INTERVJU ► Slavimir Stojanović Futro

Slavimir Stojanović Futro, nekada nogometaš i break dancer, a danas povremeno ilustrator i umjetnik te svakodnevno grafički dizajner, zasigurno je pop zvijezda srpskog dizajna. S preko 300 međunarodnih nagrada iz područja dizajna i marketinga, radovima u svjetskim i regionalnim kolekcijama (Centre Pompidou u Parizu, Muzej umjetnosti i oglašavanja u Hamburgu, Muzej postera u Varšavi, Muzej suvremene umjetnosti Vojvodine u Novom Sadu, Muzej primijenjene umjetnosti u Beogradu), recenzijama u brojnim međunarodnim časopisima i zbornicima (Graphis, Print, Communication Arts, Computer Arts, How, Media Marketing, MMKreativ, Novum, Contemporary Graphic Design book – Taschen, 30 New Masters of Poster Design – Rockport itd.), na desetinama samostalnih izložbi i 32 godina radnog staža, uprkos svemu, Futro je i dalje beogradski dečko iz kraja.

Stojanović trenutno živi u Beogradu, vodi vlastiti studio kao i brend Futro. Upravo radi na seriji knjiga za djecu pod naslovom Avanture Singi Lumbe, inspiriran svojom kćeri Nađom. Na Međunarodnoj konferenciji (Grafički) Dizajner: Autor ili univerzalni vojnik, koja se predstojećeg vikenda održava u Beogradu, vodi jednu od radionica i autor je vizualnog identiteta. Razgovor u kojem smo sa Futrom popričali o niz dizajnerskih tema, njegovim radovima, iskustvima, projektima i suvrenenom dizajnu, pročitajte u nastavku.

*Slavimir Stojanović Futro / fotografija: Nebojša Babić

► U brojnim biografijama, koje se može naći na mreži, naišla sam više puta na citat Lazara Džamića koji ti pripisuje uvođenje moderne tipografije u srpski dizajn. Možeš li nam pojasniti ove navode, odnosno situaciju koju si tada zatekao i kako se ona dalje odvijala?

Slavimir Stojanović Futro: To je vezano za dizajn magazina New Moment, koji je počeo izlaziti početkom devedesetih, što je koincidiralo sa svjetskim trendovima dekonstruktivizma u kulturi, umjetnosti, dizajnu i glazbi. Moje kolege Miloš Ilić, Goran Patlejh i ja smo od strane uredništva imali potpuno odriješene ruke za dizajn ovog pretežno teoretskog magazina, koji smo mi tipografijom razigrali do maksimuma čitkosti, baš kao što je u to vrijeme radio David Carson u magazinima Beach Culture i Ray Gun, s tom razlikom što smo mi dodavali elemente našeg vizualnog naslijeđa povijesne avangarde, konstruktivizma i zenitizma. Vjerujem da se taj miks svidio ljudima na zapadu, uostalom, taj časopis je višestruko nagrađivan za svoj dizajn.

*magazin New Moment

► Krajem prošle godine, Muzej povijesti Jugoslavije je u okviru proslave 20-ogodišnjeg jubileja objavio svoj novi identitet koji podrazumijeva novu koncepciju i novo ime (Muzej Jugoslavije). Možeš li nam, kao autor novog vizualnog identiteta, reći nešto više o projektu?

Slavimir Stojanović Futro: Muzej Jugoslavije se bavi fenomenom zajednice južnoslovenskih naroda od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do SFRJ. Moj zadatak je bio očistiti vizualni identitet od svih vizualnih konotacija na ostrašćenoj političkoj razini i cijelu stvar prebaciti na nivo općeg, fenomenološkog. Dakle, Jugoslavija više ne postoji, ali se Muzej nastavlja baviti njom kao kulturno-društvenom pojavom. Za mene je ovaj projekt jedan od najvažnijih u mojoj karijeri jer su mi roditelji rođeni u Jugoslaviji, baš kao i moj brat, moja žena i ja. Također, moja majka je rođena 25. svibnja 1948., na Dan mladosti, a umrla je 29. studenog 2008., na Dan republike, tako da, htio ne htio, imam duboko emotivan odnos prema ovom projektu.

*Muzej Jugoslavije, novi vizualni identitet

► Odnos klijent-dizajner zna biti poprilično frustrirajuć. Kako ti braniš svoje ideje?

Slavimir Stojanović Futro: Kao i svi drugi trudim se preživjeti radeći ono za što sam rođen. Budući da sam u ovom poslu već 32 godine, naučio sam da nije moguće uvijek pronaći zajednički jezik s klijentom, ali i da oni, s kojima ga pronađeš, moraju zauzeti posebno mjesto u tvojoj glavi baš kao i u tvom srcu. Onda ti odnosi traju godinama na obostrano zadovoljstvo. Najvažnije je dokazati klijentu da stvarno znaš što radiš, izgraditi povjerenje da znaš što je njemu točno potrebno od tebe i da ne kasniš. Ništa drugo nije u tvojim rukama.

