Identiteti, veze i utjecaji

Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!

Maja Gjajić izlaže u galeriji CEKAO

U ponedjeljak, 8. srpnja u 19 sati u zagrebačkoj galeriji CEKAO otvara se izložba mlade osječke autorice Maje Gjajić pod nazivom Priča o mojim nama, koja će biti otvorena do 16. kolovoza.

“Čovjek je dijakronijsko biće, izgrađeno od čestica vremena, nekoć je zaključio sociolog Thomas Luckmann. Putujući kroz vrijeme i prostor, dolazeći u kontakt s drugim ljudima svakodnevno mijenjamo našu osobnost i pojavnost. Mnogostrukost identiteta koji počivaju u nama usporedno se preoblikuju svakim novim iskustvom i doživljajem čega postajemo svjesni tek u trenutku vlastitog unutarnjeg putovanja između slojeva sebstva. Upravo se tim slojevima, na formalnoj i metafizičkoj razini bavi Maja Gjajić u svojim radovima, ciklusima Priča o mojim nama, Apsorpcije i Komadići zemlje. Višeslojni fotografski poliptisi izrađeni tehnikom cijanotipije Priča o mojim nama njeno su istraživanje kroz sve sociološke aspekte koji formiraju naše osobnosti. Autorica ovom tehnikom izrađuje portrete ljudi koji različitim ekspresijama lica dočaravaju identitete u koje se ukalupljujemo pri svakoj interakciji, ali i identitete koji se kroz takav kontakt stvaraju. (…)” (iz predgovora Maje Flajsig)

[d]razgovor: Barbara Blasin o progresivnim ženskim časopisima 

U utorak 9. srpnja u 20 sati u HDD galeriji u Zagrebu održat će se [d]razgovor pod nazivom Kontinuitet i diskontinuitet progresivnih ženskih časopisa, u kojem sudjeluje grafička dizajnerica i fotografkinja Barbara Blasin, autorica izložbe Širite ženski svijet! Dizajn progresivnih ženskih časopisa 1934. – 1946. Sama ta izložba dala nam je pregled publikacija različitih ženskih, feminističkih udruženja koje su izlazile od sredine tridesetih do prvih poratnih godina, a kroz razgovor ćemo nastojati dobiti dublji uvid u kontekst u kojem su se ti časopisi pojavljivali, tko ih je i kako uređivao, kakve međunarodne veze i utjecaji postoje među njima i slično. Razgovor će voditi povjesničarka umjetnosti Ivana Bago.

Više informacija potražite ovdje.

Izložba Sebastijana Vojvode u splitskom Salonu Galić

Izložba porečkog umjetnika Sebastijana Vojvode naziva Escape from the Mind Master / Bijeg od Gospodara Uma, u organizaciji HULU – Split, otvara se u utorak, 9. srpnja u 21 sat, u splitskom Salonu Galić, a može se razgledati do 27. srpnja.

”Izložbi slika danas i ovdje prijeti opasnost da ju se smjesta kategorizira pod gotovo estradnu sklepovinu ‘novog hrvatskog realizma’, od koje najveću štetu trpe oni koje se pod taj nesuvisli nazivnik trpa. (Kao da bi ga bilo moguće sadržajno ili stilski razlikovati od primjerice, slovenskog, bosanskog ili švedskog.) Vojvoda opasnost paušalnog svrstavanja u začetku eliminira zato što zasad još nije oformljena grupacija ‘nove apstrakcije’, no ako se takva odrednica uskoro i oblikuje tada bi ga se moglo staviti uz bok Duji Juriću u podvrsti pod imenom ‘updatirane apstrakcije’.

U Vojvodinu slučaju takva hipotetska kategorizacija proizlazi iz kombinacije između nečeg što podsjeća na duhovito (pa čak pomalo i karikaturalno) čitanje naslijeđa ruske avangarde, ponajprije El Lissitzkog i Maleviča, pa onda i Mondriana i, s druge strane, onog što je, ponovo, diskretna karikatura virtualnog grafizma – ogromnog povećanja provodnika otisnutih na minijaturnim elektronskim pločicama (situaciju koju je poprilično istražio, dakako, Jurić), zatim dijelova grafike nekih već i zaboravljenih kompjuterskih igrica i konačno pixela kao elementarnog konstrukta kompletnog virtualnog prostora. Ono što je atom u organici, to je pixel u digitalnoj slici.

