Glitchboy2000 je mladić iz Zagreba od 23 godine, slikar s puno ljubavi i za klasično i za moderno. Jedan je od rijetkih koji su spojili nešto gotovo primarno digitalno, kao što je greška u signalu (dakle, glitch) i klasično, u smislu načina na koji mu radovi nastaju.
Glitchboy, pravim imenom Rudolf, slika glitcheve kao ulja na platnu, što je dosta neobična kombinacija. To se vidjelo i među radovima izloženima na nedavno održanom Grafitima na gradele eventu u zagrebačkom Studentskom centru sredinom prošlog mjeseca. Tamo je dijelio zidove s ostalim umjetnicima, a kod kuće mu su radovi na zidovima isključivo njegovi.
* Glitchboy (foto: Maja Bosnić)
► Zanimljiv mi je bio detalj na tvojim ulaznim vratima, precrtani André the Giant s “RUDI” mjesto “OBEY”. Ne znamo što bi Shepard Fairey rekao na povredu trgovačkog imena, što ti kažeš?
Glitchboy: Više poštujem prave grafite, kad netko ima muda i stane na zid i nacrta sprejem. Veliki zid – veliki grafit, a ne lijepiti stickere. Bio sam u grafitima jedan velik dio života, ali me prošla ta faza pa više scenu i ne pratim toliko, ali ima jedan lik iz francuske – Kidult (link), brutalan je i kad sam to vidio pomislio sam – ajmo krast’ te aparate za gašenje požara i stavljati te boje unutra, na Youtube ima cijeli tutorijal kako to napraviti; sve možeš naći na Youtube. Na kraju smo moj prijatelj Kizo i ja kupili onu pumpu za špricanje vrtova, unutra stavili rijedak kreč i zapelo je kad smo išli raditi, ali bilo je kul kao ideja.
* Klikom na jedan rad otvara se cijela galerija radova
► Zašto 2000 u imenu kao sufiks, a ne 3000?
Glitchboy: Kao Deltron 3030? Kao, prije par mjesece me uhvatilo za zašto nisam stavio 3000 da budem iz budućnosti, ali 2000 nema neko posebno značenje osim što grafiteri obično imaju tipa Futura 2000, Chez 186 i T-Kid 170. Kul mi je ime i neki broj pa sam rekao kao 2000 kao novi mileniji, nešto skroz novo makar je glitch stariji, ali nema veze.
► Koji su ti alati za glitchanje, osim kista, ulja i platna?
Glitchboy: Najviše koristim Photoshop CS6 i još par programa. Znači, bavim se ovim od petog mjeseca prošle godine i ako mi zaskrolaš Instagram kad vidiš prvu sliku koja je glitchana – e tu je sve krenulo. Bio sam našao neku glitch aplikaciju, skinuo i počeo. Na Facebooku postoji jedna privatna grupa s jedno 11.000 članova (smijeh), Glitch Artists Collective i oni su baš savage u toj igri, i od kada sam u toj grupi, dosta toga sam naučio. Postoji još i Glitch Artists Collective: Tool Time gdje su svi programi za glitchanje slike, zvuka, videa, svega… Recimo, Michelangelova Davida obožavam remiksirati, na izložbi Trash Will Smash sam ga cijelog imao u kockicama. Ali, počnem glitchati i napravim jedno dvadesetak komada jedne slike i onda tražim najbolji komad. Njega još malo razadim i onda stavim na Instagram kao skicu jer ništa ne čuvam na računalu, par puta mi je nestajalo čuda i čuda i bojim se toga. I onda idem na posao – na crtanje. Vrijeme koliko mi treba za jedan rad pak ovisi o dimenziji i tehnici. Najveće što sam bio radio je 120 x 90 centimetara.
* Klikom na jedan rad otvara se cijela galerija radova
► Nije li neobično da remiksiraš i diraš teške klasike u slikarstvu?
Glitchboy: Nije da imam sad neki strah od toga, imam 23 godine, nisam niti očekivao da će biti neka velika priča oko ovog, samo sam htio to napraviti. Nije da postoje neka pravila gdje piše da ne smiješ, da? Tipa Albrecht Dürer i Ruke koje mole bile su mi jako kul i na izložbi Trash Will Smash sam ih imao u olovci, a ovaj put na izložbi u SC-u sam to imao u ulju i dosta mi ljudi uletavaju sa ziher si uzeo OVO , Six God i Drake-a. Ali ne, to je Dürer, daj malo guglaj!
