Razgovarali smo s Ivanom Lučić i Anjom Sušanj, članicama Kreativnog kolektiva Kombinat iz Rijeke, povodom pete godišnjice njihova rada koju su obilježili i izložbom Kratka povijest stranputica, održanom u ožujku ove godine u HDD galeriji u Zagrebu.
Kombinat djeluje kao kreativna platforma koja okuplja mlade profesionalce raznih struka i profila, a osnovan je 2013. godine s ciljem stvaranja kritične mase željne promjena, druženja, surađivanja i učenja. Djeluju na medijskom, vizualnom, umjetničkom, komunikacijskom i reprezentacijskom polju, a prepoznatljivi su postali upravo po svojim interdisciplinarnim projektima i prostornim intervencijama kojima žele doprinijeti široj društvenoj zajednici. Tako su i izložbu Kratka povijest stranputica zamislili ne kao klasičnu prezentaciju provedenih projekata, već kao skup deset predivnih pogrešaka kroz koje su se sami razvijali i rasli.
► Možete li nam ispričati što je Kombinat, kako je sve krenulo i koja je bila inicijalna ideja iz njegovog pokretanja.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: U samo jednoj rečenici, Kombinat je kreativna platforma odnosno kolektiv koja okuplja kreativne profesionalce, tj. ljude koji djeluju unutar kreativnih industrija, a koji onda surađuju na organizacijskom, komunikacijsko-vizualnom i umjetničkom polju. Riječ “kombinat” asocira na proizvodni proces pri kojem se sirovina uzima, obrađuje i plasira na tržište te nam je upravo to bila početna točka prilikom smišljanja imena udruge.
Zapravo je sve krenulo kada se okupila nekolicina nas koji smo željeli raditi neke projekte u kulturi i umjetnosti kojima bi aktivirali zajednicu. Ubrzo smo shvatili da za to moramo pokrenuti zajedničku platformu koja bi bila dovoljno fleksibilna da te projekte možemo i realizirati. Tako smo se ujedinili i s vremenom odlučili službeno osnovati udrugu – imamo predsjednicu, odluke se donose na redovnim skupštinama itd.
Već od prvih sastanaka odluke su se donosile dizanjem ruke – o tome što želimo raditi i tko želi u što biti uključen. Također, u startu se puno razgovaralo o tome koji su problemi naše zajednice, koje su realne potrebe koje uočavamo i kako želimo raditi za istu. Dakle, u početku je sve bilo dosta neformalno, tek kasnije smo se profesionalizirali u smislu da u nekim situacijama danas djelujemo i kao dizajnerski studio. Međutim, inicijalna motivacija je bila potreba za proizvodnjom umjetničko-kulturnih sadržaja potrebnih Rijeci.
► Pretpostavljam da je upravo iz ovih prvih sastanaka i razgovora i proizašao Manifest Kombinata koji počinje vrlo upečatljivom izjavnom “Mi smo čudovišta…”.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Manifest je nastao na samom početku Kombinata i mi smo se dosta razvili u odnosu na vrijeme njegova nastanka. Međutim on je dio tog eksperimenta u koji smo krenuli i pokazao se dosta vizionarskim – već smo u njemu pretpostavili naše predivne pogreške i stranputice u radu. Većina nas je tada bila na zadnjim godinama studija ili smo ga tek bili završili; tada nismo imali ideja o tome u kojem ćemo smjeru krenuti, niti što su doista kreativne industrije. Tek je manji dio nas imao iskustvo rada u tom segmentu, tako da smo zaista učili kroz rad i jedni od drugih. U tom smislu smo se nazvali “čudovištima” – željeli smo stvoriti nešto novo u zajednici i u samoj komunikaciji sa zajednicom, a da pritom naši programi i proizvodi budu dostupni različitim vrstama publike. Nismo se htjeli zatvoriti u određene oblike izražavanja niti u razvijanje antagonizama, htjeli smo stvoriti nekakav novi svijet, umjetničko-kulturnu igru, nove priče koje će nastati spontano i koje ne možemo još predvidjeti.