Ne bi se, međutim, moglo reći da je ovdje prisutna bila kakva posveta, relacija, referenca ili bilo što slično s obzirom na spomenute klasike, nego da se radi o svojevrsnom propitivanju, ako ne i ironizaciji određenih vizualnih arhetipova koji su u međuvremenu poprimili gotovo epski ikonografski značaj. Istovjetan je pristup, odnosno čitanje, usmjereno na povijest kao i na sadašnjost – koju se ovdje duhovito poistovjećuje s bivšim pretpostavkama budućnosti koje je današnjica već adaktirala. Gledajući, naime, slikarsku interpretaciju tih pixela i elektronskih sinapsi, galopirajući tehnološki napredak i njih već odavno doživljava kao ‘daleku’ prošlost. Moglo bi se reći da se ovakvim obuhvatom motiva zapravo interpretira nekakvo ‘svovrijeme’, no, između redova te interpretacije kao da dopire šapat (kojeg je i autor zacijelo čuo, ako ne i potaknuo) kako je naš doživljaj, naša percepcija osnovnih grafičkih elemenata virtualiteta zastarjela… Uvećane pixele strelovito tehnološko ubrzanje kao da u svom virtualnom svemiru ostavlja poput spomenika počecima, a naizgled složene elemente elektronskih mikro instalacija nano današnjica je smjestila u muzeje, ne bi li djeci sutrašnjice na tim banalnim primjerima ilustracijom pojasnila kako je to sve počelo.” (iz predgovora Borisa Greinera)

Grupna izložba u Garaži Kamba

Izložba pod nazivom Narudžba je naša umjetnost otvara se u Garaži Kamba u Zagrebu u četvrtak, 11. srpnja u 20 sati. Izložba je nastala pod kustoskom koncepcijom Buge Kranželić i Mihaele Zajec, a sudjeluju sljedeći izlagači/ce: Santana Picco, Dominik Vuković, Manuela Pauk, Zdenko Miška, Zvonimir Ferina i Mia Maraković.

“Uz socijalne, materijalističke i kritičke teorije sada smo jače no ikada svjesni značaja ukupnog društvenog djelovanja koje je nezaobilazno utjecalo na umjetnost samu. Prepoznaju se privilegirani među nama, bilo ekonomski ili društveno. Sada smo svjesniji kako je umjetnost bivala tuđom, pripadala njima te su je oni krojili. A sada, prosvijetljeni tim znanjem, zapadamo u istovjetne situacije različitih predznaka. Sada, kada imamo slobodu, i dalje smo društveno uvjetovani i spriječeni djelovati u punini. Sada kada umjetnikom može postati svatko, čak i onaj iz prosječne radničke obitelji, kada žene normalno pristupaju školama i akademijama, i dalje uviđamo kako umjetnički put, nažalost, nije za svakoga. Kao svojevrsna magla nad nama se izdiže breme egzistencijalnih pitanja, opterećenja i netrpeljivosti. Možemo i konačno nam je dano baviti se svijetom slika i simbola, akcijama i progovaranjima, uobličavanjem i strukturiranjem; a opet smo svedeni pred rub preživljavanja. Kako se s time uhvatiti u koštac, kako trudom, obrazovanjem i praksom garantirati sebi samima opstanak? U svijetu koji počiva na kapitalu, a umjetnine se olako shvaćaju kao elitizam ili investicija, u kojima se potražuje što god vizualno da se namiri volja i ukus naručitelja, kako se iznova osloboditi? Može li se zadržati vlastitost iskaza, svoju poetičnost i želju za kreiranjem?

Kontrirajući čistu želju i potrebi za izražavanjem s onom jednako važnom za opstanak – financijskom, umjetnik se zatiče u području dvostrukoga stvaranja. S jedne strane kreiraju se radovi koji su neodjeljivi od svoje društvene stvarnosti, a ipak ti radovi svoj život često završavaju pukim činom izlaganja. Na drugoj strani upoznajemo lik naručitelja (češće nego kolekcionara) čime se likovni senzibilitet, znanje i ulaganje u samoga sebe pretvara u instrumentalizaciju za tuđe želje. Naravno, u dijelu tih poslova rukopis autora ostaje netaknut – od njega se traži da upravo svojom poetikom kreira nov rad, cijeni ga se po njegovoj izvrsnosti i unikatnosti; no u dijelu ostvarenja umjetnik se pokorava tuđim estetikama i htjenjima. Prezentirajući oba svijeta, izložba aktivira posjetitelja i promatrača, u njemu potiče istraživački duh razotkrivanja svih identiteta koji suvremen autor nužno posjeduje. Iskrenost umjetnika predstavlja se putem njegove originalne potrebe za iskazivanjem i kreiranjem, a za formu druge stvarnosti odabire se ona inscenirana koja nastaje za vlastitu sigurnosti ali tuđe oko. Takvim konfrontiranjem, gledatelja se potiče na aktivno sudioništvo tijekom izložbe – spajanjem dvaju svjetova on raspoznaje i uviđa sličnosti i različitosti autorskih rukopisa, konačno priznajući kako promatrač utječe na duh vremena. On je nedjeljiv čimbenik svijeta umjetnosti koji svojim ukusom ima snagu definira poželjno i izvrsno u umjetnosti.” (iz teksta Mihaele Zajec)

