Vladimir Frelih likovni je umjetnik, profesor na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, jedan od inicijatora i organizatora projekta POPUP, a odnedavno i prvi voditelj novoosnovane Galerije Knifer u Osijeku. Početak prve “prave” izlagačke sezone novog galerijskog prostora iskoristili smo za razgovor s njim kako bismo saznali nešto više o pedagoškim i umjetničkim aspiracijama i postignućima Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti pri Akademiji za umjetnost i kulturu, osječkoj likovnoj sceni kao i njezinoj perspektivnosti u kontekstu nacionalne i međunarodne umjetničke “produkcije” te, naravno, najavili izložbene aktivnosti i projekte u samoj galeriji.
*Vladimir Frelih / foto: Ana Petrović
► Umjetnička akademija osnovana je 2004. kao institucija čiji je primarni cilj bilo obrazovanje u području likovne, dramske i glazbene umjetnosti. Nakon što se prije dvije godine ujedinila s Odjelom za kulturologiju počela je djelovati kao Akademija za umjetnost i kulturu. Što je Osijek njome dobio, s odmakom i iz sadašnje pozicije, petnaestak godina nakon osnutka i početka djelovanja?
Vladimir Frelih: Njome je Osijek dobio strašno puno. Zapravo, možemo reći da je upravo zahvaljujući Akademiji Osijek dobio ono što nikada nije ni imao; dobio je umjetnike i umjetničku scenu. Do te godine on je imao tek “sporadične” umjetnike, a nedavno sam pročitao podatak kako su krajem 19. stoljeća lokalne novine objavile vijest o tome kako se u Osijeku pojavio prvi umjetnik. S Akademijom Osijek je dobio perspektivu ne samo u umjetničkom, već i u kulturološkom pogledu jer nju čine, uz Odsjek za vizualne i medijske umjetnosti, i odsjeci za glazbenu i dramsku umjetnost. Svi su oni zajedno tijekom ovih 15 godina doživjeli značajnu transformaciju, bitno su proširili svoje područje djelovanja, a svake godine “izbacuju” mlade, akademski obrazovane umjetnike čime se stvara jedna značajna “umjetnička baza”. Osim toga, možemo govoriti i o kvalitetnom nastavničkom kadru koji se također proširuje iz godine u godinu, dio sadašnjih asistenata upravo je obrazovan na osječkoj Akademiji, a dio umjetnika koji je živio izvan Osijeka u njega se vratio kako bi predavao na Akademiji.
► Možemo li u tom slučaju govoriti o svojevrsnom umjetničkom profilu koji je izrastao iz Akademije? Smatrate li da je on stvorio određenu prepoznatljivost pa i poznata umjetnička imena?
Vladimir Frelih: Da, smatram da možemo. Za sljedeću je godinu planirana jedna zanimljiva izložba radnoga naziva Istočni grijeh koja bi trebala biti postavljena u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Na njoj bi svoje radove trebali izložiti aktualni osječki umjetnici (njih sedmero) koji na određeni način predstavljaju suvremenu osječku scenu, točnije osječki umjetnički trenutak povezan s problematikom “nove slike”. To je, naravno, samo presjek osječke scene i nikako nije zatvoren popis umjetničkih imena, ali smatram kako je riječ o bitnoj izložbi. Naime, Osijek se još uvijek nije uspio profilirati kao određeno umjetničko središte unatoč tome što se nalazi u sjecištu različitih struja; ove akademske koja bi mu trebala dati poticaj, one “lokalne” koja počiva na provincijalnom mentalitetu te sveprisutne krize koja se reflektirala i na naše područje. To su vrlo hranjivi momenti za jednu umjetničku sredinu u kojoj se akumulira dobar potencijal za stvaranje nečega potpuno novoga, originalnoga. Prema mome mišljenju, to je jedna vrsta pankerskog konceptualnog bunta, nazovimo ga tako. Taj bunt nije usmjeren protiv ustanove ili grada kao takvoga, već protiv uvriježenog mišljenja kako je Osijek nebitan, naviknut na marginalnu poziciju “zadnje rupe na svirali”, ali je usmjeren i protiv sugrađana pa i sudionika kulturne politike koji koče umjetničku progresiju podržavajući takvo mišljenje.