*Zvončari (2017.) / foto: Ivan Vanjić
► Na koji način udruga funkcionira? Pod ovime mislim na proces odlučivanja o novim projektima i suradnjama, dijeljenju odgovornosti među članovima te o načinima na koje prikupljate sredstva za rad.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Kao što smo već rekle, imamo klasična tijela udruge. Međutim, u pojedinim projektima hijerarhija se formira neovisno od strukture udruge: na projektima rade ljudi koji za to imaju želju te se formiraju projektni timovi. Dakle, ako Kombinat odluči sudjelovati na nekom projektu, članovi se jednostavno aktiviraju ili ne aktiviraju, odnosno sudjeluju u realizaciji više ili manje aktivno. Budući da većina naših članova uz angažman u Kombinatu radi i na drugim mjestima, ovo nam omogućuje da svoju aktivnost u udruzi prilagodimo vremenu koje imamo na raspolaganju.
Funkcioniranje po projektima na ovaj način za nas je pojedinačno izrazito dobro jer time učimo, a učenje je, uz suradnju, druga glavna stavka Kombinatovog djelovanja. Tako svaki član koji ima želju, može proći kroz cijeli projektni proces – od sudjelovanja u pojedinim segmentima do vođenja samog projekta. U suradnji s drugim članovima razvijamo ideje i razmjenjujemo iskustva, a kroz rad (i pogreške) učimo i razvijamo se.
Sredstva za naše projekte dobivamo kroz prijave na razne natječaje (od lokalnih do međunarodnih). Često smo i partneri na projektima drugih riječkih ili inozemnih udruga ili institucija.
► Članovi Kombinata pokrivaju širok spektar zanimanja: u radu udruge djeluju dizajneri, ilustratori, povjesničari umjetnosti, lektori, da dalje ne nabrajam. Kako se postaje članom Kombinata te kako se Kombinat razvija kroz svoje članove?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: U prvoj postavi Kombinata članovi su u udrugu ušli samoinicijativno. Danas novi članovi dolaze u Kombinat podjednako na vlastitu inicijativu, preko suradnje na novim projektima ili sa željom realizacije vlastite ideje. Budući da nam je važno zadržati razinu kvalitete projekata koju smo dostigli tijekom godina, neke suradnike s kojima smo duže surađivali pozivamo da nam se pridruže.
Ponekad mi imamo potrebu za nekom profesijom, pa sukladno tome raspišemo neku vrstu objave/natječaja. Primjerice, prije nekoliko godina nam je nedostajao dizajner u timu, pa smo raspisali javni poziv na koji nam se javila Nina Delanović koja sad već par godina fantastično radi u Kombinatu. Sve je zapravo neformalno i počiva na vlastitom entuzijazmu i želji ljudi da budu uključeni, ovisno o projektu i vremenu.
Što se tiče profesija, u Kombinatu djeluju ljudi s puno različitih zanimanja (titularno obuhvaćamo malo širi spektar). Dominiraju ljudi koji su završili umjetničke akademije, dizajn, humanističke znanosti. Ovo nam je pak omogućilo da se bavimo nekim specifičnim poslovima, kao što su konkretno videografija, fotografija, ilustracija, grafički dizajn, odnosi s javnošću i marketing, copywriting, content writing, organizacije evenata, no jednako tako i da za veće projekte okupljamo interdisciplinarne timove.
*Art mašina (0d 2015. do danas) / foto: Tanja Kanazir
► Koje su prednosti rada u interdisciplinarnom timu i što to znači u procesu razvijanja ideje i razmjene znanja? Koliko se znanja stečena formalnim obrazovanjem na ovaj način modificiraju i šire?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Rad u interdisciplinarnom timu je zbilja fantastičan, pogotovo zato što stalno učimo i proširujemo svoje spoznaje te stječemo znanja koja nismo dobili u svom formalnom obrazovanju. Ovo nam omogućuje da projekte razvijamo od samog početka pa do finalizacije – pokrivamo pretprodukciju, produkciju i postprodukciju jednog projekta.
Način na koji nekom projektu/konceptu/problemu pristupa ilustrator ili dizajner potpuno je različit od načina na koji pristupa povjesničar umjetnosti, primjerice, no zato jedni drugima stalno otvaramo nove horizonte. Pri provedbi projekta pokrivamo širok spektar specifičnih znanja, a budući da funkcioniramo kao tim, onda možemo lako i brzo iskomunicirati različite segmente i provesti svoje ideje. Naše su suradnje takve da čak i kad je netko voditelj projekta, on druge suradnike na projektu pita za mišljenje te se odluke donose zajednički i kroz razgovor i raspravu.
