U jesen 2016. godine, na staklu tramvajskog stajališta u Draškovićevoj ulici osvanula je poveća naljepnica s likom gradonačelnika Milana Bandića koji se ceri. Naljepnica je osvanula noću, a ujutro odmah uklonjena od strane komunalnih službi. Tada se dogodio i jedan presedan: gradska uprava zatražila je od vozača tramvaja da dojavljuju ukoliko slične naljepnice primijete i na drugim mjestima po gradu. Od tada do danas sticker s likom Milana Bandića pokorio je Zagreb i sporadično se može vidjeti posvuda.
O seriji posvećenoj Milanu Bandiću, ali i drugim radovima nastalim za i na ulicama Zagreba, razgovaramo s njihovim autorom – ZGERILOM, koji već godinama vandalizira javne površine ali i uveseljava prolaznike.
*foto: ZGERILA
► Kada i kako si počeo s intervencijama po ulicama Zagreba? Što te je potaknulo?
ZGERILA: Dogodilo se to 2015. godine kada sam duže vrijeme bio bez projekta na kojima se, kad radim, također izražavam u raznim umjetničkim pravcima, a u isto vrijeme čekao dijete, tako da se atelje u mom stanu počeo pretvarati u dječju sobu. Hodajući ulicama i vrteći ideje u glavi koje su inače trebale završiti na platnu ili u nekom drugom obliku u ateljeu, stjecajem svih tih novih okolnosti, završile su na zidovima grada. Kad sad gledam na to, nevjerojatno mi je da se to nije dogodilo puno prije. Počeo sam sa svojih 35 godina, a to su godine u kojima street art-grafiti umjetnici uglavnom polako jenjavaju ili potpuno prekidaju s uličnom umjetnošću i okreću se nekim legalnim ili društveno prihvatljivijim poslovima sličnog karaktera. Taj obrnuti proces vlastitog umjetničkog djelovanja – koji završava na mjestu gdje mnogi počinju – čini mi se da pokazuje zrelost i potvrđuje odgovornost u mojim radovima. Da sam počeo na ulicama kao tinejdžer, vjerojatno bi sve ostalo samo na intervju u policijskoj stanici.
*Martićeva ulica / foto: Dorja Benussi
► Kakva su iskustva s policijom? Koji je grafit bio prvi?
ZGERILA: Prvi grafit napravio sam u Draškovicevoj ulici – Tomislava Karamarka u prirodnoj veličini, u policijskoj uniformi, kako ispisuje “HDZ” plavim sprejem. Taj grafit bio je vrlo brzo uklonjen. Zbog njega sam odradio taj svoj prvi “intervju” u policiji. Policajac koji me je zatekao dok sam radio grafit i onda priveo, uradio je to jer je na račun mog privođenja dobio slobodan dan. Nakon toga sam završio kod sutkinje koja me nije htjela ni saslušati i rekla mi da odrastem i da će mi sljedeći put suditi kao svom sinu i nategnuti me za zulufe. Nakon sutkinje sam završio kod psihologa koji je toliko nezainteresirano ponavljao jednu te istu stvar i kojemu je trebao barem jedan psiholog više nego meni. Ovakav prolazak kroz sistem i slučanje od drugih kako je besmislen način na koji funkcioniram dalo mi je dodatni poticaj i smisao mom djelovanju.
*Draškovićeva ulica / foto: ZGERILA
► Postoji li neka zajednička crta radovima koje izvodiš po gradu?
ZGERILA: Iz moje perspektive, zajednička crta je razigranost i iskrenost. Sa svim radovima pokušavam potaknuti pozitivnu energiju koja čuči u ljudima i koja iz bezbroj razloga toliko rijetko izlazi na površinu.
*Avenija Dubrovnik / foto: Saša Šimpraga
► Neki od radova su nešto većeg mjerila, npr. Macaulay Culkin u Martićevoj. Izbor motiva može se tumačiti i generacijski. Zašto si odabrao baš te likove i kako inače odabireš likove koje predstavljaš?
ZGERILA: To je moje trenutno stanje. Likovi koje biram su na različite načine ostavili dobar dojam na mene.
*Martićeva ulica / foto: ZGERILA
► Po gradu je posebno prisutan tvoj stickerkoji prikazuje gradonačelnika Milana Bandića.
ZGERILA: Lik Bandića iskoristio sam da pokažem da ništa nije crno-bijelo i da nitko nije idiot od 0 do 24. Svi tražimo krivca u nekome radi vlastitih sranja. Bandića vidim kao razigranog klinca koji zapravo uživa u životu, i mislim da je time doprinio čovječanstvu puno više nego velika većina ljudi koji su iz ovog ili onog razloga nesretni. Nisam imao namjeru poslati Bandiću nikakvu poruku mržnje, a niti potpore.
*serija “Bandić” / foto: ZGERILA
► Kako gledaš na kratki vijek radova koje ostaviš po gradu? Po prirodi, grafiti su nestalni, osvanu i često brzo nestanu.
ZGERILA: Pričinjava mi radost da svi ti radovi dožive svoj kraj, svoju smrt i čine dugovječnost puno besmislenijom od sebe samih. Puno draže mi je sad i ovdje nego dugovječnost. Kad-tad shvatite da je stvarno svejedno traje li nešto sto godina ili pet minuta i koliko tih pet minuta može biti značajno nekome, a nekom drugome potpuno beznačajno sto godina.
► Kakve su reakcije ljudi na tvoj rad?
ZGERILA: Reakcije su dobre od ljudi koji si daju truda i vremena da me pitaju kako i zašto. Na kraju razgovora uglavnom postignemo obostrano razumijevanje. Ima ljudi koji se deru i izbezume. Njih mi je uvijek nekako žao, ali volim i takve situacije. No, većina ljudi gleda svoje poslove i sve to ni ne primjećuje. Postoje reakcije kao što su “kako ti se da” ili “to ti nema smisla” – one su mi zapravo najveći poticaj da nastavim dalje.
*foto: ZGERILA
► Kako općenito ocjenjuješ street art scenu u Zagrebu?
ZGERILA: Mislim da ulična umjetnost u većim svjetskim gradovima dođe do točke kada izgubi pravi smisao te postane jedan veliki festival gdje umjetnici iz cijelog svijeta pokazuju svoje umijeće i tehnike crtanja s velikim blještećim muralima, a zaborave na puno drugih faktora. Jednostavno nestane romantike. Meni je osobno scena u Zagrebu dobra, odgovara mi. Još uvijek je sirova i underground. Klinci imaju kaj za reć’.
► Jesu li i zašto grafiti važni?
ZGERILA: Mislim da grafit može u pravom trenutku pravoj osobi “spasiti” život. Osoba koja si želi zagorčati život, zagorčat će si ga sa ili bez grafita na svojoj zgradi.
Fotografije: Dorja Benussi, Saša Šimpraga, ZGERILA
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkultura pročitajte na linku
