Hrvatsko društvo likovnih umjetnika uskoro će obilježiti 150 godina svog postojanja. Biti na čelu institucije koja ima tako dugu povijest iza sebe sigurno je velika čast, ali istovremeno i velika odgovornost za svakoga tko dođe na to mjesto. Da bismo se malo bolje upoznali sa poviješću HDLU-a, ali i vidjeli u kom pravcu se kreće i koji su planovi za budućnost, razgovarali smo sa sadašnjom ravnateljicom Ivanom Andabaka.
Za nešto manje od tri godine koliko je na ovoj funkciji, Ivana je uspjela napraviti velike pomake i umjetnicima pružiti mogućnosti za različite vrste suradnji. Kroz razgovor smo se dotakli tema kao što su umjetničko tržište u Hrvatskoj i komercijalizacija umjetnosti, kulturna politika, novi projekti koje HDLU razvija u okviru Erasmus+ programa. Ivana je najavila i velike projekte i izložbe koje nas očekuju u 2017. godini, i to već u siječnju!
*Ivana Andabaka / foto: Maja Bosnić
►Iako dolaziš iz ekonomske struke, u kojoj menadžment, strategije poslovanja, dobra organizacija igraju veliku ulogu, ni svijet umetnosti ti nije bio stran, što potvrđuju tvoje obrazovanje u Barceloni. Kako je došlo do toga da se prijaviš na natječaj za ravnateljicu HDLU-a?
Ivana Andabaka: Moje formalno obrazovanje je ekonomsko, što smatram vrlo bitnim i temeljnim segmentom upravljanja bilo kojom institucijom pa tako i onom u području kulture. Međutim, osobni afiniteti su mi oduvijek bili vezani uz umjetnost. Stoga, tražeći način da pomirim dva različita polja interesa, nakon vrlo zanimljivog radnog iskustva u Henkelu, odlučila sam se na magisterij menadžmenta u kulturi u Barceloni, u trenutku kad profesija menadžera u kulturi u Hrvatskoj nije bila prepoznat pojam, a i danas je tek u začetku. Kad sam se vratila u Hrvatsku, skoro četiri godine bavila sam se drugim poslovima (EU projektima, što mi se danas pokazalo kao vrijedno i primjenjivo iskustvo) dok se nije otvorila mogućnost rada u HDLU. Kao nevladina udruga u kojoj zapošljavanja nisu uvjetovana zakonom o muzejima, HDLU nije imao prepreke za zapošljavanje osobe mog profila. Štoviše, uz brojne umjetnike i povjesničare umjetnosti koji djeluju u Upravnom odboru i Umjetničkom savjetu HDLU, ali i okolnosti u kojima se organizacija našla, itekako se našlo prostora za jednog menadžera. Rekla bih da je preuzimanje ovog posla bilo potrebno i za jednu i za drugu stranu što je win-win situacija.
►Velika trenja koja su se dešavala u Ministarstvu kulture u proteklih godinu dana, te promjena ministara, uvjetovala su nezadovoljstvo mnogih kulturnih radnika. Kako su te promjene utjecale na HDLU, jesu li bile vidljive ili će tek postati?
Ivana Andabaka: HDLU je nevladina udruga s izuzetno dugom tradicijom koja je aktivno djelovala i ostavljala svoj trag usprkos aktualnoj politici; nekad s vidljivijim, nekad s manje vidljivim rezultatima. Međutim, snaga HDLU-a jest da je njegovo djelovanje postavljeno iznad političkog konteksta i da naš umjetnički program nije politički odbojan. Heterogeno članstvo od 1.800 umjetnika razlog je zbog čega HDLU ne može biti isključiv u političkim pogledima te u svom djelovanju nastojimo biti usklađeni s europskim vrijednostima otvorenosti i poštivanja različitosti. Naravno, godina nestabilnog političkog okvira je, nažalost, usporila određene radnje bitne za razvoj HDLU-a, no vjerujemo da ćemo ta pitanja sada otvoriti i uspješno rješavati s ministricom Obuljen Koržinek.
►HDLU se uključio u edukativni projekt Erasmus+ programa. Kako se odvija ta suradnja i jesu li se do sada postigli vidljivi rezultati?
