Autorica: Sara Stojaković, mag. ing. prosp. arch.
Jedna od posljedica ograničenja za vrijeme socijalne izolacije bila je da su mnogi građani i građanke provodili i još uvijek provode više vremena nego inače u gradskim i kvartovskim parkovima, na šetnicama i park-šumama. U ovo stresno doba parkovi su postali mjesta okupljanja – boravak u prirodi i doticaj s prirodom imaju opuštajući i smirujući učinak u stresnim okolnostima uzrokovanim pandemijom te dodatno posljedicama potresa u Zagrebu.
Zbog ograničenih mogućnosti putovanja, mnogi građani i građanke su otkrili puteve, šetnice i parkove u svom susjedstvu za koje možda prije nisu ni znali.
Otvoreni zeleni prostori i mogućnosti rekreacije vitalni su za zdravlje i dobrobit stanovnika grada, i ova spona između zdravlja i okoliša u današnje vrijeme dolazi sve više u fokus. Gradovi su povijesno reagirali na epidemije i loše zdravstvene uvjete, jedno od polazišta u planiranju prozračnih, modernističkih naselja bilo je osiguranje kvalitetnih sanitarnih uvjeta stanovanja uz dostupnost sunca i provjetravanje – standardi koji su postali općeprihvaćeni u gradnji. Težište našeg vremena treba biti na kvaliteti i dostupnosti javnog, otvorenog prostora kao osnove za zdrav život u gradu.
Dostupnost i prohodnost
Jedan od jednostavnih načina provjere dostupnosti zelenih površina u gradu jest grubo pravilo da udaljenost od mjesta stanovanja do uređene zelene površine ne iznosi više od 10 minuta hoda. Kroz stvaranje guste mreže pješačkih (i biciklističkih) staza prema modelu grada kratkih puteva poboljšava se pristup zelenim površinama koje se premrežuju i povezuju u zeleni sistem grada. Maksimizira se korištenje i vrijednost onih parkova koji su uređeni jer postaju lakše dostupni većem broju ljudi, pogotovo starijima, ljudima s poteškoćama u kretanju, djeci i roditeljima s dječjim kolicima – grupama za koje je jednostavan pristup zelenilu od ključne važnosti za kvalitetu života.
Mnoge parkovne površine u Zagrebu mogle bi se bolje iskoristiti kada bi se poboljšao pristupni put koji do njih vodi, kao što je npr. povezivanje zelenim šumskim putevima više odvojenih šumskih područja na području Črnomerca.
Osim staza i zelenih spojeva unutar gradskog tkiva, bitno je uzeti u obzir i kako su površine uređenih parkova raspodijeljene prema pojedinim kvartovima i dijelovima grada. I bez prostorne analize površina, očigledno je da nisu svi kvartovi u Zagrebu ravnopravni što se tiče dostupnosti uređenih parkova.
Osim toga, nisu sve zelene otvorene površine, uključujući i one koje su označene slovom Z na GUP-u, kao i one koje se nominalno tako zovu – parkovi u pravom smislu riječi. Usprkos relativno velikom udjelu zelenih površina i rahlom tkivu grada, potencijal većine njih nedovoljno je iskorišten. Stanovnici Novog Zagreba imaju npr. na raspolaganju prostrane zelene površine, međutim većina njih nije krajobrazno isplanirana niti uređena. Kvaliteta krajobraznog uređenja i njegovo održavanje presudni su za uspješnost i popularnost parkova, kao i njihovu zdravstvenu dobrobit.
Prilagođavanje na posljedice klimatskih promjena u gradu
Dodatan razlog zašto je razvoj i unapređenje zelene mreže u gradovima od ključne važnosti u budućnosti jest i izazov koji predstavlja efekt urbanog vrućeg otoka (engl. UHI Urban Heat Island), a koji uslijed posljedica klimatskih promjena postaje još izraženiji i problematičniji. Ovaj efekt razvija se u urbanim sredinama zbog visokog udjela betonskih i asfaltiranih površina koje isijavaju toplinu, kao i ispušnih plinova i drugih izvora zagrijavanja, što dovodi do viših temperatura u gradskim sredinama u usporedbi s okolnim geografskim područjem. Godina 2019. bila je najtoplija zabilježena godina u Europi, s izrazito vrućim i suhim ljetom i toplinskim udarima, a 11 od 12 najtoplijih godina zabilježeno je nakon 2000. godine. Meteorolozi predviđaju da bi 2020. mogla biti još još toplija.
Klima će u našem dijelu Europe u idućim godinama postati ne samo toplija nego i suša – predviđa se da će padaline u jesenskim i zimskim mjesecima, kada je vegetacija u mirovanju, postati obilnije, a smanjiti u toplim mjesecima – kada su nužno potrebne za vegetaciju i osvježenje u vrućim danima. Zbog toga su mnogi gradovi već razvili strategije i provode adaptacije na negativne posljedice klimatskih promjena. Toplinski valovi i ljetne suše koji imaju pogubne posljedice na zdravlje ljudi (pogotovo na stariju populaciju, oboljele i djecu) nisu više budućnost nego sadašnjost na koju se gradovi moraju prilagoditi.
