Nakon ljetne stanke u Zagrebu, udruga Boonika nastavlja s radom i nakon uspješne Booteeq Barage sale akcije prošlog vikenda, najavljuju otvorenje izložbe nizozemskog slikara Ronalda Lindgreena u sklopu projekta BooEx, serije izložaba mlađih hrvatskih i inozemnih autora.
Otvorenje izložbe je u petak, 11. listopada u 20h u izložbenom prostoru udruge Boonika, Veslačka 23, 10000 Zagreb.
Više o izložbi pročitajte u nastavku u tekstu Barbare Vujanović
„Akt ne predstavlja samo tijelo, već ga, analogijom, dovodi u vezu sa svim strukturama koje su postale dio našeg imaginarnog iskustva.“
Sir Kenneth Clark
Tema akta perzistira tisućljećima u likovnim umjetnostima. Kroz sve stilske, ali i povijesne, te društvene mijene, pogled umjetnika se uvijek nanovo vraća na nago – i to posebno žensko – tijelo. Potom se taj pogled, filtriran određenim stavom i iskustvom, nanovo materijalizira kao djelo ostvareno u različitim likovnim medijima. Ova je činjenica trajnosti tradicionalne figurativne teme istovremeno samorazumljiva i logična, ali i podložna uvijek iznova novom preispitivanju i sagledavanju.
Ronald Aleksander Lindgreen, slikar, crtač i autor video radova, također se ubraja među suvremene umjetnike zaokupljene klasičnom slikarskom temom. Njegove kompozicije aktualiziraju fascinaciju izražajnošću nagoga tijela žene i njezina lica, tražeći unutar sižea poticaj za promišljanje daljnje razrade polja slike.
Tonski rješavajući prostor slike i volumen elongiranih tijela arabeskne obrisne linije tijela, Lindgreen se poziva na tradiciju modernoga europskog slikarstva, razvijajući pri tome vlastitu stilsku posebnost i karakterističnu poetiku. Nju odlikuje suptilnost fluidnog razvijanja melodičnosti linije, osjetljivost za koloristička usklađivanja i mjestimično prodiranje plastičke uvjerljivosti tijela unutar slikarske plošnosti.
Polazište kompozicije jest tijelo, njegovi oblici, zaustavljeni ili agitirani pokretom, obuzeti emocijom i stanjem duha, no Ronald se ne zadovoljava prvim i očekivanim odrazom realističnoga prikaza. Unutar područja slike polazišna ploha i linija resemantiziraju se u novu dimenziju prostornih i simboličkih odnosa i vrijednosti. Tijelo jest polazište i konačno odredište slikareva interesa, no upravo će ga njegova prethodna iskustva, što životna, što likovna i teorijska, usmjeriti ka osobnoj kontekstualizaciji forme – ženskoga akta i portreta.
Ronald Aleksander Lindgreen uronjen je intimu, u bliskost s prikazanim, ne opterećujući se pri tome potrebom za modernim pesimizmom, brbljavom narativnošću ili varljivom angažiranošću. Još je jednom potvrđena misao Augustea Rodina o tome kako “ljudska nagost ne pripada ni jednom posebnom trenutku u povijesti; ona je vječna, i ljudi svih dobi mogu je promatrati s radošću”.
