Od glazbene produkcije, predavanja, radionica, izložbi do kreativnih laboratorija, pulska udruga Metamedij broji mnoge projekte kojima je osnova upravo edukacija i razvoj kulture mladih te njihova promocija na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Udruga Metamedij osnovana je 2001. godine kao mjesto razvoja interesa i edukacije mladih na polju novomedijske umjetnosti, s ciljem razvoja audio vizualne umjetnosti, multimedije, internet kulture i kulture općenito. Prethodno osnivanju udruge, još 1999. godine, osnovan je i Festival Media Mediterranea koji se održao do danas. Zadnje, 18. izdanje na temu „Post-it“ održalo se 19. i 20. kolovoza 2016. godine u Titovom Parku u Puli. Festival, kao i udruga, promiče mlade multimedijske umjetnike spojem edukativnih radionica, glazbenih performansa i novomedijskih instalacija.
Osim spomenutog festivala, među projektima Matamedija valja istaknuti MM lab (Metamedia Remiks Lab), MP3 Platforma, Medijski Kultivator, Metamusic, Metamedia i publikacije. MM lab jedan je od dugoročnijih projekata udruge koji se provodi od 2003. godine. Radi se o kreativnom laboratoriju sa sjedištem u Društvenom centru Rojc, čiji je fokus također istraživanje, edukacija, produkcija i promocija kulture mladih. Metamedij je jedna od mnogih pulskih udruga sa sjedištem u Rojcu te je upravo u studenom 2016. objavljena njihova publikacija „Društveni centar Rojc – pogled u budućnost“. To je bila jedna od tema o kojoj sam, između ostaloga, pričala s voditeljima udruge i voditeljima pojedinačnih projekata u Matamediju – Marinom Jurcanom, Markom Kalčićem, Majom Iskra i Borisom Vincekom.
* Metamedij – Marino Jurcan, Maja Iskra, Marko Kalčić i Boris Vincek
► Kako je došlo do osnivanja udruge Metamedij?
Marino Jurcan: Većina udruga u Puli u to vrijeme osnivano je kako bi se legalno moglo organizirati javne događaje, prije svega festivale. Mi smo od 1999. kao neformalna inicijativa pokrenuli festival Media Mediterranea. Oko samog festivala se tada okupila određena grupa mladih, imali smo potrebu za prostorom u kojem bi mogli imati studio, održavati sastanke, radionice za javnost i slično. Željeli smo aplicirati na natječaju za prostor u Rojcu, ali za to je bila potrebna udruga ili neka druga pravna osobnost. Međutim bili smo mladi i nestrpljivi pa smo prostor skvotirali i počeli raditi, a nakon toga smo dobili dozvolu od grada i višegodišnji ugovor. S vremenom smo počeli razvijati edukacijske i zagovaračke aktivnosti u Rojcu, koje nije bilo moguće financirati putem samofinanciranja te smo se počeli javljati na razne natječaje. Prvi takav natječaj i projekt koji nam je bio odobren bio je od strane instituta Otvoreno društvo koji je tada bio na odlasku iz Hrvatske te Ureda za udruge Vlade RH koji je još uvijek raspisivao natječaje. Radilo se upravo o projektu MMLab o kojem ćemo razgovarati kasnije. Bilo je to 2003. godine.
► Festival Media Mediterranea održava se još od 1999. godine, a njegovo osamnaesto izdanje održani je u kolovozu 2016. Kako planirate festival i koji je njegov cilj?
Marino Jurcan: Ne znamo kako, ali evo, još uvijek imamo potrebe za njim i uvjereni smo da njime razvijamo lokalnu umjetničku scenu. Bilo je uspona i padova. Počeo je kao prvi open-air festival koji je kombinirao elektronsku glazbu i suvremenu umjetnost, dešavao se na krajnjem jugu istarskog poluotoka, na rtu Marlera. Nakon što smo obišli gotovo sve napuštene prostore, uglavnom biše vojne zone oko Pule, negdje 2008. smo se usmjerili na javne prostore. Stvar je u tome da organizacija festivala iziskuje puno volonterskog rada i angažmana, kako bi bio na razini koju mi želimo. Ipak, na kraju, kada vidite efekt festivala, odaziv, reakcije publike, kolega, a u zadnje vrijeme i puno male djece, ponovno zaboravite na one probleme s kojima se susrećete u samoj organizaciji. Sretni ste što ste kao tim otkrili i stvorili nešto novo, jedinstveno, neponovljivo i to podijelili s vašom publikom, upoznali neke nove divne suradnike i tako nekako krenete u planiranje sljedeće godine. Naravno, tu se radi i o timskom radu, sintezi ideja i ljudi koji su zajedno u stanju učiniti puno više nego svatko od njih pojedinačno. Vjerojatno se tu radi i o određenoj ovisnosti o adrenalinu.
