Kristijan Kaurić vlasnik je i osnivač Brojke, produkcijske kuće bazirane u Zagrebu. Brojka već više od 20 godina producira kreativni sadržaj u sferi reklamne industrije, filma, videa i animacije, a specijalizirani su, između ostalog, za 2D i 3D animaciju, vizualne efekte i interaktivni sadržaj. Klijenti za koje rade sežu od oglašivačke industrije, preko tvrtki iz izrazito različitih područja do muzeja, turističkih zajednica i interpretacijskih centara.
Kristijan Kaurić nam priča kako je sve skupa započelo još u djetinjstvu s njegovom ljubavlju prema stripovima pa onda video igrama i filmovima te generalno pričanju priča koje dobivaju nekakav vizualni kontekst. Inspirativno je i sjajno vidjeti da većina njegovih današnjih poslova još uvijek ima uporište u svim ovim dječačkim interesima. Za početak nas je zanimalo što mu je najdraži dio posla i što ga veseli, na što spremno odgovara: „Najviše volim to što radimo raznovrsne projekte. Uvijek je to pričanje priča, ali različiti mediji i različite tehnologije otvaraju znatno više mogućnosti za izražavanje. Neke stvari je bolje raditi kao interaktivno iskustvo jer će posjetitelj to bolje zapamtiti, neke priče je bolje linearno pričati kroz filmove. Ta mogućnost da „svaštarimo“ i danas radimo igranu video produkciju pa onda sutra animacije pa preksutra interaktivne sadržaje – to me na neki način kreativno regenerira. Ono što me najviše veseli je onaj kratki dio početka svakog projekta, kada je sve moguće, gdje se začetak ideje sprema uobličiti u neki konkretni format… Prije nego nastupe “izazovi” u vidu proračuna, rokova, lokacija… To je trenutak totalne slobode kada je u mašti sve moguće.“
Kako Kristijan naglašava, svaka industrija za koju rade ima svoj set pravila ponašanja i načina na koji se priča pa nas je zanimalo gdje ima najviše slobode, gdje najviše kreativnosti i koje izazove donose pojedine od ovih niša, na što Kristijan kaže: „Različita pravila za različite struke djeluje kao limitacija, ali u stvari to te tjera da budeš kreativan u drugim područjima. Jako je lijepo istraživati muzejske sadržaje, učiti o nekom kraju, ljudima, običajima… to su vrste poslova koje te oplemenjuju. S druge strane inženjerski explainer videi zahtijevaju razumijevanje rada strojeva, fizike i matematike koja se objašnjava. Nije moguće samo pokazati kravu kako pase travu i povezati je s mlijekom u čaši, tu se treba objasniti problemi u puno širem kontekstu i minimalizam je teško postići …Kreativni proces u složenim produkcijama je živo biće koje raste kako se na njemu radi.“
Kada govorimo o sadržaju na konkretnim primjerima realiziranih projekata Brojka za najrazličitije moguće klijente stvara najraznovrsnije tipove produkcije i finalnih produkata, od explainer videa raznih tematika, interaktivnu igara, animiranih reklama ili animiranih likova, zatim multimedijskih vodiča za izložbe, sve do primjerice stripa u jednom kadru ili VR doživljaja leta nad Dunavom. Zanimalo nas je kako Kristijan gleda na ovo strukovno svaštarenje: „Kako volim puno toga onda mi odgovara mogućnost skakanja po raznovrsnim projektima. To je dijete u meni koje se voli igrati sa skupim igračkama. Zato mi je svaki dan kroz koji radim na nečemu što mi je fora – uspješan dan! I to je zadovoljstvo koje se gradi na svakom projektu. Prvih desetak godina ljudi su mi znali reći da svaštarim i da se trebam koncentrirati na jedan aspekt poslova. No ne mislim da je tako. Često jedan segment gura druge, i zna se kroz to otvoriti set novih poslova. Ali svaštarenje je uglavnom teži put. Lakše je specijalizirati se u jednoj stvari. No, veseli me mogućnost da radimo kvalitetne projekte u svim tim raznim multimedijskim izričajima. – objašnjava nam.