*Galerija Knifer / foto: Ana Petrović
► U kontekstu takvog zatečenog stanja, kako biste opisali poziciju mlade osobe koja je diplomirala na Odsjeku za vizualne i medijske umjetnosti, a koja kreće u umjetnički život, odnosno profesionalni svijet umjetnosti?
Vladimir Frelih: Na ovo bih pitanje odgovorio protupitanjem, odnosno usporedbom. Kakva je pozicija studenta koji je tek završio akademiju u Londonu, New Yorku ili u nekom njemačkom gradu? Ono što im se tamo čini tako blizu, mogućnosti koje su naizgled “na dohvat ruke” zapravo su svjetlosnim godinama udaljene od stvarne realizacije. Čini mi se kako uopće ne bismo trebali pitanje “profesionalna dobitka” vezati uz činjenicu o tome na kojoj je akademiji netko stekao svoje zvanje. U Osijeku, kao i bilo gdje drugdje, student Akademije za umjetnost i kulturu dobiva jedan “alat” koji dobiva i student bilo kojeg drugog fakulteta, omogućuje mu se skraćivanje puta kojim će doći do svoga cilja, točnije smanjuje mu se broj slijepih ulica kroz koje tijekom studiranja može proći čime mu se u konačnici olakšava odabir na kraju studija. Doduše, studenti se već tijekom studiranja profiliraju i u tehnici i u interesu, iako moram ovdje istaknuti kako nama nije cilj voditi studente prema jednoobraznom profilu (mi ne želimo stvoriti “samo slikare”, “samo fotografe”) ili tehničkoj isključivosti, već ih želimo osloboditi straha od povezivanja različitih tehnika, straha od igre. U konačnici tehnike su poput jezika; one se nauče i tada je sve otvoreno.
S tom svrhom pokrenut je i studij Ilustracije, ali i studijski program Vizualna umjetnost kao tzv. čisti umjetnički studij na kojemu se obrazuju umjetnici, a ne samo profesori likovne kulture. To je još u začetku, ali interes postoji, polaznici prve godine upravo su počeli s pohađanjem nastave pa vjerujem kako će se i taj program širiti i razvijati.
► S kojim se problemima Akademija borila tijekom svoga djelovanja? U kojoj su mjeri oni riješeni?
Vladimir Frelih: Prostor je uvijek bio naš temeljni problem koji je sada na neki način riješen, ali ukoliko se nastavimo širiti, opet ćemo morati iznalaziti nova rješenja. Postojala je ideja o gradnji zasebne zgrade u kojoj bi bili smješteni odsjeci Akademije i tadašnjeg Odjela za kulturologiju, a kako je u međuvremenu došlo do njihova spajanja u jedinstvenu ustanovu, sve je ostalo tek na ideji i činjenici da smo smješteni na četiri odvojene lokacije. Drugi je, jednako ozbiljan, problem oprema koja nam je potrebna kako bismo mogli držati korak s novim tehničkim mogućnostima na području vizualne umjetnosti. Upravo smo dobili na korištenje opremljenu računalnu učionicu, ali popis nije završen; trebaju nam kvalitetni fotoaparati, kamere, skeneri, 3D printeri i ostala skupa oprema. Ključno bi bilo pronaći neki modus operandi kako sve to u nekom kružnom intervalu obnavljati jer nam je oprema nužna kako bismo bili konkurentni.
*Galerija Knifer / foto: Vladimir Frelih
► Akademija za umjetnost i kulturu pokrenula je i nekoliko manifestacija i projekata tijekom petnaestogodišnjeg djelovanja. Možete li ih ukratko predstaviti?
