Danas pojam «suvremenost» u svakom kontekstu, osobito u području umjetnosti, poprima najnepredvidivije dosege pa pronaći autore koji se izražavaju izuzetno suvremeno koristeći uobičajene, svakodnevne, čak i tradicionalne materijale, zbilja je rijetkost.
Upravo u ovu nišu umjetničkog izričaja – stvaranja novog i osebujnog od bazičnog, uklapa se brazilski umjetnik Henrique Oliveira. Njegove neobične, ali privlačne, gadljive, ali primamljive skulpture – točnije predimenzionirane prostorne instalacije, izrađene su od drva i drvnih prerađevina.
Šperploče, iverice, potrošene daske i slični drveni elementi u radovima Henriquea Oliveire pretvoreni su u virtuozne skulpture zavidnih dimenzija, koje karakterizira namjerno neprimjereno mjerilo. Gotovo uvijek realizirane kao direktan odgovor na prostor u kojem nastaju, Oliveirine skulpture više su od samih skulptura, riječ je o instalacijama koje u potpunosti zauzimaju mjesto u kojem se nalaze, funkcionirajući kao sastavni dio tog istog prostora, često ga naizgled dekonstruirajući, «izlazeći» iz zidova i stropova. Njegovi radovi nikada nisu u potpunosti unaprijed definirani, već autor stvara inspiriran lokacijom i prostornim ograničenjima i potencijalima mjesta u kojom izlaže.
Njegove prevelike skulpture tako se često «prelijevaju» izvan same galerije, proždiru prostor, «ekspandiraju» njegove dimenzije, tako dodatno potencirajući svoj vividan karakter. Drvo i drvene elemente, raznolikih oblika, veličina i tekstura, autor boja, kombinira, savija, vitoperi, oblikuje i sparuje u drvene nakupine, fluidnih i zaobljenih formi, sugestivno živih, antropomorfnih karakteristika. Njegovi kaotični i naizgled apstraktni radovi, istovremeno su izuzetno bliski i prirodni, direktno potenciraju osjećaj da se nalazite unutar nečijeg tijela.
Izuzetno organske forme samih instalacija i njihova neizbježna vizualna asocijacija na organe, iznutrice, ljudsku anatomiju, pa i tumore, Oliveirin rad čine dodatno atraktivnim. Spomenute organske forme i fluidna estetika itekako su karakteristične za brazilske umjetnike.
Gradivni materijal od kojeg umjetnikove skulpture nastaju autor nalazi na ulicama, smetlištima i ponajviše gradilištima Sao Paola, južnoameričkog megalopolisa u kojem i živi. Najveći brazilski grad u posljednjih je par godina postao centar velikog broja novonastalih gradilišta, a upravo infrastruktura ograda i zaštite lokacije koje nastaju uokolo brojnih gradilišta često je izvor za potrošeno drvo – umjetnikovu sirovinu za rad.
Oduševljenje i predanost drvu, kao primarnom materijalu za stvaranje, Oliveira može zahvaliti obiteljskom kontekstu. Oliveira je odrastao uz konstantan pristup materijalim i radovima u očevoj drvnoj radionici, a posvećivanje umjetnosti koja će se na kraju dominantno orijentirani na stvaranje u drvu autor je započeo upisom umjetničke akademije, točnije slikarstva, nakon studija društvenih znanosti.
Oliveira ne radi samo u drvu, njegov isključivo slikarski način izražavanja još uvijek njeguje, no skulpturalne prostorne instalacije zasigurno su ono što ga čini originalnim i u svjetskim razmjerima prepoznatljivim. No autor nikada ne bježi od slikarske zanesenosti, a upravo slikoviti aspekt koje drvo posjeduje, njegova raznolikost u kontekstu strukture, teksture, boja i različitih tonova, elementi su koji su ga oduvijek oduševljavali i prvotno privukli drvu.
Danas je Henrique Oliveira jedan od najzanimljivijih brazilskih umjetnike svoje generacije, čiji su talent i osebujnost izričaja prepoznale mnoge svjetske umjetničke institucije.
Referirajući se na svoj rad, bez obzira na sjajne kritike i generalno oduševljenje koje njegovi radovi izazivaju kod struke i javnosti, u intervjuima i komentarima ostaje suzdržan i prizeman.
Vizuali i više o umjetniku henriqueoliveira.com
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