S obzirom na raznolikost posla i vrsta produkcije na kojima rade razumljivo je kako Brojka okuplja veliki broj različitih ljudi. Kristijan nam nabraja jako širok spektar suradnika koji se, očekivano, mijenja ovisno o projektu pa tako na svojim produkcijama angažiraju razne kreativce, od pisaca, copywritera i dizajnera do klasičnih filmskih suradnika za snimanja. No nastavlja nabrajati napominjući kako se, s obzirom na obujam projekta, pojavljuje sve više širih djelatnosti u timu, od povjesničara, arhitekta, psihologa ili odgajatelja pa do jako konkretnih tehničkih zanimanja programera i analitičara. Dodaje kako je, nevezano o kojim se strukama radi, ipak najvažniji timski rad: „ Super je imati stručne suradnike sa kojima ti je gušt raditi. Visoka kvaliteta se postiže samo timskim radom. Ako je loša atmosfera u timu to je katastrofa i za projekt, ali i za sve uključene. Kad imaš super suradnike onda njihov rad tebe dodatno inspirira. To se najviše vidi u odnosu ilustratora i animatora: kada oni kliknu dok diskutiraju scenu ja odmah znam da će scena biti dobra. Osobno mi je jako važno da svatko doprinosi razvoju ideje i kada je ona „živa stvar“, a ne nešto zacrtano jednom davno prije par godina, kada se projekt na brzinu prijavljivao.“
Kada pričamo o reklamnoj industriji Kristijan se slaže da je konkurencija ogromna, a sadržaja previše. Na pitanje kako vidi alate i prednosti za koje bi se brendovi trebali „hvatati“ da se istaknu iz konkurencije kaže nam: „Svi brendovi moraju imati nešto za reći, a dosadno je samo reći “mi smo najbolji!”. Treba to pokazati! No to često nije ono što je klijent na prvu htio. On si je vjerojatno zamislio pijedestal na kojem stoji sa uzdignutim rukama i svi mu plješću. Ali ljudi ne žele to vidjeti, još manje ako te ne poznaju. Ljudi žele navijati, podržavati, voljeti… Tako da priča ne treba glasiti “najbolji smo”, nego “ustrajni smo”. I oko takvog pojma ustrajnosti se onda može složiti lijepa priča kojoj će neizrečena poanta biti “najbolji smo”. Nije samo stvar što se priča nego i kako se to priča.“
Brojka stvara i u 2D i u 3D kontekstu, ali i u sferi proširene stvarnosti te raznim drugim oblicima kreiranja sadržaja. Odgovarajući na naše pitanje što ih trenutno najviše „drajva“ u animaciji Kristijan napominje kako animacija ima toliko široku paletu mogućnosti da je neiscrpan izvor za kreativnost te nastavlja: „2D animacija najviše ovisi o ilustratoru i njegovom stilu ilustriranja, ponekad i ne trebaš pretjerano animirati scenu ako je ona vizualno zanimljiva. 3D animacija je još u povojima po tom pitanju. Kod 3D-a ljudi najčešće traže fotorealizam ili Pixar crtić no postoji velika širina stiliziranih mogućnosti koje se najčešće ne koriste iz nekog straha i ustrajnosti igre na sigurno. Ono što me posebno veseli u zadnjih pet godina je široka primjena motion capture tehnologije za animiranje. To nije čarobno odijelo koje će samo napraviti animirani film i strašno je puno posla koje animator ima na snimljenom pokretu, ali ovaj sustav vraća glumca u igru, a glumci na setu mogu stvarati čaroliju. Animacijski posao je dosta skučen uz ekran, zato je jako lijepo otići u studio i družiti se s nekim tko glumi da je lik kojeg ti trebaš animirati. Na taj način dobijemo jedinstvena glumačku izvedbu u svakoj animaciji. To je opet više glava koje rade na nečemu i na kraju je uvijek veća vjerojatnost za bolji produkt.“