Marko Kalčić: Teme MM festivala bilo su vrlo raznovrsne tijekom godina, od elektroničke glazbe, bavljenja urbanim prostorima Pule, potpore nezavisnoj umjetničkoj sceni i mladim autorima do susreta suvremene i participativne umjetnosti te spekulativne dizajnerske prakse. Prošlogodišnji festival je prisvajanjem jednog od centralnih pulskih parkova gostima svih generacija ponudio pregršt novomedijskih interaktivnih instalacija i igara, zabavnih i edukativnih radionica za djecu i glazbenih performansa – u okviru centralne teme festivala: „Post–it!“. Ono po čemu želimo da se naš festival razlikuje od ostalih je uključivanje građana u sam proces stvaranja umjetničkih radova (npr. kroz javne natječaje), interaktivne instalacije i radionice za djecu. Dakle, ne samo konzumacija nekog medijskog sadržaja već mjesto gdje se kroz igru i zabavu razmjenjuju ideje, znanja, mišljenja. Mjesto gdje nastaje inspiracija.
► S obzirom na dugo djelovanje Metamedija mogli ste svjedočiti pomacima u interesu i predznanju mladih na polju novih medija. Koliko se on mijenjao?
Marino Jurcan: U 90-tima su za većinu mladih računala bila rijetkost – u sklopu kluba mladih mogao si imati internet kafe, hacklab ili neki sadržaj koji je nudio računalo s pristupom internetu, što je danas već nezamislivo. Početkom 2000. smo se više bavili tehničkim vještinama, dok se smo danas usmjereniji na sadržaj i kreativni proces, promišljanje, interakcije, društvene teme i slično. Pomak se dogodio i u smislu odmaka fokusa s odnosa Linux i Windows platforma. U to vrijeme češće korištenje open source platformi za multimedijalne produkcije, bavljenje glazbom ili videom zahtijevalo je puno više računalnog znanja nego danas kada su dostupni svi alati – ali je bitno razviti ideju.
Danas u „Mac eri“ je sve to manje relevantno, pogotovo mlađim generacijama s kojima radimo. U smislu samog sadržaja i fokusa naših radionica i studija, u kojem nudimo razvoj umjetničke produkcije, trenutno se bavimo temama kao što spekulativni dizajn, društvene interakcije, remiksiranje, dizajn fikcija te na taj način istražujemo kontekst dizajna naspram društvenih, kulturoloških i etičkih utjecaja novih tehnologija. Sadržaj radionica gotovo redovito uključuje i kritički angažman koji se ne odvija nužno samo pomoću nove tehnologije, već umjetnost koristi (skoro) sve moguće medije i tehnike. Ova vrsta medijske umjetnosti u isto vrijeme se oslobađa pritiska da koristi najnovije tehnologije, tog idejnog tereta novih medija i suočava s izazovima same umjetnosti i na taj način smatramo da se razvija i sazrijeva.
► Edukacija mladih bitna je sastavnica djelovanja udruge koja se prožima kroz sve projekte među kojima možemo istaknuti Medijski kultivator. Koliko ste zadovoljni interesom mladih za djelovanje u prostoru novih medija – bilo na glazbenoj ili umjetničkoj sceni?
Marino Jurcan: Edukacija mladih i kritičko promišljanje je bitno ako želimo promicati aktivno građanstvo. Novi mediji je vrlo nezgodan izraz, jer ono što je danas novo sutra već postaje staro pa taj termin koristimo da mladima na njima atraktivan način približimo neke društvene teme ili vrijednosti koje smatramo važnima. Naš izazov je da s konstantno nedostatnim sredstvima budemo uvijek aktualni, zanimljivi, inovativni, da eksperimentiramo i propitujemo. U tome uspijevamo ponekad više, a ponekad manje, no mišljenja sam da nam to uglavnom uspijeva.