Ivana Andabaka: Kroz Erasmus + projekt godišnje omogućujemo da tridesetak učenika iz pet hrvatskih srednjih škola za primijenjenu umjetnost, kiparskog i slikarskog usmjerenja, provede dvotjednu mentoriranu praksu kod internacionalnih umjetnika u Austriji i Sloveniji. Ovaj projekt učinio je veliki iskorak u formalnom obrazovanju koje pružaju hrvatske srednje umjetničke škole, jer je ponudio praktično radno iskustvo izvan učionice, rad na stranom jeziku, suradnju sa stranim umjetnicima te prva iskustva snalaženja u internacionalnom kontekstu, što je posebno važno za umjetnička zanimanja. Nekim učenicima projekt je otvorio i nove mogućnosti – nastavak školovanja i rada u Austriji, te sudjelovanje na izložbama. Sada već provodimo drugi takav projekt te se pripremamo za treći u 2017., kojim ćemo raširiti europsku mrežu destinacija za mobilnosti.
HDLU kontinuirano promišlja kako u okviru postojećih prilika EU projekata aktivno djelovati i dotaknuti umjetnike koji su naši sadašnji ili budući članovi. Zbog toga za 2017. godinu pripremamo nove projekte u okviru ESF-a i Erasmusa+ kojima ćemo raditi na kompetencijama umjetnika na tercijarnoj razini obrazovanja te na uključenju profesionalnih umjetnika u rad s lokalnom zajednicom, a kako bismo umjetnost učinili dostupnijom i sastavnim elementom života naših sugrađana.
►Prošle godine ste uspostavili suradnju sa Arena centrom, i tada su umjetnici sudjelovali u oslikavanju novogodišnjih kugli. Suradnja je nastavljena i ove godine, te je omogućena i prodaja radova. Kako je došlo do suradnje i kakvi su rezultati?
Ivana Andabaka: Suradnja s Arena centrom je za nas vrlo zanimljiva i dragocjena jer je omogućila honorirani angažman 130 umjetnika kroz izradu site-specific instalacija, likovnih djela i radionica. Do suradnje je došlo prošle godine kada smo se Areni obratili za sponzorstvo produkcije instalacije Predraga Todorovića za potrebe izložbe u našoj galeriji Bačva koja se, zbog tehničkih specifičnosti, producirala u Njemačkoj i Tajvanu. Kako je Arena tad obilježavala 5 godina djelovanja, pored produkcije Todorovićevog rada, otvorila se prilika za širu umjetničku suradnju prilikom koje su umjetnici oslikali 50 kugli koje smo donirali bolnicama i domovima za starije ljude u suradnji s Udrugom Crveni nosovi. Kako su reakcije građana na umjetničke kugle bile izuzetno pozitivne te se javljao veliki interes za kupovinu, ove godine postavili smo drugačiji eksperimentalni koncept. Naime, 50 likovnih umjetnika napravilo je 50 slika kružnog formata, referirajući se na svoj prepoznatljivi stil, koje su javnosti ponuđene za prodaju putem online aukcijskog sustava Večernjeg lista, dok će se sva prikupljena sredstva donirati za unaprjeđenje rada Centra za slijepe i slabovidne osobe Vinko Bek. Rezultati su izuzetno pozitivni, dosad se prodalo već 40 radova, a mene osobno najviše veseli što ćemo na ovaj način, kroz mala vrata, ući u 50 domova građana i time skrenuti pozornost na važnost uključenja likovnog djela kao sastavnog dijela svakog interijera odnosno životnog prostora.
►U kontekstu postavljanja umetnosti u shopping centar i njenom priključivanju konzumerističkom settingu, kako bi trebali da shvatimo poziciju umetnosti i umjetnika danas?
Ivana Andabaka: Cilj postavljanja umjetničkih instalacija i radova u shopping centar nikako nije bilo samo priključivanje konzumerističkom settingu, već dopiranje do 5 milijuna ljudi koji tamo godišnje procirkuliraju. Činjenica je da je velika većina naših sugrađana parkove i ulice centra grada zamijenila shopping centrima i o tome svatko može imati osobno mišljenje, no to ne znači da te građane trebamo lišiti umjetničkih djela. Ukoliko oni neće doći u galerije i muzeje, što većina vjerojatno neće, naša je dužnost podsjetiti ih da je umjetnost sastavni dio svakodnevnog života i pokušati im usmjeriti pažnju, barem i na tren, sa šarenih izloga na predivne instalacije Ide Blažičko ili pak 50 slika akademskih umjetnika. Za razliku od umjetničkih intervencija u javnom prostoru koje su danas političkom odlukom svedene na tek par tema, mogućnost slobodnog kreiranja sadržaja u zatvorenom javnom prostoru bila je vrlo poticajna za umjetnike.