Kao osobito zanimljivo područje u kojem stvaraju inspirativne i interaktivne projekte Kristijan nam priča o nizu realizacija za interpretacijske centre na kojima su sve češće i sve više angažirani. Činjenica je da se u posljednjih pet-šest godina brojni centri otvaraju širom Hrvatske, najčešće podržani EU financijskim sredstvima namijenjenima razvoju, značajno oplemenjujući turističku ponudu nekog kraja. Objašnjavajući svoja iskustva unutar ove rastuće i specifične niše Kristijan napominje: „Najčešće su projekti centara za posjetitelje jako dobro pripremljeni i odrađeni, od arhitektonskih rješenja do interpretacijskih segmenata. To je opsežan spoj raznih djelatnosti koje krasi ta interaktivnost multimedijskih instalacija u prostoru. U ovom kontekstu priče prerastaju od edukativnog sadržaja u iskustveni doživljaj. Što se samih multimedijskih sadržaja tiče, oni se jako razlikuju po tehnologiji i medijima koji se koriste no najčešće se tu radi o prezentaciji nekog kraja, od povijesti, kulture, do flore i faune. Posebna pozornost uvijek je na unikatne sadržaje pojedinih krajeva, bile to primjerice endemske vrste životinja ili posebna sorta vina koja se tamo proizvodi.“
Na pitanje o njemu najzanimljivijem naručenom projektu koji su radili u posljednjih par godina, koji je njemu neka najdraža referenca, odlučno ističe upravo angažman na jednom od interpretacijskih centara – i to projektu Kaštel Kotišina na Biokovu te nam opisuje: „Kaštel Kotišina je zbilja poseban projekt. Ovaj interpretacijski centar napravljen je uz sam kamen, izvrsnim arhitektonskim rješenjima. Taj prostor sam po sebi djeluje posebno i sadržaj koji smo radili je bio jako prilagođen prostoru u kojem se nalaze pojedine instalacije.“ Glavna atrakcija ovog projekta je interaktivni Duh Biokova, a upravo to Kristijan ističe kao svoj „must see experience“ sadržaj stvoren od strane Brojke koji bi svakom preporučio da ga posjeti te nam pojašnjava: „ Pomoću kamere i softwarea za analizu lica napravili smo sustav koji prepoznaje sugovornika i time prilagođava svoje pričanje. Duh Biokova prepoznaje i osnovne emocije tako da reagira ako se sugovornici smiju i ne slušaju što vam priča. Ostali projekti koje smo radili za Kaštel Kotišina su instalacija Stočarstvo na Biokovu – igra u kojoj posjetitelj mora dovesti ovčice do vrha brda kako bi dobio mlijeko i vunu od njih, zatim instalacija Tkalački stan s pregledom narodne nošnje tog kraja kroz igru sastavljalja i rukovanja njime, 3D hologram koji prikazuje endemske biljne vrste tog kraja, a na pročelju kod glavnog ulaza radio se 3D projection mapping na kamene zidine.”
