Sustav razmišljanja neovisan o mediju

Nastavljamo s nizom intervjua IGEPA ♥ VIZKULTURA s odabranim protagonistima/cama domaće dizajnerske i ilustratorske scene koje realiziramo u suradnji s našim partnerima i prijateljima iz tvrtke Igepa. Kroz ovaj format vam predstavljamo sugovornike i sugovornice izabrane s opsežnog popisa brojnih talentiranih imena domaće produkcije, s ciljem da pričamo o dizajnu, ilustraciji i različitim aktualnim temama direktno vezanim za njihove opuse, aktualne ili recentne projekte, karakteristike, izazove te kontekst struke. U petom u nizu intervju predstavljamo vam Hamper Studio, ostale intervjue potražite na linku.

Sigurno ne postoji niti jedan kut gledišta perspektive, kronologije i(li) presjeka hrvatskog dizajna iz zadnjih dvadesetak godina u kojoj se ne bi našli (brojni) radovi Ivane Vučić i Toma Jure Kaćunića. Unazad 10 godina djelujući kao Hamper, s preko dvadeset godina uspješnih karijera na području grafičkog dizajna, oglašavanja i fotografije, ovaj partnerski dvojac, sa zbilja respektabilnim nizom izvrsnih dizajnerskih uradaka, konačno je došao pred mikrofone Vizkulture. Upravo ta neprisutnost u medijima te karakteristično im dozirano i minimalno pojavljivanje samo onda, gdje i kada treba, potpuno su oprečni mnoštvu dizajnerske produkcije koju stvaraju. Fascinira slojevitost i opseg njihovog dizajnerskog portfolija te raspon i raznolikost klijenata i industrija za koje rade. Vješt autorski jezik i rafinirana pedantnost kojom oblikuju publikacije, vizualne identitete, plakate, knjige, signalistiku ili bilo koji aspekt dizajnerskih angažmana, svoje najveće adute kriju upravo u divnom i promišljenom tretmanu fotografije, impresivnom art direktorskom iskustvu te pažnji posvećenoj finalizaciji konačnog opipljivog produkta, bila to knjiga ili neki drugi papirnati objekt. 

Ivanu i Toma portretirali smo u njihovom studiju i stanu nedaleko od zagrebačkog Zrinjevca, u društvu maskote Hampera – razigrane terijerke Žive. Kroz razgovor smo se tematski često dotakli zagrebačkih potresa, omiljenog nam otoka Visa ili nekih starih, legendarnih i zaboravljenih filmova, ploča i CD-ova koji su nas gledali sa zidnih polica. No kada smo krenuli u korespondenciju tematiziranja o dizajnu i djelovanju, strukturirajući obrise ovog intervjua, do sada uobičajeni broj kartica teksta nije nam bio dovoljan. Finalno uređujući razgovor čini mi se da smo tek okrhnuli jedan manji segment njihovog dizajnerskog promišljanja, procesa i polja stvaranja. Razmišljajući o značaju njihovog rada na domaćoj sceni danas, propitujući reciprocitet koji kroz nagrade, priznanja, izložbe, hvalu (ili ovakve intervjue) imaju, uvjeren sam da su njihov opus i modus operandi apsolutno nužna biblioteka za svaku mladu dizajnericu i dizajnera; nužan i prijeko potreban toolkit: kako se može i kako treba raditi. 

► Ove godine obilježava se dekada Hampera, zajedno radite od 2012. godine. Kako biste profesionalno ­­sumirali taj period kroz ključne trenutke i projekte koji su se dogodili?

Ivana Vučić: Kroz 10 godina rada Hampera osmislili smo i realizirali brojne projekte za velike i male klijente, od OPG-ova do institucija i korporacija, klijenata iz sektora kulture, medija, turizma, izdavaštva, zdravstva, telekomunikacija… s posebnim fokusom na: branding, editorial design, digital design, signalizaciju te art direction i design consulting. Ponosni smo na mnogobrojne projekte i suradnje, no izdvojit ćemo nekoliko… Repozicioniranje branda Prostoria (tada Kvadra) u segment premium design proizvoda i izlazak na globalno tržište kao i definiranje osnovnih vizualnih (fotografskih) standarda. Prostoria i danas, 10 godina kasnije, i dalje uspješno gradi vizualnu komunikaciju na definiranim temeljima i smjernicama koje smo tada postavili. Zatim branding i promotivna kampanja HRT 60/90 kojom smo obilježili 60 godina Hrvatske televizije i 90 godina Hrvatskoga radija te niz drugih projekata koje smo razvijali za HRT. Dugogodišnja suradnja s HZZO-om i DZO-om na razvoju i implementaciji vizualnog identiteta na širok spektar sredstava poslovne i javne komunikacije. Sustav signalizacije za poslovni centar Adris Grupe u Jagićevoj ulici u Zagrebu (u suradnji s arhitekticom Vedranom Ergić)…