► Dosad ste sudjelovali u nizu projekata različitog tipa, od edukativnih i kulturnih do onih više komercijalnih. Međutim jasno je da postoji kontinuitet ideja i djelovanja tj. preferencija prema društveno-angažiranom sadržaju koji u konačnici doprinosi zajednici.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Mi zapravo često razmišljamo u smjeru realizacije projekata koji su dobri za zajednicu – kako aktivirati istu i postići nešto korisno. Želimo da to bude kreativno, da to bude dobro oblikovano, osmišljeno te prihvatljivo i razumljivo. Ono što “kombinatovce” povezuje je zapravo ta potreba da stvaramo nešto što nije hermetički zatvoreno, nešto što komunicira širem krugu ljudi i doprinosi njihovoj svakodnevici. Zapravo smo vrlo rano primijetili da udruge često ne znaju kako komunicirati ono što rade na van, što je na kraju rezultiralo s dosta zanimljivim suradnjama koje su promišljale upravo komunikaciju – rad na vizualnim identitetima ili ilustracije za razne projekte. S Centrom tehničke kulture radimo projekt na PR akademiji za civilni sektor. Sudjelovali smo u izradi bontona za mlade ljude koji uči kako profesionalno komunicirati u digitalnom svijetu.
*Čekaonica za razvedravanje, 2014. / foto: Ivan Vranjić
► Recite nam nešto više o projektima Čekaonica za razvedravanje i (po)kušajmo priču.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Čekaonica za razvedravanje naš je prvi veći projekt i intervencija u prostoru, a realiziran je 2014. godine u sklopu programa Spajalica#2 – Serija umjetničkih intervencija u javnom prostoru u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Cilj projekta je bio revitalizacija prolaza između Malog Salona i Radija Rijeka. Primijetili smo, naime, da se prilikom (vrlo čestih) neočekivanih pljuskova ljudi skrivaju upravo u ovom neuglednom prolazu. Stoga smo ovim projektom željeli tom sivom pasažu dati neki novi život. U razradi ideje kako revitalizirati prolaz kao polazna točka poslužila nam je činjenica da Rijeka u prosjeku ima više padalina nego, recimo, London. Osnovna ideja bila je razvedriti prolaz i to apliciranjem ilustracije vječito vedrog nebeskog svoda na onaj arhitektonski. Kao referencu na slavensku mitologiju, dodali smo imaginarne likove koji na tom svodu proizvode oblake, međutim ne one kišne nego oblake koji donose neko novo pozitivno iskustvo.
Na ovaj projekt se idejno nadovezuje projekt (po)kušajmo priču. Pozvali su nas iz festivala Kastavsko kulturno leto da napravimo intervenciju u prostoru starog grada Kastva. Riječ je o projektu koji je koncipiran kao urbana igra inspirirana lokalnim pričama i legendama. Osmislili smo i izradili tzv. ilustrirane postaje po čitavoj staroj jezgri grada (naime, na svakoj se lokaciji nalazila priča koju prati ilustracija), organizirali smo vodstva i radionice za djecu, a svemu smo pristupili suvremeno i humoristički. Projekt je razvijen u suradnji s lokalnom zajednicom, i to od samog koncepta pa sve do njegove krajnje realizacije. Super stvar je bila što je projekt mogao funkcionirati na više razina; prolaznici su sami mogli prolaziti sve postaje budući da je pripremljena i karta sa zadacima, te je na nekim postajama materijal bio interaktivnog tipa.
Projekt je postavljen dvije godine zaredom, s time da je druge godine realiziran u srpnju, a sav je dostupan materijal, osim na hrvatskom jeziku, bio i na engleskom jeziku te lokalnom čakavskom dijalektu. Ovim se projektom obogatila turistička ponuda grada Kastva, ali i približila izrazito bogata lokalna kulturna baština svim posjetiteljima grada koji danas sve češće imaju potrebu za konzumacijom što autentičnijega sadržaja.
