Dizajnerski ured Clinica studio prvenstveno se bavi produkt dizajnom interaktivnih i interpretativnih izložbi. Barem tako oni skromno pišu o sebi na vlastitom webu. Zapravo, to je tim iza kojeg stoje Vedran Kasap i Ozana Ursić (nerijetko sa suradnicima iz drugih domena struke) i koji radi neke od najzanimljivijih projekata, tipološki negdje između interijera, produkt dizajna i dizajna interakcija. Taj specifičan pristup donio im je i nagradu BIG SEE za izložbu Od imaginacije do animacije: šest destljeća Zagreb filma. Dijapazon radova proteže se od izložbi, preko interpretativnih centara za Parkove Hrvatske, do spomenika Hajduku Za sva vrimena. O spomenutim projektima, kao i o počecima djelovanja i njihovoj specifičnoj metodologiji rada doznajte više iz razgovora koji smo vodili s Vedranom i Ozanom!
*Vedran Kasap i Ozana Ursić
► Možda najbolje za početak: kada Clinica počinje raditi u ovom sastavu i pod ovim imenom?
Clinica studio: Kako to valjda uvijek ide, naši prvi poslovi bili su u domeni dizajna izložbi, stalnih i privremenih postava; međutim, najkompleksniji dizajnerski posao bio je jedan sveobuhvatan i širok projekt na natječaju za nacionalne parkove i parkove prirode i na osnovu toga smo se isprofilirali kao ured sa specifičnim područjem djelovanja.
Clinica studio je već postojala kao tvrtka u vlasništvu naših kolega, Vanje Cuculića i Krešimira Đurića, koju su preuzeli Vedran Kasap i Domagoj Jović, a ubrzo im se priključuje Ozana Ursić. Imali smo, naravno, još suradnika koji su bili dio tima, ali Ozana je preživjela te tri intenzivne godine projekta za “parkove” i zadržala se sve do danas kao sastavni dio Clinice.
► Možete se prisjetiti tih početaka rada na natječajnom projektu?
Clinica studio: Riječ je o međunarodnom natječaju provedenom kada je Hrvatska postala članica EU. Cilj natječaja je bio uključivanje Parkova Hrvatske u mrežu zaštićenih područja EU NATURA 2000, ali i da se kroz jedinstveno promišljanje i vizualni jezik unificiraju i prezentiraju prirodne ljepote Hrvatske te se podigne svijest o važnosti zaštite ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Projekt je rađen u suradnji sa studijima Šesnić&Turković, Cuculić, Muze, Revolucijadizajna te s Igorom Pauškom. Svaki od dionika imao je drugu domenu djelovanja: grafički dizajn, muzeologiju, IT&multimedija dizajn, rasvjetu te prostorni dizajn posjetiteljskih centara, što je bio zadatak Clinica studija, te je bila potrebna visoka razina interdisciplinarnosti da bi projekti zaživjeli kao jedinstvena, dobro usklađena cjelina.
Kako u samom početku nismo imali precizno definirane projektne zadatke, a u našoj želji da uspostavimo što kvalitetniju i primjenjiviju dokumentaciju za projekte koji su realno izvedivi, opseg posla je “malo nabujao” te se ispostavilo da moramo svakih pola godine isporučiti šest idejnih i izvedbenih projekata s troškovnicima za javnu nabavu. Plan koji smo dobili na početku djelovao nam je dohvatljiv, ali se kasnije pretvorio u tri “godine pakla” (smijeh).
► Vaši projekti posjetiteljskih centara jako su specifični jer se nalaze negdje između dizajna interakcija, arhitekture i produkt dizajna. U trenutku kad počinjete raditi prvi centar, koliko sličnih pristupa u svijetu postoji i kako razvijate taj specifičan jezik po kojem ste danas prepoznatljivi?
Clinica studio: Svatko se od nas ranije pojedinačno kroz svoj rad bavio aspektima koje si spomenuo; međutim, nikada ih nismo u ovakvom opsegu trebali objedinili u jedan, takoreći, proizvod. Iz tih specifičnosti proizlazili su problemi, a samim time i rješenja koja su oblikovala, kako kažeš, “prepoznatljivi jezik”. Imali smo razna iskustva na sličnim manjim projektima, ali kroz prve tri godine rada isprofilirali smo se na tom interdisciplinarnom pristupu koji je nevjerojatno zahtjevan. Svi ti projekti smješteni su u objektima koji su već bili arhitektonski definirani ili se radilo o starim građevinama koje su se trebale rekonstruirati uz brojna ograničenja. Često nam se događa da uđemo u prostor koji je projektiran prije ulaznih podataka o sadržaju koji bi se nalazio unutra, tako da smo se morali dosta prilagođavati izvedenim stanjima. Često su nam arhitekti ulazili u susret, pogotovo kad bi skužili što mi to točno radimo (smijeh).