Tom Jura Kaćunić: Veseli nas pokretanje vlastite izdavačke kuće te širenje poslovanja na oblikovanje interijera na poticaj dugogodišnjeg klijenta Coca-Cola HBC Hrvatska za kojega smo, u suradnji s arhitekticom Vanjom Ilić, dizajnirali interijer predvorja poslovnog centra Coca-Cola Adria u Zagrebu te oblikovali unikatna rasvjetna tijela za njihov poslovni prostor za koji smo napravili i signalizaciju. 

Krajem 2019. samostalnom izložbom „10 priča o oblikovanju knjiga“ (HDD Galerija, kustos Marko Golub) sumirali smo Hamperov segment oblikovanja knjiga o čemu je HRT napravio zanimljiv prilog za emisiju Izvan formata: Ljepota knjiga 2019. godine dok je za emisiju Pravac na treću 2017. portretirao Hamper studio (link). U 10 godina postojanja Hamperov tim su osnažili izvrsni suradnici poput dizajnerice i ilustratorice Ive Sindik, voditeljice ureda i asistentice produkcije Zrinke Kolarić, producentice Ivane Sudar, dizajnera i ilustratora Tomislava Fabijanića… Svakako moramo spomenuti i našu Živu, Parson Russell terijerku koja je s nama od prvoga dana Hampera, a ujedno je zaštitno lice Hampera i svih naših novogodišnjih čestitki. 🙂

► Privatni ste i poslovni partneri. Ta mi je perspektiva također bliska i razumljiva pa stoga uvijek u intervjuima zanimljiva, zato me interesira vaš stav o tome? Što su vam primarne prednosti takvog konteksta suradnje, a što bi bili najveći izazovi? Postoje li trenutci kad vam je za rad važna upravo treća perspektiva izvan vas dvoje, brojni suradnici/ice iz raznih polja kreative, kulture i umjetnosti kojih sigurno na svakom projektu ima?  

Ivana Vučić: Međusobno se izvrsno nadopunjujemo i podržavamo, ali istovremeno smo jedno drugome najzahtjevniji kritičari. Naša bliskost sigurno utječe na pomicanje određenih granica karakterističnih za poslovnu komunikaciju i odnose. Možda je time naša komunikacija nešto otvorenija i direktnija, ne ustručavamo se jedno drugome reći ono što možda ne bismo kazali nekoj drugoj osobi s kojom smo u poslovnom odnosu… Nekad je to dobro i vodi kvalitetnijoj komunikaciji i širenju perspektive, a ponekad, posebno u stresnim situacijama, zna biti izazovno i uči nas produbljivanju povjerenja, umjetnosti balansiranja… 

Tom Jura Kaćunić: Jako dobro se poznajemo tako da često jedno drugome znamo „čitati misli“ što je velika prednost u kreativnom procesu jer si tako uvijek korak ispred, kao da imaš Jokera u rukavu. 🙂 Takva rezonantnost nas kreativno stimulira, a operativno štedi vrijeme i energiju. Koliko god dijelimo brojne zajedničke interese, temeljne životne vrijednosti i posvećenost u ostvarivanju ciljeva, istovremeno smo jako različiti pa nam ne nedostaje živih diskusija i konstruktivnih dijaloga. Ovisno o prirodi i kompleksnosti projekta na kojemu radimo, surađujemo s brojnim vanjskim suradnicima i profesionalcima raznih profila od ilustratora, fotografa, reprofotografa, animatora, programera, arhitekata, produkt dizajnera, povjesničara, producenata, kustosa… i takve suradnje nas uvijek vesele i inspiriraju. 🙂

► Uvijek cijenim i fasciniran sam kad kvaliteta rada dizajnerskih portfolija autora/ica jednako uspješno, autorskii suvremeno funkcionira u raznim nišama; u vašem slučaju od zbirki poezije, preko povijesnih refleksija, knjiga za umjetnike/ice pa sve do signalistike u jednoj ozbiljnoj korporaciji ili identiteta za državno zdravstvo. Je li vam jednako uzbudljivo, nakon toliko godina iskustva, raditi za potpuno različite klijente, sfere stvaranja i djelatnosti? 

