U subotu 9. studenog se u maloj pariškoj galeriji Nouvel Organon otvara izložba zagrebačke slikarice Jelene Bando nazvana “Je suis perdu”.
“Prisilno vjenčanje u najranijoj dobi i danas je prisutno u mnogim krajevima svijeta, a ugovaraju ga roditelji za svoju vlastitu djecu, često usprkos važećim zakonima zemlje u kojoj žive. Zajednica ga, pak, smatra prikladnim načinom odrastanja mladih žena tamo gdje su druge mogućnosti izbora neprihvatljive, posebice ako podrazumijevaju opasnost gubitka nevinosti s nekim tko im nije suprug;” Cynthia Gorney za National Geographic:
U nastavku pročitajte više o izložbi;
Dogada se nešto. Jelena Bando nam ne sugerira ni vrijeme ni mjesto, niti kome, niti zašto, niti kako. Dogada se nešto teško i mučno, možda. Kao što i sama autorica napominje, neki njeni radovi se temelje na pogreškama i to možda baš iz razloga jer ne traži smisao.
Za ovako moguće tesku temu autorica koristi svijetle i svježe boje koje nas pozivaju i koje nam olakšavaju ulazak u tako tešku tematiku, istovremeno nam te svijetle i svježe boje daju slobodu da to ne učinimo uopće. Autorica je ogolila nevino tijelo, daje nam ga bez lica, identiteta, daje nam ga kao objekt bez susprezanja jer na kraju ono u ovom slucaju to i jest. To su sudbine djevojčica, mladih žena, ponekad maloljetnica. Kako bi ovom već objektiviziranom tijelu vratila ljudsku dimenziju autorica kao predložak hrabro koristi tijela svoje obitelji, majke i svoje samo-dajući nam i dio svoje intime.
Jelena Bando trenutačno živi i radi u Parizu. Završila je ALU (Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu, Hrvatska. Do sada je sudjelovala u nemalom broju samostalnih i skupnih izložaba (Prag, Pariz, Zagreb, Beograd, Berlin, Dubrovnik). Prije Nouvel Organona serija “Je suis perdu” predstavljena je publici na samostalnoj izlozbi u Villefranche-de-Rouergue.
Jelenine radove iz serije “Who’s playing with my soul” predstavili smo i u našoj rubrici ARTODROM
