravi renesansni film.
KATERINA DUDA: Rezidba from SkolaDokumentarnogFilma on Vimeo.
“Akvarij s umjetnim ribicama” – Bojan Mucko
Kad padne noć, s prozora autorove sobe vidi se jako osvijetljen tvornički pogon s plavo-zelenim imenom na sebi. Sličan pogled dijeli mnogo soba u predgrađima i vjerojatno su se njihovi vlasnici nekad upitali zašto to svijetli? Tim pitanjem, koje autor postavlja službenici spomenute tvornice, počinje film. U tom trenutku čini se da će ovo biti aktivistički dokumentarac o nama i njima. Nakon toga, autor odlazi u stanove svojih susjeda i pita ih da podijele vlastite dojmove dok zajedno gledaju osvijetljenu tvornicu, a film se pretvara u duhovitu priču o narodu. Otkrivamo da stvari nisu baš crno-bijele, nego više onako, plave, zelene. Autor, detektiv polako raspliće misterij kome svjetlo svijetli? Ribice su noir film u kućnim papučama.
BOJAN MUCKO: Akvarij s umjetnim ribicama from SkolaDokumentarnogFilma on Vimeo.
“Lapo lapo” – Leo Vidmar
Depresija je kod nas tabu. Kad vas netko pita kako ste, pristojno je odgovoriti dobro, kao što je jednako pristojno zbilja biti dobro. Tako je odavno ovdje, a sve ostalo kao da se shvaća kao neko neopravdano osobenjaštvo, ili kako se nekad konkretnije govorilo, buržujska dekadencija. Iako mislim da ovaj film nije primarno o depresiji, drago mi je da ga je autor tako najavio – tim više što je film, zahvaljući ponajprije protagonistu, pametan i zabavan; a da bismo s problema skinuli tabu, takvi su nam filmovi dobrodošli. Primarno, ovaj rad se tematski nastavlja na tradiciju filma šezdesetih, kada je formiran tip gradskih antijunaka rastegnutih između želje za slobodom, umjetnošću i nekih odraslih poslova i dosadnijeg, odraslog svijeta. Minijaturan, pa možda baš zato i iskren portret zagrebačke indie generacije, Bookse i Medike.
LEO VIDMAR: Lapo lapo from SkolaDokumentarnogFilma on Vimeo.
“Sipanje” – Petra Slobodnjak
Etnološki filmovi o narodnim običajima zauzimaju znatan dio dokumentarne produkcije. Želja da se zabilježi i sačuva kako su živjeli naši stari prisutna je i u ovom filmu, ali samo do pola, dok druga polovica ide upravo u suprotnom smjeru, ispitujući njegova uporišta i posljedice. Naravno da je krivo pitati se imali neki običaj smisla – ali vrijednost ovog filma je što se to direktno ne pita autorica, nego se to pitanje osjeti kod samih protagonista tog običaja. Autorica je pogodila savršen tajming bilježeći jedan običaj na zalazu. Hvatajući običaj u njegovom paradoksu, ovo je istovremeno film o uljuđivanju i otuđivanju.
PETRA SLOBODNJAK: Sipanje from SkolaDokumentarnogFilma on Vimeo.
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