Ivana Vučić: Dizajn vidimo prije svega kao sustav razmišljanja koji je primjenjiv neovisno o mediju u kojemu se realizira. Iz takve pozicije nije bitno radimo li vizualni identitet, knjigu, poštansku marku, ambalažu, signalizaciju ili kreativnu strategiju. Utoliko više motivira nas „vježbati“ mozak rješavajući razne projektne zadatke i razvijati rješenja za različite klijente iz raznih sektora ili medija, u analognom ili digitalnom prostoru… Pored toga, u više od 20 godina rada u vizualnim komunikacijama prošli smo kroz brojne transformacije struke, posebno u izvedbenom i medijskom segmentu koji je bitno utjecao na način razmišljanja i kreiranja poruka tako da nam nikada nije dosadno, uvijek imamo nešto novo za naučiti i napraviti.

► Pregledavajući vaš portfolio rekao bih da često dominiraju ovi iz sfere kulture, umjetnosti, nezavisni, institucionalni, a ne komercijalni, big-money. 🙂 Ne treba nam statistika klijenata već više neka iskrena povratna informacija o tome je li danas rad za komercijalni sektor, makar i ne bio jednako reprezentativan kao sve ostalo, nužna i neizbježna svakodnevica ljudi u kulturno-kreativnim i umjetničkim nišama? Nedavno smo bili na predavanju Viviane Sassen na Organu Vida i ona je jako ponosno i odrješito govorila o tome kako joj rad u modnoj industriji za velike brendove i kampanje zapravo financira autorske i umjetničke radove. Što mislite o ovoj temi? 

Ivana Vučić: U početku svoje dizajnerske karijere isto tako sam kroz komercijalnu fotografiju, koja mi je u to vrijeme predstavljala profesionalni i kreativni izazov, nalazila idealan balans za rad na svojim umjetničkim fotografskim projektima i grafičkom dizajnu. U početku sam radila isključivo za umjetnike i kulturu, a naknadno, upravo zahvaljujući fotografskim angažmanima, lista klijenata se značajno proširila. Zapravo, svaki sektor ima svoje prednosti, a tako i nedostatke. Kultura često nudi više kreativne slobode, mogućnost eksperimentiranja te usmjereniju komunikaciju. Takvi projekti su vizualno zanimljivi i privlače više pažnje medija i javnosti, no ograničenje vas čeka po pitanju budžeta pa je često nemoguće raditi isključivo za kulturu. S druge strane, kod komercijalnih projekata je često upravo suprotno. Imate na raspolaganju veće budžete i veću odgovornost te više-manje definirane korporativne standarde i okvire koje morate poštovati. Koliko se i s malim budžetima može napraviti kvalitetna vizualna komunikacija, tako se i uz korporativne standarde mogu napraviti izvrsna rješenja. Svaki klijent, neovisno iz kojega je sektora, koji zna svoje ciljeve i vjeruje u vaše znanje, iskustvo i vještine, zapravo daje zeleno svjetlo za kvalitetan kreativan rezultat. 

► S nizom kolega/ica u ovoj seriji intervjua smo spominjali nagrade. Domaćoj široj javnosti, van ove usko strukovne, inozemne su nagrade potpuno apstraktne, a u poplavi svakojakih, novoosnovanih, onih od raznih magazina i portala, s ogromnim kotizacijama i hrpom nagrađenih u sto kategorija, zapravo se izgubi važnost ovih zaista referentnih i relevantnih. Kako to komentirate i koliko vam znače priznanja doma, a koliko vani? Koje su vam nagrade u karijeri najznačajnije? Prijavljujete li se na natječaje za nagrade i konačno, što biste rekli, donose li nagrade više strukovne slave ili konkretnih angažmana?