Vladimir Frelih: Međunarodni studentski bijenale održan je treći put, ovoga puta na temu ljepote i osobno smatram kako je upravo ta manifestacija najpotentniji projekt koji bi mogao izrasti u značajan i vrijedan međunarodni događaj i možda se proširiti simpozijima i raspravama. Bitno je imati studentsku manifestaciju jer ona treba osvijestiti studentima njihove mogućnosti pa i ideju kako trebaju biti bolji od svojih predavača. Kada pogledamo opuse onih umjetnika koje volimo, primjećujemo kako su najzanimljiviji radovi nastali u njihovim ranim 20-im godinama. Sklop njihove mladosti i neiskustva vidim kao prednost. Ja sve rjeđe pretrčavam pješački prijelaz dok je upaljeno crveno svjetlo, a za mladog je umjetnika upravo nužno prelaziti cestu “pod crvenim”.
Osim toga, pokrenuta je kiparska kolonija Jarčevac koja je osmišljena kao platforma na kojoj se studente obučava za rad u drvetu, tradicionalnom materijalu ovih krajeva, a ujedno se razmjenjuju ideje jer je riječ o koloniji međunarodnog karaktera. Ove smo godine konačno otvorili i novi galerijski prostor jer smo se od osnutka Akademije borili s prostornim kapacitetima, bili smo dislocirani i uskraćeni za odgovarajuće izložbene aktivnosti.
► Budući da pratim kulturnu dinamiku grada Osijeka već dugi niz godina, usudila bih se reći kako je posljednjih nekoliko godina inicijativu i kvalitativnu prednost preuzela upravo likovna scena koja je živa, zanimljiva i izuzetno potentna. Tijekom zajedničkog sudjelovanja na jednom okruglom stolu složili ste se s tim mišljenjem pa me zanima kojim biste ga argumentima poduprli, odnosno potkrijepili?
Vladimir Frelih: Da, nekoliko je razloga zbog kojih to možemo tvrditi. Kao što sam već rekao, prije otvaranja Akademije u Osijeku nije ni postojala likovna scena, već je u njemu djelovalo pet, šest umjetnika, a već pet godina kasnije ona je godišnje “proizvodila” desetak što umjetnika što profesora likovne kulture koji su se intenzivno ili manje intenzivno bavili umjetnošću u različitim oblicima. Danas već imamo četrdesetak zanimljivih umjetničkih imena među kojima je, rekao bih, desetak ili petnaestak uistinu vrhunskih umjetnika koji su ravnopravni svojim kolegama na državnoj razini dok bi troje bez većih problema moglo funkcionirati i na međunarodnoj sceni. Njima bi, naravno, dobro došao određeni poticaj iz određenih struktura, ali njihova je kvaliteta neupitna kao i njihov bunt, odnosno rad koji ne pristaje na “marginalnu” poziciju o kojoj sam govorio.
Nadalje, u toj slavonskoj i osječkoj poziciji margine ja vidim idealan materijal za umjetničko djelovanje, odnosno smatram ju komplementarnom prednošću. Izlagačke aktivnosti u Osijeku brojne su, otvaraju se i novi prostori, a osim studijskog programa Vizualne umjetnosti koji je pripreman gotovo četiri godine i koji otvara brojne mogućnosti, vidim i druge potencijale koji bi u budućnosti mogle doprinijeti još većoj živosti na likovnoj sceni. Naime, na Filozofskom je fakultetu upravo pokrenut studij Povijesti umjetnosti koji će se sljedećih godina uhodavati, a paralelno s tim na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu otvoren je i studij Arhitekture u čemu također vidim prostor za suradnju, izvor budućih umjetničkih i profesionalnih projekata.
