U posljednjem kvartalu prošle godine u zagrebačkom Etnografskom muzeju otvorena je velika izložba posvećena pokrivalima za glavu, a budući da su prvi predmeti u fundusu Muzeja bile upravo ženske kapice, u ovoj izložbenoj priči o oglavljima odražava se djelomično i povijest ove muzejske institucije, koja je upravo lani proslavila veliki jubilej – 100. godišnjicu osnivanja.
*Postav izložbe / foto: Arhiv Etnografskog muzeja u Zagrebu
Koncepcija izložbe
Izložba Kapa dolje! Priča o (ne)pokrivanju glave obilježava 100 godina djelovanja Etnografskoga muzeja u Zagrebu. Ima više razloga zašto je odabrana upravo ova temu. Kad je sredinom 19. st. pokrenuto sabiranje etnografske građe u okviru Narodnoga muzeja, upravo su pokrivala za glavu bila najzastupljeniji predmeti. Zbog starinskih ornamenata i tehnika kojima su izvedeni i ukrašeni, ti su predmeti u tadašnjoj javnosti dobili status nacionalne umjetnosti. Tijekom vremena mijenjali su se razlozi njihova sabiranja, metode interpretacije i načini prezentacije pa pričom o oglavljima otkriva se i dio stogodišnje povijesti Muzeja.
Temi pokrivanja glave pristupilo se s dva aspekta. Prvi pokazuje značenje pokrivala s muzeološke strane dok drugi otkriva značenja koja pokrivala imaju u ljudskom životu, odnosno njihovu ulogu u zajednicama otkuda potječu, kako u prošlosti tako i danas. Na izložbi su prikazana pokrivala glave s područja Hrvatske, Europe i svijeta ne samo u prošlosti nego i danas. Vrsta i materijal od kojeg su pokrivala napravljena, njihov oblik, ukras ili načini zradbe, daju niz podataka za razumijevanje kulturoloških, estetskih, gospodarskih i političkih prilika i značenja u određenom razdoblju. Pokrivanje ili otkrivanje glave može izražavati složena moralna značenja, vjersku, nacionalnu ili klasnu pripadnost, ekonomski položaj, zanimanje, spol, dob, bračno stanje ili sudjelovanje u ritualu na način koji obvezuje i primorava.
Premda svako od izloženih pokrivala nosi više od jednog značenja građa na izložbi je radi bolje preglednosti razvrstana prema dominantnoj funkciji. Taj dio izložbe započinje s najstarijim i najjednostavnijim, najčešće radnim pokrivalima, a materijali od kojih su izrađeni svjedoče o povezanosti čovjeka s prirodnim okolišem. Pokrivala nisu imala samo ulogu fizičke zaštite, već i duhovne. Ispreplitanje vjerskih i magijskih vjerovanja očituje se u uporabi apotropejskih ukrasa i boja koji su služili kao sredstvo za obranu od urokljivih očiju i bolesti.
Sljedeće tri cjeline odnose se na pokrivala u kontekstu dobnog i društvenog statusa – mladenaštvo, vjenčanje, bračni status. Tema Materijal i tehnike ukrašavanja pokrivala za glavu prikazuje svu raznovrsnost i bogatstvo ovog segmenta izložbe. Cjelina Pokrivanje i identiteti govori o ulozi pokrivala kao značajnog vanjskog obilježja pripadnosti zajednici ili zanimanju. Osim lokalnog, regionalnog, etničkog i nacionalnog identiteta, ona su bila medij i za prenošenje političkih ideologija i s njima povezanih društvenih vrijednosti. Pokrivala za glavu mogu poslužiti za iskazivanje pripadnosti subkulturnim pokretima, alternativnim stilovima života ili za podržavanje feminističkih ideja.
*Postav izložbe / foto: Arhiv Etnografskog muzeja u Zagrebu
Suradnja s vjerskim zajednicama i udrugama civilnog društva
Dio izložbe tematizira (ne)pokrivanje glave u vjerskom kontekstu. To je tema o kojoj se danas u svijetu vode brojne rasprave vezane uz problematiku vjerskih sloboda, jednakosti žena, sekularne tradicije pa čak i strah od terorizma. U ovom dijelu izložbe ostvarena je suradnja s Islamskom zajednicom i Židovskom zajednicom Bet Israel u Zagrebu. Usporedna istraživanja razloga zbog kojih se suvremene muslimanke i Židovke pokrivaju ukazuju na preplitanje osobnih, kulturnih i vjerskih identiteta. Također se pokazalo kako su ženska prava prva na udaru u totalitarnim društvima. To je ilustrirano kostimom inspiriranim serijalom Sluškinjina priča koji se danas diljem svijeta koristi prilikom prosvjeda za ženska prava. Suradnja je ostvarena s udrugom Solidarna.