Ivana Vučić: Kod zanimanja koja „proizvode“ kreativnost i čiji su rezultati rada svakodnevno izloženi komentarima, ocjenjivanju ili prihvaćanju/odbijanju od strane klijenta, publike ili javnosti, o kojima ovisi tvoj poslovni uspjeh i tvoji budući profesionalni angažmani, razumljiva je doza nesigurnosti kojoj su kreativci skloni. U takvom poslovnom okruženju kreativcima na počecima karijere nagrade jako puno znače kao potvrda kvalitete rada, posebno ako se radi o stručnim nagradama koje im mogu pomoći u stvaranju referenci za buduće poslove. S vremenom, koliko god je lijepo dobiti potvrdu struke, biti prisutan sa svojim radovima na internacionalnim izložbama i u medijima, počinješ primjećivati da nagrade sve više znače klijentima iz vrlo jednostavnog razloga – jer koriste tržišnom uspjehu proizvoda. Proizvod okrunjen nagradom dobiva dodanu vrijednost koja mu omogućuje bolje pozicioniranje na tržištu. Time se osigurava veći interes medija za nagrađeni proizvod ili uspješnije isticanje iz mora sličnih. Ovo se prije svega odnosi na razvijena i uređena tržišta gdje kvaliteta rada direktno utječe na cijenu dizajnera.

Tom Jura Kaćunić: Hiperprodukcija je zahvatila sve segmente društva pa tako nije zaobišla ni natječaje. S ekstremnim povećanjem ponude, proizvoda i usluga na tržištu klijentima (i dizajnerima) postaje sve teže istaknuti se. Osim što takvi natječaji kroz visoke kotizacije predstavljaju dobar izvor prihoda organizatorima, isto tako nagrađenima osiguravaju skupocjeni medijski prostor i dodanu vrijednost proizvoda. Brojni veliki brandovi na taj način osiguravaju jeftinije ulaganje u PR i opravdavaju visoke cijene svojih proizvoda. S druge strane, mladim brandovima i dizajnerima to je ujedno prilika kako bi osigurali vidljivost na društvenim mrežama i dobili željeni PR i reference.

Ivana Vučić: Među naše najdraže nagrade izdvojili bi one koje je osvojio projekt The Beauty Fools, velikim dijelom zahvaljujući otvorenosti i povjerenju koje nam je ukazao naručitelj Timothy Weeks za američku izdavačku kuću Foolosophy Media. Od domaćih nagrada izdvojili bismo nagradu Zgraf 1 za katalog izložbe Refleksije vremena 1945. – 1955. koju nam je dodijelio međunarodni žiri Zgrafa 12 s Rickom Poynorom kao posebnim gostom i članom žirija. Bila nam je velika čast upoznati ovog cijenjenog britanskog teoretičara dizajna i profesora dizajna i vizualne kulture na Sveučilištu u Readingu, a posebno nas je ugodno iznenadio svojim zapažanjima i komentarima našega dizajna koje je podijelio s nama.

► Kad spominjemo nagrade i priznanja, zanima me ona druga perspektiva, odnosno postoje li u vašoj karijeri u zadnjih 10 godina, od kada ste Hamper, neki vaši radova i projekti u koje ste „zaljubljeni“ i koje jako volite, a nisu dobili posebnu pažnju struke, medija, izložbi, objave i hvale? Ovo je idealna prilika da ih pokažemo i stavimo u fokus koji možda nisu dobili. 

Tom Jura Kaćunić: Jedan od takvih projekata je svakako specijalno izdanje poštanskih maraka Hrvatska glazba – Arsen Dedić, Vice Vukov i Ivo Robić te Toma Bebić, Dino Dvornik i Oliver Dragojević. Radi se o dvije serije poštanskih maraka, hrvatskih kulturnih suvenira kojima je Hrvatska pošta iskazala počast velikim glazbenim ikonama koje su obilježile ne samo hrvatsku glazbu 20. stoljeća, već su svojim stvaralaštvom i ostavštinom dali pečat suvremenom hrvatskom kulturnom identitetu. Koncept dizajna je i svojevrsni hommage dizajnerima/fotografima omota gramofonskih ploča (Ivezić, Barić, Kokan, Efendić,  Pleško, Grobenski). Projekt se razvijao punih godinu dana i zahtijevao dugotrajni pripremni, istraživački, dizajnerski i tehnološki razvoj koji će omogućiti izradu nestandardnih oblika araka koje, prema našim saznanjima, nije do tada objavila niti jedna pošta u svijetu. Projekt je realiziran zahvaljujući voditeljici tima filatelije HP-a Editi Gregurić-Cvenić, koja je prepoznala važnost ovoga projekta, te Dubravku Družiću, voditelju projekta od strane HP-a, strastvenom zaljubljeniku i vrhunskom poznavatelju glazbe koji je inicirao ovaj projekt. 

