POPUP je umjetnička organizacija osnovana 2012. godine, otkada umjetnicima pruža alternativnu izlagačku platformu održavanjem izložbi i performansa u napuštenim prostorima grada Osijeka, gdje je organizacija bazirana. Od začetka do danas konzistentno organizira prosječno šest izložbi godišnje. Izložbe, kojima prethode tjedni planiranja, u pravilu traju jedan dan. Tu činjenicu pomiruje iscrpna dokumentacija svakog programa na web stranici POPUP-a. Ondje temeljito, od začetka, dokumentiraju svaku održanu izložbu, intervjuima s umjetnicima, video zapisima, fotografijama i drugim tekstovima. POPUP fokus postavlja prema eksperimentu i istraživanju, konceptima koja se kontinuirano nadograđuju i čije se značenje tokom vremena izmjenjuje.
Do ožujka 2017. održano je više od 30 izložbi – posljednja, ujedno i prva izložba ove godine, POPUP31 pod naslovom “Binarni prostori” umjetnika Roberta Fišera održala se u Esseker centru, a sam umjetnik surađuje s organizacijom od samog početka.
S Anom Petrović iz POPUP-a sam razgovarala o osnivanju organizacije, o pitanju oživljavanja kulturne scene grada i principima gerilske okupacije napuštenih prostora, kao i o umjetnicima koje izlažu i publikaciji POPUP knjige.
*POPUP 25 – Sonja Radaković
► Kako je došlo do osnivanja organizacije POPUP Osijek i tko sve stoji iza projekta?
Ana Petrović: POPUP je zamišljen kao promjenjiva platforma u kojoj imena organizatora nisu bitna, jer se trenutni koordinatori neprestano mijenjaju, što se djelomično i ostvarilo kroz povijest POPUP-a. Ako već pričamo o osnivačima (jer se nakon osnivanja POPUP-a puno imena pridružilo i otišlo) onda je ključan trenutak u kojem Vladimir Frelih, profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, godinama gleda prazne prostore u Osijeku. U jednom trenutku, stasaju novi mladi umjetnici, a Frelih im govori svoju ideju. Za stolom, sada već zatvorenog caffe bara Šetač, sjedili su Mario Matoković, Ana Petrović, Robert Fišer, Andrea Zrno i Josip Kaniža. Prva izložba je došla brzo i entuzijastično, bez prebijene pare u džepu.
► POPUP kontinuirano djeluje do danas, održavajući svake godine do sedam izložbi. Koliko se koncept promijenio kroz tih pet godina?
Ana Petrović: U početku je ideja bila baviti se svime što ima veze sa kulturom, na razne načine i probati obuhvatiti sve što je svježe, novo ili nije iz raznih razloga imala priliku biti pokazano u Osijeku ili regiji. Tako se POPUP, osim sa izložbama, posvetio u jednom trenutku kazališnom formatu i sound artu, no obzirom da su većina članova prvenstveno vizualni umjetnici bili smo primorani bolje se fokusirati.
Sada radimo isključivo sa vizualnom umjetnošću, unutar formata izložbe. Ono što je ostalo gerilsko u konceptu POPUP-a, osim inzistiranje na korištenju napuštenih ili praznih prostora, mahom trgovina, je različitost umjetnika koji su prisutni i različitost razmišljanja unutar njih. Trudimo se obuhvatiti što veću lepezu umjetnika: generacijski, u estetici i konceptu rada, pa i geografski. Usporediti mlade, nadolazeće umjetnike s umjetnicima koji imaju ozbiljne biografije i/ili staž. Usporediti različitost pristupa inozemnih umjetnika sa regijskim, nacionalnim i lokalnim. Dati priliku svemu što ima dobar koncept da bude viđeno, bez obzira na naše osobne preferencije ili kategorije osobnog sviđanja. Naravno, to je ponekad teško razlučiti i odvojiti.
*POPUP 18 – Ana Petrović
*POPUP 8 – Hrvoje Mitrov / Odbiennale
*POPUP 3 – Robert Fišer
► Možemo li POPUP prema tome shvatiti kao društveno angažiranu organizaciju? Nastoji li, i ukoliko da, koliko je otvorio dijalog o problemu napuštenih prostora i o potrebi i nedostatku reprezentacije suvremene produkcije?
Ana Petrović: Sigurna sam da, površno gledajući, POPUP izgleda kao društveno angažirana organizacija, no činjenica da izlažemo u praznim i napuštenim prostorima je, osim želje da pokrenemo nešto čega nije bilo jer su se za to odavno stvorili uvjeti, stvar pragmatičnosti. Naime, imati stalan galerijski prostor s jedne strane zahtjeva svojevrsnu institucionalizaciju, a s druge je skup i kompliciran proces unutar kojega ionako uvijek ovisite o nečijoj dobroj volji da uopće egzistirate. Primjer osječkog HDLU-a, kojemu je malo nedostajalo da se rad galerije ugasi upravo zbog problema na relaciji politika – prostor galerije, je pokazni primjer koliko je naizgled stabilna struktura galerijskog prostora zapravo jedna krhka konstrukcija. U tom smislu, mi nemamo nikakav problem biti na takav način izvan institucijskog procesa.
