Prošlog se tjedna u galeriji Trotoar održao razgovor s umjetnicima povodom aktualne izložbe Stranger Danger, kojom ova nova zagrebačka galerija ugošćuje galeriju Eugster // Belgrade. Umjetnici Saša Tkačenko, Vuk Ćuk i Julija Zaharijević razgovarali su s kustosicom Natalijom Paunić o konceptualnosti izložbe i svojih radova te o temama kojih se dotiču – od naslovnog djela Saše Tkačenka Unknown, talk to unknown, preko estetski zavodljivih i tehnički impresivnih radova s referencama na Chesterfield sofe Julije Zaharijević, do akrila na platnu i instalacija Vuka Ćuka, koji na duhovit način propituju tržišnu dinamiku i tematiziraju suvremenu teleprezentnost i metamorfozu identiteta u virtualne avatare. Tijekom razgovora iznimno karizmatičan Vuk, odjeven u Pradu i Maison Margielu, samokritički se osvrće na osobnu opsesiju aplikacijom AliExpress kao epitomima konzumerizma.
Bio je to genijalan wholesome trenutak koji je momentalno iziskivao dodatni interes, stoga se zahvaljujem Vuku na ovom intervjuu. Izložbu Stranger Danger može se posjetiti do 13. siječnja 2024. u galeriji Trotoar, na adresi Mesnička 7.
Kako kaže službena biografija, Vuk Ćuk (1987.) je vizualni umjetnik iz Beograda koji djeluje kroz medij skulpture (kinetičke i statičke), instalacije, crteža, slikarstva, digitalne i video umjetnosti. Radovi su mu prikazani na 58. Oktobarskom salonu – Beogradskom bijenalu 2021., Sequence Art Festivalu u Marshall Houseu u Reykjaviku (2019.), 57. Oktobarskom salonu – Beogradskom bijenalu 2019., u Kineskom umjetničkom muzeju u Šangaju (2017.), na Sugarcube Festivalu u New Yorku (2016.) i Taiyuanskom kiparskom simpoziju u Taiyuanu (2016.). Imao je nekoliko samostalnih izložbi u galeriji Zvono u Beogradu, a samostalno je izlagao i u EIKON Schauraumu u MuseumsQuartieru u Beču (2023.), u Automat Artspaceu u Saarbruckenu (2022.), na sajmu The Armory Show u New Yorku (2023.), u galeriji Eugster || Belgrade (2020.), galeriji Ravnikar u Ljubljani (2019.) te u Srpskom kulturnom centru u Parizu (2018.). Nagrađen je posebnim priznanjem MAK Museuma u Beču, nagradom zaklade Vladimir Veličković i nagradom Taiyuanskog kiparskog simpozija. Predaje na Fakultetu primjenjenih umjetnosti u Beogradu i umjetnički je urednik časopisa DSCENE. Više o njegovim radovima, promišljanjima i procesima koji se odvijaju iza nastanka istih pročitajte u nastavku.
► Tvoji radovi me podsjećaju na radove Maura C Martineza, Travisa Chapmana, Lushsuxa, čak i našeg Pavla Pavlovića, u smislu umjetničkog potencijala memova kao jednostavnog formata u potpunosti usklađenog sa zeitgeistom, sačinjenog od parodičnog društvenog ili političkog sadržaja. Kako to komentiraš?
Vuk Ćuk: Kroz promatranje i konzumiranje memova, mi stvarno možemo doći do saznanja što je vrijeme i kakva atmosfera vlada u svijetu u kojem živimo. Memovi su evoluirali od jednostavnog zabavnog sadržaja u nešto što nosi i političku moć. Kreću se od slatkih fotografija mačaka do mračnih kuteva interneta u kojima maskiraju ili otvoreno propagiraju mržnju. Iz perspektive kapitalizma oni su također jako specifični – produkcija memova je beskonačna, ali je mem skoro stopostotno nenaplativ. On nas vraća na ono vrijeme interneta u nastajanju koji je obećavao nesebičnu razmjenu informacija sa svrhom zajedničkog i nesebičnog benefita, što je u potpunoj suprotnosti s kapitalizmom, koji, ukoliko nije zaposjeo sve ostale sfere interneta, brzo ide ka tome. Oni su originalni, a istovremeno nude uvid u beskonačne alteracije i adaptacije istog sadržaja. Oni su globalni, univerzalni vizualni jezik i ne iznenađuje to što ih puno umjetnika na različite načine koristi u svojim radovima.