*Plakati za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu

► Poznat si po svojoj dizajnerskoj hitrosti i pronicljivim radovima koji su također oličenje “less is more” filozofije. Serija plakata, koje si radio za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, prikazuju taj pristup u punom sjaju. Opiši nam kako je tekao tvoj kreativni proces?

Slavimir Stojanović Futro: Plakati za JDP su nastali u periodu kada sam radio kao partner u brending agenciji koja je bila dio većeg oglašavajućeg sustava. Količina kreativnih kompromisa, koje sam u te četiri godine morao prihvatiti, bila je u potpunoj suprotnosti s mojim karakterom pa sam zbog emotivne ravnoteže odredio projekt plakata za JDP kao poligon za drugu, meni bližu, kreativnu krajnost.
U dogovoru s Gorčinom Stojanovićem, umjetničkim direktorom JDP-a, odredio sam stilski pravac i počeo raditi plakate u duhu Robina Hooda, besplatno, vraćajući na taj način kulturni dug društvu. S obzirom da sam ih radio besplatno, imao sam daleko veću slobodu, ali ne i višak vremena pa sam ih radio izrazito brzo: pola sata za skicu i još pola sata za realizaciju. Cilj mi je bio likovno ilustrirati sam naslov predstave, uglavnom ne znajući o čemu se u predstavi radi. Da se izrazim agencijski: tretirao sam naslov predstave kao headline reklamne kampanje i tražio odgovarajući vizual. Ispostavilo se da su svi vizuali imali daleko više veze sa samim predstavama nego što sam očekivao.

*Plakati za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu (klikom na jedan vizual otvara se cijela galerija

► Reklamna industrija se često smatra negativnom i obmanjujućom. Publika je s druge strane danas možda svjesnija svog položaja, ali također i preplavljena informacijama koje na kraju samo ovlaš konzumira. Kakva je uloga dizajnera u svemu tome?

Slavimir Stojanović Futro: Naravno da je uloga dizajnera izuzetno bitna. Mi vizualno oblikujemo svijet u kojem živimo, od nas taj dio života zavisi. Reklamna industrija se mijenja i prilagođava novim uvjetima svakodnevnog života. To je normalan proces i vjerojatno će mutirati u nešto prihvatljivije za kreativce. Za svakoga ima mjesta! Nećete vjerovati, ali ima puno ljudi koji su rođeni da bi radili u oglašavanju. Problem je što je euforija glamura iz devedesetih presahnula pa se zaposleni bore sa socijalnim smislom profesije, ali oglašavanje je integralni dio svakodnevice i neće nestati tek tako.

► Jednom si rekao da je “Dizajn obećanje dobrog”. Radovi tvog Futro alijasa doduše rijetko kad nešto dobro obećavaju?

Slavimir Stojanović Futro: Da, znam. Futro je ogledalo. Zamišljeno je da provocira ljude da razmišljaju svojom glavom u doba civilizacijskog uspavljivanja sivih stanica. Mislim da ti na kraju, kad mućneš glavom, može biti samo dobro. Možda ti se ta slika suvremenog svijeta ne svidi, ali ako ne mućneš glavom, nećeš je moći mijenjati.

*Futro Store

► Današnjim dizajnerima uvjetovano je da budu interdisciplinarni poznavatelji brojnih vještina koje umnogome izlaze iz uobičajenih okvira vizualnih komunikacija mada zahtijevaju jednaku dozu kreativnosti. U jednom trenutku si svoje Futro ideje plasirao u formi suvenirskih artikala – torbi, majica, svezaka, postera, u okviru Futro storea. Reci nam nešto više o tom iskustvu?

Slavimir Stojanović Futro: Futro je od starta zamišljen kao brend koji će se samostalno pojaviti na tržištu i koji će imati svoje konzumente – mlade, talentirane, inteligentne ljude koji hoće učiniti svijet boljim, ali i starije, kojima je takva vizija boljeg svijeta izmicala godinama. Futro je baziran na filozofiji da treba živjeti sad, u ovom trenutku. Uostalom, Futro znači Sada, između jučer i sutra, između Future i Retro. Proizvodi, koji su se našli na tržištu, prihvaćeni su fenomenalno, svatko, tko je ušao u radnju, izašao je s osmijehom. Pitanje je trenutka kada će to postati svjetski pokret, svjetski brend.

*Futro produkti

► Misliš li da je komercijalizacija Futro radova njima dala dodatnu vrijednost ili im je pak oduzela?

