U petak, 8. prosinca u 20 sati u baru Botaničar (Marulićev trg 6, Zagreb) u opuštenoj atmosferi kluba predstavit će se kolaž različitih umjetničkih i kreativnih energija kroz večer ugodnog druženja. U programu pod nazivom Kultiviranje kombinirano sudjeluje trokut kreativaca, odnosno njihov autorskih radova, a u prvom izdanju Kultiviranje predstavlja slike Krešimira Damjanovića, kolektiv food designera Na_Oko, te glazbeni dvojac Cura i Dečko. Ulaz je slobodan.
Krešimir Damjanović će pokazati kako se jedan arhitekt snašao u slikarskom svijetu. Nakon toga Na_Oko će predstaviti interaktivnu jestivu instalaciju koju ćete moći i probati, a večer Kultiviranja zaokružit će se u laganom i ugodnom tonu sa glazbenim parom Cura i Dečko.
…
Iteracija (lat. iteratio: opetovanje), ponavljanje radnje; obnavljanje, opetovanje
“Iteracija je čin ponavljanja postupka, bilo da se generira neograničeni slijed ishoda, ili s ciljem približavanja željenom cilju ili rezultatu. Svako ponavljanje postupka također se naziva “iteracija”, a rezultati jedne iteracije se koriste kao polazište za sljedeću iteraciju”.
…
Konceptualno se susreće sa konkretnim. U teksturi materijaliziranog vektora. U gabaritu koordinatne točke. Apsolutno je polazna točka. Gore i dolje, izmišljeni pojmovi, potvrda ljudske svijesti, nestali su. Postoje iznos, smjer i orijentacija. Gravitacije nema. U vakuumu nepričljivog, nova istina izrasta. Ovdje, forma je proizvod pomnog odabira. Plošnost i prostornost međusobno su presavinuti. Povijest, sadašnjost i budućnost sukobljeni su u trenutku. Jasnoća oblika relativizirana je slučajnošću; pokretom, brzinom, preklapanjem; prihvaćanjem incidentnog. Stanja izvan kontrole. Slojevitost umire kroz ponovljeno stvaranje. Zaborav i sjećanja izviru kroz nepravilne ritmove; ponovljene, ali ne duplicirane. Iterirane. Neprestanim činom iteracije proces se poistovjećuje sa formom a forma sa procesom. Stabilnost je prividna; kao i moja svijest o vremenu. Apstraktno proturiječi figurativnom. Intuicija vlada.
…
Transopniranjem lika (kvadrat / krug / križ / sv. sebastijan) kao plošno prostornu formu, potom procesom iteracije, postupkom ponavljanja, te promjenom mjerila, ostvaren je sustav, konceptualni okvir koji prihvaća nepravilno, atipično i slučajno. Ukidanjem početne hijerarhije i sveprisutne narativnosti distorzijom forme, izviru apstraktne i nematerijalne osobine lika/ forme. Asocijacije vezane za samu formu uvjetuju vokabular i tehniku. Transparentost, translucentnost i neprozirnost; pregib tijela kao pregib ličnosti (sv. sebastijan); primat psihološkog spram konkretnog prostora. Mjestimična fragmentacija to potvrđuje. Granica postaje žarište i suštinski smisao; fragmenti se razaraju, ali cjelina opstaje. Tekstura lika stalno oscilira; premiješta se, pomiče, puca, lomi, presavija, izvire, skraćuje, produžava, spaja, razdvaja, razrjeđuje, progušćava, deformira, sječe, omotava, briše, prolijeva, nastaje i nestaje. Ovim postupkom odnos forme i praznine kao centra – periferije, rad je stavljen u novostvoreni ambivaletni prostor/vrijeme.