►Tko kreira vrijednost umjetničkog djela – čime je uvjetovana i tko je proizvodi?
Ivana Andabaka: U tržišnom smislu vrijednost umjetničkog djela, kao i svakog drugog predmeta, određuje sustav ponude i potražnje, tj. određeno djelo vrijedi onoliko koliko je netko za njega spreman platiti. I tu se događa anomalija prenapuhanih cijena koje služe samo u svrhu opravdanja investicije što je postalo posve suludo. Međutim, jasno je da umjetničko djelo nije klasičan konzumeristički predmet i na tome treba ustrajati. Vrijednost umjetničkog djela ogleda se i u tome koliko djelo ima utjecaja na određene promjene javnog mišljenja, na osobni razvoj i zdravlje, na kvalitetu javnog prostora, i sl. Vrijednost umjetničkog djela moguće je tumačiti tek s vremenskim odmakom.
►Sajmovi umjetnosti poput Art Basela Miami/Hong Kong su na svjetskom nivou mjesta gdje se prodaje ‘najbolje’ od suvremene umetnosti. Posjećuješ li ove (ili slične) sajmove i misliš li da bi se slična praksa mogla prenijeti u Hrvatsku? Ili bi se hrvatski umjetnice/i trebali tako predstavljati u inozemstvu?
Ivana Andabaka: U Hrvatskoj je već bilo nekoliko pokušaja uspostave umjetničkih sajmova koji se nisu održali, što i ne čudi obzirom na problematične postavke ekonomskih, pravnih i društvenih okvira unutar kojih bi sajmovi trebali djelovati. U ovom trenutku nadu vidim jedino u uspostavi ekstenzije nekog inozemnog pozicioniranog art sajma gdje bi se, uz umjetnost, kolekcionarima i galeristima, nudila dodana vrijednost uživanja u našim luksuznijim i jedinstvenim turističkim destinacijama. Svakako smatram da bi se hrvatski umjetnici trebali predstavljati na sajmovima i nadam se da će kulturne i poduzetničke politike biti usmjerene na pružanje takve podrške za likovne umjetnike kroz poticaj razvoja komercijalnih galerija, bez kojih se ne može razmišljati o prezentaciji na sajmovima, subvencionirajući izuzetno skupe kotizacije sudjelovanja na njima.
►Tržište umjetnina zahtjeva uspostavu određenih elemenata, među kojima su i porezne olakšice koje bi nesumnjivo bile dobre za kupce, ali i za umjetnike. Kakav je tvoj stav i imaš li prostor za utjecanje i na sugeriranje u donošenju takvih odluka?
Ivana Andabaka: Nezadovoljna smo ishodom tek usvojene porezne reforme, smatram da je umjetnički sektor bio kolateralna žrtva, kao što je bio slučaj i kod posljednjeg zakona o udrugama. Iako posve podržavam nužnost uređenja pravnog i fiskalnog okvira djelovanja umjetničkog sektora, smatram da se ono ne bi trebalo raditi tek parcijalno, već cjelovito, jer to je jedini način da se kreativne i kulturne industrije, među kojima je i tržište umjetnina, razviju.
Razvoju tržištu umjetnina trebalo bi pristupiti strateški uz kratkoročni cilj osiguravanja uvjeta i poticaja za razvoj, a tek konačni, dugoročni cilj punjenja proračunskih prihoda.
U prvoj fazi cilj bi trebao biti uspostaviti legalno funkcioniranje tržišta umjetnina što se može postići kroz niz paralelnih mjera: poticajima za razvoj poduzetništva u području umjetnosti, brzim i efikasnim sankcioniranjem povrede autorskih prava, uvođenjem poreznih olakšica za sponzorstva umjetničkih događanja i kupovinu umjetničkih djela, ukidanjem stope PDV-a na umjetničko djelo, povezivanjem registracije prodaje umjetničkog djela s pravima koje umjetnik od države ostvaruje, poticanjem zastupljenosti umjetnosti u medijima, obrazovanju i javnom prostoru, senzibilizacijom publike odnosno budućih kupaca, promicanjem ideje kupovine umjetničkog djela, poticanjem javnog predstavljanja privatnih kolekcija, uspostavom obaveze uključenja umjetničkog djela prilikom izgradnje zgrada i prostora za javno korištenje i sl. Tek kad stvorimo tržište koje funkcionira po svim svojim zakonitostima, možemo razmišljati o tome kako uprihoditi u proračun. Sve dotad su sitni koraci za proračun, a veliki koraci ka još sivijem tržištu umjetnina.
