U prostorima Benediktinskog samostana na otočiću Lokrumu pokraj Dubrovnika, prošlog je tjedna otvorena izložba „Lokrumske legende“, kojom su dočarane legende i priče o čuvenom otoku i njegovim slavnim protagonistima.
Izložba je osmišljena s ciljem da educira brojne posjetitelje Lokruma, koji u velikom broju u sezoni dolaze u posjet otoku brodicama, te također da ih upozna s njegovom bogatom i uzbudljivom prošlošću, prepunoj legendi i kulturne baštine. Lokrum je izuzetno poznat i po bogatoj vegetaciji i fauni, od koje su najmnoogobrojniji paunovi, koji su postali zaštitni znak otoka.
Ove godine za spomenutu izložbu izdvojene su dvije legende i teme, prva je o Rikardu lavljeg srca za kojeg legenda kaže da je na povratku iz križarskog rata imao brodolom pokraj Lokruma, te se zavjetovao sagraditi zavjetnu crkvu na kopnu na kojem se spasi. Druga legenda je o životu i gospodarenju Benediktinaca, koji su sagradili samostan i boravili na Lokrumu od 11-18 stoljeća, kada su ga odlukom pape Pia VI napustili i u zoru prokleli poznatom Benediktinskom kletvom.
Koncept izložbe proizlazi iz interakcije rasporeda prostorija, jednog ulaza te razdvajanja tema. Izložbu je pozicionirana u podrumskom dijelu samostana, na prostoru veličine 200 m2, s tri prostorije različitog karaktera. U prostor se ulazi s glavnog travnatog dijela otočića.
Ulazak u glavnu dvoranu je kroz lučni otvor koji je manjih dimenzija nego svod rampe pa je ulazak pomalo dramatičan. Glavna prostorija podruma ima kameni lučni svod bačvastog oblika i zemlju na podu te arheološke ostatke nekadašnjeg podruma benediktinaca za koji se predpostavlja da su bili u funkciji čuvanja bačvi vina. Prostor je provjetravan ventilacijskim nišama koje izlaze u samostanski klaustar.
Treća prostorija je manja i zatvorena s jednim svjetlarnikom, kroz kojeg ulazi zraka svjetla. Ona također ima lučni kameni svod i zemljani pod.
Kako se radi o kulturnoj baštini pod zaštitom te prostorom koji ima lučne svodove. arhitektonski koncept izložbe našao je rješenje u vidu platforme iznad zemljanog poda odvojene od lučnih svodova, svjetlosno naglašenih rubova, a na koju se montiraju u tunelu lučne svjetlosne instalacije na čeliku te poluzatvorena instalacija panela izložbe printane na vodootpornu šperploču u glavnoj prostoriji.
U zadnjoj prostoriji platforma nosi mali bazen u crnom čeliku u kojem je efekt vode za pojačanje dojma filmu o benediktinskom prokletstvu koji se projicira na kamenom zidu. Tematski izložba je podijeljena na nekoliko različitih prostorno tematskih elemenata pa je tako na ulazu tunel srednjovjekovne atmosfere. To je svjetlosno naglašena instalacija s video, zvučnim i mirisnim efektima koji pripremaju posjetitelje na ulazak u glavne teme legendi.
U glavnoj dvorani je priča o Rikardu lavljeg srca s ilustracijama koje je nacrtao ilustrator Sretan Bor i interaktivnim filmom o križarskim ratovima. Kao i legenda o njegovom brodolomu 1192 god. i spasu te zavjetu gradnjezavjetne crkvice na Lokrumu te u konačnici davanju novaca za gradnju katedrale u Gradu na nagovor dubrovčana. Na tom dijelu izložbe je zvuk mora i iznenađenje u vidu pomične podne platforme koja se klacka ovisno koliko posjetitelja stoji na njoj.