► Jedan od zadnjih tvojih radova je naslovnica za Čvarke od marcipana, EP mladog Riđi Riđa iz High5, jedinog MC-ja u dresu Jugoplastike. Reci mi nešto više o tome?
Glitchboy: Riđi voli čudne stvari i rekao mi je da napravim nešto takvo, čudno. Došlo je do ideje da mu glitcham lice i pozvao sam svog prijatelja Matka Vodopiju, fotografa. Htio sam da pozadina bude jednostavna pa je pozadina ispala jedan žuti zid. Na kraju sam zaglitchao jedno 30-40 modela, a ovo što je na naslovnici samo se dogodilo, zaglitchao sam, pogledao, vidio da je dobro i samo sejvao.
* Čvarci od marcipana / Andres Fresko / SoundGod
► Za koga bi još volio raditi naslovnice albuma ili nešto slično?
Glitchboy: Volio bih sa svima surađivat, nije važno što rade. Imao sam već nekoliko suradnji dosad. Prijatelju Filipu Gežinu aka SoundGod (producent iz 808mafia) sam išao zglitchat jednu fotografiju gdje stoji ispred Eiffelovog tornja. On je to bio objavio na Instagramu, taggao me i nakon toga mi se dosta njegovih pratitelja/producenata javilo da i njima radim neke covere. Najbolja suradnja mi je bila sa Andres Freskom, EDM Dj-em. Bila je random situacija, samo sam dobio mail od njega i pitao me da li bi mu napravio neke radove jer mu se sviđa stil.
► Koja je dobra glazba za glitchanje i glazba poslije glitchanja?
Glitchboy: Inače, samo trep slušam (smijeh). Slušao sam sve, najdraži su mi Biggie, Nas, Wu-Tang… Ali ne želim biti neki lik, kao, gle brijat ću samo na old school, jer glazba ide dalje. Ali, samo trep, najprljaviji, najgori, samo da udara. A dok crtam – nikako to ne mogu slušati jer poludim i počnem fleksat’. Puštam najviše glazbu iz filmova ili igara tipa Skate 1, 2 i 3; svi Tony Hawk’s, Grand Theft Auto i radio Los Santos – najbolji, najbolji radio.
* Klikom na jedan rad otvara se cijela galerija radova
► Jesi razmišljao o printevima na majicama?
Glitchboy: Ovako, obožavam fashion i jednog ću dana vjerojatno imati neku firmu s odjećom, ali sada glitch… Dosta mi je ljudi govorilo “Daj Rudi, stavi Merlinku na majicu, to će ti se fakat prodavat’, ali dok nisam 110% siguran u nešto – ne želim ulaziti u to.
► Kad smo već kod toga, koji ti je najbolji streetwear brend u Hrvatskoj?
Glitchboy: Hah, Hrvatska! Moj, koji još nije izašao (smijeh). Definitivno CHYPKA, to je Nikola Zorotović, moj frend, imao je revije i svašta. Dobar mi je i VERY RARE od Svena Harambašića. A izvana; e to je druga priča: Polo Ralph Lauren mi je definitivno najdraži, ne znam zašto, ali sviđa mi se taj konjić. I Stone Island. Oni su iz Italije i na početku su ih nosili talijanski huligani na tekme, a prepoznatljiv je po žutom kompasu kao prišivak na rukavu, nije ništa sad posebno, ali meni jako dobro izgleda. Danas je užasno skupo jer su ih počeli nositi Drake i Travi$ Scott. Tu u Zagrebu još nikoga nisam vidio s tim, tako ono, želim biti prvi s tim (smijeh).
Razgovarao: Antonio Hadrović (sve članke ovog autora za Vizkulturu pročitajte na linku)
Portreti: Maja Bosnić
Zahvaljujemo Glitchboyu na ustupljenim vizualnim materijalima
Više o radovima Glitchboya pratite na instagram.com/glitchboy2000/
