Ivan me zamolio da napišem nešto povodom Međunarodnog dana žena. Razmišljala sam o opcijama: navesti listu najpoznatijih žena umjetnica, ali to bi značilo raditi neke hijerarhije, kvalitativne liste. Htjela sam onda dati nekakav povijesni pregled, ali to bi naprosto bilo dosadno. Sjedim i pišem ovaj tekst u Švicarskoj, uljudnoj Europi, jednoj od najbogatijih zemalja u svijetu, s najmanjom nezaposlenošću. Idila. Vani pjevaju ptičice, jezerom plove čipkaste jedrilice i franci pupaju na drveću. Ne znam koliko se često govori o Švicarskoj kao zemlji koja je tek 1971. dala pravo glasa ženama. A samo pola sata vožnje od Zuricha, kanton je Appenzell u kojem su žene smjele glasati tek od 1991. HEJ, tko je ovdje lud? A gdje si ti bila 1991?!
**Die Rote Zora, Crvenokosa Zora, lik iz istoimenog dječjeg romana Kurta Kläbera o djevojčici koja je osnovala bandu napuštene djece i borila se protiv buržoazije. Autor, njemački židov u Švicarskoj, putovao je Jugoslavijom i inspiriran životom siročadi u Senju, odlučio je napisati politički roman o ljudima s ruba društva kroz formu dječjeg romana. (via kino.de )
Na jednom od boljih predavanja u zadnje vrijeme, slušala sam o radu i ostavštini Doris Stauffer. Priznajem, dosta sam bila neuka i nisam znala tko je ta stara baka srebrne kose koja je sjedila na pozornici jednog ciriškog muzeja, tiho i poslušno promatrajući svoju publiku. Uz nju sjede dvije djevojke, dizajnerica i kustosica, obje kulturne / prekarne / švicarske radnice i o njezinom životu pričaju uglavnom internacionalnoj kulturnoj publici. Bilo mi je to sve skupa malo komično, kao da je ona neki živi eksponat, doveden iz kabineta čudesa. Pričale su kako je gospođa Stauffer studirala fotografiju 50ih godina, gdje je upoznala svoga budućeg supruga Sergea Stauffera.
Serge je jedan od najpoznatijih švicarskih edukatora i umjetnika koji je pokrenuo eksperimentalnu umjetničku školu F+F (Form und Farbe) u Zurichu, a bio je prijatelj s Duchampom, Nam June Paikom, Kaprowom, dok je Doris za to vrijeme odgajala njihovo troje djece i kuhala r östi za svu tu fensi ekipu. Onda joj je više dojadilo u selu St. Gallen pa je odlučila sama djelovati. Radila je i fotografirala asemblaže, pokrenula “Vještičji” odsjek na F+F školi na kojem su mogle prisustvovati samo žene, pokrenula je Ciriški ženski pokret otpora putem kojeg je istraživala i utabala puteve mnogim budućim umjetnicama. Da, bilo je to slavljeničke 1971.godine, kada je dobila pravo glasa.
**Doris Stauffer, umjetnica i edukatorica (via lescomplices)
I da se vratim na temu Dana žena. Iskreno, vidim taj datum kao neku vrstu folklora, petrifikacije. Ako Dan žena svedemo na bitku za jednakost prava, ništa novo nismo napravili. Ako Dan žena svedemo na osmi mart i ‘prekrasne’ karanfile, još i manje. Dan žena bi se trebao zvati svakodnevica ljudskih prava, svaki dan u kojem se propitujemo koliko smo humani, drugačiji, kulturni, tolerantni, topli prema svakom živom biću; u kojem svakog dana proširujemo svoje granice uskogrudnosti i pokušavamo prihvatiti druge, pa makar ih i ne shvaćamo u potpunosti. U kojem ne nasjedamo na propagande u kojima nas uče da smo bolji od Drugih ili da se trebamo bojati Drugih, pa stoga oštrimo noževe.
**Divine, drag queen (via independent)
Teško je to, jasno. Teško je biti dobar i divan, kada pjesmom poručuju da tvoje tijelo nije tvoj izbor i gdje liječnici glume prizive savjesti, ali uzimaju kuverte. Teško je kada majka ima tri mjeseca porodiljnog dopusta i jaslice koje koštaju kao kredit svetog petra i kada ti istodobno govore da još “krvava od poroda” odlaziš na posao. Jer ekonomija je nesmiljena. I jer si čovjek u bijegu iz pakla doma, pa te pitaju jesi li terorist, imigrant koji će ti uzeti posao.
**Sanja Iveković, umjetnica: Waiting for the revolution (1970-1980), MoMA 2011 (via moma)
Kako, dakle, možemo dalje?
Nedugo sam otkrila zanimljiv kolektiv, zovu se Laboria Cuboniks i tvrde da su ksenofeministi. Njihov manifest o alijenaciji kao strategiji emancipacije, prošle godine je ugledao svjetlo dana. Iako možda zvuče malo kodirano i, na trenutke pretenciozno, čini mi se da daju najbolju viziju feminizma unutar informatiziranog 21.stoljeća.
Jako mi je zanimljivo kako tkaju analogiju između izvanzemaljaca i kolektiva, jer za njih – biti alien – jedini je način da se izborimo za novi poredak. Laboria Cuboniks s nama dijele možda pomalo utopijski, ali svakako optimističan pogled na politike identiteta. Moguće je, tvrde, osloboditi se od “gnoja neposrednosti” i postati alijeniran, slobodan – jer sloboda nije dana, a još je manje prirodna. Sloboda je rad koji proizvodimo dok postajemo udaljeni, otuđeni od normi koje uzimamo kao prirodne.
**Propagandni posteri za Parity Talks ETH Zurich (7-8.3.2016), dizajn Völlm+Walthert (via dezeen)
Pa kažu: “Ours is a world in vertigo. It is a world that swarms with technological mediation, interlacing our daily lives with abstraction, virtuality, and complexity. XF constructs a feminism adapted to these realities: a feminism of unprecedented cunning, scale, and vision; a future in which the realization of gender justice and feminist emancipation contribute to a universalist politics assembled from the needs of every human, cutting across race, ability, economic standing, and geographical position. No more futureless repetition on the treadmill of capital, no more submission to the drudgery of labour, productive and reproductive alike, no more reification of the given masked as critique. Our future requires decertification.”
**Marija Jurić Zagorka, književnica (via quotesqiant)
**Yolandi Visser, umjetnica i glazbenica (via youtube)
Kako djeca uvijek prva prokljuve tajnu svemira, prisjetit ću vas još i na malu Gitu koja zna da je drugačijost lijepa.
**Gita (via index)
Pa stoga, za Dan žena, drage žene, muškarci i avatari, depetrificirajmo se i postanimo, za početak, svjesni da smo i mi nekome čudni, drugačiji, ekscentrični. Da smo svi migranti porijeklom iz svemira.
Ostale tekstove Petre Tomljanović za Vizklturu pročitajte ovdje
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