Kako bi pokazali posjetiteljima nakon brodoloma osjećaj moći kao vrhunac izložbe je napravljeno veliko prijestolje od vodootporne šperploče. To je podest na koji se posjetitelj penje na kraju velike prostorije kako bi bio na vrhu dvorane i gledao izložbu. S podesta posjetitelj monogledom gleda krov prostorne instalacije panela izložbe “tunela” koji je asocijativno u obliku otoka. Kao da s katedrale gleda na njega.
Nakon toga platforma vodi u najmračniji dio izložbe gdje se prikazuje dramatični film o Benediktinskom prokletstvu s kletvom koju ponavljaju, “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!”
Po povratku posjetitelji prolaze kroz tunelsku prostornu instalaciju iz kojeg se u ritmu odvajaju paneli o gospodarenju benediktinaca na Lokrumu dok je unutrašnjost panela prazna. Između njih su arheološki kameni nosači.
Time se je htjelo pokazati benediktinski red, red crnih kukuljica koji je skroman i jednostavan s geslom Moli i radi.
Oni su bili na otoku niz stoljeća sa samostanom koji je na mjestu osmatračnice prema otvorenom moru s kojeg su čuvali Dubrovnik.
Njihov zadatak je bio pomaganje nemoćnima, bolesnima. A poznati su i po gospodarenju Lokrumom tako da se nalazi kameni podzid vinograda kod Mrtvog mora gdje su uzgajali Lokrumsku kapljicu, maslinici koji se sjeverno od samostana te ostalo raslinje na tom Rajskom otoku.
Na kraju izložbe odnosno tunela je “Ispovjedaonica” sa zvučnom molitvom na latinskom i knjigom priznanja u kojem posjetitelj mogu napisati svoje grijehe i dojmove.
Lokrum čuva još mnogo legendi. Boravili su na njemu i Francuzi te sagradili tvrđavu na najvišem dijelu otoka zvanu Fort Royal. A nalazi se i Tritonov križ poginulim mornarima u havariji austrougarskog broda Triton.
U 19. st na otok dolazi Maksimilijan Habsburški s princezom Charlottom, no stiže ga prokletstvo u Meksiku i biva ubijen. Za njegovo vrijeme samostan koji je nakon velike trešnje u Dubrovniku 1667. g. ponovo sagrađen, pretvara se u ljetnikovac s predivnim Maksimilijanovim vrtovima te stazama oko otoka. Postoji i Charlottin zdenac na otoku.
Iza toga vlasnik je i Rudolf, austrijski prijestolonasljednik te Car Franjo Josip koji ga daruje dominikancima da bi se opet otok vratio njegovoj kćeri koja ga prodaje natrag Dubrovčanima. Legende kažu da je tu boravila i Sisi te da su njeni biseri ostali na dnu mora. Lokrum je danas rezervat s Botaničkim vrtom otvorenim za javnost 1967. godine koji ima preko 500 tropskih i suptropskih biljaka. Te je omiljeno mjesto kupačima i svima koji se dive njegovim ljepotama.
Autori i suradnici izložbe:
produkcija i arhitektura: Ecoing d.o.o., Ivana Dabrović dipl. ing.arh.
suradnica: Maja Tutavac dipl. ing.arh.
autorica tekstova i urednica izložbe: Ivona Michl dipl.arheolog
grafički dizajn: OAZA (Ivana Borovnja dipl. dizajner, Roberta Bratović dipl. dizajner, Maja Kolar dipl. dizajner)
ilustracije: Sretan Bor
film: Kinoteka
tehnička podrška: AVC
prijevod na engleski jezik: Dado Čakalo
lektura: Jakov Lovrić
fotografije interijera: Boris Cvjetanović
fotografije otvorenja izložbe: vlasništvo autora izložbe
suradnja na projektu i zahvalnost ravnatelju Rezervata Lokrum Mariu Tevšiću te Gradu Dubrovniku na čelu s Gradonačelnikom