Osječka likovna scena još uvijek na nacionalnoj razini nije evaluirana kao scena prepoznatljiva izričaja, prepoznati su umjetnici pojedinci s osječkom adresom, ali ne i sama scena kao određena umjetnička cjelina. Iako svi mi živimo u istoj državi, mislim da možemo govoriti o specifičnostima splitske, riječke ili osječke scene koje se odmiču i razlikuju od one središnje, zagrebačke. Upravo bi o tome trebala progovoriti spomenuta izložba Istočni grijeh koja bi trebala provocirati pitanje o identitetu i različitim svojstvima osječkih umjetničkih rukopisa, a koje bi si trebali postaviti i oni koji čine tu scenu širom Hrvatske.
*Galerija Knifer / foto: Vladimir Frelih
► Neposredni povod ovom razgovoru upravo i jest otvaranje novog izložbenog prostora; Galerije Knifer koja je i zamišljena kao izlagački prostor Akademije za umjetnost i kulturu. Kako je izgledao put od ideje do realizacije te galerije?
Vladimir Frelih: Ideja o vlastitom galerijskom prostoru postoji još od prvih dana Akademije, a tijekom ovih godina brojne smo izložbene aktivnosti organizirali u ustupljenim prostorijama Galerije Kazamat, Galerije Waldinger, Muzeju likovnih umjetnosti pa i u samim hodnicima Akademijine zgrade. Moram priznati da je jedan od razloga bila i naša inertnost jer su mlaki zahtjevi često bili “pucanj u prazno”. Bilo je i ranije pokušaja da pronađemo odgovarajući prostor, mahom smo se obraćali Gradu po tom pitanju, no željeli smo imati autonomnost u programskom i organizacijskom smislu jer nismo željeli imati gradsku galeriju u kojoj bismo bili tek korisnici ili podstanari. Konačno se rješenje ukazalo tek ove godine kada nam je u suradnji s tvrtkom Eurodom dodijeljen izložbeni prostor veličine 140 m2 u sklopu istoimenog poslovno-trgovačkog centra. S predstavnikom menadžmenta spomenute tvrtke surađivao sam na projektu POPUP tako da smo brzo postigli dogovor o korištenju prostora bez novčane naknade, a participirali su i u uređenju prostora. Svečano je otvorenje trebalo biti u ožujku, no dogodilo se tri mjeseca kasnije zbog poznate situacije i mjera koje je skrivila pandemija. Galerija je namijenjena svim odsjecima Akademije za umjetnost i kulturu, otvorena je najširim oblicima suvremene umjetničke prakse i zamišljena je kao frekventan prostor aktivnog umjetničkog djelovanja.
► Koja je umjetnička strategija Galerije Knifer, odnosno koji su temeljni ciljevi njezine umjetničke produkcije?
Vladimir Frelih: Galeriju smo nazvali prema poznatom umjetniku Juliju Kniferu, rođenom Osječaninu i umjetniku svjetskoga renomea, čime smo željeli sugerirati i kvalitativnu ljestvicu, odnosno umjetničku razinu koju želimo dosegnuti kao i pravac budućeg djelovanja. Kako obrazujemo buduće likovne pedagoge i umjetnike želja nam je bila pružiti im početno izlagačko iskustvo, mogućnost razmjene ideja i koncepata sa studentima i nastavnicima iz cijeloga svijeta koja bi im pomogla da otkriju svoju autorsku poziciju u odnosu prema drugima te da oslobode ideju koliko duboko mogu “grebati” u području umjetnosti. Osnovni nam je cilj, dakle, bio razmjena umjetničkih sadržaja i imena tako da je program usmjeren na akademsku suradnju na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Istovremeno, nastojat ćemo implementirati rad Akademije i njezinih studenata, s vremenom, nadam se, i Sveučilišta, u umjetničko tkivo Osijeka.
► Tko i na koji način odabire programske sadržaje Galerije Knifer?