Maja Iskra: Od 2006. godine udruga Metamedij redovito provodi edukacije iz područja novinarstva i medijske pismenosti. S aktivnostima tog tipa počeli smo kroz suradnju s udrugom ZUM s kojom smo tada osnovali Centar za mlade Pula (danas Info centar za mlade Pula). Tada smo pokrenuli magazin za mlade 3ska! i istoimenu radio emisiju koja se emitirala na HRT Radio Puli. Cilj je bio, i ostao, stvoriti kritične, obrazovne i odgovorne mlade ljude sposobne za konzumaciju, ali i samostalno pokretanje i produkciju vlastitog medijskog proizvoda. S vremenom smo se fokusirali na novinarstvo u kulturi jer smo uvidjeli da je nužno mlade potaknuti na posjećivanje kulturnih događaja i općenito konzumaciju kulturnih sadržaja, a to je najlakše učiniti kroz aktivnosti koje su im zanimljive. Razlog je i što smo u međuvremenu, u suradnji s Istarskom županijom, pokrenuli portal Kulturistra.hr pa nakon završene edukacije pružamo sudionicima da se priključe radu redakcije.
Boris Vincek: Medijski kultivator hvalevrijedan je edukativni projekt kojeg smo lani uspješno proveli u partnerstvu s udrugom Pulska filmska tvornica. Fokus lanjskih radionica bio je na proizvodnji novinarskih video priloga i usmjeren na srednjoškolsku populaciju. Radionice je pohađalo tridesetak gimnazijalaca i učenika pulske Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn. Polaznicima je podijeljeno deset okvirnih tema koje su morali sami razviti te odabrati sugovornike. Početna bojazan da se polaznici neće snaći u istraživačkom radu nestala je u trenutku kada su svoje ideje predstavili mentorima. Polaznici su pokazali veliki stupanj samostalnosti i profesionalnosti, a na mentorima je bilo da njihove ideje usmjere prema što kvalitetnijem finalnom medijskom proizvodu. Radionica je rezultirala s deset novinarskih video priloga kojih se ne bi posramila niti jedna televizijska kuća. Polaznici su u relativno kratkom roku savladali osnove novinarstva i profesionalne etike, kao i zahtjevne tehničke aspekte proizvodnje informativnih video priloga.
► Nedavno ste izdali publikaciju ‘Društveni centar Rojc – pogled u budućnost’, prostor gdje i sama udruga djeluje. Možete nam reći nešto više o publikaciji?
Marko Kalčić: Publikacija pruža uvid u zajedničku viziju budućnosti DC-a Rojc od strane udruga okupljenih u projekt Otvorena platforma Rojc, ali je koncipirana tako da otvara prostor za sudjelovanje zajednice, građana i drugih organizacija. Publikacija ne daje recepte za bolju budućnost već postavlja jedan od pravaca razvoja po uzoru na primjere društvenih centara iz Hrvatske, ali i Europe. Ovu publikaciju osobno iščitavam kao skup korisnih informacija koje mogu pobuditi maštu zajednice, ali i kao podlogu za daljnje propitivanje ponuđenih modela razvoja. Ideje su tu, a njihov pravi odjek vidjet će se u tome kada i u kojoj mjeri će određeni prijedlozi biti prihvaćeni od strane zajednice koja čini velik dio ove vizije.
Marino Jurcan: U Rojcu smo od 2003. godine, a već 2004. smo izdali publikaciju o tadašnjoj zgradi i njenim korisnicima i od tada se na razne načine bavimo razvojem zgrade, osnivanjem Saveza i zajedničkim djelovanjem. Dokumentarac o Rojcu snimili smo i objavili 2005., a 2012. smo pokrenuli novine o Rojcu, Veznik, pa je ovo bio logičan nastavak. Sada smo u sklopu jednog projekta, zajedno s kolegama iz Saveza udruga Rojca objavili ovu publikaciju.
