U gradu Splitu do nedavno nije postojao formalni prostor u kojem bi se smisleno spojila kreativna energija tamošnjih studenata i mlađe generacije umjetnika, s ciljem aktualizacije i osvježenja lokalne art scene. No to je upravo promijenjeno projektom koji je pokrenut u sklopu nedavno zatvorenog 38. Splitskog Salona.
Riječ je o konceptu jednostavno nazvanom ‘Bez naziva’ koji funkcionira kao galerija, klub studenata i mladih umjetnika, čitaonica, mjesto izložbi, predavanja, interakcije i inih događanja, svojevrsni dnevni boravak, smješten u podrumu zgrade Umjetničke Akademije u Zagrebačkoj ulici, pokraj splitskog Đardina. Lokacija je to kojoj je cilj na jednom mjestu okupljati ljude i programe koji čine splitsku umjetničku scenu okupljenu oko UMAS-a – splitske umjetničke akademije, ali i šire.
S obzirom na navedenu činjenicu, dosadašnje manjkavosti ovakvog prostora i koncepta, ideja je naišla na fantastičan odjek, kako kod studenata i mladih umjetnika koji su se projektu ‘Bez naziva’ priključili ili ga redovno posjećuju, tako i kod struke. Naime ‘Bez naziva’ je nagrađen jednom od tri jednakovrijedne nagrade Žirija na 38. Splitskom salonu, uz obrazloženje kako ovaj ‘work in progress’ svjedoči kako i ono što je u našoj društvenoj stvarnosti gotovo neostvarivo zapravo postaje ostvarivo, gdje je studentsko maštanje o prostoru ultimativne slobode artikulirano kroz osnivanje vlastitog kluba, čitaonice, izložbenog prostora, prostora opuštanja, dijaloga i ostalih oblika interakcije.
Činjenica da ‘Bez naziva’ funkcionira i nakon Salona, postajući prijeko potrebno i važno mjesto za budućnost te mlade splitske scene, bila je idealan povod da popričamo s ekipom mladih umjetnika koja stoji iza projekta, koji naglašavaju kako su samo dio puno većeg tima entuzijasta ‘krivih’ za uspjeh i razvoj projekta. Na pitanja su odgovorili Dragoslav Dragičević, Petra Lušić, Ida Skoko, Pjero Peša, Tina Vukasović i Emil Kušan, u nastavku pročitajte što su nam ispričali;
VK: Kako je došlo do ideje formiranja ‘Bez naziva’?
Bez naziva: Bez naziva je nastao spletom sretnih okolnosti. Ideja je postojala dulji niz godina i razvila se iz potrebe studenata za zajedničkim prostorom koji bi potakao druženja, izlaganja i upoznavanja. Naime, splitska umjetnička Akademija je rascjepkana na više lokacija u gradu pa su samim time odsjeci i studenti razdvojeni i na neki način izolirani jedni od drugih. Uvidjeli smo važnost stvaranja suradnje, umrežavanja i upoznavanja među studentima, ali prilika je bilo malo – tek poneki susreti na izbornim kolegijima. Kroz 38. Splitski salon otvorila se mogućnost da ovakvu, naizgled utopijsku ideju/želju ostvarimo. Tema ovogodišnjeg Salona bila je Maštanja/izmještanja koju naš projekt sadržava u potpunosti.
VK: Koncept je u startu bila ideja tek vas nekoliko, pa se u procesu uključio znatno veći broj ljudi. Koliko vas ima u nekom ‘užem’ krugu organizatora/autora projekta?
Bez naziva: Na samom početku bilo nas je desetak. Unatoč pesimističnim očekivanjima i dosadašnjem iskustvu u radu, gdje većina ljudi izgubi entuzijazam, dogodilo se upravo suprotno – sve je veći broj ljudi različitih struka i interesa, počeo pristizati. Iznenadila nas je ta količina zainteresiranosti i volje za volontiranjem, a posebno isprike studenata koji su željeli prisustvovati stalno, ali su imali predavanja. Trenutno nas u samom području organizacije još uvijek ima desetak, a brojimo preko 250 članova.
VK: Dobili ste jednu od tri jednakovrijedne nagrade Salona. Koliko vam to znači, je li to idealan podstrek za daljnji razvoj projekta i programa?
