Ako bi se pitalo stručnu svjetsku javnost koja je arhitektonska realizacija obilježila proteklu godinu, vrlo je izvjesno da bi se na samom vrhu te neke imaginarne liste pronašla Fondazione Prada u Milanu čiji su autori OMA na čelu s jednim jedinim Remom Koolhaasom. Premda upućenijima u opus jedne od najvažnijih arhitektonskih praksi na svijetu to ne treba dodatno pojašnjavati niti opradvavati, svjetsku je širu javnost “iznenadio” jedan drugačiji pristup u ralizaciji ovog projekta, više naklonjen slaganju, kolažiranju i očuvanju nego ikononičkom must-haveu ili strogoj dijagramatskoj podijeli, najuobičajenijim karakteristikama OMA-inih projekata. Naravno, svesrdni Koolhaaas u nekoliko je navrata i svojih intervjua detaljno objašnjavao kontekst projekta, arhitektonske odluke i preference, uvijek ističući kako im je cilj primarno bio izbjeći klišeiziranost post-industrijskih prostora za umjetnost.
Fondazione Prada, fondacija na čijem je čelu Miuccia Prada, jedna od najmoćnijih žena u svijetu mode, institucija je posvećena suvremenoj umjetnosti i kulturi koja kroz svoje djelovanje na razne načine prati, sponzorira, promovira i na kraju krajeva stvara svjetsku art scenu, upravu onu na vrhu art piramide. U proljeće ove godine fondacija je za javnost otvorila ovaj gore spomenuti, svoj novi prostor u Milanu, u kojem predstavlja umjetničke predmete iz kolekcije fondacije, ali kompleks fondaciji primarno služi za razne kulturno-umjetničke aktivnosti, projekte i manifestacije. Otvaranjem fondacije ne samo da je Fondazione Prada pozicionirala Milano u centar globalnih art zbivanja već je i predstavila jedan sasvim novi, ambicijozniji, izazovrniji i u svakom slučaju suvremeniji pristup povezanosti između arhitekture i umjetnosti.
Mjesto radnje ovog umjetničkog hrama je bivša destilarija u ne toliko “hoh” dijelu talijanske modne meke. Lokacija se sastoji od nekoliko zgrada, različitih dimenzija i karakteristika, točnije sedam prostora koji uključuju I skladišta te tri predimenzionirae cisterne izraženog industrijskog karaktera koje su arhitekti iz OMA-e namjerno sačuvali. Kompleksu su nadodane tri nove zgrade, izrađene od stakla, bijelog betona i aluminija. Jedna od njih, centralno pozicionirana zgrada nazvana “Podium” namjinjena je stalnm ppostavu. Toranj od osam katova – objekt koji se tek dovršava, sadržavat će arhive fondacije, art instalacije i reostran. Treći novi objekt – teatar s fasadom od ogledala, odnosno reflektivnog stakla, sastoji se od pomičnih zidova ten a taj način omogučuje da se zgrada otvori na dvorište. Sve zgrade zajedno prostorno su disperzirane na 120.000 metara kvadratnih izložbenog prostora . OMA-in pristup paviljonima, njihovoj dispoziciji, oblikovanju, fasadama i karakteru je eklektičan no izrazito suvremen. Inauguracijska izložba fondacije Serial Classic, predstavila je niz antičkih skulptura i replika na taj način artikulirajući i istražujući pitanja autentičnosti i imitacije u klasičnoj antici. Skulpture u prirodnoj veličini su postavljene na sustav dizajniran za izložbu koji se sastoji od sedre, brušenog aluminija i pleksiglasa. Najupečatljiviji segment novog kompleksa Fondacije svakako je zgrada obložena zlatnom fasadom.
Koolhaas naglašava kako samu zgradu vidi negdje između dosade i nadraženosti, po trenutnom tijeku arhitekture prisiljavajući ljude da budu ekstravagantni, ako to žele ili trebaju. Po njegovom mišljenju događa se umor od “originalnosti” i sve veći interes za skromnosti umjetnika. U ovom slučaju to im je bilo važno za nastanak projekta jer je označilo jedan novi odnos s arhitekturom, a svemu je doprinio i stav same Fondacije koja je izričito naglasila da su zainteresirani za neobične i nove materijale. Očuvanje je iskorišteno kao svojevrsni protuotrov.
Arhitektura je u posljednjih dvadesetak godina bila usmjerena previše na ekspresiju pojedinih arhitekata. Nova zgrada Fondazione Prada je svojevrsno očuvanje projekta, a ne nova arhitektura. Riječ je o poštivanju onoga što je ovdje. započeto analizom onoga što postoji. Arhitekti navode kako je pri projektiranju i razradi projekta bilo nekoliko uvjeta i potreba koje su bile mužne i neizbježne. Prostor Fondacije sagledava se na više razina, potičući vještinu, slobodu rasporeda, nagib i kompresije stvarajući kolekciju prostora. Mnogo toga u projektu može izgledati autentično, kao slijed malih prostora koji postaju veći u jednoj od galerija, ali Koolhaas ističe da je to bila njihova intervencija, a ne “pronađena” situacija.
