U srijedu, 24. listopada u Galeriji SC u Zagrebu, s početkom u 20 sati, otvara se izložba Jedan od mnogih autorice Petre Zlonoge. Otvorenju izložbe prethodit će premijera animiranog filma Jedan od mnogih u 19.30 sati u MM centru. Nakon projekcije filma uslijedit će kratki razgovor s autoricom i njezinim suradnicima na filmu. Izložba je otvorena do 31. listopada.
Riječ je o prvoj samostalnoj izložbi umjetnice i animatorice Petre Zlonoge koja je svojim dosadašnjim radom postigla zapažen status u animaciji u Hrvatskoj i inozemstvu. Ovom prilikom autorica će predstaviti kreativan proces nastanka i svojevrsno “proširenje” svijeta istoimenog animiranog filma.
U nastavku pročitajte predgovor izložbi koji je napisala Iva Gašparović!
Izložba Jedan od mnogih predstavlja kreativan proces nastanka i svojevrsno “proširenje” svijeta istoimenog animiranog filma autorice Petre Zlonoge.
Kako na filmu, tako i u galerijskom prostoru, riječ, crtež i zvuk provode nas kroz međusobnu igru. Predočavajući svijet jednog lika, uvode nas u njegovu osobnu ali istovremeno i vrlo univerzalnu ljudsku potragu za smislom.
Ja sam jedan. Jedan od mnogih.
Jedan od svih, a ipak jedini.
Što je to što tražim, a vječno mi izmiče?
Prepuštajući se kreativnim impulsima, autorica izvodi različite idejne i tehničke kombinacije. Prevodi riječi u crteže, crteže u zvukove, zvukove u riječi i obrnuto, višestruko mijenjajući formu onoga na čemu radi.
Rad Petre Zlonoge predstavlja odmicanje od klasičnog procesa stvaranja animiranog filma. Umjetnica svoj proces ne bazira na unaprijed definiranoj narativnoj i vizualnoj kompoziciji, već idejni impuls prepušta slobodnom kretanju u svim produkcijskim fazama.
Ovaj slobodan proces kreativnog promišljanja u potpunosti može izmijeniti i preokrenuti početni idejni koncept te stvoriti umjetničko djelo u kojemu se iščitava autoričina intimna igra. Transformacijom segmentnih jedinica, koji sami sebe spontano organiziraju i pokreću, Petra stvara prepoznatljive cikluse koji se odvijaju na filmu i u galeriji.
Svijet u svom sveukupnom sadržaju, satkan od bogatstva prirode, bića, duhovnosti i beskraja, svijet je koji nismo u stanju cjelovito pojmiti i predočiti.
Uprizoriti oku nedokučivo, veliko i moćno, iziskuje simultano širenje perspektive promatranja, vizualizaciju onoga što je iza samog fenomena, što znači i odstupanje od zakona fizike i društva.
Tu autorica pronalazi polazišnu točku za promišljanje i vizualizaciju naše stvarnosti.
Sveobuhvatno prostranstvo Petra ne konstruira geometrijskom perspektivom dubine, upravo suprotno, opredjeljuje se za jednostavan, ali u slojevima izgrađen dvodimenzionalan filmski prostor, oslobođen konstruiranih dimenzija.
Negirajući granice medija, uspostavlja kontinuitet kojim implicira alternativu vizualno danom i shvatljivom, uvid u svijet gdje riječi i zvukovi ne opisuju ono što bi oko trebalo vidjeti, već izražavaju i pojašnjavaju maglovite misli i nevidljiva prostranstva.
Pročišćene površine, jednostavne crteže i tople tonove čistih organskih boja, suptilno obogaćuje atmosferski zvuk, čiji sveobuhvatni “prizori” dočaravaju dubinu univerzuma.
Iscrtani likovi slobodno se kreću ne mareći ni za okvir niti za oko gledatelja. Lišeni težine, nesputano se gibaju u ovom “dubinskom” svijetu, preispitujući i tražeći odgovore na kompleksna pitanja našeg nastanka i postojanja.
U galerijski prostor Petra slobodno pušta svijet filma da u svim svojim varijacijama i dimenzijama odigra igru ciklusa stvaranja, izdvajanja i premještanja.
Kao i na filmu, svi elementi kreću se u svom jedinstvenom ritmu, bestežinski, neodređeno i nepravilno, stvarajući podudaranje koje u svojoj slobodi odražava spontani sinkronicitet kozmosa.
Likovi se opiru i izlaze iz matematičke strukture prostora i konstrukcije specifičnih tijela, tragaju i pronalaze. Na filmskom platnu i u prostoru galerije, oni struje i titraju između nas ukazujući kako niti jedan okvir nije stabilan u odnosu na svijet koji se odvija.
Ulaskom u galeriju, posjetitelj svojom veličinom i u vlastitom ritmu postaje dio tog predivnog svijeta gdje doživljava impozantne varijacije njihovih veličina.
Kroz ovu, simbolima obogaćenu, prostornu imaginaciju, crteži se otkrivaju i “prepoznaju”, a riječi i zvuk smisleno govore o beskonačnoj prirodi. Poetično iskazuju misli i predodžbe Petrinog svijeta; kontemplativne slike osobnog i kozmičkog poimanja životnog ciklusa, gdje svaki kraj predstavlja neki novi početak.
