U četvrtak 1. svibnja u gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvara se izložba kolektivnog, selektiranom tematskog fotografsko likovnog projekta Karakteristike stanja: tijek / mijena. Autori čiji će radovi biti predstavljeni su studenti smjera fotografija s ADU Zagreb te FAMU iz Praga.
Kustos projekta je Eugen Borkovsky, a inicijator i koordinator projekta Nina Šperanda
Autori ADU Zagreb: Dario Belić, Igor Ilić, Tjaša Kalkan, Jakov Lerotić, Nives Milješić, Marina Paulenka, Dino Šertović, Nikola Šerventić, Ino Zeljak
Autori FAMU Prag: Michal Adamovský, Martin Atanasov, Michal Czanderle, Jan Douša, Veronika Durbáková, Čeněk Folk, Silvie Kořenková, Lali Laytadze, Fabiana Mertová, Eliška Šárková, Urška Savič, Xiaohui Shan, Jiří Straka, Nina Šperanda, Zuzana Tomková, Tereza Trautmannová, Ira Zakharova
U nastavku pročitajte tekst iz kataloga, opći predgovor projekta i izložba koji potpisuje Eugen Borkovsky, kustos projekta:
Mijena je stanje / Stanje je tijek / Mijenjamo stanje / U tijeku promjena…
>Fotografija nas ipak ne nosi na neko mjesto, nego u vlastitu ideju tog mjesta. Ana Opalić
Ovaj projekt određuju rezultati kreativnog truda studenata dvije umjetničke akademije. Prisutno je 17 autora s FAMU iz Praga i 9 autora s ADU Zagreb, smjer fotografije. Željelo se potaknuti na vizualno i tematsko promišljanje grupu mladih ljudi koji su još uvijek u procesu edukacije. Pokazalo se da i prije formalnog završetka studija velika većina može autorizirati svoja vizualna promišljanja. Zamisao nije bila natjecateljska već kolegijalna, suradnička, s idejom upoznavanja autora kroz radove, ali i osobno. Usporedbe rezultata će se neminovno događati, ali na nivou osobnih dosega pojedinih izabranih sudionika projekta. Ukupno je u projektu stotinjak artističkih predmeta. Oni će biti predstavljeni ritmom postava izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus na Grožnjanu. Pored toga, svi su predstavljeni abecednim redom na CD-rom katalogu.
Intencija ovog projekta je pokazati karakteristike vremena u kojem svi zajedno živimo. Naše doba obilježeno je pojavom velikih planetarnih nelogičnosti i problema. Tehnološki napredak ne pobuđuje optimizam. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Pitanje pozitivne globalizacije ogleda se samo kroz elektronske medije i političke proklamacije. Ne možemo preskočiti događanja kojima smo okruženi. Politički pritisci, nametanje GMO-a te uzurpacije sloboda izazivaju neposluh vladajućoj (financijskoj) eliti na ulicama gradova diljem svijeta. Presporo se širi ekološka osviještenost. Već smo odavno svjedoci vulgarne eksploatacije i uništavanja Afrike, podmukle borbe za prevlast nad naftnim resursima na bliskom istoku, pokušaja novog rasporeda interesa novim oblicima kolonijalizma. Kapital je posegnuo i za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da time odsijeca vlastitu stabilnost. Mnoštvo ljudi je na rubu egzistencije, a upornim profiterstvom bit će ih sve više. Kapital se nije osvijestio. Ne slušaju se apeli o tome da nije rješenje u štednji prosječnog čovjeka već u preraspodijeli profita. Neuspjeh projekta stvaranja mirnog svijeta, širenje krvavih, prikrivenih interesnih i vjersko etničkih sukoba, izazivaju indignaciju i reakciju umjetnika.
Kriza kriterija vrijednosti i sumnja u povijesne priče reflektiraju se u umjetnosti mijenjanjem i nepoštivanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Odnos između autora, umjetnosti i publike pod utjecajem je novih spoznaja. Pojam (alter) postmodernizam pokušava obuhvatiti nov način davanja smisla svijetu. Iako još nepotpuno definiran termin, ipak, pokriva vrijeme i situaciju u kojoj živimo. Odbacuju se privilegirane pozicije tipično modernih pravaca i usmjerava pažnja na mnogostrukost stilova. Pokrenut je izostanak jednoobraznosti i kulturalne centriranosti. Naglasak je na različitostima i promjeni. Umjesto isključivo estetskog poštuje se instinktivno. Naglasak je na igri, a ne na pravilu. Tako subjekt više nije u tijelo i um zarobljena supstanca, već proces postojanja, kojeg pokreću stalne promjene odnosa energija različitih materija i uvjeta. Usud zamjenjuje sudionička realnost. Ovime energija, njen tijek i mijena, zauzima pojam božanskog. Stari Bog je umro. Mi smo zajedno s cijelim univerzumom dio tijeka, pokretači, ali ujedno i sudionici mijene.