Koncept likovnog postava i vizualnog identiteta
Dizajnerski pristup postavu izložbe krenuo je od propitivanja značenja identiteta kroz prizmu pokrivala za glavu, koja su stoljećima predstavljala “funkcionalni” dio identiteta osobe, odnosno objašnjavale njegovu ulogu. Mladenka, udovica, musliman, Dalmatinac, sportski navijač – svi mogu biti prepoznati već temeljem pokrivala za glavu koji nose, bez obzira na osobni karakter, ekspresiju lica ili emociju. Identiteti predstavljeni na izložbi u potpunosti su lišeni ljudske fizionomije lica i zamijenjeni su zrcalnim površinama, dok je naglasak stavljen na društvene uloge ispričane kroz kape, šešire, marame, i druge vrste pokrivala za glavu koje je Etnografski muzej prikupio kroz posljednje stoljeće.
Ideja spoja ta dva identiteta u priču, omogućila je da se svatko u njoj može ogledati i prepoznati. Pomoću zrcala kao simbola introspekcije i ogledanja samoga sebe posjetitelj može prividno isprobati pokrivalo za glavu i zamisliti se u nečijoj tuđoj životnoj ulozi. Na taj način eksponati prestaju biti samo izlošci i simbolički postaju osobe koje su klasno, društveno, spolno, rodno, dobno i/ili vjerski definirane pokrivalima iz različitih vremena u kojima su se koristili.
Koncept izlaganja fokusiran je oko tipološki unificiranih eksponata, što podrazumijeva uporabu velikog broja jednakih modula za izlaganje. Glave s pokrivalima postavljene su na različite visine u dinamičnim kompozicijama, ovisno o veličinama i konstrukcijama oglavlja. “Likovi” su uz jednostavne intervencije (položaj, smjer gledanja) smješteni u grupe koje pojačavaju dojam tekstualnog opisa. Valjkasti stalci također vizualno objedinjuju izložbu služeći u pojedinim tematskim cjelinama kao postament, ili pak vertikalno postavljeni na zid kao stalci za legende. Svi su elementi izložbe obojeni crnom bojom kako bi se postigao dojam cjeline, a izlošci dobili neutralno okružje.
Izložbu prati opsežan dvojezični katalog čiji je dizajn korica nastavak koncepta postava izložbe. Fotografija mlade žene na naslovnici malo otkriva – dok je lice skriveno, odjeća i pokrivalo za glavu daju samo površne naznake njenog identiteta – njezinu društvenu ulogu. Tek struganjem srebrne folije čitatelj otkriva i osobnost žene, komuniciranu kroz emociju njenog izraza lica.
*Katalog / foto: Arhiv Studio Hrvatin
Ciljevi i metode
Cilj izložbe i kataloga upoznavanje je šire javnosti s pokrivalima za glavu, kao predmetima etnografske/kulturno antropološke baštine Hrvatske, Europe i svijeta. Odabranom građom promiče se i kulturno nasljeđe potvrđeno na nacionalnoj te svjetskoj Listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. U suradnji s obrtnicima i dizajnerima promovirane su kreativne industrije kao važan potencijal gospodarskog razvoja i turističke ponude čime se pridonosi revalorizaciji i reinterpretaciji kulturnog nasljeđa. S obzirom da se koristi nacionalna, europska i izvaneuropska građa, nizom predavanja i radionica potiču se i problematiziraju ideje multikulturalnosti i tolerancije u društvu.
Doprinos muzejskoj struci
Tijekom rada na izložbi obrađen je cjelokupni fundus Muzeja povezan s temom projekta. Prikazana su značenja koja su ti predmeti imali u zajednicama od kuda potječu kao i promjene u shvaćanju njihovih uloga kad su se prestali svakodnevno nositi. S druge strane, prikazana su i njihova simbolička značenja koja su dobili prelaskom u Muzej. Stoga nam ona služe kao primjeri na temelju kojih možemo pratiti promjene osnovnih muzejskih aktivnosti, a to su sabiranje, interpretacija i prezentacija. Za vrijeme mandata različitih ravnatelja te su se aktivnosti mijenjale u skladu s društveno političkim uređenjima u kojima je Muzej djelovao. S druge strane, na te su prakse također djelovale promjene u etnološkoj/kulturnoantropološkoj i muzeološkoj struci što je prikazano u katalogu i izložbi. Kroz suradnju s obrtnicima i dizajnerima promoviraju se kreativne industrije kao potencijal gospodarskog i turističkog razvoja. Na taj se način doprinosi kvaliteti života građana kao i prepoznatljivosti kulture grada Zagreba, a kod ciljnih skupina podiže svijest o različitosti i toleranciji.
