Projekt Planet School već se treću godinu razvija u Zagrebu kao zajednička inicijativa umjetnice Ive Supić Janković, koja vodi kreativnu platformu i nezavisni modni brend Planet, te kustosice Mihaele Zajec iz Garaže Kamba. Riječ je o radioničkom programu koji se odvija kroz nekoliko vikenda i okuplja studente i mlade autore iz različitih područja – od dizajna i vizualnih umjetnosti do povijesti umjetnosti – s ciljem zajedničkog rada izvan formalnog obrazovnog sustava. Program je organiziran kao niz susreta koji kombiniraju radionice, predavanja i individualne konzultacije, a završava javnom prezentacijom i produkcijom fanzina koji dokumentira proces rada. Takva struktura nije neobična za nezavisne edukativne formate, ali se u ovom slučaju naglasak stavlja na kontinuirani rad s malom grupom sudionika, što omogućuje intenzivniji pristup i fleksibilnost u razvoju sadržaja.
Projekt nije nastao kao unaprijed definirana inicijativa, nego iz konkretne situacije. Kako navodi autorica, suradnja je započeta nakon što joj je iz Garaža Kamba upućen prijedlog zajedničkog programa, u trenutku kada je već neko vrijeme djelovanje bilo uspostavljeno u istom dvorištu u Ilici 37. Na taj je poticaj odgovoreno idejom radionice edukativnog karaktera, oslonjenom na prethodno iskustvo rada sa studentima razvijano tijekom boravka u Nizozemskoj. U projekt je od početka uključena i kustosica Mihaela Zajec, čiji rad u okviru Garaža Kamba kontinuirano obuhvaća edukativne programe, međugeneracijsku razmjenu i interdisciplinarni pristup. Tako je Planet School formiran kao zajednička inicijativa Ive Supić Janković i Mihaele Zajec, a razvija se kroz kontinuiranu suradnju i razgovore koji su prisutni kroz sva dosadašnja izdanja programa.
Planet School #1 inicijalno je, dakle, nastao u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti, no već u sljedećim izdanjima organizatori su implementirali model otvorenog poziva. Time se promijenio i profil sudionika/ica jer je program, umjesto studenata jedne institucije, okupio polaznike/ice s različitih studija i razina iskustva. Takav pristup otvara prostor za interdisciplinarnu razmjenu, ali istovremeno zahtijeva i drugačiji način rada, jer sudionici ne dolaze s istim referencama ni očekivanjima.
Institucije su mi zanimljive kao kontekst – možeš ih kritizirati, ali su potrebne da bi uopće imali refleksiju i vidjeli što može biti drugačije. Zato su mi važne i ovakve inicijative, jer se tu stvari više propituju i tu se ta neka energija rada najviše osjeti.
– Iva Supić Janković
Kako navodi autorica, rad sa studentima i edukativni projekti dio su njezine umjetničke prakse i prije Planet Schoola, razvijani kroz predavanja i rad na akademijama u inozemstvu. Povratak u Zagreb pritom je značio i prilagodbu drugačijem kontekstu, u kojem institucionalni okvir postoji, ali ne nužno i kontinuitet u načinu rada koji bi podržao ovakve hibridne formate. U tom smislu, Planet School funkcionira kao paralelna struktura – ne kao zamjena za instituciju, nego kao prostor koji pokušava nadopuniti ono što unutar formalnog obrazovanja često ostaje nedovoljno razvijeno.
Već je prvo izdanje jasno definiralo osnovne principe rada. Tema je bila umjetnički manifest, a zadatak polaznika bio je formulirati vlastitu rečenicu ili pravilo koje određuje njihov pristup radu. Taj se proces zatim prevodio u konkretan oblik – kroz fanzin i odjevni predmet kao završne rezultate. U tom su kontekstu sudionici, među ostalim, printali na bijele kute (Planet kao modni brend surađuje s tvornicom u Čakovcu koja izrađuje Planet robu) vlastite manifeste, čime se naglašava veza između konceptualnog i materijalnog rada.
Takav pristup ostaje prisutan i u kasnijim izdanjima. Produkcija fanzina i rad s osnovnim tehnikama, poput sitotiska, dio su metodologije koja inzistira na dostupnim sredstvima i uradi sam principima. Kako navodi autorica, važan aspekt projekta je i poticanje samostalnosti u radu: Uvijek podržavam mlade umjetnike da ne ovise toliko o galeristima i kustosima, nego da se više usmjere radu u kolektivima i razvijanju vlastitih inicijativa.