Bez naziva: Za nas je ta nagrada veliko priznanje, dodatna motivacija i nezanemarivi financijski boost za sve daljnje projekte koje planiramo realizirati. Treba uzeti u obzir da će se dodjela nagrada Splitskog salona održati upravo u Bez naziva, čime još jednom potvrđuju vrijednost projekta. Program za siječanj već je u pripremi tako da radimo punom parom i ne planiramo odustati. Entuzijazma ne manjka, a vrijeme i odaziv publike pokazat će je li ovo samo utopijski projekt ili je realan i potreban studentima i Splitu.
VK: Prostor u kojem ste otvorili ‘Bez naziva’ sigurno kao takav postoji već neko vrijeme? Kako komentirate to da se do sada nitko nije sjetio napraviti nešto slično ovome i da ste tek vi došli na ideju formiranja ovakvog izlagačkog, multifunkcionalnog prostora?
Bez naziva: Prostor je u vlasništvu Grada Splita kao i cijela zgrada, a Akademija ga je dobila na korištenje prije četiri godine. Dosad je prvenstveno funkcionirao kao skladište starih radova i viška materijala te nikad nije zaživio kao funkcionalni prostor. Studenti prošlih generacija su naš projekt dočekali s oduševljenjem budući da su i oni tijekom svog studiranja imali potrebu za ovakvim prostorom. Tek ove godine smo se okupili u dovoljnom broju, dijeleći iste afinitete i namjere koje su omogućile da se ideja osmisli i realizira. Dio ekipe pokretača su friški magistri, a dio studenti sa svih odsjeka.
VK: Mislite li da će u budućnosti vašeg rada biti nekih ograničavajućih segmenata s viših instanci u smislu formiranja programa ili se nadate imati potpunu slobodu?
Bez naziva: Do sada nije bilo nikakvih ograničenja u smislu kreiranja prostora i programa. Štoviše, dekan i profesori su nam ukazali povjerenje i potiču naš rad te su za sada pokazali dobru volju za sudjelovanjem. Nadamo se daljnjoj suradnji s Akademijom u smislu da studenti dobiju priliku izlagati svoje radove i da održavaju prezentacije svojih radova u prostoru. Planiramo osnovati udrugu pa ćemo i tako biti neovisni.
VK: Kakav je feedback na projekt od strane kolega i splitske kulturne scene, u ovih nekoliko tjedana postojanja, ne samo u smislu pohvala i nagrada, nego i posjećenosti, reakcija i podrške za nastavak projekta?
Bez naziva: Podrška je fantastična što se najbolje vidjelo na otvorenju kada je tijekom večeri kroz prostor prošlo oko 500 ljudi. Odaziv na eventovima također je jako dobar, a publika je raznovrsna. Kroz program smo se dotakli različitih tema i tako privukli posjetitelje različitih struka i interesa. Tijekom dana mnogi studenti dođu popiti kavu ili pročitati knjigu. Prostor se pokazao stimulativnim i posjetitelji uvijek imaju nekakve prijedloge za budućnost. Želja nam je još više senzibilizirati studente za uključivanje u cijelu priču i ukazati im na mogućnosti koje prostor nudi. Iznimno nam je drago što se u znak podrške izložbi ‘Minijaturna maštanja / izmještanja bez naziva’ priključio velik broj afirmiranih suvremenih umjetnika iz cijele Hrvatske. Galerija umjetnina u našem će prostoru prezentirati katalog ovogodišnjeg FFWD-a, a do sada su predavanja održali stručnjaci iz područja arhitekture, dizajna, grafike, filma, književnosti i kulture općenito.
VK: Umjetničkim se projektima ovakvog tipa, koliko god mladi ljudi iza njih stajali, često pripisuje ekskluzivitet i hermetičnost, odnosno činjenica da bez obzira na interaktivni koncept nisu baš otvoreni i ‘ugodni’ za posjetitelje koji ne pripadaju sceni i nekom užem krugu. Kako to komentirate?
Bez naziva: Nikada nismo namjeravali biti ekskluzivni, niti se držati zatvorenog kruga. Otvoreni smo za suradnju sa svima koji svom radu pristupaju na kvalitetan način. Ipak, tijekom Salona dogodilo nam se da smo morali odbiti neke zahtjeve za suradnjom, no čisto iz logističkih razloga i unaprijed zauzetih termina. Nadamo se da ćemo istima moći pružiti priliku za sudjelovanje u budućnosti kao i onima koji su zainteresirani za suradnju. Svi su dobrodošli kontaktirati nas. Što se tiče samog prostora, od početka je otvoren za sve koji u njemu vide smisao, bez obzira na struku.
