Na arheološkom kompleksu Salone, na ostacima najznačanijeg antičkog grada na području Hrvatske i jednom od najvažnijih urbanih ranokršćanskih kompleksa u Europi, prošle je jeseni realiziran sustav interpretativne signalistike koji posjetiteljima omogućuje da na području kojim danas dominiraju ruševine steknu dojam o nekadašnjoj monumentalnosti drevnoga grada. Realiziran prema autorskoj koncepciji Bojana Sivačkog, koji je u suradnji s Lanom Vitas Gruić osmislio i dizajn sustava, projekt signalistike ove arheološke zone nagrađen je posebnim priznanjem na dodjeli nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva (link), u kategoriji Prostorne i grafičke inetrvencije i sistemi. Više o projektu doznajte u nastavku!
Interpretativna signalistika Salone
Signalistika Salone, kao svojevrsna intervencija u prostoru, nužno se mora promatrati kao izvorni autorski derivat, ali i kao integralni dio sveobuhvatnog i konzistentnog projekta brendiranja Grada Solina. Taj je kontekst, kao svojevrstan okvir, neophodan svakome tko bi želio sagledati sve kreativne aspekte da bi ocijenio uspješnost projekta signalistike Salone. Brend je, dakako, polazište i okvir, ali njegova primjena s interveniranjem u specifičan prostor nije mogla biti mehanička aplikacija elemenata brenda iz neke virtualne knjige grafičkih standarda, nego je specifičan kreativni problem koji mora konzistentno odgovoriti na mnogobrojne specifične izazove.
Druga strana pogleda na uspješnost rješenja je, dakako, pogled iz intuitivne perspektive korisnika pa objektivna procjena uspješnosti ovih rješenja počiva na balansiranoj sintezi oba spomenuta aspekta.
Glavni identitetski ton
Arheološko područje Salone glavninom je uklopljeno u administrativni teritorij Grada Solina pa je po sebi jasno da ono daje glavni identitetski ton i naglaske njegovom pa i širem gravitirajućem području. S obzirom na u javnosti nedovoljno vrednovano povijesno značenje Salone, a i povijesno-umjetničku vrijednost svih lokaliteta tog arheološkog nalazišta, problem oblikovanja sustava signalistike nije bio samo u pronalaženju grafičkih rješenja i u tu svrhu pronalaženja prikladnih materijala, nego i u pronalasku fine mjere koja bi sve te vrijednosti adekvatno dopunila i prikladno naglasila.
Šaroliki kontinuitet
Signalistika je morala respektirati dva i pol tisućljeća staru povijesnu važnost ovoga područja i njena šarolikog kontinuiteta. Taj se kontinuitet odražava i u toponimima Salona i Solin. Stara Salona kao isprva obalno uporište ilirskog plemena Delmata, potom i kao trgovište isejskih Grka, da bi kroz cijelo razdoblje antičkog Rima, kako republikanskog tako i carskog, Salona dobila na značenju kao metropola gotovo petine Carstva. Na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće u Saloni su podignute neke doista monumentalne građevine, a grad se doimao kao prava metropola. Tada je u Saloni živjelo 60.000 stanovnika, a mnogi je od njih iz svih dijelova Carstva privukla važnost Salone. Zapisi kažu da su živjeli u toleraniciji i uz kozmopolitski duh.
Poslijeantički razvoj nastavio je naglašavati tu važnost kao metropolu ranoga kršćanstva za cijelu istočnu obalu Jadrana sve do Dunavske granice nekadašnjega limesa. Dolaskom Hrvata Salona je postala mjesto njihova pokrštavanja, a hrvatski Solin postao je najstarije mjesto krunidbe prvih vladara hrvatske krvi. Danas su i Salona, kao i starohrvatski Solin, veliko područje gotovo dvodimenzionalnih, zaravnjenih ostataka ruševina iz kojih je laičkom posjetitelju teško u punini razabrati grandioznost pojedinih građevina, njihovu funkciju pa i položaj na vremenskoj crti, nastanak i nestanak pojedinih predjela te nicanje novih objekata i njihovih funkcionalnosti.
Implicitna poruka o vrijednosti
Posjetitelju lokaliteta stoga je potrebno mnogo mašte – pa i specifičnih tehnika mentalnog predočavanja karakterističnih za inženjere – da imaginiraju nekadašnji objekt, a da se pojedine funkcionalne cjeline pritom i ne spomenu. Nije to samo problem mentalnog predočavanja zgrada, nego nekada na terenu, iz perspektive osobe koja se nalazi in situ, često nije moguće razabrati promatra li se temelj kakve zgrade, ili je to ostatak bedema. Ruševni ostaci objekata za velik su dio posjetitelja nerazumljivi i međusobno vrlo “slični”, te bez njihova precizna atribuiranja većina ljudi ne može ih ni razabrati. Stoga je dobrodošla čak i rudimentarna vizualizacija objekta na njegovu mjestu.