Niz pojava oko nas odražava se na naša čula putem pet osnovnih osjetila: vida, sluha, dodira, okusa i njuha. No, stanovnici Plavog planeta još nisu osvijestili činjenicu da se mijena događa i na stvarima koje iz naše male, ljudske perspektive ne uočavamo. Tek u suvremenosti postajemo svjesni kako se svakim pokretom, svakom pa i najmanjom promjenom, nešto novo događa u cijelom univerzumu: dodaje se djelić nove realnosti. Princip determiniranosti, kvantna teorija, teorija relativnosti, fraktali, bozoni, otvorili su nov pogled na sve oko nas. Princip promjenljivosti je pokazao da ne možemo sa sigurnošću odrediti točnost položaja i vrijeme događanja, već da možemo tek naznačiti postojeće tendencije događaja. U suprotnosti s njutnovskim, mehaničkim pogledom na svijet, svaki djelić nas i svijeta oko nas pokazuje se u novom svjetlu, kao interaktivna, organska, ekološka, univerzumska pojava.
Povijest umjetničke prakse odlikuje se mijenom u povijesnom vremenu. Pronalazak dagerotipije i mogućnost multipliciranja viđenog znatno su utjecali na izmjenu percepcije. Susan Sontag, na strani fotografa, kaže: „…Fotograf sebe projicira u sve što vidi, poistovjećuje se sa svime kako bi to bolje upoznao i osjetio…“ Oblikovanje svjetlom postaje način igre za autora, ali i za promatrača. Bilježenje, zaustavljanje trenutka podijelilo je doživljaj vremena. To je utjecalo na memoriju pojedinca što kao posljedicu nosi promjene u socijalnoj konfiguraciji doživljaja i odnosa. Efemerni se trenutak, zabilježen na fotografskom materijalu, percipira u tijeku vremena. U igri su prošlo vrijeme koje nudi odraz i buduće vrijeme u kojem taj materijalizirani odraz traje. Vizualnim se jezikom otvara metaforično, indirektno suočavanja s realnošću kao skupom pristupačnih entiteta. U međusobnoj interakciji između promatrača i predmeta promatranja, uvođenjem iskustva promatrača pri opisivanju sustava, razvila su se nova shvaćanja o našoj spoznaji. Jer, danas smo svi u mogućnosti bilježiti ili vidjeti tuđe trenutke. Svi smo postali fotografi i promatrači. Očito je da treba brisati stari pojam „promatrač”, a na njegovo mjesto postaviti novi: „sudionik”. Naravno, fotografija nije izgubila svoju važnost unutar vremena koje obilježava, ali je zasićenje slikama dovelo do izbirljivosti. Fotografija je prešla na drugu stranu samovažnosti. Ukoliko je skoro sve već snimljeno, uključujući daleki svemir ili unutrašnjost tijela rendgenskim zrakama, preostaje nam zamor gledanja. Nakon napona stoljeća obilježenog fotografijom slijedi selekcija. Fotografu preostaje istraživanje mogućnosti da ponovno prodre do promatrača i da ga zainteresira, ovaj put ne samo za fotografirani motiv već i za svoj, osobni izričaj interpretacije motiva. Fotograf sada ima dvije dužnosti: ukrasti motiv i uz to prisvojiti interes promatrača. Promatrač više ne prihvaća „čudo“ realnosti na fotografskom papiru već je postao probirljiv. Ova igra suočava partnere: fotografa i promatrača. To je suočavanje uvijek privremeno i vezano za više diskursa. Realnost je uvijek polazište i okosnica fotografskih radova. Pritiskom na okidač događaju se spontani nadrealizmi i bez želje. Svaka je svjetlosna bilješka, odmah poslije okidanja, nadrealna jer bilježi jedan u nizu već prošlih trenutaka. To je uvijek vizualizacija tijeka osobnih sadašnjosti i svjedok mijene.
Pojmovi TIJEK i MIJENA tematski su okvir likovnog projekta sa znatnim učešćem medija fotografije. Prema izabranim radovima gradio se projekt. Izložba predstavlja radove koji odgovaraju na temu u nekom od slojeva interpretacije. Radovi svjedoče kontemplativno poniranje i osobni doživljaj. U konačnici je očito da rezultati problematiziraju sadašnjost oslanjajući se na vizualne komentare trenutaka. Tendencije radova se prelijevaju. Prisutan je široki dijapazon tehnološki, tematski, koloristički i kompozicijski raznolikih radova. Ispalo je da je inicijativa urodila snažnom produkcijom heterogenih pristupa autora koju možemo smatrati umjetničkom. Iako nisu svi radovi u mediju fotografije, smatram da tehnologija ne određuje status djela. Radovi prihvaćeni u projekt pokrivaju mnoge od silnica života: grubost, nježnost, osobno, javno, prisutnost, neprisutnost, kolektivno, ekološko, socijalno, erotsko, političko, ekonomsko, vjersko… Svi radovi prihvaćeni u projekt plasirani su pažljivom postavom čineći privremene cjeline.