VK: Što bi vam bilo važnije, da postignete definirati prostor u kojem mladi (splitski) autori mogu izlagati ili da u njega uspijete privući, a samim time radovima i umjetničkom scenom, upoznati neke ljude koji možda trenutačno istu ne poznaju?
Bez naziva: S guštom možemo reći da već sada sudjeluju ljudi koji nisu direktno povezani s Akademijom, i kao posjetitelji i kao izlagači. Time želimo pokazati kako umjetnost ulazi u sve sfere života, no time se previše ni ne opterećujemo, raznolikost dolazi sama po sebi. Primarno nam je namjera izlagati radove studenata, no želimo u istom omjeru imati i izložbe iskusnijih umjetnika. Cijeli se program održava u formi dijaloga i opuštene atmosfere pa se tako gube granice poznavatelja i nepoznavatelja umjetnosti – ona postaje nebitna jer se komunikacija održava na drugim razinama.
VK: Koji su vam daljnji planovi sada nakon Salona i kako u nekom idealnom scenariju zamišljate neki tjedni/mjesečni ritam događanja?
Bez naziva: Salon je završio, a mi još postojimo! Namjera nam je proširiti se na vrt i nastaviti s radom, čak i ljeti! Trenutno smo u procesu postavljanja poda kojeg smo dobili kao donaciju, a do sada smo imali samo sirovu betonsku ploču. Nakon Božićnih praznika nastavit ćemo s radom i ponešto drugačijim programom. Prostor će postojati dokle god postoji podrška studenata i interes za istim.
Planiramo izložbe studenata, profesora i afirmiranih umjetnika, radionice, prezentacije, tribine, okrugle stolove… Za vrijeme ispitnih rokova u prostoru će se održavati konzultacije, kvizovi te će biti organizirana pomoć pri učenju. Ritam ćemo prilagođavati mogućnostima, idejama i potrebama, a otvoreni smo svakim radnim danom u radnom vremenu Akademije.
VK: Imate li neka događanja u bliskoj budućnosti koja biste ovim putem najavili?
Bez naziva: S obzirom na to da smo dio programa morali odgoditi za siječanj radi postavljanja poda naglasili bismo da prijave za izložbu ‘Minijaturna maštanja / izmještanja bez naziva’ još traju i da se s radovima možete prijaviti na [email protected]. Za re-otvaranje prostora nakon zimskih praznika planiramo večer društvenih igara. Na svečanoj dodjeli nagrade predstavit ćemo i publikaciju Bez naziva te dokumentarni film. Ostatak programa možete pratiti na našoj Facebook stranici: facebook.com/pages/Bez-Naziva/180683295457044
Galerija, knjižnica i bar Bez Naziva/Gallery, library and bar Untitled from Ida Skoko on Vimeo.
VK: I za kraj nam nabrojite sve ljude koji su trenutno angažirani u projektu? Nema veze ako vas je puno, pišemo svih!
Bez naziva: Svi ljudi koji su sudjelovali u projektu u vidu volontiranja, kreiranja projekata ili donacija: Dragoslav Dragičević, Petra Lušić, Ida Skoko, Pjero Peša, Tina Vukasović, Nikola Križanac, Stjepan Krešić, Marko Borota, Ivan Kunjašić, Karla Rakuljić, Nino Bodač, Luka Mimica, Emil Kušan, Marino Vukasović, Stanislava Odrljin, Žana Klisović, Franjo Đaković, Lana Stojićević, Goran Radošević, Iris Klarić, Boris Rožić, Dinko Vranjičić, Julio Juraga, Ivana Kevo, Darko Škrobonja, Damir Mitraković, Darja Ikica, Ela Gašperov, Ana Kunac, Maja Omrčen, Marko Kušeta, Dragoslav Dragičević stariji, Roko Šimićev i Hrvoje Kapelina, Martina Vuković, Tomislav Primorac, Vedrana Vučenović, Ivana Poljak, Miro Radan-Bekara, Drago Pirić, Tonka Pirić, Vedrana Jukić, Iva Žuvela i mnogi drugi.
