Kada bi knjige imale lica, kako bi se ponašale?
Ispred i oko nas: nepregledna, duboka, digitalna pučina. U njoj obitavaju figure, fuge, lica, maske, atomi, elementi, likovi, avatari, indeksi. Digitalne tehnologije su nam omogućile beskonačnu dostupnost informacija, ali i proizvele pozamašnu količinu šumova. Šum i entropija nisu samo periferalna zbivanja interneta, već konstruiraju generičko more na kojem plutamo. Kako kormilariti? Čak i jezik koji koristimo, prepun je šuma i entropije. On je napustio arhiv i sada obitava na internetu. Arhiv je format nekog drugog vremena. On je zatrpan pokušajima sortiranja i klasificiranja. Problem više nije kako klasificirati arhiv, pitanje je kako artikulirati generičko iz toka rijeke i mora informacija.
To je ključni korak koji moramo učiniti. Sami. Moramo izokrenuti svijet u kojem se nalazimo. Umjesto da otkrivamo temeljne prirodne zakone, mi tražimo mjesta stabilnosti unutar entropije, istražujemo kako artikulirati taj zaglušujući bijeli šum, jednolični spektar unutar spektra vjerojatnosti. Kada razmišljamo o knjigama u digitalnom kontekstu, nije nam cilj uspoređivati ili dekonstruirati unutar entropije, s obzirom na to da je sve već na putu da postigne ravnotežu. Kako dati lica knjigama, kako transformirati tekst u sliku, kako baratati kulturnim elementima u digitalnome prostoru gdje se mnoge prirode preklapaju, žive zajedno i komuniciraju? Što su lica slika i knjiga u svijetu podataka? Ne pričamo sada o vizualizacijama, mimetičkim reprezentacija, mapiranjima stvarnosti. Idemo korak dalje, želimo slikama dati karakter, vidjeti kako se ponašaju i od čega se sastoje.
Pitajmo se koja je budućnost knjiga i knjižnica u digitalnom vremenu? Je li situacija alarmantna ili dapače, puna potencijala? Značenja i narativi su u našim rukama, mi pretačemo ideje, kontekst, informacije i od njih stvaramo nove artikulacije. Zamislimo računalnu dramu, komediju, igrokaz, poput drame šuma mora. To je knjiška drama. Knjige se počinju ponašati poput likova u drami, ovisno u sceni u kojoj se nalaze, one mijenjaju lica, a mi radimo njihove portrete. Iz knjige u sliku, iz slike u slovo, iz slova u broj… Sada smo na novom platou koje se sastoji od teksta i slika. To stari su i apstraktni formati koji sežu od stare Grčke, prijateljevaju s Guttenbergom, svjedoče industrijskoj revoluciji i sada su glavni likovi digitalnog svijeta. Pitamo se kako ih je izmijenio takav digitalizirani okoliš? Zašto znanstveni tekst prestaje biti objektivan i koja je objektivnost narativa?
LINK na Fullscreen mapu romanvlahovic.com/img/POB/index.html
Knjige postaju spektri, one više nisu usko definirane jednim pogledom, one su uvijek dio knjižnice, dijaloga, dio nekog društva. Knjiški spektri djeluju poput sjećanja i tragova materijalne prošlosti neke prirode. Spektri nisu svjedočanstva, niti imaju individualna lica, oni su mjesta vjerojatnosti. Ono što čini knjige u digitalnom vremenu zanimljivima i drugačijima, jest višeznačna mogućnost šifriranja, njihov spektralni karakter i mogućnost poigravanja medijima. Kodiranje nije novost, primjeri su svuda oko nas. Brendovi nastanjuju prostor mitova, a simulakrumi kao kopije bez originala žive vlastiti život. Oni su onkraj reprezentacije. Matematika, algebra, ne naglašava reprezentaciju, već simbolizaciju apstraktnog koncepta. Rekli bi da to možda nije prirodno, ali je dio jedne specifične prirode. Programski jezici nastanjuju prirodu drugačiju od prirodnih jezika. U svijetu u kojem je sve povezano, u kojem svako ima mnoštvo lica i pojavnosti, pitanje je kako pronaći stabilnost i zajednički jezik? Knjiški odnosi su pokušaj artikulacije unutar relativnog, igra medija…
Ovaj eksperimentalni rad je nastao kao dio istraživanja koje se bavi temom ‘modela i digitalne pismenosti’ na Katedri za “Computer Aided Architectural Design” pri ETH u Zürich-u.
Više o projektu:
https://www.dropbox.com/s/3rdbh069ns01okl/POB_08.pdf?dl=0
Više o autoru:
www.miro.romanvlahovic.com
www.romanvlahovic.com
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
