kategorija ART na Vizkultura.hr powered by
Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Danas pogledajte radove Aleksandra Bezinovića, koje je umjetnik predstavio na izložbi “Mjesec i čelik”
Više o radovima pročitajte u tekstu Rozane Vojvode:
U svom dosadašnjem radu, Aleksandar Bezinović predstavio se kao enigmatski slikar s motivikom koja računa sa fragmentiranom stvarnošću, nekim osobnim znakovljima i poretcima pojavnih stvari bliskim mehanizmima sna i poljima nadrealnog. Naslovi njegovih izložbi često pomno računaju s literarnom referencom, bilo da je riječ o filozofskom eseju Pascala Brucknera (izložba iz 2012. “Sreća”) ili naslovu pjesme Charlesa Baudelairea (izložba iz 2011. “Bilo gdje izvan ovoga svijeta”).
*Besmrtnici(memento mori) 160 x 120 cm
“Mjesec i čelik” tako je parafraza naslova knjige japanskog pisca Yukia Mishime “Sunce i čelik” (1968.), kontroverznog autora koji je 1970. godine izvršio ritualno samoubojstvo (seppuku) nakon neupjeha puča koji je pokušao tek s nekolicinom svojih pristalica. Glavna tema djela je dihotomija duha i tijela; introspekcija autora koji svoju vokaciju, zaljubljenost u pismo i pisanje kritički promatra u odnosu na prihvaćeni kult tijela i osobnu potragu za muževnošću. Čini mi se da i bez prevelikog ulaženja u tekst japanskog autora, možemo detektirati poveznicu s radovima Aleksandra Bezinovića, a mišljenja sam da je riječ o snažno naglašenim spregama suprotnosti kojima se Bezinović poigrava u svim slikama bilo na formalnom ili kompleksnijem motivskom i značenjskom nivou. Zamjenjujući “Sunce” iz naslova literarnog djela “Mjesecom” i otvoreno koristeći simboliku Sunca i Mjeseca kao “muškog” i “ženskog” principa, Bezinović progovara o stvarima dubljim od trenutačne društvene situacije ili nekog ograničenog geopolitičkog teritorija. Autor svojim stvaranjem očito pokušava odgonetnuti ili barem staviti u dijalog ono što nas zaokuplja, a što se opire analizi i bilo kakvoj vrsti konačnog odgovora. Potraga za identitetom, ma što on značio, domene i opasnosti tehnologije, uloga umjetnosti i znanosti u svom sveukupnom razvoju te naposljetku uloga čovjeka u konstelaciji svemira, velike su teme koje se naziru u odabranim motivima, ali bez pretenzija na odgovor i lišene bilo kakvog prizvuka patetičnosti. Bezinović naprosto ne zaboravlja gledati širi kontekst, čak i onda kad on nema u sebi oslobađajući i pozitivni naboj, već naprotiv podcrtava strahove koje susrećemo u svojim najdubljim introspekcijama.
*Besmrtnici (Lav sv. Marka), 160×120 cm
U tri nova rada pod nazivom “Mjesečeve mape” (2014.) nudi ljepotu naziva Mjesečevih pejzaža (ispisanih u približnoj konstelaciji pogleda sa Zemlje) svima nama koji rijetko promišljamo da na Mjesecu postoji “More znanja”, “More vedrine”, “More tišine” , “Jezero mekoće” ili pak “Jezero tuge” te da su krateri dobili imena po čuvenim znanstvenicima. Istodobno, ispisujući ta imena na shematskim prikazima nuklearnih reaktora kao svojevrsnih simbola opasnosti artificijelno stvorene energije i tehnologije, obznanjuje ugroženost i krhkost opstanka. Podsjetio me taj kontrast na izjavu jednog mog prijatelja umjetnika da ga svaki prizor prelijepe prirode koja budi ushit počinje uznemiravati jer se plaši da će je netko sa suludim planom razvoja odnosno eksploatacije doći uništiti. Posezanje za motivikom iz astronomije nije nepoznanica u radu Aleksandra Bezinovića te je npr. prošle godine u zagrebačkoj galeriji “Greta” za polaznu točku ciklusa slika odabrao nebesku pojavu pod nazivom “Sun dogs” (hrv. parhelij) koja nastaje u posebnim atmosferskim uvjetima kad se stvaraju simetrična polja svjetlosti na jednakoj udaljenosti od Sunca te promatrač u svojevrsnoj optičkoj iluziji vidi tri Sunca.
