Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Danas pogledajte radove umjetnice Ane Vujović, točnije njezin projekt “Kanonatra”
Više o projektu pročitajte u tekstu Slađane Petrović Varagić, povijesničarke umjetnosti
„Ako je pismeni čovek sa Zapada zaista zaintersovan za očuvanje
najviših stvaralačkih aspekata civilizacije, on neće tražiti zaklon u kuli od slonovače
žaleći zbog promene, već će skočiti u kovitlac električne tenologije i putem
razumevanja određivati novo okruženje – pretvarajući kulu od slonovače u kontrolni toranj.“
М. McLuhan
Odavno se vizualna umjetnost ne doživljava samo kao oblast ljudskog kreativnog djelovanja koja djeluje isklјučivo s emocijama i estetskim kategorijama. Umjetnost, kao i znanost, provodi iscrpna vizualna istraživanja i analize, postavlja pitanja i iščitava različite odgovore, daje istinu, osobnu „umjetničku istinu“. Vizualnu umetnost, danas, predstavlja skup pretpostavki, koncepata i metoda istraživanja i konstruiranja vizualnih fenomena. Novi vizualni fenomen koji se nalazi pred nama je Kanonatra Ane Vujović. Sam termin kanonatra izvedenica je autorice, sastavljena od dvije reči: prve kanon, koja referira na skup strogih ustaljenih pravila i obrazaca uspostavljenih tradicijom, kojom se umjetnica bavi u okviru svoga istraživanja, i druge riječi arhaičnog prizvuka natra, koja označava vrstu tkačkog razboja. Natra je također, izraziti element praslovenske tradicije i u različitim krajevima Srbije različito je nazivana, dok je isključivo u zapadnoj Srbiji korištena riječ natra.
S posebnom posvećenošću, Ana Vujović započinje svoje istraživanje na polju tradicije, baveći se jednim od najznačajnijih elemenata primijenjene umjetnosti u domeni kulturnog naslijeđa – tepihom. Estetika ručno rađenog tepiha/ćilima vezana je za tradiciju balkanskih naroda prikazanu kroz motive, forme i oblike narodnih ornamenata. Danas, pored višeg nivoa svijesti o razumijevanju značaja kulturne baštine, često možemo svjedočiti i o pogrešnim interpretacijama, pa čak i vulgarnom glorificiranju narodne tradicije u nepotrebnoj konzervatiznoj komparaciji s suvremenom vizualnom umjetnošću.
Uprkos svim rizicima koje nameće osetljivost teme, Ana Vujović započinje svoje vizualno istraživanje u trostruko omeđenom i definiranom polju: s jedne strane – krutim kanonima tradicije koji diktiraju pravila i preciznost u izradi ornamenata ćilima; s druge strane – dragocijenim osobnim emotivnim sjećanjem na svoju baku kao čuvara kanona natre u vlastitoj porodici, i s treće strane – bremenom ksenofobičnog poistovećivanja kulturnog naslijeđa s patriotskim osjećajem pripadnosti naciji. U takvo jedno osjetljivo polje, definirano znanošću, obiteljskom poviješću i popularnim kvazi-patriotizmom, Ana Vujović hrabro uvodi glič (glitch), poigravajući se kanonima tradicije i njenim „analognim“ jezikom, suprostavljajući mu jezik digitalnih medija, kvareći i deforirajući očekivani tradicionalni image.
U značenjskoj i vrednosnoj strukturi ovakvog umjetničkog djelovanja nalazi se gotovo avangardni, čak prevratnički potencijal. Umjetnički radovi, nastali na ovakav način, izazivaju „sukob oka i svijesti“ i iziskuju sveobuhvatno intelektualno promišljanje. Istražujući vizualno značenje, u ovim radovima, iščitavamo različite procese. Uvođenje novine u polje tradicije i estetsko modificiranje, kao posljedice utjecaja digitalnog elementa, su procesi kroz koje se filtrira ideja autorice i njen vizualni obris.
Efekti koji podsjećaju na optičku umjetnost kod promatrača stvaraju različite psihološke vizualne efekte i reakcije, kroz prisutne deformacije objekata. Ovakav analitički pristup umjetnika, primorava promatrača da se zapita da li se na ovaj način gradi „antiumjetnost“ da bi se uspostavili novi kanoni. I tko gradi „antiumjetnost“? Tko pravi grešku? Nalazimo da grešku ne pravi ljudsko biće, čvsto se pridržavajući kanona. Grešku pravi stroj tj. moderna digitalna tehnologija, a umjetnica takav princip greške nastale posredstvom suvremene tehnologije simulira u tradionalnom analognom mediju.
Vizuelna i metaforička cjelina ciklusa Kanonatra nastaje kao skup više, podjednako važnih elemenata, kao što su tehnika rada, korišteni materijali, kolorit i tekstura samih materijala. Materijalima kao što su vuna, tuš, papir, karton, grundirane metalne ploče, plastika, u svojstvu organskog „analognog“ sredstva, predstvaljene su sintetičke vizualne forme. Pojmovima iz digitalnog riječnika (pixel, RGB) možemo opisati sirovi plastični digitalni sistem boja iz ciklusa Kanonatra.
Radeći na ovoj ideji više od tri godine, razvijajući je i mijenjajući, Ana Vujović je svoje umjetničko promišljanje bazirala na otvorenoj kritici hipokrizije društva, kritici dehumanizacije socijalnog okruženja i kritici deformiranih vrijednosti koje upkros tehnološkom iskoraku i napretku, civilizaciju vraćaju korak u nazad.
Grupa radova u okviru ciklusa Kanonatra otvara dijalog, analizirajući odnose u okviru dva različita vizuelna jezika, stavljajući u fokus pitanja manipulacije i deformacije u okviru društvenih i socijalnih tema. Kroz motiv deformisanog ornamenta, dat je vizuelni komentar na iskrivljen sitem vrednosti i surovost tribalizovanog društva u kome živimo. Ideja vizuelnog fenomena Kanonatra je estetizacija, koja je predstavljena kao jedna moguća verzija sadašnjice.
Intervju s umjetnicom pročitajte na linku
Više radova Ane Vujović potražite na http://www.anavujovic.net
Te je pratite na Instagram profilu instagram.com/aha_aha__/
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