Težište mjera ublažavanja efekta vrućeg urbanog otoka upravo je na sistemima zelenih, otvorenih prostora (parkovima, šetnicama, ulicama s drvoredima itd.) i otvorenim vodenim površinama (jezera, rijeke, potoci) o kojima se u ovom kontekstu govori kao o zelenoj i plavoj infrastrukturi. Očuvanje i proširenje zelene infrastrukture učinkovit je način na koji se efekt u.o. u urbanim sredinama može umanjiti a istovremeno se poboljšava kvaliteta života za stanovnike te unapređuje biološka raznolikost. Osim strateških mjera na razini planiranja grada kao cjeline, na raspolaganju stoji čitav niz mogućnosti koje život u gradu mogu učiniti ugodnijim a ljetne vrućine podnošljivijima.
Najjednostavnija mjera je ciljana sadnja stabala kako bi se povećala površina pod zelenim pokrovom – pokazalo se da ozelenjivanje ulica, pogotovo u gusto izgrađenim dijelovima grada, bitno utječe na mikroklimu. Zeleni krovovi i zelene fasade odavno su norma za nove građevine u susjednim zemljama srednje Europe. S tehničke strane, ekstenzivno ozelenjeni krovovi nisu puno zahtjevniji od uobičajenog sloja šljunka na ravnim krovovima. Pročelja ozelenjena biljkama penjačicama na laganim konstrukcijama jednostavna su za izvedbu i održavanje. Osim kroz sadnju stabala, javni prostori u gradu mogu postati ugodniji i hladniji kroz planiranje različitih natkrivenih struktura kao što su pergole, jedra za sjenu, suncobrani itd.
Element vode u gradu također je iznimno bitan za ublažavanje posljedica vrućina u gradu. Kritično je važno osigurati pitku vodu na što više točaka u javnim prostorima – trgovima, parkovima i zonama za rekreaciju, za što se već niz godina u Zagrebu uspješno zalaže platforma 1postozagrad. Drugi elementi kao što su fontane u razini tla, raspršivači maglice i privremene točke za osvježenje u vrijeme najvećih vrućina, također doprinose kvaliteti urbanog prostora. Mogućnost kupanja i plivanja u otvorenoj vodi jedna je od najvećih kvaliteta koju grad može pružiti svojim stanovnicima ljeti – zbog toga su otvorena kupališta, bazeni za djecu te vodena igrališta projekti koje bi grad kao što je Zagreb morao imati u viziji za budućnost. Način korištenja na koji su stanovnici prisvojili nove fontane na Sveučilišnoj livadi, iako nisu građene kako bi služile za kupanje, ukazuje na to koliko su vodeni elementi za osvježenje i kupanje poželjni i nužni, pogotovo za djecu.
*Različiti elementi vode u javnom prostoru grada: Vondelpark, Amsterdam / Rotterdam / Javaplein, Amsterdam / Erzsébetváros, Budimpešta
Dugoročno velik potencijal imaju prirodne vodene površine – jezera i potoci, čija se kvaliteta vode treba poboljšati kako bi bile pogodnije za kupanje, kao i unaprijediti zelene površine uz Savu u kvalitetne prostore za odmor i rekreaciju.
Pogled iz zraka otkriva ogroman udio asfaltiranih i zabetoniranih površina u gradskom tkivu – jedan od koraka prema zelenijoj budućnosti je oslobađanje zatvorenih površina od različitih opločenja i povećanje udjela zelenih površina što utječe ne samo na smanjenje efekta vrućeg urbanog otoka nego i na povećan kapacitet tla za upijanje kišnice – koncept grada spužve. Velike “zapečaćene” površine ukazuju na oslanjanje na individualni automobilski promet kao glavno sredstvo kretanja, zbog čega su velike površine u gradu zauzete parkirnim mjestima. (Grad München je npr. nedavno najavio, uz druge mjere u sklopu mobilnosti, planove za ukidanje minimalno 500 parkirnih mjesta godišnje kako bi se površine u gradu oslobodile za druge namjene.)
I samo s tehničke strane moguća su znatna poboljšanja u slici grada – parkirališta i druge opločene površine mogu se izvoditi od poroznih materijala koji omogućuju upijanje kišnice i zatravljivanje površina. Sadnja stabala između parkirnih mjesta treba postati uobičajena praksa jer predstavlja minimum prostorne kvalitete na površini dodijeljenoj automobilima.
*Asfaltirano parkiralište i parkiralište sa zatravljenim opločenjem: lijevo Zagreb Ljubljanica, desno Zagreb Trg dr. Franje Tuđmana
Povećanje biološke raznolikosti
U zadnjih nekoliko godina sve se češće govori o temama gubitka staništa i biološke raznolikosti. Posebno je zabrinjavajuće drastično opadanje brojnosti kukaca koje su zabilježili entomolozi iz različitih dijelova svijeta, a pogotovo u Europi (podaci o gubitcima su između 30 i 76% biomase). Iako se točni uzroci još ne znaju, glavni kandidati su klimatske promjene, gubitak staništa i široka upotreba pesticida i herbicida u poljoprivredi.