Što se tiče samog pristupa projektu, puno smo istraživali i analizirali slične projekte po svijetu; međutim, naša je ideja bila da se odmaknemo od klasičnog projektiranja izložbenog prostora s panelima, fotografijama i tekstom na njemu. Jednostavno smo željeli podići posjetiteljske centre na jednu višu razinu, tako da posjetitelj na jednoj interaktivnoj, multisenzornoj razini može dobiti informacije, ali i osvijestiti koliko je očuvanje prirodne i kulturne baštine bitno.
Problem je kod tehnologije općenito, što jako brzo napreduje, odnosno zastarijeva, i u principu postaje nezanimljiva sama po sebi, stoga je uvijek pokušavamo integrirati u neku smislenu cjelinu s mehaničkim elementima i scenografijom prostora. Također, uzimajući u obzir koliko proces javne nabave traje, od početka planiranja projekta do njegove izgradnje i implementacije, predviđena oprema osjetno zastari. Primjerice, tri projekta koja ćemo izvoditi ove godine projektirani su 2015., pa sad ti zamisli da smo se u prezentaciji npr. parka prirode Učka bazirali isključivo na uređajima dostupnima prije šest ili sedam godina.
*Interpretacijski centar u Kopačkom ritu
*Lijevo: Centar za posjetitelje “Med dvemi vodami” (projekt smo predstavili ovdje) / foto: Nikola Zelmanović; Desno: Posjetiteljski centar “Podzemni grad Paklenice”
*Etnografski muzej Pazin
► Koliko su te birokratske zapreke i zahtjevi utjecali na oblikovanje?
Clinica studio: Iskreno, i nisu pretjerano utjecali. U početku smo se možda na teži način bavili tom problematikom, ali sada ih drugačije planiramo u projektiranju te oni ne utječu na dizajn rješenja po pitanju odabira opreme ili materijala. U jednom trenutku smo jednostavno našli načina kako birokraciju i pravne zahtjeve ispoštovati, a da nam to ne utječe na oblikovanje. S obzirom na iskustvo, sada već možemo procijeniti koji se proizvodi i oprema kroz vrijeme mogu mijenjati i kako ih opisati, a koje možemo preciznije definirati… U toj je situaciji jako bitna dobra komunikacija s klijentima koju mi na sreću imamo, tako da sve te birokratske zavrzlame zajedno riješimo.
► Koliko ostajete angažirani oko funkcioniranja posjetiteljskih centara i nakon same izvedbe?
Clinica studio: Nakon realizacije projekta nemamo pretjerano puno angažmana, što svakako smatramo pozitivnim jer znači da sve dobro funkcionira (smijeh). Ukoliko se radi o kompleksnijem proizvodu u sklopu posjetiteljskog centra koji zahtijeva neko posebno održavanje ili “updateanje”, uvijek smo klijentima na raspolaganju.
► S obzirom da se vaši projekti baziraju na interaktivnosti, za koji ste projekt mislite da je dobio najbolji feedback posjetitelja ali i stručne javnosti?
Clinica studio: Pa rekli bismo da su to općenito projekti za Parkove Hrvatske bez izdvajanja jednog pojedinačnog. Neke lokacije su jednostavno zanimljivije i razvikanije, pa su samim time i naši projekti bili prisutniji u medijima ili ih je više posjetitelja vidjelo. Recimo, Kuća za brodice na Brijunima je u jednom trenutku bila izrazito dobro publicirana, ali to je vjerojatno iz razloga što je taj nacionalni park tada bio puno posjećeniji od npr. Kopačkog rita, na koji smo jednako ponosni. Općenito, mi nismo razvikani ured niti patimo pretjerano od priznanja i nagrada, ali imamo veliki osjećaj odgovornosti prema korisnicima, bez obzira o koliko atraktivnoj lokaciji se radilo.
*Kuća za brodice na Brijunima
► Čini li vam se da stručna javnost vaše projekte percipira više kao dizajn ili arhitekturu?
