Sintagmom “sklad suprotnosti” mogla bi se opisati kuća Kanoćal na Ugljanu, čija je gradnja završena nedavno prema projektu arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića, selektora ovogodišnjeg Zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma (o čijoj su koncepciji govorili ovdje). Ovaj priznati arhitektonski tandem stoji i iza još jednog nesvakidašnjeg, hibridnog projekta na području stambene arhitekture – 4 kuće za 4 brata (link), a za projekt Providurove palače u Zadru ovjenčani su nizom priznanja, među kojima su i nagrade “Viktor Kovačić” za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštava te “Vladimir Nazor” za najbolje godišnje umjetničko ostvarenje u kategoriji arhitekture i urbanizma. Više o kući Kanoćal čitajte u nastavku!


Nasuprot stanu, koji nastaje za nepoznatog korisnika i oblikovan je propisanim standardima, obiteljska kuća kroji se po željama njezinih korisnika. Dvojna kuća hibrid je ovih oprečnih stambenih tipologija. Dvojina stambenih prostora, otvorenih i zatvorenih, u isto vrijeme ogledalo je njezinih korisnika ali i nepersonalizirana struktura koja tek očekuje svoje stanovnike. Stvoren je jasan i dominantan arhitektonski okvir, scena, koja će i dalje ostati čitljiva bez obzira na intervencije njezinih stanara. Projektira se osnovnim arhitektonskim elementima, bez slojeva interijerističkog dizajna koji su prepušteni korisnicima.







Kanoćal – dvojna kuća na Ugljanu smještena je nedaleko od mora, na dugoj i uskoj parceli u blagom padu prema sjeveru, moru i pogledu na Zadar i Velebit, u kaotičnom okruženju jednoobiteljskih kuća. Duga i uska parcela, poput amebe, dijeli se na dvije, duplo uže parcele kako bi obje stambene jedinice imale jednake uvjete, kako bi se obje mogle rastegnuti od pristupne prometnice na jugu do sjevernog pogleda prema moru. U prizemlju se živi, izmijenjaju se vanjski i unutrašnji stambeni prostori, poput scene u kazalištu pripremljene za sve činove igrokaza. Parkirališni prostor ostaje na koti pristupne prometnice odakle se spušta na veliki vanjski prostor koji dijelom pripada i ulici i susjedstvu. Ovaj prostor zajednički je za obje kuće i tek treba postati opremljeno mini sportsko igralište. Od stambenog prostora dijeli ga spremište s tehničkim prostorima, sanitarijama i roštiljem, servisna zona vanjskih i unutrašnih prostora. Središte, težište kuće otvoreni je vanjski prostor dvora s bazenom, stambeni prostor kome je nebo krov, s tri jasne fizičke međe i četvrtom koju određuje volumen kata, koji poput duguljastog oblaka lebde nad prizemljem i stvara natkriveni, osjenčani prostor. Kroz prazninu volumena prodire sunce i osvjetljava jednako velik ozelenjeni vrt prostora ispod. Ostakljeni dnevni boravak postaje prostor između, intermezzo dvaju vanjskih prostora, urbaniziranog dvora i organskog vrta na sjeveru u koji je utisnuta terasa nadsvođena moćnom konzolom. Čitava parcela aktivan je stambeni prostor, niz unutrašnjih i vanjskih scenografija za različite aktivnosti. Zatvoreni, anonimni volumeni kata rastežu se poput divovskog “kanoćala” ne bi li svojim stanarima ulovili kadar mora iz intime njihovih soba.




Kuća Kanoćal
Autori: Iva Letilović, Igor Pedišić
Tvrtka: Ab forum
Projektni tim: Iva Letilović , Igor Pedišić (arhitektura), Berislav Medić (konstrukcija), Marinko Zečević (strojarstvo), Srećko Stavnicki (elektroinstalacije), Silvija Jusup (hortikultura)
Suradnici: Ana Varela , Luka Fatović , Ante Grbić
Investitor: Privatni
Izvođač: Zirdum građenje d.o.o. , Class projekt d.o.o.
Godina početka projektiranja: 2017
Godina dovršetka projektiranja: 2019
Godina početka gradnje: 2019
Godina dovršetka gradnje: 2023
Površina obuhvata: 1300 m2
Ukupna tlocrtna površina: 500 m2
Program / vrsta: Stanovanje
Lokacija: Ugljan
Fotografije: Bosnić+Dorotić