Kreativni izazov sustava signalistike, na koju je autorskom koncepcijom odgovorio Bojan Sivački, kao i dizajnom koji je izveo s Lanom Vitas Gruić, bio je da se razinom komunikološke dorađenosti i estetske profinjenosti dosljedno svagdje primijenjenih rješenja emitira implicitnu poruku o vrijednosti baštinskog elementa koji predstavlja, a ujedno i o profinjenosti i kulturnoj razini njenih današnjih baštinika.
Elementi signalistike realizirani na terenu tek su uzorak o načinu njene primjene koja treba biti sveprisutna, a istovremeno kao sustav samorazumljiva. Projekt Signalistika Salone iz 2019. godine jedna je od materijalizacija koje i konceptualno i formalno proistječu iz Strateškog plana brendiranja Grada Solina koji je kreacijski tim SHM-a izradio 2018. godine. Sam je taj strateški plan, koordiniran od zamjenika gradonačelnika Grada Solina, Ivice Rakušića, i gradske pročelnice Marijane Žižić, izveden u sklopu projekta Integrirani program Salona, a koji je financiran kroz poziv za Pripremu i provedbu integriranih razvojnih programa temeljenih na obnovi kulturne baštine.
Neagresivno prema ambijentu
Pri izboru materijala za interpretacijske ploče i smjerokaze bilo je važno da se on referira na materijal široko korišten u antičkom razdoblju. Tome je pridodan neizbježan tehnički uvjet da su materijali pogodni i za primjenu u signalistici na otvorenom i dugoročnije otporni na atmosferilije, a dobrim dijelom i na eventualni urbani vandalizam. Napokon, izbor kaljenoga stakla za ploče, kao najuočljiviji dio istodobno djeluje i arhaično, ali i suvremeno, posebno kao cjelina koja istodobno nije agresivna prema ambijentu.
Tehnički zahtjev za praktičnošću održavanja također je zadovoljen. Ploča izrađena iz kaljenoga stakla vrlo je otporna na mehanička oštećenja. Opisi se otiskuju na poleđini karakterističnom nijansom crvene boje iz palete sustava brenda Solina. Tehnika izvedbe na staklu boje čini vibrantnijima, a ujedno ima zaštitni efekt, jer sprečava izbljeđivanje. Budući da na prednjoj strani nema tiska, otisak se mnogo manje haba. Olakšano je čišćenje bez oštećivanja ploče, pa i nakon eventualnih ataka urbanog vandalizma iz bočica za raspršivanje boje.
Neinvazivni kontrapunkt
Transparentnošću i teksturom staklo je kao materijal neinvazivni kontrapunkt okolnom kamenu i vegetaciji. Transparentne ploče i ambijentu primjerene instalacije idealno se uklapaju u osjetljivo tkivo ostataka drevnog antičkog grada, a posjetitelje potiču da ih koriste intuitivno shvaćajući kako funkcioniraju. Staklo povremenim odbljeskom odskače od teškog patiniranog kamena i amorfnosti vegetacije, a oblikom i teksturom glatkosti prozračne staklene ploče od njega se distancira i uočljivo je.
Ploče se izvode u različitim dimenzijama, ovisno o tome jesu li smjerokaz ili je informativna odnosno interpretativna ploča kojom se atribuira objekt kojega predstavlja. Postavlja se tako da se kroz nju vide ostaci, najčešće temelji objekta kojega predstavlja. Na ploči su ugravirane ili otisnute linijske rekonstrukcije objekta kojega se interpretira prema rekonstrukcijskim nacrtima danskog arhitekta i arheologa Ejnara Dyggvea (1887. – 1961.).
Projektirani fascinacijski efekt
Ploča se postavlja tako da promatrač iz točke očišta kroz ploču i nacrt rekonstrukcije u perspektivi sravnjuje obrise crteža s ostacima objekta, a ilustracija se doima kao da je nadograđuje. To je projektirani fascinacijski efekt s kojim se računa. Dobije ga se preciznim postavljanjem ploče tako da se on u perspektivi nadovezuje na stvarnu vizuru.
Taj postupak zahtijeva da se položaj svake ploče, a i očišta precizno trasira na terenu. Za izvedene ploče to je izvela ekipa u sastavu: arheologinja Ema Višić Ljubić, viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona, Arheološkog muzeja u Splitu, splitska produkt dizajnerica Dragana Kurtić te programer Ante Ljubić.
