Prije dvije godine zagrebački Ured za fotografiju pokrenuo je program Young SPOTs kojim pruža podršku mladim umjetnicima i umjetnicama koji djeluju u području suvremene fotografije i novih medija. Nastao kao odgovor na nedostatak produkcijskih mogućnosti, izlagačkih prostora i sustavne institucionalne podrške autorima/icama na početku profesionalnog razvoja, program je osmišljen kao platforma koja mladim umjetnicima omogućuje prve samostalne ili grupne prezentacije u galerijskom kontekstu, uz višemjesečni mentorski rad i stručnu podršku tijekom cijelog procesa pripreme i realizacije izložbe. Kroz seriju pop-up izložbi u Galeriji Spot, Young SPOTs se posljednjih nekoliko godina profilirao kao važan prostor susreta mladih autora/ica, kustosa/ica, mentora/ica i publike, ali i kao mjesto eksperimenta, istraživanja i razvoja novih umjetničkih praksi.
Program proizlazi iz potrebe Ureda za fotografiju da mladim umjetnicima/ama pruži konkretnu podršku unutar suvremene fotografske scene te omogući kvalitetnije uvjete za razvoj i predstavljanje prvih radova u galerijskom prostoru. Autori/ice na početku profesionalnog razvoja često se suočavaju s ograničenim mogućnostima predstavljanja vlastitog rada jer većina izlagačkih natječaja nije prilagođena mladim i još neafirmiranim umjetnicima/ama, dok istovremeno nedostatak financijskih sredstava galerijskim prostorima otežava uključivanje novih imena u programske aktivnosti. Upravo zato Young SPOTs djeluje kao važan korektiv takvog sustava, pružajući mladim autorima/icama konkretne uvjete za razvoj rada kroz produkcijsku podršku, mentorski proces, prostor za izlaganje i medijsku vidljivost. Program time ne doprinosi samo profesionalnoj afirmaciji novih generacija umjetnika/ica, nego aktivno sudjeluje i u stvaranju dostupnijeg i inkluzivnijeg kulturnog prostora koji mladima omogućuje pristup resursima ključnima za daljnji razvoj vlastite umjetničke prakse. Iza koncepcije i provedbe projekta Young SPOTs stoji kustosica i povjesničarka umjetnosti Tena Starčević, ujedno i Vizkulturina stalna suradnica, koja program vodi s fokusom na dugoročnu podršku mladim umjetnicima/ama te razvoj novih izlagačkih i produkcijskih mogućnosti.
Ovogodišnje izdanje programa okupilo je dvije autorice – Kalu Eror i Hanu Selena Sokolović – te jednog autora, Iliju Jana Vuletića, čiji se radovi, premda različitih poetika i interesa, susreću u promišljanju osobnih iskustava, naslijeđenih memorija i društvenih obrazaca koji oblikuju identitet. Kroz fotografiju, tekst, arhivske materijale i prostorne intervencije, izložbe otvaraju pitanja odrastanja, obiteljske memorije, traume, rodnih uloga i maskuliniteta, istovremeno zadržavajući snažnu intimnu dimenziju. Uz izložbeni program organizirana je i radionica kolažiranja Čitanje (ženske slike) između rezova koju su vodile Glorija Lizde i Sara Gurdulić, dodatno proširujući program prema participativnom i edukativnom formatu.
Prvu izložbu u ovogodišnjem ciklusu, održanu od 23. ožujka do 1. travnja, potpisuje mlada autorica Kala Eror koja je u sklopu programa predstavila projekt Nar, realiziran pod mentorstvom Maše Bajc. U tematskom središtu izložbe nalazi se proces prijelaza iz djevojaštva u odraslu dob, promatran ne kao jasan i konačan trenutak, nego kao niz suptilnih i često proturječnih transformacija. Autorica odrastanje promatra kroz svakodnevne rituale samostalnosti – pripremu hrane, održavanje prostora ili raspolaganje vlastitim novcem – koji postupno poprimaju simboličko značenje i postaju znakovi promjene identiteta. Fotografije prikazuju intimni interijer spavaće sobe obilježen ružičastom bojom, koja se u radu pojavljuje kao ambivalentan simbol: istovremeno nježan i agresivno nametnut, infantilizirajući i subverzivan. Upravo kroz tu vizualnu napetost Kala Eror propituje društvene predodžbe ženstvenosti i očekivanja koja se nameću djevojkama i ženama tijekom odrastanja, dok organski i raspadljivi motivi – mrtvi kukci, pljuvačka, listovi cikle ili razbijena staklenka meda – kroz vlastitu krhkost i prolaznost postaju metafore identitetske promjene. Odrastanje se tako ne prikazuje kao proces stabilizacije, nego kao kontinuirano raspadanje i ponovno sastavljanje vlastitog identiteta, pri čemu izložba ne pokušava ponuditi konačan odgovor na pitanje kada djevojka postaje žena, već se zadržava na tragovima promjene, detaljima tijela i prostora koji svjedoče o neprestanoj transformaciji. Rad Kale Eror pritom uspijeva intimno iskustvo povezati sa širim društvenim pitanjima rodnih očekivanja i pritisaka, otvarajući prostor za promišljanje ženskog identiteta izvan pojednostavljenih kategorija zrelosti i stabilnosti.