Ivana Vučić: Iza projekta Maske za kosu krije se priča koja možda najbolje oslikava pozadinu istraživačkog kreativnog procesa te ustrajnost u realizaciji ideja. Radi se o samoinicijativnom projektu kojim sam željela, na zabavan i duhovit način, obilježiti  5. obljetnicu rada Etra Haircare Studija prijateljice Petre Granić Glowatzky. Projekt sam osmislila još u Laboratoriumu, ilustrirao ga je Dino Idrizbegović, no kako se radilo o zahtjevnoj produkciji za koju nismo imali budžet, Maske su doživjele svoju premijeru tek 2015. godine na partyju za 10. rođendan Etre… Tko čeka, taj dočeka! 🙂

Tom Jura Kaćunić: Veliki smo zaljubljenici u prirodu pa nam suradnja s institucijom koja se bavi očuvanjem okoliša i zaštitom prirode Krapinsko-zagorske županije, predstavlja posebno zadovoljstvo i ispunjenje. S Javnom ustanovom Zagorje zeleno surađujemo gotovo od početka Hampera. Zajedno smo napravili brojne edukativne, informativne i promotivne projekate i materijale kojima se jako ponosimo. Jedan od njih, čija je implementacija još uvijek u tijeku, jest brendiranje JU Zagorje zeleno.

Ivana Vučić: Tu je još jako puno projekata poput Povijesti filma za udrugu Sedmi kontinent ili vizualni identitet Centra Miroslav Krleža koji smo napravili u suradnji s Goranom Matovićem i Teatrom poezije i mnogi drugi.

► Dio pandemijske godine proveli ste na otoku Visu, točnije u Komiži. Taj period od 8 mjeseci ste „ukoričili“ u predivnu mapu papira za Munken Rough za Igepu. Premda je tada gotovo cijeli svijet bio na neki način „odsječen“, vi ste tu odsječenost dodatno intenzivirali životom na udaljenom otoku. Kako je taj period utjecao na vas, na procese promišljanja o projektima, gledate li na to kao svojevrsni „reset“ i je li se nešto u vama, u pristupu radu, možda klijentima, vrsti projekata i slično promijenilo?  

Tom Jura Kaćunić: Glavni razlog našeg boravka na Visu je bio potres. Potres nas je prilično uzdrmao. Zgrada, u kojoj živimo i radimo, bila je dosta oštećena, morali smo privremeno odseliti te smo uz sve svakodnevne obaveze mjesecima volontirali i bili maksimalno angažirani u vođenju hitne sanacije zgrade. Nažalost, nije bilo velike pomoći niti od institucija niti od susjeda. Nakon što smo osigurali toplu vodu, grijanje i koliko-toliko siguran život, u 10. mjesecu smo odlučili otići na odmor od par tjedana. Taj zagrebački burnout od potresa nas je jako istrošio. Trebali smo reset… toliko da nismo htjeli nazad 8 mjeseci (hahaha). 

Ivana Vučić: Tamo smo shvatili da je za sreću potrebno jako malo, dizajnirati i slati u tisak se može jednako efikasno s najljepše plaže na Jadranu, otvorili su nam se novi vidici…

Tom Jura Kaćunić:  …prema Biševu, Palagruži i Svecu pogotovo (hehe)….

Ivana Vučić: ….prvi put smo iskusili kako žive ljudi na udaljenom otoku zimi i to nas je na neki način impresioniralo. 

Tom Jura Kaćunić: … o tome smo uvijek i maštali pa je tako u jednom dahu nastala Igepina brošura za Munken Rough, papir koji jako volimo koristiti u svome radu, koji je taktilan, prirodan, pomalo sirov i grub… baš kao zima na Visu. Fotografije smo snimali tijekom 8 mjeseci života na Visu, a tekst s poslovicama otoka Visa, koje smo koristili, sakupio je i obradio Joško Božanić.

Ivana Vučić: …Zanimljivo je bilo iz te pozicije, promjene radne okoline i perspektive, dizajnirati na Visu zbirku viških legendi viške autorice Anele Borčić nakladničke kuće Spiritoso Andrije Pećarića i istovremeno obilaziti stvarne lokacije iz viških legendi…

► Koliko vam je uopće za kreativnost bitno mjesto gdje radite? Koliko vam na radni proces, dinamiku posla i kreativnost utječe promjena lokacije?