Kako urbanizirana i izgrađena područja zauzimaju sve veće površine, a ljudi u njima provode veliku većinu svog života, tema bioraznolikosti sve se više uzima u obzir i kada je riječ o otvorenim urbanim prostorima. Osim očitih pozitivnih utjecaja na biljni i životinjski svijet, raznolikost biljnog pokrova kvaliteta je koja služi na dobrobit stanovnika i općenito doprinosi stvaranju zdravijeg urbanog okoliša.
*Nasadi trajnica u različim gradskim situacijama: Amsterdam; Mariahilfer Strasse, Beč / Ostrava; Urban Loritz Platz / Beč
U Zagrebu je primjetno da je većina zelenih površina sastavljena od samo dva elementa: stabala i travnjaka. Repertoar vrsta stabala također je ograničen. Istovremeno postoji čitav niz različitih tipova zelenila koji se uspješno mogu koristiti pri planiranju i oblikovanju otvorenih površina kako bi se povećala raznolikost biljnog pokrova kao što su: cvjetna livada, nasadi trajnica, potezi autohtonih i cvatućih grmova itd. Osim većeg stupnja bioraznolikosti, prednosti takvog načina uređenja su i povećanje vizualne zanimljivosti, osjećaj povezanosti s prirodom kroz praćenje dinamike biljaka kroz godišnja doba, mogućnosti različitog režima održavanja otvorenih površina od intenzivnog prema ekstenzivnom.
Velik doprinos mogu ostvariti i građani sadnjom različitih vrsta biljaka u svojim vrtovima, koji ukupno sačinjavaju velike površine, a javni prostori pritom mogu služiti kao pozitivan primjer i katalog mogućnosti.
*Livada kao element zelenila u urbanim prostorima: park, pokos uz željezničku prugu i pokos uz prometnicu: Amsterdam
Ulice kao otvoreni javni prostor
Sistem otvorenih prostora grada ne čine samo parkovi nego i šetnice, aleje i ulice te svaki dio javnog prostora ako je tako zamišljen i isplaniran. Brojni gradovi (Milano, Berlin, Atena, Pariz, London, Tirana …) već su transformirali svoje ulice i ceste kako bi omogućili veću mobilnost u gradu i stvorili prostor za pješake i bicikliste te time učinili kretanje gradom učinkovitijim, bržim i sigurnijim. Teme mobilnosti i prohodnosti grada (engl. walkability) toliko su učestale i rasprostranjene kada se govori o funkcioniranju gradova u 21. stoljeću da se ove promjene nazivaju još i prometni zaokret. Upravo za vrijeme COVID-a postalo je još važno da se osigura protočno gibanje gradom uz dovoljno mjesta na pločnicima i biciklističkim stazama uslijed potrebe za fizičkim distanciranjem. U Zagrebu je zbog posljedica potresa dodatno izražen problem preuskih pločnika na kojima se za prostor natječu biciklisti i pješaci, a Zagreb je jedan od rijetkih europskih gradova u kojemu je ova konfliktna situacija toliko izražena. Još uvijek ne postoji cjelovita biciklistička staza koja povezuje istok i zapad grada, npr. od okretišta Črnomerec preko centra do okretišta Maksimir. Prostor ulice ili ceste je koridor unutar kojeg je moguć različit raspored prostora dodijeljenog različitim korisnicima. Reorganizacijom ovog koridora otvaraju se mogućnosti za životnije ulice u kojima ima više mjesta za rekreaciju, ekonomsku aktivnost – kupovinu i terase lokala, zelenilo te općenito – ljude.
Izazovi i zaključak
Zaključno, grad Zagreb ima relativno velike zelene površine, no velika većina njih ima puno veći potencijal što se tiče kvalitete za boravak kao i ekoloških vrijednosti. Osim toga, zelene površine često su ugrožene fragmentacijom i širenjem izgradnje čime se trajno umanjuje kvaliteta urbanog okoliša za stanovnike i buduće generacije.
Zagreb trenutno prolazi kroz dvije velike krize, mnogi stanovnici izgubili su dom, nekima plin još nije uključen i nemaju toplu vodu u domovima, a situacija oko obnove u ovom trenutku je neizvjesna. S obzirom na ograničenja budžeta i izazove koje predstoje u bliskoj budućnosti, bitno je u ovom trenutku ukazati na važnost zelenih prostora u gradu kao resursa nužnog za zdrav i kvalitetan život te potrebu njihove zaštite i unapređenja. U ovim okolnostima, za to će biti potrebna kreativnost kao i dobro planiranje. Pod pretpostavkom da svaka uspješna obnova mora ujedno biti i vizija bolje budućnosti, vizija za Zagreb mora uključivati zelene sisteme grada. Kustosice prethodnog Venecijanskog bijenala arhitekture, Yvonne Farrell i Shelley McNamara, podsjećaju da je svijet vrlo senzualno mjesto a ljepota uobičajena – urbani okoliš može biti svakodnevni podsjetnik ove maksime.
Autorica: Sara Stojaković, mag. ing. prosp. arch.