Mlada autorica Hana Selena Sokolović je na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Galeriji Spot, održanoj od 7. do 15. travnja, predstavila rezultat njezinog diplomskog istraživanja koje se bavi pitanjima obiteljske memorije, naslijeđenog sjećanja i ratne traume. U procesu razvoja i realizacije izložbe Draga orhidejo mentorsku podršku pružila joj je Glorija Lizde. Polazište istaknutog rada čini dnevnik starije sestre umjetnice pisan tijekom ratnih događanja u Sarajevu između proljeća 1992. i zime 1993. godine. Dnevnički zapisi, ispisani dječjim rukopisom jedanaestogodišnje djevojčice, danas predstavljaju jedini sačuvani trag tog razdoblja u obiteljskoj arhivi; fotografije ne postoje, a obiteljsko sjećanje ostaje fragmentirano i isprekidano šutnjama. Upravo ta praznina arhive postaje ključno polazište umjetničinog rada. Vođena sestrinim zapisima, Hana Selena Sokolović prolazi istu rutu kojom su tijekom rata putovale njezine sestre, pokušavajući se približiti iskustvu koje sama nije proživjela, ali koje je snažno oblikovalo njezin identitet i obiteljsku povijest. Putovanje pritom postaje način povezivanja naslijeđenog sjećanja i osobnog iskustva, prošlosti i sadašnjosti. Iako projekt u svojoj cjelovitoj formi obuhvaća film, animirane crteže, reprodukcije dnevnika i fotografsku knjigu, izložbeni postav u Galeriji Spot bio je usmjeren na predstavljanje fotografija, arhivskih zapisa njezine sestre i fototapeta, oblikovanih u dinamičan postav koji je izbjegavao zatvoriti priču u jedinstvenu i linearnu naraciju. Umjesto konačnog objašnjenja, rad je ostavljao prostor za praznine, nedorečenosti i emocionalne slojeve koji prate svako suočavanje s ratnom prošlošću. Posebna vrijednost rada leži u načinu na koji osobnu obiteljsku priču povezuje s pitanjima kolektivnog pamćenja i društvenog zaborava u postjugoslavenskom prostoru. Živeći u poslijeratnoj Srbiji, umjetnica promatra kako se sjećanja na rat oblikuju kroz selektivne narative, šutnje i institucionalizirani zaborav, pri čemu čin prisjećanja postaje i politički čin – pokušaj preuzimanja odgovornosti za ono što je izgubljeno, prešućeno ili nikada nije bilo zabilježeno. Izložba Draga orhidejo tako ne govori samo o jednoj obitelji, nego i o načinima na koje rat nastavlja djelovati kroz generacije, oblikujući osjećaj pripadnosti, identitet i emocionalno nasljeđe.
U sklopu treće izložbe, održane od 20. do 29. travnja, predstavio se Ilija Jan Vuletić projektom Čuvajte me, oštri psi, koji je nastao uz mentorsku podršku Ivana Gundića. Inspiriran autorima poput Williama Egglestona, Gregoryja Halperna i Aleca Sotha, Vuletić kroz niz crno-bijelih i kolor fotografija istražuje suvremene predodžbe maskuliniteta i emocionalnog nasljeđa muškosti na Balkanu, propitujući obrasce agresije, nježnosti, ranjivosti i društveno uvjetovanih ponašanja koja oblikuju iskustvo odrastanja muškaraca. Fotografije prikazuju oštećene automobile, oružje, šipražje, ožiljke i tragove nasilja, ali istovremeno i detalje poput heklanih tabletića, ćilima ili drvene krunice obješene o retrovizor automobila, stvarajući prepoznatljiv ambijent postsocijalističke svakodnevice. Nostalgija koju ti prizori prizivaju pritom nije sentimentalna ni romantična. Umjesto idealizacije prošlosti, autor gradi prostor sastavljen od fragmenata osobnih iskustava, priča prijatelja i prizora iz neposredne okoline, oblikujući slojevitu sliku maskuliniteta koji je istovremeno nasilan i nježan, obramben i ranjiv. Izložbu dodatno oblikuje poetski tekst ispisan na CD-ovima postavljenima u prostoru galerije, koji umjesto klasičnog kustoskog eseja djeluje fragmentarno i sugestivno, otvarajući emocionalni prostor interpretacije i stvarajući dijalog s fotografijama. Ambijent galerije proširen je automobilskim tepisima koji atmosferu automehaničarske radionice prenose u izložbeni prostor, pozivajući posjetitelje da fizički zakorače u svijet rada. Time izložba nadilazi razinu samog promatranja fotografija i postaje iskustveni prostor kroz koji se propituju obrasci muškosti, emocionalne zatvorenosti i naslijeđenih trauma.
Ovogodišnje izdanje Young SPOTs programa ponovno je pokazalo koliko je važno stvarati kontinuirane i strukturirane prostore podrške mladim umjetnicima i umjetnicama. Kroz mentorski rad, produkcijsku podršku i mogućnost javnog predstavljanja, program ne djeluje samo kao izlagačka platforma, nego i kao mjesto razvoja umjetničkih praksi, profesionalnih odnosa i novih oblika kulturne participacije. U vremenu u kojem mladi autori često ostaju na margini institucionalnog sustava, Young SPOTs potvrđuje važnost ulaganja u nove generacije umjetnika i otvaranja prostora za njihove glasove, teme i iskustva.