Ivana Vučić: Radni prostor i okruženje su nam uvijek bili jako bitni. Inspiriraju nas lijepe stvari pa najvjerojatnije zbog toga živimo i radimo na Lenucijevoj potkovi u prekrasnoj kući Rado Ignjata Fischera, spomeniku nulte kategorije i prvoj stambenoj zgradi bečke secesije u Zagrebu. Nakon potresa život i rad u centru je postao dosta kompliciran, cijeli grad se promijenio, buka je neprestana, neplanirani radovi posvuda, fasada pada… Koliko god se to pokušava ignorirati, život u centru grada je postao vrlo zahtjevan. 

Tom Jura Kaćunić: Počeli smo cijeniti mir. Poučeni iskustvom Komiže i Visa shvatili smo da se s klijentom uvijek može dogovoriti sastanak u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu i na bilo kojoj platformi. Mjesto inspiracije može biti i lijepa arhitektura, urbani prostor, ali i priroda pa nam je pala na pamet ideja kombija/kampera s natpisom Hamper. Nomadski dizajn, mi dođemo klijentima i nudimo dnevno svježi dizajn… hehe.

► Jako zanimljiva niša vašeg rada su mi svakako umjetničke knjige koje radite za brojne umjetnike/ice, dominantno u sferi suvremene fotografije. Taj segment umjetničkog rada kod nas je rijedak, a vi ste zasigurno među dizajnerima najaktivniji u ovoj niši publikacija. S obzirom na vaš fotografski senzibilitet i iskustvo s fotografijom u karijerama, koliko vam je važan taj dijalog koji kao autori dizajna imate s fotografskim opusom umjetnika/ica, osobito s obzirom na to da se radi o jako različitim autorima/icama i opusima koje ste radili? Zanima me kako funkcionira taj proces suradnje? 

Ivana Vučić: Medij fotografije nas definira kao dizajnere i neizostavan je dio našeg kreativnog izražavanja. Oboje se bavimo fotografijom još od studentskih dana, a mediji dizajna i fotografije za nas su gotovo neodvojivi. Kad god smo u mogućnosti, fotografiramo sami, ali isto tako volimo angažirati i surađivati s drugim fotografima. Fotografi nas uvijek motiviraju i inspiriraju… od Sandre Vitaljić, Ane Opalić, Ane Bilankov, Bojana Mrđenovića, Hane Miletić, Hrvoja Slovenca… Ono što je zajedničko za suradnju s umjetničkim fotografima je obostrano poštivanje struke, poštivanje autorstva, sinergija medija… Kako mi u dizajnu s velikim poštovanjem tretiramo fotografiju i autorski rad fotografa i dizajn stavljamo u funkciju prezentacije umjetnika, fotografi ili općenito umjetnici to prepoznaju, osjećaju se sigurno i onda nam daju puno povjerenje.

Tom Jura Kaćunić: Fotografija nas stalno okružuje, fotoaparat je uvijek uz nas, a rad za fotografiju nas posebno veseli poput izrade vizualnog identiteta za udrugu Ured za fotografiju koju sada vodi Sandra Križić Roban, fotografske biblioteke F11 koju je Ivana vodila unutar UzF-a ili sajta Suvremene hrvatske fotografije koji je pokrenula Ana Opalić. Općenito, teško nam je zamisliti život bez fotografije, dizajn bez fotografije, čak i kad je samo tipografsko rješenje, razmišljamo o tome kako fotografirati motiv kako bi što atraktivnije izgledao na siteu. Fotografiramo analogno, digitalno, skeniramo, fotošopiramo, kolažiramo, editiramo, animiramo iz fotografije…

► Vaš „sigurni teritorij“ djelovanja također su knjige, publikacije, sve ono gdje tisak i papiri igraju izuzetno značajnu ulogu i da krenem nabrajati sve fantastične, hvaljene i nagrađene publikacije koje ste radili, trebalo bi mi nekoliko kartica. Koliko vam je važan taj proces odluka, testiranja i eksperimentiranja s papirima i u tisku? Koliko tu ima kreativnosti i prostora za nju?  