S druge strane, ispražnjavanje grada Osijeka je činjenica sa kojom njegovi stanovnici žive daleko dulje od cijele priče iseljavanja u zapad Europske unije. Taj proces se događa od devedesetih i nije nikakav šok niti nešto novo. Mi smo samo situaciju iskoristili kao potencijalnu prednost na način na koji se kaže ”kada ti život da limune, napravi limunadu”. Sjesti i kukati da se ništa ne događa u Osijeku je najlakša stvar. Kada smo princip funkcioniranja POPUP-a objašnjavali nekim drugim umjetničkim organizacijama iz Europe uvijek smo nailazili na čuđenje. Nije im nikako jasno kako je moguće tako raditi, no nama je djelomično prazan centar grada pomogao da barem malo popunimo kulturnu scenu Osijeka. Loša situacija je donijela prazan prostor za djelovanje.
Što se tiče potrebe i problema prezentacije suvremene produkcije, mislim da je to regijski problem koji se puno širi od slavonskog lokaliteta. Nedostatak financiranja, loša infrastruktura, nedostatak medijske podrške, nepostojanje nacionalnih kulturnih strategija, slabo zanimanje široke javnosti za kulturu, poglavito suvremenu, samo su neki od problema koje sam sada navela. Osijek je manji grad pa je problem utoliko očitiji negoli u glavnim gradovima regije.
Mi se svakako nadamo da smo uspjeli na pozitivan način privući pozornost na sve ove probleme, eventualno dati ideju nekim drugim mladim ljudima kojima je dosta čekanja da netko drugi ostvari projekte i pokazati da to nije nemoguće.
*POPUP 15 – Janoš Sugar
*POPUP 8 – Večer suvremenog zvuka / POPUP 11 – Josip Kaniža / POPUP 14 B-3 / POP UP 14 B-4
*POPUP 9 – Tomislav Brajnović
► U toj nesigurnosti ste zapravo najsigurniji – ne ovisite ni o kome, nego o vlastitoj želji i volji. Tako ste otvorili i prvu izložbu POPUP Osijeka u 2017.-oj godini, „Binarni prostori“ Roberta Fišera. O čemu se radilo? I općenitije, kako birate umjetnike koje izlažu te kako prostor izlaganja?
Ana Petrović: Da, takav tip organiziranja nam omogućuje potpunu neovisnost i mogućnost da iskočimo onda kada je to potrebno i moguće, kao što sam naziv POPUP znači. Izložba Roberta Fišera, sada već bivšeg člana, došla je kao kvalitetan projekt kojeg smo osjećali da se treba napraviti. On je jedini autor koji je izlagao samostalno na POPUP-u dva puta. Kao autor on je relativno nepoznat široj javnosti na nacionalnoj razini, no sigurni smo da to neće ostati tako dugo. Dosljednost njegova promišljanja i svježina njegovih vizualnih eksperimenata u području proširenog slikarstva je prava rijetkost. On je upravo dobar primjer načina na koji biramo autore.
Za POPUP ne postoji izlagački natječaj, uvijek se radi o pozivu autora u koje vjerujemo tako da, na neki način, koliko god se POPUP fizički ugasi između svake izložbe istovremeno je u našim glavama cijele godine, na svakoj izložbi koju vidimo, svakog umjetnika kojeg upoznamo i pri svakoj Google pretrazi koju učinimo. Naravno, bilo bi iluzorno tvrditi da smo napravili sve što nam je palo na pamet. Bilo je svega, projekata koje smo morali odbiti jer nisu odgovarali formatu kojem smo se posvetili, neke još nismo stigli napraviti, za neke jednostavno nemamo financija. Svi dosadašnji članovi POPUP-a su radili potpuno volonterski.
No, umjetnost je u konačnici skup sport. Najčešće se projekti rade potplaćeno, ponekad s nekim kompromisima koji su sasvim uobičajena praksa svugdje, no uvijek maksimalno za pojedini projekt, koliko je to moguće. Izložbe su najčešće trajale samo jedan dan i to je format koji nam odgovara. Za taj jedan dan se radi tjednima. Na kraju krajeva, nebitno je koliko dugo traje izložba, ona se uvijek mora skloniti i u muzejima, tako da iza nje ostaje samo dokumentacija. Zato je jedna od bitnih odrednica POPUP-a stvoriti foto i video bazu, s intervjuima sa umjetnicima. Svih 31 POPUP-a su pedantno dokumentirani i sakupljeni na jednom mjestu, nudeći upravo ono što nedostaje unutar suvremene umjetnosti – moguću bazu tekuće produkcije za daljnje generacije kustosa, teoretičara i zainteresirane šire javnosti. Sada već mogu najaviti i izlazak POPUP knjige koja bi tu sakupljenu građu stavila u jedan trajni format.
*POPUP 26 – Marijan Crtalić
*POPUP 16 – Kruno Jošt / POPUP 10 – Kata Mijatović / POPUP 24 – Mirna Pokorić / POPUP 28 – Ivan Šeremet
► Možete nam nešto više reći o POPUP knjizi, kada ju možemo očekivati?