*(po)kušajmo priču (2014.) / foto: Ivan Vranjić
► Međutim, ovo nije vaš zadnji projekt realiziran u suradnji s kulturnim institucijama i lokalnom zajednicom. Recite nam nešto više o vašem radu u sklopu izložbe Divovi Patagonije i što je to guerilla marketing?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Paralelno s projektom (po)kušajmo priču započinje intenzivnije umrežavanje s kulturnim institucijama. Kroz suradnje s lokalnim muzejima realizirani su, primjerice, projekti Muzeji Zajedno i Pin a Connection, već spomenuta Čekaonica. Projekt Divovi Patagonije realiziran u suradnji s Prirodoslovnim muzejom iz Rijeke koji je ugostio veliku putujuću izložbu o dinosaurima u produkciji International cultural group LTD. Mi smo bili zaduženi za vizualni identitet, copyright i marketing koji je planski bio guerilla tipa. Guerilla marketing je marketinška strategija koja se zasniva na često manje konvencionalnim i niskobudžetnim promocijama projekta, a podrazumijeva interaktivne i naizgled slučajne manifestacije u javnom prostoru (primjerice od stickera i ulične umjetnosti, do zvučnih i vizualnih intervencija) kako bi se potencijalna publika zaintrigirala, djelomično informirala i navela na dodatno istraživanje, ali se to čini mimo klasičnih promotivnih odnosa plakat – konzument.
U slučaju Divova Patagonije, u prostoru grada postavili smo intervencije kojima smo željeli aktivirati slučajnog promatrača tako da on mora promisliti i nešto otkriti – nismo željeli biti ekstremno eksplicitni nego potaknuti igru i istraživanje te aktivirati maštu. Osmislili smo klupice na koje su prolaznici mogli sjesti i odmoriti se, a koje su bile zapravo kosti dinosaura. Na gradskim površinama su postavljene raznobojne naljepnice koje su ukazivale na impresivnu dužinu i visinu ovih gmazova. Također, postavili smo veliku zvučnu intervenciju koja je zahtijevala angažman grupe ljudi – markacija velike dinosaurove šape aktivirala bi se tek kad bi unutar iste stalo šest osoba, čija je zajednička težina bila približna težini određenog gmaza. Nadalje, ista bi prilikom aktivacije proizvodila riku!
*Divovi Patagonije / foto: Ivan Vranjić
*Divovi Patagonije / foto: Tanja Kanazir
► Osim većih, jednokratnih projekata, Kombinat provodi kontinuirane godišnje programe i radionice te ponavlja neke aktivnosti. Recite nešto više o Akciji recept: Aktiviraj se! te o programu Art mašina.
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Akcija recept: Aktiviraj se! ili samo Fina akcija je zapravo serija kulinarskih akcija prilikom kojih se organiziraju zajednička kuhanja i druženje, kulinarska natjecanja i slično. Njima želimo doprinijeti osjećaju zajedništva i približavanju članova zajednice, poticati na volontiranje, povezati različite lokalne organizacije civilnog društva, doprinijeti promociji lokalnih proizvoda i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva. Sve je krenulo s dvije akcije realizirane u 2015. u sklopu natječaja Solidarnost i društveni kapital u lokalnoj zajednici, raspisanom u okviru Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške.
Nakon toga se javila potreba da nastavimo s takvom vrstom kulinarskih druženja. Naime postoji snažna volja unutar Kombinata, posebno među nas par kulinarskih entuzijasta, da se ovaj tip aktivnosti i dalje održava – atmosfera na takvim druženjima bude odlična te se stvarno međusobno povezujemo kako s članovima NGO sektora, tako i sa slučajnim prolaznicima, ovisno u sklopu kojeg se događaja program odvija i/li o lokaciji na kojoj se događa akcija. Ovo je stoga postao format koji redovito radimo i koji uključujemo u sve veće projekte koje realiziramo u suradnji s drugima ili samostalno.
Zadnja akcija upriličena je za vikend krajem lipnja i početkom srpnja u sklopu dječjeg festivala Tobogan i ovo je prvi put da smo radili s djecom. Održali smo radionicu u sklopu koje smo obišli riječku tržnicu i zatim smo s polaznicima spravljali jednostavna ljetna voćna i povrtna jela te tortu za djecu i njihove roditelje.
Art mašina je program koji je donekle odvojen od samog Kombinata, tj. samostalni program unutar Kombinata. Riječ je o kreativnom atelieru za neformalno učenje likovnih tehnika (slikanje, crtanje, modeliranje) i praktičnih vještina (šivanje, DIY tehnike) s cjelogodišnjim programom radioničkog tipa.
*Akcija recept: Aktiviraj se! (od 2015. do danas) / foto: Ivan Vranjić
► Je li točno da svoje projekte osmišljavate u kontejneru?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Ne, ali imamo kontejner. On se nalazi na jednoj od glavnih riječkih šetnica i s vremenom je postao ono po čemu smo prepoznatljivi. Nažalost, nefunkcionalan je za cjelogodišnje korištenje, kako poradi nedostatka toplinske izolacije i sanitarnog čvora, tako i zbog same veličine.