Clinica studio: Ovo što mi radimo je dosta specifičan tip prostornog oblikovanja za koji mislimo da je dizajn, a ne arhitektura, jer je puno interaktivniji od klasičnog arhitektonskog uređenja. Ta interaktivnost je upravo ono što nas najviše razlikuje od ostalih sličnih projekata. Više ga percipiramo kao kompleksniji produkt dizajn. Kada kažemo “kompleksniji produkt dizajn”, mislimo na zbir uporabnih predmeta koji svi za cilj imaju nešto interpretirati kroz mehaničku ili kinetičku aktivnost, a ne samo rješavati prostorne probleme. To je na neki način i definicija dizajna interakcija.
► Pobijedili ste na natječaju za park Za sva vrimena koji je organizirao Naš Hajduk u suradnji s DAS-om. Možete nam malo više ispričati o samom projektu i kako se dogodio “skok” u projekte javnog prostora?
Clinica studio: Nije nam bilo lako donijeti odluku uključiti se u ovaj natječaj ili ne, s obzirom na značaj koji se veže uz Hajduk. Znali smo da, ukoliko projekt u očima javnosti ne bude prihvaćen, možemo odmah “staviti ključ u bravu” (smijeh). Brzo smo došli do rješenja koji ima element spomenika, urbane opreme, ali i instalacije i to nam se učinilo jako zanimljivim pristupom. Iako spomenik nije interaktivan sam po sebi, sama kompozicija volumena koji čine natpis “HAJDUK”, vidljiv iz jedne točke, može se istovremeno koristiti i kao urbana oprema, ali i kao neformalno dječje igralište. Zamislili smo da dijelove prostornih elemenata ispunimo natpisima imena ljudi koji su donirali novce za otkup dionica Hajduka kako bi se korisnici i emotivno povezali sa spomenikom. Pozitivan efekt koji je to pokrenulo nismo ni mogli zamisliti. Vjerujemo da je ta emocija na koncu razlog zašto se projekt nevjerojatno kvalitetno i brzo napravio. Strast i odgovornost koju je svatko imao u svojoj fazi projekta je bila jednostavno nevjerojatna, djelomično zbog emocije koju taj klub izaziva u javnosti, a i djelomično zbog očiju iste te javnosti koje su bile uprte u sve nas koji smo radili taj projekt: od dizajnera do izvođača.
*Spomenik Hajduku “Za sva vrimena” (rezultate natječaja potražite ovdje)
► Čini li vam se realno da u budućnosti radite nešto van kulturne namjene?
Clinica studio: Naravno. Svi javni prostori imaju potencijal analogne, a ponekad i digitalne interaktivnosti, s ciljem prilagodbe potrebama čovjeka. Što se tiče privatne namjene, nismo imali previše upita, vjerojatno iz razloga što naši projekti djeluju izrazito skupo (smijeh). To nam se događa kod upita o projektima postava izložbi, gdje je budžet za oblikovanje relativno skroman, pa klijenti misle da si takve projekte ne mogu priuštiti. To, nasreću, nije tako i imali smo priliku raditi zaista lijepe projekte s MSU-om, gdje smo uz profesionalan i odgovoran pristup svih koji tamo rade – od kustosa do majstora – realizirali zaista genijalne stvari. Takve kvalitetne i dobre suradnje koje ostvarujemo u svim fazama posla zaista su nam jedan od najvećih užitaka rada.
► Za kraj, imate li neki projekt koji bismo mogli posjetiti u bliskoj budućnosti?
Clinica studio: Definitivno Centar za posjetitelje Poklon u Parku prirode Učka – jako kompleksan i zahtjevan projekt na koji smo iznimno ponosni. Otvorenje očekujemo čim epidemiološka situacija to dozvoli i jedva čekamo reakcije prvih posjetitelja.
Osim toga, u završnoj fazi realizacije nam je i projekt posjetiteljskog centra Crna Roda u Parku prirode Lonjsko polje koji radimo u suradnji s arhitektonskim studijem Roth&Čerina, Ivanom Fabrio i Nikom Mihaljevićem. To je jedan od rijetkih slučajeva gdje smo uključeni u projekt od samog početka, dakle od trenutka kada se razvijao arhitektonski projekt. To je primjer ispravne metodologije rada jer u startu surađuješ sa svim autorima prostora i sadržaja te ne postoji potreba za prilagodbama u kasnijoj fazi izvedbe, što svakako garantira veći uspjeh i bolju implementaciju ideje.
Razgovarao: Frane Dumandžić / sve tekstove ovog autora za Vizkulturu potražite na linku
Zahvaljujemo Vedranu Kasapu i Ozani Ursić na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2021.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