Vladimir Frelih: Program sastavlja Umjetnički savjet Galerije koji čine nastavnici Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti i iz čijih se redova bira i voditelj. Mene je pripala čast biti prvim voditeljem zbog iskustva na radu s projektom POPUP koji sam sa suradnicima vodio šest godina tijekom kojih smo realizirali tridesetak izložbi. Program bi trebao obuhvaćati diplomske radove naših studenata, gostujuće studentske, profesorske i natječajne izložbe. Planiramo godišnje imati šest ili sedam naših programa kako bismo imali prostora popunjavati kalendar diplomskim i studentskim izložbama koje ćemo organizirati ad hoc kao i onim programima koje nam se učine zanimljivima, a nismo ih predvidjeli ili unaprijed uvrstili u programski plan. Imamo okvirni plan koji će sigurno biti realiziran, ali ne želimo biti kruti tako da ostavljamo otvorene mogućnosti za ponudu onih sadržaja koji nastaju i koje smatramo zanimljivima te umjetnički vrijednima. Diplomske će izložbe trajati samo nekoliko dana jer nam nije bitno vrijeme trajanja postava, već studentima želimo pružiti iskustvo “gradnje izložbe”, razmišljanja o prostoru, uvida u proces izvedbe izložbe i njezin konačni izgled u galerijskom prostoru.
*Galerija Knifer / foto: Vladimir Frelih
► Koji su programi realizirani u Galeriji Knifer od otvorenja u lipnju ove godine? Što slijedi na početku nove likovne sezone?
Vladimir Frelih: Inaugurirajuća izložba Prostor i vrijeme predstavila je sve nastavnike Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti, druga je izložba okupila nagrađene radove s Trećeg međunarodnog studentskog bijenala pod nazivom Ljepota, a zatim je otvorena diplomska izložba mlade Maje Gjajić Arhiva sjećanja. Tijekom ljetnih mjeseci ustupili smo prostor programu manifestacije Barutana 020, a prije nekoliko dana predstavljanjem kataloga zatvorili smo izložbu Starter 4 s nagrađenim radovima studenata s dviju proteklih Godišnjih izložbi Odsjeka. Posljednja u nizu bila je diplomska izložba Ivane Škvorčević Iskušavanje slike.
Za tjedan dana slijedi otvorenje Godišnje izložbe studenata naše Akademije, a odmah nakon nje i izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba. U prostoru Galerije Knifer ugostit ćemo i jednu vrlo zanimljivu umjetnicu, konceptualnu slikaricu Bosiljku Zirojević Lečić koja je ujedno i predavačica na Akademiji za umetnost u Novom Sadu, a naš kolega Marko Živković predstavit će se samostalnom izložbom.
► U kojoj su mjeri aktivnosti Galerije Knifer pronašle svoje mjesto u kulturnoj dinamici Grada?
Vladimir Frelih: Izuzetno sam zadovoljan posjećenošću naših likovnih programa, smatram kako je grad Osijek dobio značajan izložbeni prostor i program zahvaljujući upravo našoj galeriji. Bio bih sretan kada bi i Kulturni centar (javna ustanova u kulturi čiji je osnivač Grad, a koja završava s opremanjem prostora nakon niza godina i brojnih problema, op. a.) slijedio naš primjer i stavio u funkciju kvalitetan izložbeni prostor koji bi svakako trebao posjedovati u skladu sa svojom namjenom i kulturnom djelatnošću, zaposlio stručnog voditelja i odredio smjer, odnosno umjetničku strategiju. Ovom je gradu potrebna suradnja, razmjena ideja i jasan pravac kojim želimo ići. Umjetnost nije sport i nema klasične norme i standarde. Mi se trebamo dovoditi u vezu s drugima, usporedba nam je nužna jer kada posjedujemo informaciju kako stojimo u odnosu prema drugima više ju ne možemo ignorirati. Moramo ju uzeti u obzir i djelovati u skladu s njom.
*Vladimir Frelih / foto: Ana Petrović
Razgovarala: Ivana Đerđ – Dunđerović / sve tekstove ove autorice za Vizkulturu pročitajte na linku
Zahvaljujemo Vladimiru Frelihu na ustupljenim vizualnim materijalima.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2020.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