► Imam osjećaj da se iza tvojih radova krije vrtlog ideja, koje su same po sebi sačinjene od fragmenata informacija iz virtualnih prostora, za čime slijedi promišljeno formatiranje konačne vizije, i da je to jedna nit koja se prožima kroz tvoj cijeli portfolio. Odakle proistječe tvoja estetika i kako izgleda proces nastajanja tvojih radova?
Vuk Ćuk: Proces nastajanja mojih radova je vrlo direktan – poželim nešto napraviti i onda požurim s izvedbom istog. Dio tog procesa nije preveliko promišljanje, naprotiv, više je to impuls i želja da ideju pretvorim u fizički objekt. Nekada shvatim da ideja nije bila vrijedna toga i da sam izgubio vrijeme, a nekada budem zadovoljniji. Informacije danas uopće ne moramo tražiti, one nam dolaze same, a na nama je da odlučimo koje ćemo primiti u sebe, a koje ignorirati. Moja estetika proizlazi iz informacija koje ne odbacim, kao i iz želje da kada pogledam nešto što sam napravio, kažem: “ovo je kul”.
► Iščitane ozbiljnosti koje sadrže tvoji radovi odnose se na cijeli spektar cyberkulture i doba interneta, od Sindroma drugog svijeta Michaela Heima, koji nastaje zbog prečeste virtualnosti koja zatim ometa našu percepciju ovoga svijeta, do „kulture površnosti“ Sherry Turkle, uzrokovane sučeljima sa sličicama u kojoj stvarni život postaje samo još jedan prozor/tab. Gdje pronalaziš dubinu u ovoj suvremenoj površnosti i koja je po tebi pozicija i uloga umjetnosti u suvremenom društvu?
Vuk Ćuk: S internetom smo dobili jednu novu dimenziju realnosti koja se isprepliće s našim fizičkim postojanjem, ali je također i realm za sebe. Na neki čudan način, digitalni prostor nam ostavlja puno više prostora da samostalno istražujemo svoju psihu i svoj nefizički dio. Kad me pitate o suvremenoj površnosti nisam siguran da taj pojam mogu definirati u svojoj glavi. Je li nas Internet učinio površnima? Ne bih rekao, mislim da smo uvijek bili površni, samo sada pred sobom vidimo sve što možemo poželjeti, kamerom na telefonu to snimimo i onda to objavimo na Instagramu ili tiktoku i to učinimo vidljivim. Ako ništa drugo, Internet nam pomaže osvijestiti tu činjenicu, a na nama je da vidimo hoćemo li učiniti nešto po tom pitanju – kao individue, ali i kao zajednica. Uloga umjetnosti upravo se treba pronaći u radu na tim i sličnim temama, ali mora i pratiti razvoj suvremenih jezika komunikacije, u suprotnom će biti irelevantna.
► Producirane forme za izložbu IS IT ALL JUST A DREAM? na 58. Beogradskom bijenalu / Oktobarskom Salonu predstavljaju alternativne vizije svijeta sačinjenog od naizgled organskih oblika rekonstruiranih pomoću tehnoloških dodataka. Što misliš, gdje se krije utopija u suvremenom diskursu fetišizacije robotike i biokonzervativizma?
Vuk Ćuk: Postoji puno skepticizma vezano za AI i za to što nam on donosi, ali je njegov razvoj i njegova implementacija neupitna i nezaustavljiva. Internet je obećavao boljitak i bolju dostupnost informacija za sve, a sve više postaje alat kapitalizma manifestiran kroz sponzorirane oglase i nametanje sadržaja “koje nismo znali da želimo”. Također postaje i alat za manipulaciju istinom. Moguće je kuriranje sadržaja koje konzumiramo, ali zahtjeva određenu posvećenost koju većina ljudi nije spremna žrtvovati. Razvoj tehnologije je obećavao lakšu dostupnost neophodnosti, a završio je u masovnoj proizvodnji palmi od plastike, dok mi nosimo svoje platnene torbe u dućan da ne bismo morali kupovati plastične vrećice. Roboti bi nam u mnogočemu mogli pomoći, ostaje da vidimo hoće li se to i dogoditi. Našoj generaciji ne vjerujem, ali vjerujem u generacije koje dolaze.
► Jesu li tvoje instalacije sačinjene od objekata mass kulture, predstavljene na aktualnoj grupnoj izložbi Stranger Danger u Trotoaru, svojevrsni produžeci tvojih serija ilustracija Things I like, kao i poliptiha Romantic Sunsec i Everything te mozaika iz serije Diamond Painting? U tvojoj biografiji stoji da tvoji radovi (samo)kritički ispituju na koji način logika kapitalizma utječe na suvremeni svijet i društvo te kako je algoritamska osnova virtualne stvarnosti zapravo produžetak tržišne racionalizacije odnosa. Što za tebe to znači, kako ih ti pojašnjavaš, kako promatraču opisuješ priču iza njih?