Tom Jura Kaćunić: Odabir papira nam je izuzetno važan. Papiri su kao filmovi u analognoj fotografiji – koristiti ih treba s razlogom. Percepcija i dojam dizajna i poruke ovise o papiru i njegovim karakteristikama. Kad želimo da dojam korisniku bude taktilan ili da proizvod zrači važnošću, ekskluzivom, odabiremo posebne vrste; kad želimo najkvalitetnije otisnuti boju ili fotografiju, opet koristimo posebnu vrstu; kad želimo da čitatelj nakon 400 stranica čitanja knjige sa zadovoljstvom drži tu knjigu i s guštom je lista, a ne pljucka prst, odabiremo najtaktilniji papir. Recimo da tehnika tiska često uvjetuje odabir papira pa kratki ili dugi tok… Testiranje i eksperimentiranje nažalost nije moguće u svakom projektu jer zahtijeva vrijeme i dodatni trošak. Možda je dobar primjer toga istraživački projekt Ritam dodira, izložbe za slijepe, slabovidne i videće osobe održana u Galeriji Klovićevi dvori kod koje se zbog „eksperimenta“ s papirom i tiskom (kako bi pokušali postići da slijepi, osim što mogu „čitati“ rukama, mogu i „vidjeti“ rukama) produkcija produljila za 6 mjeseci.

Ivana Vučić: Papir je neizostavan dio koncepcije dizajna. Na primjer, za komunikaciju ekoloških proizvoda ili klijenata kojima je bitna ekološka osviještenost koristimo papire s eko certifikatima kojima proizvođač potvrđuje održivu proizvodnju. Kod oblikovanja knjige o prirodnoj kozmetici Kornelije Benyovsky Šoštarić „Biljke koje njeguju“ ekološki papir je bio uvjetovan od strane autorice. S druge strane, kod oblikovanja umjetničkih monografija, čija je produkcija izuzetno zahtjevna, jako je važno izabrati papir koji će dati najbolje rezultate u reprodukciji kolora kao i tiskaru koja je u mogućnosti postići vrhunsku kvalitetu tiska koji se za ovakvu vrstu publikacija očekuje. Jedan od razloga pokretanja vlastite izdavačke kuće je mogućnost da u potpunosti upravljamo kreiranjem finalnog proizvoda u smislu dizajna i definiranja tehničke specifikacije te cjelokupnom produkcijom i kvalitetom proizvodnje. Izdavači najčešće zbog stalne potrebe za smanjenjem troškova spuštaju kvalitetu proizvoda koristeći jeftinije papire ili jednostavniji tisak bez dorade i sl.

► Unutar svojih angažmana vjerojatno odrađujete niz autorskih uloga, od „samo“ dizajnerske, preko art-direktorske, često i fotografske. Što biste rekli da su omiljene ili primarne među tim ulogama, koji vas tip kreativnog procesa najviše drajva, ima li podjele posla da ste ponaosob više fokusirani na jedno ili drugo?  

Ivana Vučić: Kada smo jednom prilikom bili u Londonu u posjetu poznatom dizajnerskom studiju, voditeljica studija je između ostalog istaknula kako kod njih ne postoji djelatnik koji radi samo jedan posao, već mora imati još bar jednu vještinu koja je korisna u kreativnom procesu poput fotografije, ilustracije, animacije, programiranja, obrade fotografija, pisanja tekstova i sl. Na moje pitanje zašto, odgovorila je da im u protivnom nisu isplativi. Na prvu takav uvjet djeluje pretjeran i čudan, no onda smo shvatili da i mi zapravo radimo više autorskih uloga zbog čega nam je jednostavnije realizirati pojedine projekte te da zapravo većina dizajnera, kao i oni s kojima radimo, najčešće barata s više srodnih vještina. 

Tom Jura Kaćunić: Kod nas je uobičajeno da oboje funkcioniramo po principu 4 u 1. 🙂 Oboje obavljamo sve tri autorske uloge: Dizajnera / Umjetničkog direktora / Fotografa. Moja četvrta je uloga Ilustratora dok Ivana zna obavljati ulogu Urednice za publikacije i složenije sadržaje koje oblikujemo. Granice među tim ulogama su fluidne i nameću se same po sebi ovisno o potrebi. Oduvijek smo dizajn doživljavali multidisciplinarnom djelatnošću pa su nam i sve te uloge bile nekako prirodne. Kako volimo biti prisutni u svakom segmentu kreativnog i izvedbenog procesa, od  početne ideje do realizacije često se broj uloga, koje obavljamo, dodatno i poveća. 🙂

► Radili ste vizualni identitet Kožarićeve retrospektive u MSU-u, a do kraja godine bi svjetlo dana trebala ugledati i monografija istog umjetnika? Kako je bilo raditi na ovom projektu u dijalogu s fantastičnim radovima jednog od definitivno najznačajnijih hrvatskih suvremenih umjetnika posljednjih pedesetak godina? Kako teku pripreme publikacije i što će ona sve sadržavati?

