Nova sezona zgrebačke Galerije Močvara počinje izložbom Maje Čule, ujedno prvim samostalnim izložbenim predstavljanjem u Hrvatskoj autorice s njujorškom adresom. Za program Galerije Močvara Čule predstavlja umjetničko istraživanje Elektroničke, video instalaciju temeljenu na istraživanju o povezanosti queer i internetskih mreža. Izložba se otvara u petak, 4. ožujka u 19 sati, a moći će se pogledati i u subotu, 5. ožujka, od 14 do 21 sat. Kustosi su Lovro Japundžić i Lea Vene.
Predstavljeni radni dokumentarno-fikcijski materijali priprema su za njen eksperimentalni film inspiriran radom grupe “Elektroničke vještice” iz 1994. godine. Fascinirane mogućnostima širenja informacija putem e-maila odlučuju se na pokretanje edukacije koja savladavanjem računalnih vještina ženama omogućuje širu participaciju u javnom životu. “Elektroničke vještice – komunikacijska tehnologija za žene” bio je prvobitni naziv radne grupe koja je osmislila priručnik za edukaciju o upotrebi Zamir mreže te organizirala edukaciju o korištenju e-maila na radionicama za više od stotinu žena uključenih u aktivističke projekte u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Cilj edukacije bio je demistificirati informacijske tehnologije kao isključivo mušku domenu te pomoći ženama oko prevladavanja manjka samopouzdanja pri njihovom korištenju. Početnu tjeskobu i skepticizam pratile su jednako tako znatiželja i entuzijazam.[1] Strategije Elektroničkih utemeljene su na cyberfeminističkim principima, podržavanjem informatičke pismenosti kao osobnog i političkog odgovora na novu tehnološku svakodnevicu. Ova inicijativa uz elektroničku diskusijsku listu Zamir/women predstavlja prve primjere cyberfeminističkih praksi u regiji.[2]
Instalacija Elektroničke zamišljena je kao fikcijska nadogradnja i interpretacija lokalne cyberfeminističke povijesti devedesetih. Koristeći se arhivskim materijalima Maja Čule nas vraća u vrijeme prvih susreta s kompjuterskom i digitalnom tehnologijom u mainstream medijima. Preuzete televizijske reportaže i predstavljeni tiskani mediji, poput časopisa Računari, približavaju nova kompjuterska znanja i mrežnu komunikaciju široj publici. U tom kontekstu upoznajemo i glavne protagonistice filma (“Elektroničke vještice”) koje polaznice svojih radionica podučavaju osnovnim kompjuterskim vještinama. Istovremeno u film je uvedena i direktna referenca na cyberfeministički manifest australskog umjetničkog kolektiva VNS Matrix međutim manifest čita protagonistica kojoj hrvatski nije materinji jezik. Takav disruptivni ženski glas kao da simbolički naglašava i kontekst lokalne adaptacije informatičkih znanja. Instalacija je dodatno uslojena i fikcijskim monologom koji funkcionira kao meta komentar na umjetnički pristup interpretaciji povijesti “Elektroničkih vještica”. Manjak službene historizacije “Elektroničkih” otvara prostor imaginacije personalnih i profesionalnih okolnosti njihovog djelovanja ali i aktualizacije te povijesti danas.
[1] Kathryn Turnipseed, ELECTRONIC WITCHES: WOMEN ACTIVISTS USING E-MAIL IN THE FORMER YUGOSLAVIA, FEMINIST COLLECTIONS vol. 17, no. 2, 1996.
[2] Vesna Janković: Cyberfeminizam između teorije i pokreta, Soc. ekol. Zagreb, Vol. 18 (2009.), No. 1
Maja Čule bavi se umjetničkim radom u području performansa, video instalacije i filma. U svom radu preispituje relacije feminizma, ekonomije rada i digitalnih medija. Više o njezinom radu možete doznati na web stranici majacule.com i Instagram profilu @female_gayze.
