U splitskom MKC-u je prije tjedan dana otvorena izložba „Studije slučajeva“, koja donosi dosad najopsežniji pregled bogatog opusa grafičkog dizajnera Dejana Dragosavca Rute, jednog od najznačajnijih i najzvučnijih imena vizualnog dizajna nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj. Njegov rad, kojeg karakterizira iznimna produktivnost, ali i visoka kvaliteta vizualnih rješenja, vezan je prvenstveno uz Zagreb. U Splitu ga pak generacije studenata dizajna vizualnih komunikacija poznaju kao voditelja radionice pri Odjeku za dizajn vizualnih komunikacija (DVK) Umjetničke akademije u Splitu, s kojim surađuje od 2007. godine.
*Dejan Dragosavac Ruta (crtež: Marko Golub)
Oleg Šuran kustos je tematski i prostorno uspješno koncipiranih „Studija slučajeva“, koje sačinjavaju logičku i koherentnu cjelinu unatoč činjenici da je riječ o nizu samostalnih dijelova koji prikazuju pojedine module Rutinog djelovanja. Izložba je popraćena katalogom (LINK) kojeg je grafički uredio sam Ruta, s kritičkim tekstovima Maroja Mrduljaša (prema riječima dizajnera – “kućnog mu biografa”), iskazima urednika predstavljanih časopisa, te uvodnikom Željka Serdarevića. „Studije slučajeva“ dio su programa “Kad netko kaže” Platforme 9,81, u partnerstvu s MKC Split i DVK/UMAS, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Grada Splita. Zahvaljujući Rutinoj grafičkoj sveprisutnosti u polju nezavisne kulture u zadnjih dvadeset godina, izložbu je moguće promatrati i kao presjek razvoja dizajna hrvatskih nezavisnih časopisa. Sve navedeno predstavlja nimalo slučajan povod za razgovor s dizajnerom Dejanom Dragosavcom Rutom, koji zaslužuje mnogo širu recepciju od one koju trenutačno uživa.
*Dejan Dragosavac Ruta na izložbi ‘Studije slučaja’ u MKC u Splitu (foto via Platforma 9.81 Facebook)
► Izložba „Studije slučajeva“ u galeriji MKC Split, u sklopu Doma mladih, objedinjuje tri prethodne izložbe i najveća je vaša samostalna izložba do sada. Kako to da ste se odlučili predstaviti najveći dio vašeg opusa baš u Splitu?
Ruta: Zato što su me pozvali iz Platforme 9,81! Šalu na stranu – u Zagrebu sam dosad uvijek izlagao u dosta manjim prostorima i zbog toga su izložbe uvijek bile skromnije opsegom i uže temom: Plakati za mamu (Galerija Prozori, 2009.), Kontejner – dizajn suvremene umjetničke prakse (Galerija HDD, 2009.), Galerija VN 2003.-2012. (Galerija VN, 2013.). Riječ je, dakle, o modularnom sustavu kojim polagano rekapituliram vlastiti rad na različitim područjima dizajna. U splitskom MKC-u sam, uz prethodno nabrojano, dobio priliku predstaviti modul Magazini i časopisi, na kojima sam tijekom karijere dosta radio i koji su me velikim dijelom obilježili kao dizajnera, pa su ovim izložbom predstavljani Arkzin, Godine Nove, Nomad, Libra Libera, Gordogan, Frakcija i Up&Undergroud. Da bi zaokružio cjelinu, ostalo je još za izložiti knjige i publikacije (kataloge). Što se tiče letaka, tu nisam marljiv u čuvanju i uredno ih pogubim, baš kao i naručitelji, pa ih ne izlažem. Ujedno, u MKC-u se može pogledati izložba koja predstavlja djelovanje inicijative Pravo na grad, s kojom radim kao dizajner i kroz koju sam društveno angažiran kao pojedinac, kao i samostalna popratna izložba Nezavisni prostori/prostori nezavisnih, usmjerena na proces formiranja kulturno-društvenih centara u Hrvatskoj – prostora u kojima većinom djeluju inicijative s kojima surađujem. Dom mladih u Splitu jedan je od tih nezavisnih prostora, pa je stoga i simbolikom bio pravo mjesto za prezentaciju mog dosadašnjeg rada.