Kako navode arhitekti, iznenađujuće je da je ogromna ekspanzija scene, institucija i čitavog sustava umjetnosti dovela do smanjenja broja suvislih Ii inovativnih tipologija za prikaz umjetnosti. Iz tog je razloga očito da je, na gotovo svačije zadovoljstvo, ovaj, ali i svaki drugi napušteni industrijski prostor, postao zadana postavka umjetnosti – primarno atraktivna jer njezini predvidivi uvjeti ne osporavaju namjere originalnih autora i oživljene su s iznimnim arhitektonskim gestama. Novi kompleks zgrada Fondacije Prada projicira u bivšem industrijskom kompleksu možda sadržajno previše, ali s neobičnim stavom psram raznolikost prostornih okruženja. Fondazione Prada nije očuvanje projekta i nije nova arhitektura. Dva uvjeta pri projektiranju, koji su obično odvojeni i zasebni, ovdje se sukobljavaju u stanju stalne interakcije – te se tako posjetitelju nudi ansambl fragmenata koji se neće zalediti u jednu sliku ili postati dominirati drugima. Novo vs. staro, vodoravno vs. okomito, široko vs. usko, bijelo vs. crno, otvoreno vs. zatvoreno – svi ti kontrasti potvrđuju opširan i bogat raspon opozicija koje definiraju novi identitet zgrada Fondacije. Uvođenjem toliko prostornih varijabli, složenost arhitekture nadilazi uobičajeno, ootvorena je za razlnoliko programiranje, i ovdje umjetnost i arhitektura imaju itekakvu korist jedni od drugih, stvarajući brojne izazove.
Kroz posljednja dva desetljeća aktivnosti Fondazione Prada analizirali su namjere i važnosti kroz evoluciju projekata. Fondacija je uključena u suvremenu filozofiju, konferencije, istraživanja, izložbe i inicijative vezane za područja filma. Otvaranjem stalnog kulturnog kompleksa u Milanu, Fondazione nudi nove mogućnosti za povećanje i obogaćuje procese učenja. Misija Fondacije na neki svoj način odgovara na pitanje Što je kulturna ustanova danas, kao središnje pitanje u kulturno-umjentičkom svijetu danas. Prada prihvaća ideju da je kultura duboko korisna i potrebna, ali također i atraktivna i zanimljiva. Kultura treba biti suputnik u našim s našim svakodnevnim životima, ali je važno shvatiti kako se uz nju i svijet mijenja. Ova pretpostavka će biti ključ za buduće aktivnosti Fondazione Prada.
Glavni interes Fondacije je ideja i način na koji je čovječanstvo transformira ideje u određenim disciplinama i kulturnoj produkciji, u književnost, kinu, glazbi, filozofiji, umjetnosti i znanosti. Na jednom novom mjestu Fondazione Prada pruža raspon znanja, koji će dodatno biti proširen. Svako polje će se zadržati i pozicionirati svoju autonomiju, ali svi oni imaju isti ukupni cilj. Oni će koegzistirati jedni s drugima, što dovodi do nepredvidljivih rezonanci i kulturnih raskrižjima, važnoj pretpostavci za dalnji rast fondacije.
Stav otvorenosti i kontinuirani poziv karakteriziraju raspoloženje Fondacije i stam spram ovih novih prostora za umjetnost u Milanu, potvrđujući mogućnost sudjelovanja na svim razinama za sve generacije, stvarajući tako nove načine za dijeljenje ideja. Kroz koncept Fondacije pokušava se redefinirati boravak u art prostoru, kao i obrazovni program, koji su na tragu promišljanja pojma knjižnice, koja bi mogla ostati otvorena cijelu noć, zajedno s barom ispod nje. Drugo moguće pitanje jest kako jedna institucija karaktera suvremene umjetnosti može u svoj program i kontekst uključiti kino bez da postane filmski festival.
Umjetnost je u Fondazione Prada glavni razlog te sredstvo za rad i učenje. Teritorij freethinkinga u koji je uspostavio, neizbrisive figure, kao i nastajanju različitih pristupa su dobrodošli. Prada kolekcija, koja obuhvaća uglavnom djela iz 20. i 21. stoljeća, jedan od primarnih instrumenata – zbirka zamišljena kao izvor perspektiva i potencijalne energije. U svojoj misiji i razradi projekta FOndazione Prada planira pozvati i razne druge vrstu ljudi za pružanje novih tumačenja neotkriven ideja iz zbirke: kustosa, umjetnika, arhitekata, ali i znanstvenika i studenata, mislioca i pisaca. Ovaj naglasak na opseg i repertoar znanja očituje se u prostornoj strukturi Fondazione Prada u Milanu. Nekadašnja desilerija transformirana je da bude arhitektonski oblik koji kombinira već postojeće zgrade s novim strukturama. Kombinirani rezultat je svojevrsni kampus post-industrijskih i novih prostora, naizmjence se preklapajući s intimnim i ekspanzivnim prostorima, a dvorišta imaju zajedničko javni tlo otvoreno ka svima, dostupno čitavom gradu. Ovo bogato prostorno polje će poticati brze i improvizirane reakcije na kulturne podražaje.
Konačno, Fondazione se afirmira kao nova institucionalna struktura, utjelovljena u svom cjelokupnom cilju prema reinventionu – novom promišljanju tematika. Ona je postala otvorena struktura, gdje se ideje slobodno razmjenjuju predsjednicima, umjetničkom i znanstvenom sektoru, kustoskim odjelima i vijećima, skupini pojedinaca pozvanih da se uključe u buduće programe različitog vremena trajanja. Ovi, i drugi doprinosi, donose u procesu vlastite jedinstven pogled na sadašnji trenutak.
fotografije i vizuali: OMA, Bas Princen i PR materijali Fondazione Prada fondazioneprada.org
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