BLOK-ov filmski program na Trešnjevačkom placu

U petak, 12. srpnja s početkom u 21 sat na Trešnjevačkom placu u Zagrebu, udruga BLOK organizira filmski program pod nazivom Ulica pretkinja. Na programu su sljedeći filmovi:

Pravo na rad: Onako kako smo ga ostavile
kratkometražni dokumentarni film (9’)
red.: Marica Lalić, Ivan Lasić, 2015.

Rosetta
dugometražni igrani film (95’)
red.: Jean-Pierre Dardenne, Luc Dardenne, 1999.

Izložba Eugena Fellera u Splitu

Do 19. srpnja u Galeriji umjetnina u Splitu može se razgledati izložba umjetnika Eugena Fellera.

“Eugen Feller u sklopu projekta Katamaran Art izlaže dvanaest slika (akrila) srednjeg formata nastalih unutar posljednjih nekoliko godina. Ove slike ‘bez naziva’ dio su ciklusa kojeg je u fragmentima publika mogla vidjeti na izložbama pod nazivom Nove slike u Galeriji Kranjčar u Zagrebu i Galeriji Sv. Toma (Muzej grada) u Rovinju tijekom prošle, 2018. godine. Valja ih promatrati u širem kontekstu autorovog cjeloživotnog umjetničkog angažmana, od radikalnog informela (krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća) i čuvenog ciklusa Malampije do radikalne neprikazivačke (uvjetno rečeno geometrijske) apstrakcije s dominantno plošnim rješenjima i gotovo nikakvim naznakama iluzionizma, koje Feller slika od početka novog tisućljeća do danas. Slikarstvo kakvo Feller provodi u svojim ciklusima poslije 2000. godine ostaje manualno po izvedbenom postupku, no u biti je ono mentalno, analitičko, samoreferencijalno, dakle provedeno slikarskim razmišljanjem u koje je uvršteno iskustvo minimalne i konceptualne umjetnosti. Izložene slike zasnovane su na relativno jednostavnoj kompozicijskoj strukturi monokromne osnove, dijalogu obojenih geometrijskih površina, pri čemu su (u dobrom duhu supremacije esencijalnog) uglavnom nepravilni geometrijski oblici i linije vizualno apstraktni dvodimenzionalni entiteti, na prvi pogled, bez osobitog značenja, skrivene poruke ili putoključa kojim bi se otključala brava u vratima opreka što čuče u nama samima, vratima labirinta nespokoja iz kojeg se izlaz tako često eskapistički traži najčešće sasvim pogrešno izvan sebe, pa na koncu konca, i u umjetnosti kad ponestane drugih ‘rješenja’.

U ovim kompozicijama zagasitog dubokog kolorita, zatvorenim procijepljenim fasadama težine koja šuti i slutnjama nekog dna nemogućeg, zvuk je (i) putem nepravilnog ritma sastavni dio cjeline. Ako ga zanemarimo, ostajemo nedoumicom usidreni u hermetičnom kadru, ne toliko Fellerove slike koliko vlastite inertnosti, a Fellerovu sliku ispred sebe vidimo u tom slučaju samo kao koricu zatvorene knjige. Za otvoriti je potrebno je pokrenuti sebe, dokinuti distancu, sići s pijedestala; usuditi se makar fiktivno krenuti kroz pukotinu što nemarom, što ravnodušjem, što vremešnošću okrznutih dveri i proći s druge strane ogledala. Ono što pritom jako razgaljuje nije bavljenje formalnom analizom slike, već oniričko poniranje „slikom“ prerazdijeljenog prizora u kojemu se uvijek ocrtavaju najmanje dva ruba: jedan smiren i suglasan i drugi pokretan i prazan koji je tek mjesto njegova učinka. Hrabro koračanje putem na kojemu putnika nema. Na kraju krajeva, ‘možda Feller u svom svijetu nije sam. U njegovu slučaju to sad nije krajnje važno. Važna je prisutnost upornoga istraživača koji s blagom strpljivošću postavlja znamenja o svojim koracima prema neznanom i nečuvenom odgovoru na pitanja koja nas pitaju, a ne mi njih’. Misli koje odzvanjaju vremenom da bi svoju aktualnost potvrdile kako onda tako i sada i ovdje, kao uostalom i slike slobodne od svake intencionalnosti i od svake refleksije a posteriori. (iz teksta kustosa izložbe Tonija Horvatića)

Više o izložbi doznajte ovdje.