Zaintrigirala nas je tema ovakvih angažmana te produkata i sadržaja koji su realizirali za različite interpretacijske centre širom Hrvatske, pa nam je Kristijan svoje recentne uratke pojasnio i opisao na konkretnim primjerima te nas tako odveo na putovanje od rijeke Krke do Iloka; „Na primjer Dravska priča je jako lijepo koncipiran ambijent gdje su spojili digitalne sadržaje u raskošnu scenografiju. Prezentirane su razne endemske životinjske vrste tog kraja koja žive uz rijeku. Za Nacionalni park Krka smo radili instalaciju „Vožnja kroz park“ koja koristi nekoliko senzora za detekciju pokreta kako bi se njome upravljalo. Svaki posjetitelj bira svoje vozilo i proživljava iskustvo vožnje snimljene dronom, plovidbu brodom, ispod vode i na biciklu. Za Kaštel Grobnik smo upravo dovršili multimedijski vodič sa AR animacijama kao i 3D projection mappingom 10 minutnog filma o povijesti tog kraja. Sam Kaštel je odlično očuvan i posebno je iskustvo kada se fizički i virtualni svjetovi spoje u jednu cjelinu. Na projektu centra za posjetitelje u Iloku ukomponiranom u staru kuriju i nazvanom „Vrata Hrvatske“ radili smo od samog početka. Osmislili smo VR iskustvo leta s orlom nad Dunavom, VR iskustvo vožnje čikle po Dunavu, explainer video o povijesti tog kraja te film o endemskim vrstama šišmiša i guštera… Za Holandsku kuću u Sisku napravili smo 3D stereoskopski animirani film iz starih fotografija. Naravno da projekta još ima i rade se, ovo je samo dio.“
U nekom ranijem razgovoru pronalazimo Kristijanov citat koji kaže „Neće nove tehnologije promijeniti svijet, već kreativnost koja ih pokreće“, što jako dobro objašnjava poantu utjecaja i važnosti kulturno-kreativnih industrija, ali i ovog razgovora te samog stava koje Brojka ima na svojim projektima. Zato nam ovu tezu Kristijan dodatno elaborira: „Digitalija je raskrinkala stari holivudski mit da samo sa skupom opremom možeš snimati filmove. Ako imaš nešto za reći možeš to i mobitelom ispričati. Danas je jako puno tehnologije i znanja svima dostupno, srušile su se neke barijere da netko drugi uopće kroči putevima koji su bili rezervirani za elitu. Kada sam prije dvadeset godina snimao svoje prve filmove postojala je svojevrsna mistifikacija posla produkcije. Možda je to samo meni tako djelovalo, jer nisam došao s Akademije, ali jako puno procesa rada se držalo tajnovito. Vjerojatno baš zato da ti neki klinci na dođu na tvoje tržište. Taj dio mistifikacije je pao, na YouTube-u možeš naučiti sve što ti treba da bi snimio svoj film. I sad smo svi u otvorenoj borbi s time što ćeš reći i koga to zanima. Srećom je to veliko tržište i male indie ekipe sa dobrim proizvodom mogu uspjeti. Prilika da se dokažeš je puno dostupnija.“
Razgovor vodimo tek koji dan nakon Kristijanovog povratka s poslovnog puta iz Švicarske. Zanima nas koliko često rade za inozemne klijente i je li to neki plan za budućnost; što više takvih suradnji na internacionalnom tržištu? „Plan je već dugo prodavati pamet vani. Samo to nije tako jednostavno sa kreativnim uslugama jer se proizvod lakše proda od usluga. Mislim da je potrebno imati producenta na lokaciji gdje se želiš prodati. Ostali ljudi ne trebaju biti prisutni, ali tamo svakako treba biti netko tko može pričati, pokazati da je stvarna osoba i da su ljudi s kojima će klijent raditi stvarni ljudi. Da klijent dobije sigurnost da netko postoji s druge strane. Kada se taj dio uspostavi kasnije komunikacija teče super, problem je samo probiti led. Zadnjih par godina surađujemo s jednom švicarskom filmom za koju radimo 3D animirane filmove za njihove tehnologije koje razvijaju. To je jako zanimljiv segment tržišta jer polazi od dosta različite pozicije od klasičnog marketinga. Njima je estetika skoro pa nebitna. Sve kreće od informacija / znanja koje se predstavlja i koje mora biti točno. Na tome se onda gradi priča.“