►Otvaranje HDLU-a prema vani je praksa koju njegujete. Realizirane izložbe u Poljskoj, Nemačkoj i Nizozemskoj svjedoče o tome. Koji su planovi za budućnost? Osim izložbi, planirate li raditi na jakom marketingu domaćih umjetnika u inozemstvu?
Ivana Andabaka: Uspostavom zaklade Hrvatska kuća od strane MVEP i MK sredinom 2015. orijentirala sam se dosta na izložbe hrvatskih umjetnika u inozemstvu kroz 2015. i 2016. Međutim, naglim ukidanjem zaklade te dolaskom nove vlade početkom 2016. značajno su smanjene financijske mogućnosti kvalitetne organizacije izložbi u inozemstvu, zbog čega u 2017. ne planiramo tako velike projekte. Kako bismo to premostili, trenutno smo aplicirali na dva EU projekta koja bi nam trebala omogućiti nastavak izlagačke djelatnosti u Europi, a posredstvom suradnje s praškim kustosom Marekom Schovanekom u okviru Bijenala slikarstva, za 2018. planiramo veliku izložbu hrvatskih umjetnika u Pragu. Statutom HDLU-a usmjereni smo isključivo na izlagačku djelatnost, dok komercijalne djelatnosti pa i samo marketing pojedinih autora ne spada pod našu domenu, iako rado surađujemo s privatnim poduzetnicima koji rade na promociji hrvatskih autora u inozemstvu u obliku uspostave kontakata ili osiguranja preporuka.
►Obnova zgrade Doma HDLU je bio jedan od zadataka koji si pokrenula na početku mandata. Kako radovi napreduju i dokle se stiglo?
Ivana Andabaka: Po pitanju obnove zgrade krenuli smo ambiciozno, ali su nas usporile formalne prepreke čije rješavanje zasad uspješno napreduje. Dok se preduvjeti za prijave za europska sredstva za obnovu ne ostvare, orijentirala smo se na prijeko potrebne investicije unutar zgrade, npr. u 2015. sanirali smo električne instalacije, u 2016. značajno smo unaprijedili rasvjetu galerije Prsten, na čemu se nije radilo od povratka u zgradu početkom 90ih, te se nadam osiguranju dodatnih sredstava i u 2017. čime bismo mogli uspostaviti optimalnu galerijsku rasvjetu naše najveće galerije.
►Godina 2018. u kalendaru HDLU-a predstavlja povijesni datum – 150 godina postojanja. Pripreme za ovakav događaj su sigurno počele. Možeš li nam otkriti barem dio planova?
Ivana Andabaka: Društvo umjetnosti uspostavljeno je 22.8.1868. godine i preteča je današnjeg HDLU-a, koje je zaduženo za uspostavu relevantnih ustanova u području likovne umjetnosti u Hrvatskoj, od ALU, MUO, Škole za primijenjenu umjetnost, Modernu galeriju, Umjetnički paviljon, itd. Obljetnička godina je važna jer je to ujedno i 80 godina od izgradnje Meštrovićevog paviljona, današnjeg Doma hrvatskih likovnih umjetnika, zgrade izuzetno važne simbolike i arhitektonske vrijednosti koja krije slojeve različitih političkih utjecaja.