Vuk Ćuk: Moje polazište je uvijek čovjek (sa svim svojim oboljenjima :D) i fenomeni koje stvara u vremenu u kojem živim. Također istražujem što je umjetnost i što ona može / treba biti, i koji su oblici izražavanja koje treba osvojiti. Ja sam takav da imam stalnu potrebu mijenjati predmet svog interesa, pristup radovima i tehnikama, implementirati nove ideje i pronalaziti nove načine u egzekuciji, jer bi mi inače sve dosadilo. Istovremeno osjećam snažan poriv stalno imati nove radove ispred sebe. Kad ovako sve to napišem, shvaćam da sam ja u biti kapitalizam u malom. 😀
► Živiš i radiš u Srbiji, ali si se školovao i u inozemstvu te si izlagao i u Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Češkoj, Kini, SAD-u… Kako si doživio ta međunarodna iskustva, koliko su ona značajna za praksu i djelovanje?
Vuk Ćuk: Teško mogu zamisliti sebe kao osobu ili umjetnika bez tih iskustava.
► Što si, kao međunarodno afirmirani umjetnik, otkrio o odnosima na tržištu umjetnina i također, što misliš, na koji se način tvoja pozicija na tom mjestu susreta ponude i potražnje promijenila nakon niza primljenih umjetničkih nagrada i priznanja za svoj rad?
Vuk Ćuk: Tržište umjetnosti u Srbiji je vrlo nerazvijeno, a biti umjetnik je zanimanje koje ne garantira osiguranu egzistenciju kroz umjetnički rad. Daleko od toga da je bilo gdje u svijetu situacija idealna u tom pogledu, ali je potražnja puno veća, a tržišta su puno više uspostavljena s određenim pravilima koja mogu, ali i ne moraju biti smjernice. Publika ima veći interes za umjetnost, koja je u nekim razvijenijim sredinama postala sastavni dio života. Kada govorim o nekim mjestima u svojoj glavi najviše mislim na New York i moje svježe iskustvo izlaganja tamo. Moguće da je tu stvar, kao i u svemu, individualne prirode i doživljaja, ali ja sam se tamo osjetio najbolje shvaćenim kroz svoju umjetnost, a ljudska reakcija je bila puno spontanija i direktnija nego bilo gdje drugdje gdje sam prethodno izlagao.
► Na koji način tvoje iskustvo docenture na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu oblikuje ili utječe na tvoj umjetnički rad i promišljanje suvremenih tema kulture madih?
Vuk Ćuk: Rad na fakultetu me vratio slikarstvu. Biti okružen slikama u nastajanju, i moje sudjelovanje u tom procesu, podsjetilo me da ja zapravo volim slikati. Prije toga sam imao višegodišnju pauzu gdje me slikarstvo nije uopće zanimalo. Biti u interakciji s mladim ljudima je uvijek dobro, daje ti direktan uvid u budućnost i razvijanje naše realnosti. Mladi ljudi vraćaju vjeru u ljude.
► Prema općepoznatoj postavci umjetnika se teško može, ili uopće ne može odvojiti od svojih djela, pa su tako i tvoj estetski jezik i teme preokupacije čitljivi i na tvojoj figuri i pojavnosti. Jesu li i koliko su recimo Virgil Abloh, Raf Simons, Heron Preston, Demna i Martin Margiela prisutni u razvoju tvoje estetike i je li razvidan modni izričaj dio tvoje persone ili se radi o svojevrsnom koncepcijskom gimmick-u?
Vuk Ćuk: Nerijetko su motivi mojih radova upravo proizvodi spomenutih brandova i dizajnera. Svi su oni na svoj način promijenili percepciju mode u ono što ona danas predstavlja. Mijenjali su koncepciju lijepog i u tom pogledu su bliski filozofiji suvremene umjetnosti iz koje su neupitno crpili inspiraciju. S druge strane, kritizirati kapitalizam iz pozicije jednog od glavnih aktera je ironično i licemjerno, ali to je upravo nešto što kapitalizam održava živim i iz trenutne perspektive – nezamjenjivim.
► Što je sljedeće za Vuka? Koji su ti umjetnički planovi za 2024. godinu?
Vuk Ćuk: Radim na nekoliko zabavnih projekata, ali još uvijek ne smijem ništa otkrivati.
Autor: Zvonimir Duka / tekstove ovog autora potražite na linku
Zahvaljujemo Vuku i Galeriji Trotoar na ustupljenim vizualnim materijalima