Zanimalo nas je i kako funkcioniraju kolaboracije sa suradnicima izvan Hrvatske u kontekstu rada na daljinu, ali i brzine komunikacije i učinkovitosti što Kristijan ovako komentira: „Konstantno smo na Zoom i Slack sastancima, ili sa suradnicima ili s klijentima. Velika stvar je kada možemo pričati s nekim i istovremeno im pokazivati ekran. Kada su detalji komplicirani puno je lakše proći kroz postavku kadra u programu za montažu ili animaciju i onda direktno dobiti feedback od klijenta. Kako nam je dosta suradnika po Europi sve projekte držimo na Dropboxu da se svatko može spojiti i kontribuirati. Brz i pouzdan Internet nam tu omogućava da se cijelo vrijeme uspješno sinkroniziraju podaci s većeg broja računala.“
Koliko im komunikacija i pouzdan partner pomažu u poslovanju po pitanju brzine, stabilnosti i povezivosti, što bi istaknuo kao iskreno bitno za pružatelja usluga te koliko presudnu ulogu igraju internet i dobar provider Kristijan podcrtava: „Optika nas je kompletno preporodila. 100/100 je napokon dovoljno za nesmetano sinkroniziranje, a da se ne zakoči Internet u cijelom uredu. Kad je A1 došao na naša vrata s optičkim kablom skoro sam zaplakao od sreće. Prije toga smo imali problema s uploadom velikih datoteka, pokušavali razne kombinacije, ali ništa nije bilo pouzdano rješenje. Nije poanta samo u brzini interneta, nama treba stabilna i sigurna veza tako da nam je optički internet znatno olakšao i uljepšao život.“
Dok završavamo razgovor o aktualnim projektima za klijente Kristijan nam spominje kako se, paralelno uz rad za druge, kroz godine intenzivnog rada na lageru nakupila „tona“ samoiniciranih projekata. Zaintrigiralo nas je što to sve čeka neko skorašnje svjetlo dana i oči publike te nam Kristijan pojašnjava: „Već dvadeset godina se bavim ovim poslovima i imam pune ladice ideja koje čekaju da se zvijezde poslože. Tako recimo već sedam godina radimo na jednoj horror komediji, a nismo se niti odlučili hoće li biti igra ili film. Snimamo povijesne filmove s ljudima koji su jednako ludi kao mi, koji se skupa s nama odijevaju u vitezove. Šteta je kad imaš takve prijatelje da ih i ne snimiš. Sad zadnje dvije godine čekamo snijeg u Maksimiru da nastavimo snimati!”
Na kraju nas je zanimala tema s kojom smo možda i trebali započeti ovaj razgovor! Zašto se jedna tvrtka koja radi ovoliku količinu raznolikih, kreativnih i zanimljivih poslova s velikim dijapazonom suradnji s umjetnicima i kreativcima zove tako birokratski i matematički – Brojka, Kristijan se smije i prisjeća: „Nakon faksa sam kratko radio za dizajn studio M-Grafik. Kada sam otišao i otvorio svoju firmu razmišljao sam kako ću vjerojatno biti samo još jedan broj u nizu takvih firmi – koje si nataknu neko ime od prvog slova. Urnebesno smiješno mi je bilo da ću ja biti pod “rednim brojem” k, odnosno „broj – ka“. Firmu sam registrirao kao „#k“ – studio za dizajn i produkciju. Prvih par puta je bilo baš fora objašnjavati ljudima što to znači, a kasnije postane naporno. Dodatno sam uspio srušiti sustav u banci jer se ime firme ne može zvati sa znakom ljestvi. Tako da sam preko deset godina u banci bio zaveden samo s imenom firme „k“. Onda sam to promijenio u čišće i jasnije „Brojka“ – što je ispalo dobro jer je širok pojam pa si svatko interpretira značenje na svoj način.” – zaključuje Kristijan.
Zahvaljujemo Kristijanu Kauriću i Brojci na ustupljenim vizualnim materijalima
Više o projektima Brojke saznajte na njhovoj službenoj stranici brojka.hr te ih zapratite putem društvenih mreža na Instagramu instagram.com/brojkapro i Facebooku facebook.com/brojkapro/
Sadržaj je nastao u suradnji s partnerom A1 Hrvatska.