Edukativni program uz izložbu Kapa dolje!
Edukativni program uz izložbu Kapa dolje! Priča o (ne)pokrivanju glave dopuna je i proširenje tema obrađenih na izložbi. Aktivnosti unutar programa osmišljene su i prilagođene za različite skupine korisnika, od predškolske i školske djece do umirovljenika, ali i za posebne skupine poput osoba s invaliditetom. Stručna i autorska vodstva, likovne i kreativne radionice te radionice tradicijskih vještina približavaju izložena oglavlja, njihovo značenje, simboliku i tehnike njihove izrade suvremenoj publici.
Aktivnosti osmišljene za vrtiće te osnovne i srednje škole bazirane su na temama i elementima izložbe koji se povezuju sa školskim kurikulom i ostvaruju njegove ciljeve. Za djecu predškolske dobi organiziraju se pričaonice O šeširima i ljudima te radionice igara sa šeširima i kapama, kao zabavan i edukativan prvi susret s muzejom. Radionice ukrašavanja papirnatih šešira i oglavlja mladenki izvode se tijekom cijele godine, dok su u razdoblju poklada bile organizirane radionice izrade fašničkih oglavlja po uzoru na tradicijske maske zvončara iz Žejana. Problemske diskusije s temama poput muško-ženskih odnosa, pokrivanja glave u vjerskom kontekstu, položaja žene u društvu, stereotipa o identitetima i supkulturama te propadanja tradicijskih obrta povezuju se sa srednjoškolskim kurikulom sociologije, povijesti, politike i gospodarstva te međupredmetnim temama (građanski odgoj i obrazovanje, osobni i socijalni razvoj). Radionice usmjerene na individualne posjetitelje pružaju korisnicima uvid u tradicijske tehnike i vještine zastupljene na izloženim predmetima, poput vezenja, tkanja i filcanja, omogućujući im pritom da slobodno vrijeme provedu na kreativan i zabavan način. Predavanja organizirana uz izložbu, poput predavanja o pokrivanju glave u židovstvu, proširuju teme obrađene unutar izložbe.
*Pozivnica / foto: Arhiv Studio Hrvatin
*Deplijan / foto: Arhiv Studio Hrvatin
Izložba Kapa dolje! Priča o (ne)pokrivanju glave
Etnografski muzej, Zagreb
rujan 2019. – prosinac 2020.
Autorice izložbe: mr. sc. Aida Brenko, Mareta Kurtin, Vesna Zorić
Koncept vizualnog identiteta i postava izložbe: Katarina Perić i Iva Hrvatin
Dizajn postava izložbe: Katarina Perić
Grafički dizajn: Iva Hrvatin
Katarina Perić preživljava u Zagrebu, gdje je i obrazovana kao industrijski dizajner na Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu. Sveobuhvatan spektar djelovanja uključuje projekte na području prostornog dizajna, produkt dizajna i vizualnih komunikacija čiji specifični pristup primjenjuje i u u prostornim i kostimografskim rješenjima u kazalištu (ZeKaeM, Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, BADco.) i na televiziji (obrazovni program HRT).
Bogato iskustvo rada na likovnim postavima izložbi uključuje velike izložbe u Etnografskom muzeju (Braća Seljan, Kapa dolje), Klovićevim dvorima (Klasični Rim na tlu Hrvatske), Muzeju za umjetnost i obrt (Bijenalna izložba hrvatskog dizajna), HDLU (Osamdesete), Ludwig muzej suvremene umjetnosti u Budimpešti (Tranzicija i tranzicija, grupna izložba Josip Vaništa, Oleg Kulik, Grupa Plavi Nosevi) te izradu stalnog postava za novi muzej Kuća senjskih književnika (realizacija 2021).
Više strukovnih nagrada priznanje su njenog rada od kojih se izdvajau profesionalne nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva, kao i nekoliko inozemnih nagrada primjerice Red Dot Design Award.
Iva Hrvatin (1989.) dizajnerica je i ilustratorica na čelu vlastitog full-service dizajn studija baziranog u Zagrebu. Nakon desetljeća rada na specijaliziranim projektima brandinga, dizajna publikacija i ambalaža te koncepata, Iva je ubrzo postala jedna od svestranijih kreativaca na dizajn sceni. Kroz suradnju s dizajnerima, stručnjacima i agencijama, kroz svoj rad težila je razvoju specifičnog dizajn know-howa te izgradnji vještina rada u različitim radnim timovima.
