Nedavno je u Zadru otvoren obnovljeni kompleks bivše crkve i samostana sv. Nikole u kojem je odsad smješten edukativno-prezentacijski centar za podvodnu arheologiju koji će djelovati u sklopu UNESCO-ova Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA). Projekt obnove i dogradnje potpisuje zadarski arhitekt Ante Uglešić iz ureda FORVM, uz suradnicu Marijanu Rančić, a više o projektu doznajte u nastavku.
Edukativno-prezentacijski centar Sv. Nikole Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju smješten je na nekadašnjem dijelu kompleksa samostana sv. Nikole, na sjeverozapadnom dijelu povijesne jezgre Zadra. Lokacija je bogata brojnim arheološkim slojevima, a prvi podaci o gradnji crkve sv. Nikole potječu iz 11. stoljeća. Iz tog razdoblja sačuvani su vidljivi ostaci zvonika čija se gradnja smješta u period 12. stoljeća. Današnja crkva sv. Nikole počela se graditi 1760. godine, a desakralizirana je 1798. godine, od kada je služila kao vojarna i vojna bolnica te arhivski prostor u novije vrijeme, nakon djelomične konstruktivne obnove, budući da je bila znatno oštećena u požaru.
Osim crkve i zvonika, na parceli su zatečene ruševine dijela samostana s ophodom oko apside, ruševine prizemnih gospodarskih zgrada u istočnom dijelu, manja prizemna zgrada na južnom uglu parcele uz Trg sv. Frane, koja je služila kao garaža, te betonsko sklonište “bunker” na jugoistočnom dijelu parcele, vel. cca 6×20 m.
Rekonstrukcijom i obnovom kompleksa sv. Nikole na parceli se formira složena građevina koja se sastoji od više međusobno funkcionalno povezanih zgrada – cjelina:
A – cjelina nekadašnje crkve sa zvonikom i dijela samostana, koja sadrži višenamjensku dvoranu, edukacijsko-prezentacijske prostore, uredski dio i pomoćne prostore.
Rekonstrukcijom, obnovom i dogradnjom postojeći dijelovi (zgrada crkve, zvonik, dio samostana, te ruševni dijelovi između) spajaju se u jednu povezanu i organiziranu cjelinu, te je tako omogućena nova organizacija prostora. Višenamjenska dvorana je prostor za razne skupove, koncerte, kratkotrajne tematske izložbe i sl. Preko obnovljenog ophoda oko apside povezana je s administrativnim i pomoćnim prostorima. Na galerijama iznad bočnih lađa nalazi se edukacijsko-prezentacijski prostor kojemu se pristupa stubištem i dizalom iz višenamjenske dvorane, a galerije su međusobno povezane u istoj razini novim prolazom metalne konstrukcije (“mostom“).
Zvonik je zadržan u postojećim gabaritima, s izmjenom krovne konstrukcije i pokrova, te rekonstrukcijom i obnovom međukatnih konstrukcija i otvora na plaštu zvonika. Namijenjen je obilasku, kao prezentacija romaničkog zvonika, vidikovac i sl.
B – prijemna zgrada – postojeća samostojeća prizemna zgrada na južnom uglu parcele uz Trg sv. Frane, sastoji se od jedne prostorije s galerijom, rekonstruira se u postojećim gabaritima. Sadrži prijem / recepciju u prizemlju i čitaonicu na galeriji.
C – izložbeni paviljon – nova prizemna samostojeća zgrada koja se sastoji od jedne izložbene prostorije s galerijom, namijenjene radionicama vezanim uz podvodnu arheologiju i povijest pomorstva i povremenim izložbama, na neki je način kao zamjenska zgrada umjesto postojećeg “bunkera” koji se uklanja. Iako se gabaritima i oblikom prilagođava povijesnom okruženju, suvremenom oblogom pročelja i krovnih ploha cortenom, te velikim ostakljenim stijenama koje se rastvaraju prema dvorištu i vrtu, dobila se kombinacija klasične forme i suvremenog materijala, kao kontrapunkt okolnim povijesnim objektima.
D – zgrada dormitorija – prizemna samostojeća zgrada s jednovodnim krovom na mjestu nekadašnje gospodarske zgrade, planirana kao nova zgrada inkorporirana između postojećih kamenih zidova, sastoji se od tri prostorne jedinice (sobe sa čajnom kuhinjom i kupaonicom) sa zasebnim ulazima iz vanjskog prostora parcele, preko malih ograđenih vanjskih atrija ispred svake jedinice dijelom natkrivenih pergolom.
E – podzemna građevina strojarnice potpuno ukopana u teren / glavno dvorište, smještena u prostoru nekadašnje cisterne za vodu sjeverozapadno od zgrade dormitorija, s pristupom vratima iz prostora deniveliranog sjeveroistočnog dijela dvorišta.
Kompleksu sv. Nikole pripada i postojeća poluugrađena zgrada uprave novije izgradnje, na sjevernom rubu parcele s ulazom iz nižeg dijela dvorišta, koja nije bila predmet projekta rekonstrukcije.
Sve cjeline imaju ulaze iz dvorišta kompleksa, osim A i B koje imaju dodatne ulaze sa vanjske javne površine iz pravca Ulice Zadarskog mira 1358.
Velika pažnja posvećena je oblikovanju vanjskih površina parcele. Između objekta bivše crkve i novog paviljona formirano je glavno dvorište koje može primiti veći broj ljudi za vanjska okupljanja i događaje, kao svojevrsni mali trg koji površinom odgovara susjednom trgu sv. Frane. Glavno dvorište na višoj koti vanjskim kamenim stubištem povezano je s nižim dvorištem u nastavku te malim povijesnim atrijem sjeverno od apside crkve. Dvorišta i atrij opločani su kamenim pločama. Na jugoistočnom dijelu parcele iza paviljona i dormitorija oblikovan je vrt kroz kojim prolazi kamena staza od sporedno ulaza na parcelu do paviljona, a vrt je ograđen visokim kamenim “samostanskim” zidom. Povezanost vanjskog prostora dvorišta i vrta ostvareno je i kroz velike ostakljene stijene paviljona koje se mogu potpuno rastvoriti, pa na taj način i prostor paviljona postaje vanjski natkriveni prostor.
Edukativno-prezentacijski centar Sv. Nikole
Autor: Ante Uglešić, dipl. ing. arh.,
Suradnica: Marijana Rančić, dipl. ing. arh.
Ured: FORVM d.o.o., Rivnica 4, Zadar
Realizacija: 2021. – 2024.
Ukupna izgrađena građevinska površina: 1670 m2
Investitor: Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, Zadar
Lokacija: Zadar
Autor fotografija: Sandro Lendler