Svejedno, koristimo ga za povremene događaje, poput izložbi, pop-up događanja i sličnih aktivnosti, a plan nam je nanovo ga reaktivirati u tu svrhu.
► Izložba Kratka povijest stranputica koja je bila postavljena u ožujku ove godine u HDD Galeriji predstavlja svojevrsni unikum. Umjesto uobičajenog pregleda postignuća, vi ste odlučili osim projekata prikazati i vlastitu krivulju učenja kroz provedene projekte. Sigurno se svatko s iskustvom rada u NGO sektoru grohotom nasmijao na savijet kako nije dobro žrtvovati vlastiti honorar za produkciju boljeg kataloga ili knjige. Što vas je ponukalo na ovakav koncept? Kako ste smislili rečenice i zašto šapat?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: Na izložbi Kratka povijest stranputica odabrali smo i predstavili deset projekata, ali ne u klasičnoj formi. Za svaki projekt, osim kratkog prikaza istog u obliku intervencije u prostoru galerije, osmislili smo jednu rečenicu koja ga najbolje predstavlja, a u kojoj rezonira neka specifičnost samog projekta. To je ponekad neka interna pogreška ili pak neka eksterna okolnost koja nam je, neminovno, otežala samu produkciju.
Na ovaj smo način željeli naglasiti dvije već spomenute i nama izrazito važne stvari: učenje kroz pogreške i suradnju. Primijetili smo da jako puno ljudi generalno, a tako i u kreativnim industrijama, ne voli spominjati vlastite pogreške, već samo uspjehe. Mi smo mišljenja da su pogreške neizmjerno važne u timskom radu i iz njih nastojimo učiti.
To su one naše predivne pogreške iz Manifesta koje i dalje radimo i uživamo u njima jer su osebujne na neki način. Mislimo da i kroz njih naša udruga raste i da je suočavanje s pogreškama i izvlačenje pozitivnih iskustva iz istih rezultiralo time da smo danas ovo što jesmo. Suradnja je pak cijela ideja iza Kombinata. Njegov početak počiva na ideji razvoja suradnje na više razina, i to suradnje koja uključuje povjerenje i odgovornost. Donekle smo se htjeli referirati i na strah, pogotovo u slučaju većih projekata i potencijalnih neugodnih situacija do kojih suradnja velikog broja ljudi dovodi, pa tako i srama – zato su rečenice bile izgovorene šaptom u slušalici, skoro nečujno, kao u povjerenju.
Jako smo dugo razmišljali kakva će to biti izložba, bilo nam je jako neobično napraviti nešto što nalikuje na retrospektivu. Pogotovo stoga što je ovakve projekte zapravo vrlo teško prezentirati u galerijskom prostoru, a na ovaj smo način uspjeli naglasiti ono što nam je i inače važno te komunikaciju koju njegujemo unutar Kombinata na neki način proširiti i izvan našega kruga.
*Izložba “Kratka povijest stranputica”, HDD galerija, 2018. / foto: Ivan Vranjić
► Za kraj, da li trenutno radite na nekom novom projektu?
Ivana Lučić i Anja Sušanj: U kontejneru u ovim toplim mjesecima planiramo nekoliko programa – gostovanje 36 Mountains festivala s pop-up izložbom. Zatim planiramo predstavljanje niza radionica koje će se realizirati izvan Rijeke pošto bismo željeli provoditi aktivnosti na području cijele županije. Krajem ljeta izvest ćemo i jednu urbanu intervenciju u gradu – oslikavanje stepenica Malika Tintilinića, što je aktivnost u sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Treba istaknuti i naše sudjelovanje u europskom programu Tandem; u suradnji s organizacijom Podium Asteriks iz nizozemskog grada Leeuwardena, europskom prijestolnicom kulture u 2018. godini, dobili smo projekt u sklopu kojega krajem godine planiramo zajedničke aktivnosti u Rijeci i Leeuwardenu.
Članovi su nam jako aktivni u posljednje vrijeme, tako da se može očekivati još svašta.
Razgovarala: Lana Lovrenčić
Fotografije: Tanja Kanazir i Ivan Vranjić / Zahvaljujemo Kombinatu na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