Slavimir Stojanović Futro: Futro radovi su u početku imali prizvuk autorskog postavljanja pitanja svijetu u kojem živim. Međutim, veoma brzo sam shvatio da ja, kao dizajner, nisam u stanju razmišljati kao umjetnik i da mi plasiranje ideja u galerije ne ide baš najbolje pa sam se brzo opredijelio za dizajnerski pristup širokom tržištu. Recimo, izložbu You Are An Idiot. Please Act Acordingly u galeriji Podroom, Kulturnog centra Beograda je za manje od dva tjedna vidjelo više od sedam tisuća ljudi (a na otvaranju je bilo tisuću i po). Ali to je bio više PR za mene i za Futro brend, nego što je ostvarilo neki značajan proboj u umjetničkom svijetu. Naravno, to me nije spriječilo da nastavim raditi autorske projekte koji će u narednom periodu biti svi, zajedno s Futro produktima, sakupljeni na web stranici pod imenom Futro World.

*izložba “You Are An Idiot. Please Act Acordingly”

► Držao si brojne radionice i predavanja mladim dizajnerima. Što se uči u Slavimirovoj školi, a za što se dobija 1?

Slavimir Stojanović Futro: Uči se neodustajanje. Mislim da je diskontinuitet najveći neprijatelj mladih talenata na ovim prostorima. Lako se nađe opravdanje za neuspjeh u ovim turbulentnim, vječno “povijesnim” vremenima, u kojima se lako osjećaš nebitnim jer producenti te svakodnevne “povijesti” na svaki način minimaliziraju važnost iskrene ljudske duše, dobrote, plemenitosti i talenta. Jedinica se dobija za lijenost.

► Među posljednjim Futro produktima tu su Futro books – koncept projekt naslovnica knjiga – i nastavak projekta Futro fanzin. Oba projekta još više zalaze u sferu autorskog. Otkud ideja da oni budu u formi izdavačkih artefakata?

Slavimir Stojanović Futro: Tiskani materijali su moj rijedak fetiš od najranijeg djetinjstva. Sakupljam sve moguće vrste knjiga, magazina i kataloga godinama i oduvijek sam se želio izraziti kroz taj medij. Futro Fanzin je počeo još 2003. u Ljubljani gdje sam živio skoro deset godina. Prvih godinu dana sam ga radio zajedno s Ivanom Ilićem, konceptualnim umjetnikom iz Beograda. Prošle godine sam odlučio ponovo započeti izdavanje, s tim što fanzin sada izlazi kvartalno i ima mnogo više strana. Za mene je to idealan poligon za eksperiment i izražavanje stavova, pitanja i dilema.
Futro Books je projekt koji je podrazumijevao da u roku od sto dana svaki dan “objavim” po jednu knjigu na Facebooku tako što izmislim naslov, dizajniram naslovnu i potpišem se kao pisac. To je naišlo na opće oduševljenje mojih prijatelja pisaca koji bi svakako voljeli objaviti po jednu knjigu dnevno. Na nagovor mog prijatelja, pisca Slavoljuba Stankovića (čiji roman “Split” toplo preporučujem), napravio sam svih sto knjiga. One, naravno, nisu imale tekst, već prazne stranice i rikne s obje strane. Ta se knjiga ne može otvoriti, već se mora zamišljati o čemu se u njoj radi na osnovu naslova i dizajna korica. Dakle, sve je prepušteno osobnoj inspiraciji i nadahnuću. Ove knjige su čak doživjele i svoju javnu promociju zahvaljujući divnim ljudima na Sajmu knjiga u Puli prije godinu dana.

*Futro fanzin

*Futro Books

► Više puta si navodio protagoniste postmodernizma kao izvor tvoje inspiracije (među njima su Nevil Brody, David Carson, Peter Seville pa i Stefan Sagmeister). Tvoji radovi su, međutim, gotovo suprotni – minimalistični, čistih formi, puni geometrije.

Slavimir Stojanović Futro: Ja sam počeo kao ilustrator i karikaturist misleći da ću se time baviti cijelog života. Uzori su mi bili Mirko Ilić, Dušan Petričić i Jugoslav Vlahović, konceptualno i likovno izrazito jaki majstori, od kojih sam se trudio “poskidati” načine vizualnog komuniciranja. Međutim, odlaskom na studij u Švedsku, početkom devedesetih, osjetio sam snažan impuls skandinavskog minimalizma. Tada sam shvatio da povezivanjem jakog lokalnog ilustrativnog narativa i svedene, minimalističke estetike, mogu pronaći vlastiti izraz. Na tom putu sam otkrivao i spomenute majstore iz bijelog svijeta koji su takvim čudnim spajanjima narativa i vizualne estetike pravili i i dalje prave svoja autentična remek-djela.

► Što za tebe nije grafički dizajn danas, a što misliš da će postati?

Slavimir Stojanović Futro: Danas dizajn nije umjetnost, ali će se kroz razvoj tehnologija i umjetne inteligencije na današnji dizajn u budućnosti gledati kao na umjetnost.