Osobno ne dijelim sve ideje iznesene u publikaciji s kolegicama suautoricama/suurednicima, no to je valjda bogatstvo Rojca – različitost. Ipak, moram malo biti kritičan. Već 20 godina se ne samo u Rojcu već i na razini Hrvatske promišlja tema razvoja nezavisne kulturne scene za koju je važno da postoje nezavisni kulturni centri kao važna žarišta. Međutim osim Pule, gdje je grad inicirao cijelu priču oko Rojca, a udruge su ju nadograđivale te zagrebačkog Pogona, gdje je već razvijen određeni model hibridne ustanove, u drugim gradovima, koliko sam upućen, stvari ne funkcioniraju tako dobro. Akteri civilnog društva su najčešće potkapacitirani, njihovo financiranje je nestabilno te je upravljanje mrežama i savezima vrlo često nekvalitetno.
Ponekad se čini kao da se radi o sektama i interesnim skupinama, a ne o mrežama otvorenima za javnost i ostale sektore. S druge strane imaju za sugovornike lokalnu samoupravu koja s određenim nepovjerenjem gleda na civilno društvo općenito, jer je vrlo često korektiv vlasti, strahuju od osnivanja nekih novih ustanova i preuzimanja obaveze financiranja te dijeljenja upravljačkih prava s udrugama. Stoga su ti procesi vrlo spori te troše ogromne resurse, ljudske i financijske. Posljedično se vrlo često zaboravlja onaj osnovni poriv zbog čega su nastali, a to su umjetnička produkcija, rad s korisnicima i društvena korist.
Nastala je čitava struktura «NGO menadžera» u kulturi, međutim umjetnici i dalje životare i uglavnom nemaju osigurane osnovne uvjete za rad.
Kako je nama primaran fokus na umjetničkoj produkciji, a zagovaranjem se bavimo jer smo najčešće primorani na to radi karakteristika hrvatskog kulturnog sustava koji ne prepoznaje dinamiku izvaninstitucionalne scene, pokrenuli smo projekt osnivanja Produkcijskog centra za nove medije i suvremenu umjetnost. Projekt provodimo s još pet partnera, a to su Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost iz Vodnjana, Labin Art Express iz Labina, Faro11 iz Rovinja, Studio Tumpić/Prenc iz Rovinja te Sonitus iz Pule u sklopu platforme MP3. Zajednički cilj je da se u Istri osnuje produkcijsko rezidencijalni centar te se time osigura kvalitetniji rad upravo umjetničke produkcije u segmentu novih medija i suvremene kulture. Trenutno smo u pregovorima s predstavnicima lokalne vlasti o mogućoj lokaciji samog Centra. Centar neće imati gotovo nikakvog ili vrlo malo zaposlenog osoblja i provoditi će programe koji su komplementarni programima koje rade osnivači.
► U Društvenom centru Rojc nalazi se i MMLab. Recite nam više o aktivnostima laba?
Marko Kalčić: Metamedia Lab je jedan od projekata na kojem sam najviše sudjelovao otkad sam u udruzi. Ponekad javnost percipira taj projekt kao set radionica dizajna, glazbe ili nekih multimedijalnih tečajeva. Zapravo se MMLab u zadnje vrijeme sve više udaljava od toga i djeluje na principu interdisciplinarnosti spajajući aktere u kulturi, umjetnike, institucije, znanstvenike i razne stručnjake. U tom smislu djelujemo kao platforma koja dopušta “susret teorije, prakse i mentorske/tehničke podrške”, što je iznimno privlačno studentima koji su relativno ograničeni u djelovanju u formalnoj obrazovnoj instituciji.
Takav model multidisciplinarnih radionica razvijamo zadnjih nekoliko godina i kroz ostale projekte, a neki od primjera su: Objekti u prostoru: radionica spekulativne dizajnerske prakse (Metamedij + DVK/UMAS + Otvoreni grad/Društvo arhitekata Istre + Universal industries), Digitalna manufaktura (Metamedij + OAZA + Etnografski muzej Istre + Sonitus), Ne/vidljiva Istra (Metamedij + Zona + Zaklada “Istra”), Remiks identiteta (Metamedij + TradinEtno).
