Konceptualni umjetnik Ilija Šoškić, pripadnik prve generacije jugoslovenskih umjetnika koji su radili u duhu novih umjetničkih praksi, predstavlja svoj novi rad nastao u produkciji sive) (zone – prostora suvremene i medijske umjetnosti. Naslovljen Tautologije, Šoškićev novi video rad može se pogledati na Vimeo kanalu sive) (zone do 3. rujna. Kustos projekta je Darko Fritz, a direktorica fotografije Ivana Marinić Kragić.
lija Šoškić od kraja 1960-ih u svojoj umjetničkoj praksi radi u medijima performansa i instalacija, a od 1969. koristi i video medij. Podsjetimo, godine 2018. organizirana mu je prva velika retrospektivna izložba u post-jugoslovenskom kulturnom prostoru, i to istovremeno se održava u Beogradu i Novom Sadu (link), a o novosadskom segmentu izložbe pisao je i naš suradnik Bojan Krištofić. Tijekom rezidencijalnog boravka u Korčuli u srpnju 2019., siva) (zona je započela produkciju novog video rada Tautologije, koji je nastao u dijalogu s okruženjem grada i otoka Korčule. Produkcija video rada završena je 2020. godine.
Umjetnik je o ovom radu izjavio: “Tautologija je (‘to je to što jeste’) za mene, u nekim prilikama, znatno stimulativna referenca. Ako se odlučim za ‘mentalni poligon’, previše avanturističan, kada ga vežem naslovom ‘tautologije’, on dobiva na efikasnosti performativne ideje, kao što je bilo u Korčuli, vrlo zahtjevnom prostoru.
Minimalistička estetika i realnost prostora nisu, u principu, bili najbolji, istina, to je bilo unaprijed za mene očekivano, ali istovremeno, po mom karakteru, bila je to vrlo izazovna kreativna situacija.
‘Štap i šešir’ + ‘to je to što jeste’ je ono što sam htio postići. Bilo je dobro zahvaljujući naslovu, baš u množini, tautologije. Tako je moguće stvoriti kvalitetne komunikacije i druženja. To mi je bio cilj i to se ostvarilo. Moram reći da sam se tih dana dobro osjećao. Bio sam u dobrom društvu, onako kako treba…“
Rad Tautologije izveden je na razmeđi matematike, metafizike i filozofije, intuitivno sintetizirajući znanja koji su nam ostavili Pitagora i Wittgenstein. Umjetnik biva u prostoru i svojim bivanjem ga mijenja. Tijelom opisuje polukrug prema zadanoj arhitekturi, uspostavlja kontakt sa morem, približava se planini kretanjem kroz more, prolazi morem između dva otoka. Isprepliću se elementi zemlje, vode i zraka te muški i ženski principi. U sceni približavanja planini morskim putem linija kretanja je prema najvišem vrhu poluotoka Pelješca koji nosi ime Sv. Ilije. Brdo na kojem se nalazi naziva se Zmijino brdo (Mons vipera) i Perunovo brdo. Ovaj naziv potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje ime vrh je dobio po kapeli Sv. Ilije.