*Besmrtnici (sv. Sebastian), 160x100cm
Makar naizgled jednostavne likovne tvorevine (podloga + shema + ispis nazivlja), “Mjesečeve mape” obilježava dugotrajni proces izrade; umjetnik naime sam inducira kod ploča tvz. crnog čelika proces hrđanja tako što ih izlaže vlagi i kiselini te potom nastalu hrđu fiksira lakovima. Crvenkasta podloga sastavljena je zapravo od mnoštva crvenkasto-smeđih tonova i funkcionira vrlo slično pozadinama na Bezinovićevim platnima u kojima se, osobito na ranijim slikama, najviše zadržao slikarski duktus u gustim nanosima različitih tonova boje. Sam proces izvedbe nije i bez određenog prizvuka alkemijskog procesa kao što nam predočavaju riječi samog autora: „Čelik se dobiva u pećima pri visokim temperaturama, a sastoji se od spoja željeza s ugljikom. Vatra je oblik aktivne energije kojom se ubrzava proces pretvaranja željeza u kvalitetniji, savršeniji metal. Voda je pak pasivni element koji stvara reakciju na metalu i vraća ga u njegov prapočetak, dakle rezultat korozije je metalni oksid kakav se nalazi u prirodi prije prerade u željezo. Zato sam iskoristio ideju o energiji kroz tehnički crtež nuklearnih reaktora koji u mojoj glavi spadaju u nekakvu „post humanu”, futurističku tehnologiju i silu i spojio je s pratvari koja je proizvedena uz pomoć kontraelementa (voda-vatra) i reverzibilnosti materije. Kako je Mjesec pasivno-vlažno-ženski princip ja sam upisao landmarkere s njegove karte i podredio ideju vatre-sile-razuma poetskoj simbolici Mjeseca, njegovoj mračnoj, korozivnoj sili…” (A.B) Čini se da kod Bezinovića nema slučajnosti izbora ni mogućnosti improvizacije unutar zadanog koncepta, da vrlo strogo, dosljedno i precizno konstruira fragmente svoje nove stvarnosti, koja se začudo podudara s njegovim smjernicama pa i oblik nuklearnih reaktora u sebi krije aluziju na ženske reproduktivne organe.
*Rastvaranje 1, 100x65cm
Međutim, upravo, od autora spomenuti element korozivnosti, rastakanja materije koji se javlja u procesu izvedbe ploča signalizira unutarnji rasap bilo kakvog nametnutog sistema. Taj se element „korozivnosti“ u njegovom slikarstvu javlja u uskoj vezi s dualizmima s kojima se autor konstantno poigrava. U formalnom smislu, očituje se kao curenje boje s prikazanih likova (nešto izraženije u ranijim radovima), u apliciranju geometrijskih likova i shematskih crteža na bojom zasićenu pozadinu slike, u inzistiranju na različitim stupnjevima fizičnosti od punokrvne slikarske obrade do obrisnog crteža. Princip konstrukcije naglašava se i istodobno negira i razara.
*Rastvaranje 2, 100×65 cm
U novom ciklusu radova pod nazivom “Besmrtnici” (2014.), glavne motive slika – lava sv. Marka, sv. Sebastijana i ljudsku lubanju snabdijeva naglašenom konstrukcijskom shemom, mrežom točaka s povezujućim linijama odričući im bilo kakvu slikarsku genezu i povezujući ih s digitalnim svijetom u kojem je uvijek moguće skoro iščeznuće u trenutku „smrti“ ekrana. Istodobno bira motive koji imaju izuzetno jaki značenjski sloj; krilati lav simbol je evanđelista Marka, ali i zaštitnik Mletačke Republike i simbol svojedobne venecijanske vlasti u dalmatinskim gradovima komunama, dakle sekularni i religiozni simbol. Sv. Sebastijan osim što ima svoje mjesto u sanktoralu katoličkih svetaca ima i svoje potpuno drugačije obožavatelje, naime gay populaciju koja je snabdjela prikaz sv. Sebastijana homoerotskim implikacijama, uključujući i spomenutog japanskog pisca Mishimu koji se svojedobno fotografirao u liku sv. Sebastijana probodenog strijelama. Autor homoerotske implikacije dodatno podcrtava odabirom grčkog torza, krajnjeg ideala klasične muške ljepote, ne upotrebljava prepoznatljivu scenu stradanja od strijela, već ingeniozno postavlja pločicu s imenom sveca, bez atributa svetosti. Mrtvačka lubanja koja se ne pojavljuje prvi put na Bezinovićevim slikama, najneposredniji je simbol smrti. Čini mi se da upravo usred jakog značenjskog sloja motiva, dezintegracija motiva koje se provodi na više razina, između ostalog i potpunim izjednačavanjem figuralnog i dekorativnog na slici, dobija na svom intenzitetu. Na slici sa središnjim likom zoomorfnog simbola sv. Marka, osim izjednačavanja važnosti figure i ornamenta, odvija se i sukobljavanje uzorka pozadine (koja bojom i oblikom asocira na brokatne tapete starinskih interijera) i konglomerata paralelnih jarkih pojaseva boje u središnjoj vertikalnoj osi kompozicije. Riječ je o još jednom prodoru elementa potpuno drugačije geneze u kompoziciju slike, a sličan princip korišten je i kod igre podloge i pojaseva jarkih boja (ovaj put u horizontalnim formacijama) na prikazu sv. Sebastijana.