Već u 2016. započeli smo projekte suradnje kojima idemo ususret obljetničkoj godini. Na nedavno održanom kongresu povjesničara umjetnosti u MSU organiziran je panel 150 godina HDLU gdje smo se dotaknuli brojnih zanimljivih tema poput razvoja Salona mladih od 1968., okolnosti (i bojkota) izgradnje paviljona i sl., a teme planiramo detaljnije obrađivati u predavanjima kroz 2017. godinu. Za 2018. već intenzivno pripremamo cjelovitu monografiju HDLU-a u suradnji s Irenom Kraševac, Sandrom Križić Roban, Anom Šeparović i Ivanom Mance te smo trenutno u razvoju izložbenog programa 2018. koji će se temeljiti na međunarodnim suradnjama s Moskovom, Dublinom, Bečom, Zurichom i Dusseldorfom (obzirom na strategiju otvaranja HDLU-a i umrežavanja hrvatskih umjetnika s inozemnima) te na prigodnim obljetničkim izložbama u galerijama HDLU, ali i drugim partnerskim organizacijama. Krajem 2017. pripremamo veliki multimedijalni projekt Nikola Tesla – Mind from the Future koji će pomaknuti granice predstavljanja i komunikacije umjetničkog djela, osmišljen s ciljem kreiranja najvećeg hrvatskog izvoznog izložbenog projekta. Najavljujući ovim projektom 150. godišnjicu HDLU-a, želja nam je uspostaviti temelje za nova promišljanja i djelovanja u području obrazovanja likovnih umjetnika u kontekstu kreativnih industrija, menadžmenta u kulturi, načina organizacije i produkcije izložbe hrvatskih autora.
►S obzirom na to da se sada nalazimo na kraju godine, u periodu kada sumiramo učinke, kakva je ova godina bila za HDLU? I koji su planovi i izazovi za 2017. godinu?
Ivana Andabaka: Ove godine otvorili smo brojna pitanja iz prošlosti bitna za institucionalni razvoj HDLU-a, a 2017. usmjerit ćemo se na njihova rješavanja. Drugu godinu zaredom ostvarili smo financijski pozitivno poslovanje, a uspostavljena stabilnost nam omogućava da se počnemo usmjeravati na proširenje naših aktivnosti, prvenstveno u području EU projekata, rezidencijalnih programa i novih galerijskih prostora. Naime, na nedavno završenom natječaju DUUDI-ja na upravljanje smo dobili novi izlagački prostor koji nam u 2017. predstoji opremiti i uspostaviti galerijsku djelatnost. Ove godine manifestacije Zagrebačkog salona i Salona mladih učinile su veliki iskorak po pitanju jasnoće kustoske koncepcije, realizacije likovnog postava izložbe, vidljivosti u medijskom prostoru, pokroviteljstva MSU-a izložbom za nagrađene umjetnike, a vrijedi i naglasiti da se na Salonu mladih, nakon dugo godina, osiguralo čak 6 novčanih nagrada umjetnicima.
Što se tiče izložbenog programa 2017. najavljujemo uzbudljivu i vrlo dinamičnu godinu. Već u siječnju počinjemo udarno; u galeriji Bačva, povodom obilježavanja Međunarodnog dana žrtava Holokausta, predstavit ćemo snažnu instalaciju umjetnice s berlinskom adresom Jovane Popić, a koja će nakon HDLU biti predstavljena na Art Baselu, dok u galeriji Prsten hrvatskoj publici premijerno predstavljamo jednog od istaknutijih njemačkih slikara i predstavnika bečke škole fantastičnog realizma Antona Franza Hoegera. Od veljače ugošćujemo blockbuster izložbu američkog fotografa Sandra Millera Malkovich, Malkovich, Malkovich, Hommage fotografskim majstorima u kojoj nevjerojatan i omiljeni glumac John Malkovich reintepretira 40ak ikoničnih fotografija kroz povijest. Očekuje nas i velika suradnja s kustoskim kolektivom WHW i kolekcijom Kontakt iz Beča, a što će biti vrhunac sjajnog projekta započetog još ove jeseni u Zagrebu serijom manjih izložbi posvećenih Mladenu Stilinoviću. Pred ljeto Klaudio Štefančić i Sandra Sterle pripremaju vrlo zanimljivu izložbu kojom istražuju koliko je internet utjecao na medij performansa, dok odmah nakon ljetne sezone ugošćujemo novo izdanje sjajnog festivala ilustracije 36 mountains. Krajem 2017. čeka nas 4. izdanje Bijenala slikarstva koje će ovog puta ugostiti prašku slikarsku scenu te već ranije spomenuti multimedijalni projekt Nikola Tesla – Mind from the Future temeljen na koncepciji i radovima hrvatske umjetnice Helene Bulaje u suradnji s istaknutim brojnim međunarodnim umjetnicima poput Marine Abramović i Terry Gilliama te predvođen renomiranim industrijskim dizajnerom i muzejskim savjetnikom Saschom Machiedom. Pratite nas i dođite!
Razgovarala: Maja Broun / sve tekstove ove autorice za Vizkulturu pročitajte na linku
fotografije: Maja Bosnić
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