Tehnološkoj zahtjevnosti izrade i postavljanja ploča besprijekorno su odgovorili glavni izvođač Grafoprojekt, te Elektromehanika Došen i Sabo iz Virovitice, a staklo je proizvedeno u tvrtki Gorica staklo iz Velike Gorice.
Nesvakidašnji nerealni dojam
Dopunski nesvakidašnji nerealni dojam u posjetitelja stvaraju i tanko, na prozirnoj podlozi ispisani višejezični nazivi i opisi pojedinih dijelova objekta. Takav način ipak nije moguće primijeniti na nekim lokacijama, poput primjerice amfiteatra; rekonstrukciju te strukture neizbježno je prikazati iz ptičje perspektive jer je njenu geometričnost laiku nemoguće sagledati s razizemlja.
Očekuje se da će posjetitelji ponijeti kao specifičan doživljaj upravo taj način promatranja starina te će događanja oko promatračkih mjesta interpretacijskih ploča biti povod za stvaranje uspomena i njihovo spontano širenje putem društvenih mreža.
Millenium Metropolis
Sustav signalistike je, kako je u uvodu naglašeno, derivat generalnog brenda Solina Millenium Metropolis. Signalistika se oblikovanjem uklapa u cjeloviti sustav brenda, a grafički jezik signalistike, koliko i inovativno, toliko i komplementarno prisnažuje za brend razvijen verbovizualni jezik. On je razvijen na temelju studije baštine, koliko komunikacijskih potencijala same baštinske građe, toliko i kao implicirani iskaz o sadašnjosti Solina te strateških opredjeljenja na razini Grada Solina i Splitsko-dalmatinske županije te je integralni dio strateških razvojnih dokumenata.
Pojavnosni iskazi brenda Solina, verbalni i vizualni, krajnja su redukcija bogatog sadržaja brenda, ekstrahirana iz dva identitetsko-entitetska derivata: antičke Salone i starohrvatskog Solina.
U verbalnoj pojavnosti brenda, koju je narativno oblikovao Miroslav Ambruš Kiš, posebno je naglašena salonitanska tradicija rimske antike i starohrvatske kršćanske tradicije. Slogan je stoga naslonjen na temelje grčke i rimske prisutnosti u kojima je Salona bila tisućljećima sjedište državnih i duhovnih vlasti. Verbalni aspekt brenda je istodobno i kozmopolitski, budući da je kovanica temeljena na kombinaciji riječi oba umrla jezika, a koji su temeljna ishodišta ne samo jezičnog vokabulara mnogih jezika, nego su te kulture osnova cijele današnje zapadne civilizacije.
Taj slogan glasi Millenium Metropolis, a on istovremeno govori o jednome gradu i o dvjema metropolama.
Grafički iskaz 3S
Višemilenijski kontinuitet Solina, s implikacijom meandara Jadra, grafički je sažet u tri slova S, što potječe od niza Salona-Solin-Split i obuhvaća sve. To “sve” znači da je u verbalnoj vizualnoj pojavnosti brenda zastupljen sadržaj:
A – antike (Salona) i srednjovjekovne predromanike (Solin)
B – kozmopolitskog (Salona) i nacionalnog (Solin)
C – pluralističkog (Salona I.) i ranokršćanskog (Salona II.)
D – grčkog i italskog elementa
E – starogrčkog i latinskog jezika
Pleterni grafički jezik
Grafički reducirano kodirano obilježje, kolokvijalno nazvano “3S” proizlazi i reflektira meandrirajući ornament poznat pod okvirnim nazivom starohrvatski pleter, ili naprosto hrvatski pleter.
Koristeći na moderan način u grafičkom izrazu sve baštinske grafičke forme, što uključuje i boju, Bojan Sivački je koncepcijom stvorio ne samo logotip, nego i svojevrstan grafički jezik, kojega je u dizajnu razradio s Lanom Vitas Gruić. Iz njega se vrlo jednostavno, korištenjem ugrađenog sustavnoga koda mogu realizirati vrlo raznolike primjene, a da pritom identitetski iskaz ostane čvrst i potpuno koherentan.
Projektirani sustav boja brenda dominantno se oslanja na načine korištenja i povijesna značenja boja u razdoblju od rane rimske antike do srednjovjekovne starohrvatske umjetnosti.
Boje kojima se temeljno obilježava pojavnost solinskog brenda preuzimaju se iz palete starohrvatskog razdoblja. To su odabrane nijanse triju primarnih boja identificirane u pigmentima spomeničke plastike, crvene, modre i žute, a što korespondira s vizualom, troprutom trakom. Tri trake – tri boje.
Millennium metropolis – sustav interpretativne signalistike arheološkog područja Salona
Koncept i dizajn: Bojan Sivački
Dizajn: Lana Vitas Gruić
Naručitelj: Grad Solin
Realizacija: rujan 2019.