*Rastvaranje 3, 100×65 cm
U tri slike pod objedinjavajućim nazivom “Imperium” (2014.), slikar predstavlja pojednostavljene prikaze stvarnih podmornica upotrebljavanih od strane velikih sila zbog različitih vojnih aspiracija; I-400 je carska japanska podmornica, najveća podmornica konstruirana u Drugom svjetskom ratu, “Typhoon” je tip podmornice na nuklearni pogon koju je mornarica Sovjetskog Saveza upotrebljavala osamdesetih godina, a U-48 je, po broju ratnih akcija, najuspješnija nacistička podmornica. Prikazi su smješteni na zlatnu pozadinu nastalu apliciranjem metalnih listića i različitim tehničkim postupcima uslijed kojih zlatna pozadina, nije ni najmanje slična glatkom ravnomjerno zlatnom sloju novovjekih ikona, već je u svojim svjetlucanjima crvenkastih, smeđih i tamnozlatnih tonova sličnija srednjovjekovnim ikonama koje su poprimile patinu vremena. Osim zlatne pozadine koja kao i na ikonama poništava vremensko-prostorne kategorije, razvučene formacije jarkih boja koje su svojim organskim oblicima potpuno suprotne jasnom tehničkom crtežu podmornica doprinose “šumu” u određivanju stvarnog realiteta slike. Formacije boja podsjećaju na oblike rastočene i rastegnute u odrazima vode, a u pojedinim slučajevima na hibridne vodene biljke.
*Imperium, I-400, 70 x 210 cm
“Ti kolorističko-psihodelični detalji su fragmenti distorzirane stvarnosti, subjektivne deformacije koje formom podsjećaju na organsku formu vodenog svijeta koja je u suprotnosti s tehničkim, funkcionalnim kreacijama.“ (A.B.) Čudnovate razvučene oblike u nešto drugačijem vidu nalazimo i u slici “Shuttle” (2014.), koja također funkcionira na sprezi tehničkog crteža i hibridnih, dekorativnih tvorevina.
*detalj izložbe, foto Grgo Jelavić
Čini mi se da je u prikazima s motivima podmornica Bezinovićeva igra suprotnostima doživjela svoj najsugestivniji vid. Podmornice – simboli tehnologije, vojske, opasnosti i rata putem zlatne pozadine stavljaju se u direktan su- odnos sa spiritualnošću ikona, a istodobno obuhvaćeni “psihodelijom” boje postaju simboli uranjanja u područja podsvjesnog.
*detalj izložbe, foto Grgo Jelavić
Naslanjajući se na tradiciju figurativnog slikarstva od njemačkog ekspresionizma, metafizičkog slikarstva, nadrealizma, pop-arta, nove slike i postkonceptualnog slikarstva, Bezinović u formalnom smislu koristi gotove šablone, riječi u konstruiranju značenjskog sloja slike, suodnose i reference na djela iz povijesti umjetnosti i stilska razdoblja (antika i renesansa možda otkrivaju i njegovo splitsko odrastanje i formiranje), ponekad čak ulazeći u polja groteske te povremeno dodirujući kič kroz intelektualnu parodiju. U sprezi suprotnosti i jednakog intelektualnog i emocionalnog intenziteta, otvaraju nam se hibridni svjetovi autorovih slika, začudni i poetični u isti mah.
O autoru:
Aleksandar Bezinović rođen je 16.5. 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna. 1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomira u klasi prof. Zlatka Kesera. Uz rad u mediju slikarstva od 1998. do 2007. radi kao suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu drvene polikromirane skulpture te kontinuirano surađuje na brojnim filmskim i kazališnim projektima kao slikar scenografije. Član je HZSU.
Više o autoru:
aleksandarbezinovi.wix.com/aleksandarbezinovic
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