Ana Petrović: Računamo da bi sa izlaskom knjige bilo obuhvaćeno otprilike 34 POPUP-ova, a njezin izlazak očekujemo krajem rujna, iako nismo još potpuno sigurni. Trenutno još ”češljamo” sadržaj, ali očekujemo oko 250 stranica sadržaja. Velik je to posao u kojem dodatno komuniciramo s nekima od autora kako bi napunili intervjue pa se nadamo kako nećemo jako zagorčavati život našem dragom dizajneru, Igoru Kuduzu.
*POPUP 29 – Buba švabe u slijepom crijevu
► Ostvarili ste i međunarodna gostovanja, jedno u Njemačkoj, drugo u Rumunjskoj. O kakvoj se suradnji radilo i kako je do nje došlo?
Ana Petrović: Zapravo se radilo o projektu izložbi koji je trajao oko dvije godine, pod nazivom Projektraum Donau (njem. Projektni prostori Podunavlja). Inicijativa je krenula iz POPUP-a i Gästezimmera (Stuttgart) prema Swantje Volkmann iz Donauschwäbisches Zentralmuseum Ulm s kojom smo već surađivali kao pojedinci. Swantje je posebno naklonjena suradnjama i organizaciji tako da joj se ideja umrežavanja umjetničkih organizacija svidjela. Ukupno sedam umjetničkih organizacija je surađivalo na tom projektu, napravljeno je toliko izložbi da ih ne bi mogla niti prebrojati. Ukupno četiri iz POPUP-a su direktan rezultat tog projekta.
Ali, same izložbe nisu bile jedini cilj cijelog projekta: samo okupiti na jednom mjestu sedam umjetničkih organizacija iz Njemačke, Austrije, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Srbije i Hrvatske je neprocjenjivo iskustvo, proveli smo zajedno nekoliko dana u Stuttgartu i Pečuhu razmjenjujući iskustva i principe funkcioniranja. Rekla bih da je to bio najvrjedniji dio cijelog projekta koji je nemjerljiva jedinica, bez direktnog rezultata. Taj dio je Swantje jako dobro shvatila, koliko je bitan nemjerljivi dio projekta. Taj dio je ujedno bio financijski i organizacijski zahtjevan, no nužan. Vrlo često se može vidjeti kako se u natječajima za financiranje spominju mjerljivi rezultati i ishodi u kulturi, kao da se sprinta na cilj, a svi zaboravljaju da kultura nije četiri godine do izbora, već maraton koji treba imati svoj kontinuitet.
*POPUP Temišvar
► Za kraj, planira li se POPUP širiti na druge gradove Hrvatske, odnosno, kako vidite budući tijek projekta?
Ana Petrović: Bilo je ideja za širenje POPUP-a i na druge gradove, svakako nakon nekog vremena postaje profesionalna deformacija zapažati silne prazne prostore koji bi bili idealni za izložbu, iako je proces biranja prostora uvijek obrnut. Prvo znamo kakvu izložbu radimo, a zatim biramo prikladan prostor za te radove, dajući tako šansu umjetniku da ima prostor po konstrukciji i veličini najbliži onomu što odgovara. U tom procesu sve stvari koje su potrebne za realizaciju izložbe, koje galerije sa stalnim prostorom uzimaju zdravo za gotovo, moramo donijeti ispočetka u novi prostor. To zahtjeva organizaciju i šire popise koji uobičajeno ne postoje, tako da se takvi problemi samo dodatno produbljuju ukoliko bi se selili u druge gradove. Kao ideja postoji već neko vrijeme, no u praksi bi bilo problematično.
S druge strane, većina članova POPUP-a su oduvijek bili umjetnici i naša životna misija nije organizacija izložbi, već produkcija umjetnosti, tako da je sam POPUP ustvari nešto što smo kreirali iz nužnosti i bili bi najsretniji kada bi netko drugi ukrao ideju i pretvorio to u svoju primarnu misiju. Jedan primjer nadogradnje POPUP ideje je sjajni projekt Lea Vukelića, Ilica kulture, za kojeg smo sigurni da će se nastaviti i doživjeti evoluciju. Mogli bi reći da je to jedan od glavnih ciljeva POPUP-a, edukativan, s jedne strane na mladu umjetničku scenu u nastajanju s obzirom na mladu osječku akademiju, a s druge strane ukazati na mogućnosti razmišljanja o konzumiranju kulturnog sadržaja na nove načine, razmišljanju van ustaljenih okvira i pokazati da oni mogu funkcionirati.
*POPUP 31 – Robert Fišer
Razgovarala: Luja Šimunović (sve tekstove ove autorice za Vizkultura.hr možete pronaći na linku)
Zahvaljujemo umjetičkoj organizaciji POPUP na ustupljenim vizualnim materijalima. Fotografije: Ana Petrović i Vladimir Frelih
Više o aktivnostima i projektima POPUP Osijek pratite na na popup.hr i facebook.com/POPUPOsijek/
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