*Plakati mama
*Naslovnice magazina Up & Underground
► Poznati ste kao jedan od najznačajnijih hrvatskih dizajnera u području nezavisne kulture. Da li se deklarirate kao aktivistički dizajner?
Ruta: Zapravo, ne – Dejan Kršić i ja stalno se prepiremo i vidimo jedan drugoga kao aktivističkog dizajnera, ali tu titulu nikad ne bismo pripisali i priznali samome sebi. Kako smo obojica stasali na Arkzinu 90-ih, razvili smo vizualni jezik koji je očigledno prikladno i uspješno komunicirao poruke nezavisne aktivističke scene. Zahvaljujući tome, kasnije su nas redom zvale institucije i udruge iz područja nezavisne kulture, a naručitelji te vrlo lako strpaju u ladicu. Rad na Arkzinu i njegovo gašenje za mene su bili prijelomni trenuci u karijeri. To je bio moj prvi ozbiljni posao, počeo sam ga raditi još kao apsolvent grafičke tehnologije. Ujedno, to je moje prvo traumatično iskustvo jer novine odmah ide u tisak, a zajedno s njime i mnogobrojne početničke pogreške. Dejan i ja zato i ne izlažemo toliko prve brojeve Arkzina – a što možemo kada osjećamo malu dozu nelagode. Drugo traumatično iskustvo je njegovo gašenje 2003. godine, kada sam bio u situaciji da sam već imao razvijen rukopis, ali sam izgubio sigurnost koju mi je Arkzin pružao. Osnovao sam vlastitu agenciju i počeo raditi s više klijenata odjednom, što nije nimalo lagan posao jer si ne želim dopustiti pretjerano ponavljanje rješenja. Ipak, neovisno o bilo kakvim etiketama, za dizajnera je važno da vjeruje u ono što radi, a ja sam definitivno imao tu povlasticu. Ilustracije radi, pročitao sam gotovo sve tekstove i časopise koje sam grafički uređivao zato što su obrađivali teme koje su me osobno zanimale. Naravno da se time ostvaruju preduvjeti boljeg grafičkog odgovora na izazove i teme koje iznosi sami tekst – sadržaj i forma nužno su povezani, ostaje samo pitanje u kolikoj mjeri određeni tekstualni sadržaj dopušta slobodnu vizualnog jezika i na koji način se kroz vizualnost može komunicirati poruka koju taj sadržaj nosi.
*Naslovnice Arkzina
*Naslovnice: Frakcija / Gordogan / Libra libera / Nomad (klikom na jedan prikaz isti se otvara uvećan u galeriji)
► Kod vas je forma je uvijek bila jasan signal sadržaja i u prvom kontaktu je upućivala čitatelja na ono što može očekivati od teksta. U kojoj je mjeri dizajnerska sloboda koju pruža nezavisna kultura poticajna i nužna, a u kojoj je mjeri zahtjevna i podrazumijeva proširenje polja djelovanja grafičkog urednika?
Ruta: Prije svega, nema ekonomskog pritiska. Vizualni jezik nezavisne kulture je slobodniji i otvara prostor za eksperiment, ali i onaj za promociju i afirmaciju mlađih i slabije poznatih dizajnera. U Libri Liberi sam u uredništvu od samog početka i prostor časopisa sam koristio prvenstveno za vlastito izražavanje na području tipografije, ilustracije i tehničkih mogućnosti. Sada takozvanu „galeriju“, koju čini naslovnica i prvih osam stranica u koloru, rado ustupam drugim dizajnerima i ilustratorima. Iskustvo i kontakte s radionica DVK u Splitu, također koristim kako bih studentima koji se istaknu ponudio pristojan prostor za promociju. Ali, nije čak nužno da su mlađi i neafirmirani – veseli me primjerice suradnja s Igorom Hofbauerom koji prilaže skice vlastitih radova i Ivicom Bralićem koji se bavi foto-ilustracijama. Na jedan način i meni je tako lakše jer delegiram dio posla kroz win-win situaciju. Editorial design mi je osobno omiljena niša grafičkog dizajna, nikada me nije privlačilo razvijanje logotipa i tome sličnog. Slobodni časopisi su inače zahtjevni za uređivanje jer imaju minimalno zadanosti, a to onda iziskuje mnogo kreativnosti i napora s moje strane. Osobno, ja nemam baš nikakvih problema s ograničenjima, jer apsolutna sloboda je preduvjet za ludilo.