Ivana Vučić: Općenito volimo raditi za umjetnike, a Ivan Kožarić među njima ima posebno mjesto. Kožarić nas inspirira svojom neobuzdanom kreativnom i životnom energijom, volimo njegovu lakoću, duhovitost, nepredvidivost… Od izložbe Preko crte, koju smo radili 2011. u studiju Laboratorium, a koja je otvorena na njegov 90. rođendan kada sam ga imala priliku upoznati, preko prošlogodišnje Ivan Kožarić: Retrospektiva – Jedna od mogućih 100, sada krećemo s dizajnom njegove monografije koju uređuje Radmila Iva Janković, izuzetna kustosica i voditeljica Ateliera Kožarić u MSU-u. Monografija će na više od 350 stranica obuhvatiti široki pregled Kožarićevog stvaralaštva, s velikom količinom vizualnih materijala i tekstovima više domaćih i stranih autora. 

► Spomenuli ste mi nekoliko puta suradnju s Prirodoslovnom školom Split, srednjom školom za koju trenutno radite na jednom angažmanu. O kakvom se projektu radi te koji još projekti, osim ovog, aktualni?

Ivana Vučić: Naša suradnja s Prirodoslovnom školom Split je krenula prije nekoliko godina kada su nas pozvali da im predložimo novi znak i logotip škole. Tom prilikom smo uz znak/logotip i osnovne grafičke standarde predložili čitav niz prijedloga njihove primjene na razne poslovne i promotivne materijale, zidne grafike, murale, signalizaciju i brendiranje prostora kako bi stekli dojam i puni potencijal vizualne komunikacije. Od tada, polako, korak po korak razvijamo sustav koji je već u početnoj fazi realizacije stvorio pozitivnu promjenu u okruženju u kojemu su se učenici osjećali bolje i ugodnije. Izuzetno nam je drago da postoje ljudi kojima je do toga stalo i koji su kroz svoj posvećeni rad maksimalno usmjereni prema dobrobiti zajednice i postizanju što boljih uvjeta za svoje učenike.

Tom Jura Kaćunić: Pored toga, trenutno smo u fazi produkcije sustava informacijskih ploča Planinarsko-poučne staze Putevima orhideja na Strahinjčici koje smo oblikovali za Javnu ustanovu Zagorje zeleno. Prošli tjedan smo fotografirali atelje umjetnika Baneta Milenkovića za potrebe njegove umjetničke knjige na kojoj upravo radimo. Tu su i neke poštanske marke koje trenutno radimo za HP… 

► I za kraj pitanje koje je možda trebalo biti na početku: zašto Hamper? Kako je uopće nastala ideja o imenu studija i kako na ime gledate danas, deset godina kasnije?   

Tom Jura Kaćunić: Hehe! Od svih potencijalnih prijedloga svi su sa smješkom kliknuli na Hamper. 

Ivana Vučić: Tako smo postali g. i gđa. Hamper, kako nas navode novi dobavljači u ponudama.

Tom Jura Kaćunić: Hamper dobro zvuči, dobro izgleda tipografski i fotografski. Može se tumačiti na više načina, od kante, sića, vjedra do košare i obilja… a ima i ono intrigantnije značenje. :))) Tijekom vremena ipak nam je najveća fora što je palindrom od hamper rep-mah što nas asocira na našu malu terijerku Živu koja voli intenzivno mahati repom kad čuje riječ Bundek. Vele da je to sinkronicitet. 🙂

Zahvaljujemo Hamper Studiu na ustupljenim fotografskim materijalima. 

Razgovarao: Ivan Dorotić / Portreti sugovornika: Maja Bosnić / Vizualni identitet: Tessa Bachrach Krištofić

Sadržaj je nastao u suradnji s tvrtkom Igepa

Intervjue s ostalim autoricama i autorima u ovoj seriji potražite na linku