Svako izdanje oblikovano je oko unaprijed zadanog tematskog okvira koji služi kao polazište, ali ne i kao ograničenje. Drugo izdanje Planet School # 2, realizirano u sklopu Zagrebačkog salona, razvijalo je temu „stvaranja svjetova“ kroz rad s učenicima Škole primijenjene umjetnosti i dizajna i studentima odabranima putem otvorenog poziva. U tom je kontekstu, i imajući na umu da su istovremeno radi obnove centralni umjetnički prostori HDLU, ŠPUD, ALU dislocirani, naglasak bio na pitanju kako konstruirati prostor u uvjetima njegove odsutnosti – kako „stvoriti prostor kad ga nemaš“. Time se projekt dodatno proširio i na različite obrazovne razine, ali i zadržao osnovni princip povezivanja različitih konteksta.
Ovogodišnje izdanje Planet School #3 nastavlja tu liniju, ali uvodi dodatni fokus na pojam pripadanja. Tema se razvija kroz niz zadataka koji uključuju vizualne i tekstualne pristupe, a ove godine dodatno se radi i s kolažem kao dominantnim medijem. Iako se na prvi pogled radi o standardnim radioničkim metodama, način na koji se provode više je usmjeren na proces nego na rezultat.
U tom procesu dolaze do izražaja i određeni problemi koji nisu nužno vezani uz pojedinačne sudionike, nego šire obrazovne obrasce. Jedan od njih je nedostatak artikulacije vlastitog rada. „Shvatila sam da im nedostaju riječi da objasne što rade“, navodi Iva Supić Janković, opisujući kako je tijekom radionica uvedena obaveza pisanja artist statementa kao osnovnog alata za razumijevanje vlastite prakse. Takav pristup ukazuje na širi problem diskurzivne dimenzije umjetničkog obrazovanja, ali i na pokušaj da se unutar neformalnog programa taj nedostatak adresira kroz konkretan rad. Individualni razgovori, koji čine važan dio programa, služe upravo tome – usmjeravanju sudionika u razvoju vlastitih ideja, ali i u njihovoj artikulaciji.
Unatoč otvorenoj strukturi, određeni elementi programa ostaju konstantni. Produkcija fanzina prisutna je u svim izdanjima i funkcionira kao dokument procesa, ali i kao njegov završni oblik. Uz to se često razvija i neki oblik tekstilnog ili odjevnog rada, što proizlazi iz prakse autorice i njezina interesa za medij. Važnu ulogu u programu imaju i gostujuća predavanja, koja uvode dodatni kontekst i omogućuju susret s različitim pristupima. U ovogodišnjem izdanju sudjelovao je i dizajner Boris Ljubičić, čije je predavanje uključeno kao dio javnog programa. Njegovo sudjelovanje ovdje funkcionira kao poveznica između studentskog rada i dugotrajnog profesionalnog iskustva, ali i kao primjer drugačijeg načina prezentacije rada u neformalnom okruženju. Uz njega, u program je uključena i umjetnica i fotografkinja Lana Đurđek, čime se dodatno širi raspon pristupa unutar same radionice. Takva kombinacija različitih generacija i praksi nije neuobičajena za ovakav tip programa, ali utječe na dinamiku rada i način na koji se teme razvijaju.
Ovogodišnji ciklus zaključen je javnom prezentacijom u prostoru Garaža Kamba gdje su predstavljeni rezultati radionice: novo izdanje fanzina, prostorna intervencija te performans Ivana Đukeza, uz music set by Up the beat i DJ Marko Stole u prostoru Planeta, kao prateći program. Kao i u prethodnim izdanjima, završna prezentacija funkcionira prije svega kao uvid u proces, a ne kao njegov konačni ishod. U tom smislu, ni sam kontekst u kojem se projekt odvija nije neutralan. Kao prostor koji operira između institucionalnog i nezavisnog, Garaža Kamba omogućuje fleksibilnost, ali istovremeno razotkriva i produkcijska ograničenja takvih formata. Planet School se tako pozicionira između edukacije, umjetničke prakse i samoorganiziranih inicijativa, bez jasnog pripadanja jednom od tih polja. Umjesto zatvorenog modela, razvija se kao promjenjiv radni okvir koji se iz godine u godinu redefinira kroz suradnje, sudionike i teme koje otvara.
Autorica: Tena Starčević / tekstove i podcast razgovore ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