*S otvorenja izložbe ‘Studije slučaja’ (klikom na jedan prikaz isti se otvara uvećan u galeriji)
► U dvadesetogodišnjem djelovanju razvili ste prepoznatljiv „rukopis“, koji je prošao svoj razvojni proces ovisno o vremenu i uvjetima stvaranja. Vaš vizualni jezik donekle se primirio i pročistio. Jeste li se umorili od eksperimentiranja?
Ruta: Pa, ne gledam na svoj rad kao na pretjerano eksperimentalan. Slaganje sloga i teksta oduvijek su mi bili najzanimljivije područje, pri grafičkom uređivanju časopisa i novina odnosi koji se stvaraju među tipografskim elementima su jako važni, iako u standardno nisu ono što čitatelj prvo primijeti. Devedesetih godina je igra s tipografijom uz dozu dekonstrukcije i kolaža bila jako atraktivna, doduše uz mnoštvo tehničkih poteškoća. Nije bilo fotografija i ilustracija, dodavali smo ih i montirali „ručno“ uz puno muke, pa smo se snalazili kako smo znali i dinamizirali formu otvaranjem novih i igrom s novim fontovima – to je jednostavno bio odraz duha i tehničkim mogućnosti jednog vremena, kod Arkzina je to još i pojačano i na sadržajnoj razini. Kasnije su se promijenila i vremena i tehnički uvjeti, naučio sam i usvojio nove jezike i to sada djeluje smirenije, ali tipografija je i dalje ostala moj primarni interes istraživanja i izražavanja bez obzira što više nije toliko upadljiva kao na početku karijere. Općenito se tipografiji i oblikovanju pisma počelo ozbiljnije i sistematičnije pristupati, a za to je dobrim dijelom zaslužan i rad Nikole Đureka.
*Plakati za Kontejner; Touch Me festival / Device art 3.0 / Ekstravagantna tijela
► Na izložbi se ne spominje, ali podatak zvuči gotovo nevjerojatno pa ga ne mogu zaobići. Djelovali ste i na polju komercijalnih i ideološki različitih projekata – s Dejanom Kršićem i Mirkom Ilićem radili ste na nikad realiziranom redizajnu Večernjeg lista i na onom Slobodne Dalmacije, a s Nikolom Đurekom redizajnirali ste ni manje ni više nego – Glas koncila?
Ruta: Da, i to je za mene bio pravi profesionalni izazov! Zapravo, uredništvo Glasa koncila pokazalo se kao vrlo dosljedan i poslušan klijent, od 2004. godine do danas nisu baš ništa promijenili u odnosu na model koje smo im razvili. S druge strane, u Slobodnoj Dalmaciji su krenuli s izmjenama valjda dva tjedna nakon što smo im predložili rješenje. Radim i sa Srpskim kulturnim društvom Prosvjeta surađujem te British Councilom, koji također djeluju na polju kulture, ali u znatno drugačijim uvjetima od klijenata s kojima inače surađujem i gdje je golema produkcija s moje strane često posljedica činjenice da si čovjek na kraju mjeseca ipak mora podmiriti račune.
Katalog izložbe pogledajte na issuu.com/dejandragosavac/docs/ruta_web1
Fotografije: Vlasništvo autora te Vice Vidan, Josip Ostojić i Dinko Peračić via Facebook stranica Platforme 9.81
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