Radionice su postavljene u tematski okvir i najčešće uključuju istraživanje u kulturi, da bi kao rezultat dali neke moguće odgovore ili pak postavili dodatna pitanja o zadanoj problematici. Pritom se umjetnosti, kulturi, dizajnu i glazbi pristupa kritički i omogućen je pogled raznih disciplina (česta je pretpostavka da su primjerice naše radionice dizajna samo za dizajnere, a zapravo nam se pridružuju sociolozi, etnolozi, ekonomisti, povjesničari, umjetnici…). Krajnji rezultat radionice najčešće preuzima oblik umjetničkog rada u nastajanju ili prototipa. No, osim same izrade prototipa što je najopipljiviji rezultat radionice, susret polaznika koji dolaze iz različitih pozadina omogućuje i propitivanje same uloge i granica njihovih disciplina.
► U području produkcije tu je i Metamusic Production – gdje se nalazi studio i po kojoj osnovi djeluje?
Marko Kalčić: Glazbena produkcija i stvaralaštvo, pogotovo mladih neafirmiranih autora u velikoj se mjeri zbiva u nekoj sobi, ispred ekrana, gdje autori često djeluju samostalno. Naša je želja kroz rad studija i radionice poput Remiksa identiteta omogućiti susret i razmjenu iskustava, suradnje između autora, nova poznanstva i inspiracije. Primjerice, na radionici Remiks identiteta (remiksiranje tradicijskih pjesama nacionalnih manjina sa suvremenom elektronskom glazbom) okupira se studio i druge prostorije da bi se u relativno kratkom roku od desetak dana snimilo instrumente, vokale i da bi se razradili remiksevi. Polaznici se spajaju u manje grupe i svačije znanje i vještine su stavljene na raspolaganje, a mentori radionice su tamo da bi to iskustvo usmjerili i da tradicijske pjesme u remiksevima budu “pametno” iskorištene. Na posljednjoj radionici to su bili Nenad Kovačić, Goran Farkaš i Marino Morosin. Uz produkciju u Abletonu i elektronsku bazu samog aranžmana, snimali su se razni instrumenti: mih, violin, mediteranska tambura, frame drum, djembe, kalabash, kaval, frule, kanjira i drugi. Za kvalitetno snimanje, miksanje i post-produkciju u studiju djeluje i pomaže Bruno Legović.
► Koja je vizija udruge u bližoj ili daljoj budućnosti?
Marino Jurcan: Jedna od glavnih vizija je osnovati međunarodni centar za suvremenu umjetnost i nove medije, ali i nastaviti okupljati mladi tim suradnika, dakle pomladiti ekipu. Omogućiti novim naraštajima uvjete, ali i znanje/mentorstvo za nove ideje s kojima će se ponositi i koje će im omogućiti da ostvare svoje potencijale i dalje ih razvijaju. Nama je jedini način da budemo održivi to da komuniciramo s korisnicima i konstantno uključujemo mlade ljude u rad udruge. Postoji velik broj udruga čiji rad cijenim i zaista su bili važni u nekim prošlim vremenima, ali nisu na vrijeme prepoznali nužnost uvođenja novih ljudi, ideja i ponekad preuzeli rizik.
Maja Iskra: Udruga od samog početka djelovanja teži ponuditi nove i inovativne sadržaje u svojoj sredini, nečega čega nedostaje u gradu Puli, a da smatramo da je korisno i atraktivno, prvenstveno mladima. Kako se razlikovati od drugih, a da pritom ne odstupamo previše od programa po kojima smo prepoznatljivi i od onog u čemu smo dobri? Da li bi određeni projekt provodili i da nemamo nikakvih financijskih sredstava? – pitanja su koje si postavimo prilikom osmišljavanja svih novih projekata i načelo je kojim se vodimo. Od konkretnih planova velika nam je želja osnovati Produkcijski centar u Istri te ostvariti više međunarodnih suradnji i rezidencijalnih programa za mlade umjetnike.
Razgovarala: Luja Šimunović (sve tekstove ove autorice za Vizkultura.hr možete pronaći na linku)
Zahvaljujemo udruzi Metamedij na ustupljenim vizualnim materijalima / Fotografije: Marko Hajdarović, Lea Jurčić, Roberta Paljar
Više o aktivnostima i projektima udruge Metamedij pogledajte na metamedia.hr i facebook.com/udruga.metamedij
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
