Maskirni grad, lebdeći kvart

Kada se u arhitekturi spoje osjećaj nelagode i straha od mogućeg zračnog bombardiranja, vojnička kontraobavještajna inteligencija, kreativnost inženjera i konstruktera, te iskustva i znanja dekoratera i scenografa hollywoodskih filmskih studija dobijemo “Maskirni Grad, Lebdeći Kvart”, inženjersku i vojnu konstrukciju, koja maskirnim metodama, kamuflažnim alatima te rekvizitima filmske scenografije stvara novu začudnu arhitekturu. Dobvamo arhitekturu lažnog grada podignutog iznad velike tvornice, lebdećeg kvarta koji štiti svoje “stanovnike” od pogleda iz zraka, ali jednako tako otvara nove mogućnosti i potiče inspiraciju za drugačiju gradnju i organizaciju teritorija.

U vremenu dok drugi svjetski rat već snažno maršira Europom američki je teritorij pošteđen razaranja i masovnih patnji. Američki narod živi u ozračju relativnog mira, ali se osjećaji ratne psihoze i napetosti neočekivano počinju osjećati u visoko razvijenoj avio-industriji i tvornicama koje su proizvodile vojnu opremu. Kroz samo nekoliko tjedana početkom 1940. godine u toploj i uvijek sunčanoj Kaliforniji zaposlene su tisuće novih radnika koji započinju s radom u više smjena i proizvodnjom vojne opreme. Osjeća se psihoza dolazeće opasnosti. Američka Vlada s Douglas Airwaysom i Boeingom započinje s ubrzanom i masivnom proizvodnjom novih borbenih zrakoplova.

U postrojenjima i tvornicama Douglas Airways u Clover Fieldsu, nekoliko mjeseci prije razarajućeg bombardiranja Pearl Harbora, shvaćaju da bi njihovo veliko i prostrano postrojenje i tvornica aviona mogli biti idealna meta za mogući zračni napad Japanskih aviona. Velika i masivna tvornička hala mogla bi biti lako uočljiva, nemoguće branjiva i bespomoćna meta masivnog, razarajućeg zračnog napada.

Gospodin Donald Wills Douglas, osnivač i vlasnik velike kompanije za proizvodnju aviona, nije stajao skrštenih ruku, te ne čekajući da ga vlada prema najavljenom programu kamuflaže zaštiti, preuzima stvar u svoje ruke. Projekt i realizaciju zaštite i maskiranja tvornice povjerava svom glavnom inženjeru, testnom pilotu Frank-u Collbohmu i arhitektu H. Roy Kelleyu. Zadatak je bio učinkovito osmisliti mjere maskiranja, te u kratkom vremenu izvesti nove konstrukcije koje bi djelotvorno zaštitile i sakrile tvornicu od pogleda iz izviđačkih aviona i letećih bombardera.

Uz pomoć radnika i osoblja tvornice postrojenja i piste su u samo nekoliko mjeseci intenzivnog rada i izgradnje potpuno “nestali” s lica zemlje. Gotovo 5 milijuna četvornih metara žice rastegnute preko 400 visokih stupova, natkrilo je Douglasov terminal, hangare, poneku zgradu i parkirališta. Na vrhu rasprostrane mreže stajale su drvene kuće s garažama, ulice i nogostupi s ogradama, pomoćne kućice i prostorije za sušenje rublja, stabla i grmovi.

Pista za slijetanje aviona i ostalih letilica pobojana je zelenom bojom kako bi nalikovala polju, travnjaku ili šumarku. Ulice i pločnici “Maskirnog Grada” položeni su i oslikani kako bi se idealno uklopili u urbanu geometriju susjednog Sunset Parka, kvarta sa skromnim domovima Douglasovih zaposlenika. Najviši hangar unutar tvorničkog kompleksa prekriven je maskirnom mrežom i stablima tako da izgleda kao blaga strmina, velika zatravljena padina.

Ubrzo nakon ovih događaja i prvog uspješno provedenog kamufliranja i maskiranja cijele tvornice, ali i nakon ratne katastrofe bombardiranja Pearl Harbora, u veljači 1942. godine jedna dobro prikrivena japanska podmornica prišuljala se do obala pokraj San Francisca. Nekoliko noći kasnije još je jedna izronila u Santa Barbari te su ispalile nekoliko granata na objekt za skladištenje nafte. Jedna granata je eksplodirala i na samom pristaništu. Tog je trena drugi svjetski rat službeno došao u Kaliforniju.

U atmosferi opće panike koja počinje vladati gadovima, i pričama o Japanskim tajnim agentima koji vrebaju iza svakog grma i stabla, te Japanskim avionima koji stalno lete iznad Amerike, Ministarstvo Rata naredilo je generalu pukovniku John L De Witt-u, zapovjedniku zapadne obrane, da zaštiti vitalne instalacije duž pacifičke obale, te kamuflira i prikrije strateške industrijske i infrastrukturne punktove u Kaliforniji.

General De Witt angažira pukovnika John F Ohmer-a, pionira u maskirnim tehnikama, koji je mjesec dana prije fatalnog bombardiranja Pearl Harbor-a pokrenuo kampanju da se zaštiti Wheeler Field, jednu od glavnih zrakoplovnih baza kod Pearl Harbora. Njegov je plan nažalost bio odbačen zbog prevelike cijene, od danas neshvatljivih 56.210 $. Samo nekoliko tjedana kasnije Wheeler i njegovi zrakoplovi su uništeni i izbrisani s lica zemlje.

John F Ohmer angažira filmske studije u Hollywoodu, Metro-Goldwyn-Mayer, Disney Studios, 20th Century Fox, Paramount i Universal Pictures, koji su odmah uočili potencijal i izazov Ohmarovih ideja o kamuflaži Kalifornijske obale. Filmski giganti odmah su ponudili usluge svojih scenskih dizajnera, kostimografa, slikara, art-direktora, krajobraznih stručnjaka, animatora, stolara, i ličilaca. Specijalizirani stručnjaci i scenografski radnici svojim su vještinama i znanjima učinile Ohmerove ideje sasvim mogućim i realno provedivim.

U prvim tjednima 1942. godine započela je misija March Field. Maskirane su i zaštićene 34 zrakoplovne baze, dok Ohmer istodobno kamuflira i tvornice za proizvodnju ratne opreme i aviona koji bi mogli biti idealna meta Japanskih zrakoplova, uključujući tako i dijelove tvornica Boeing Aircraft u Seattle-u.

Tisuće i tisuće kvadrata mreža, stotine drvenih i papirnatih kuća, drveća i grmlja dala su cijelom mjestu trodimenzionalni izgled lažnog gradića. Drveće i grmlje napravljeni su od lijepljene žice, vrhova prekrivenih perjem i ofarbanim različitim nijansama zelene boje. Održavanje iluzije živog stambenog susjedstva i pukovnikovog jasnog zahtjeva za pokazivanjem stalnih znakova života radnici su jasno i doslovno shvatili. Konstantno su vozili automobile, šetali se krovovima, družili se u grupama, prali i sušili rublje, svakodnevno glumili intenzivan život grada koji bi na snimkama Japanskih aviona-izviđača svakog dana drugačije izgledao.

Prerušavanje i kamufliranje Kalifornije i ostalih dijelova ratom ugrožene Amerike prestalo je kad je Američka mornarica nanijela težak poraz ratnoj mornarici i skupini japanskih nosača aviona u bitci na Midway Islandu. Opasnost od ozbiljnih napada na Zapadnu obalu time je definitivno smanjena, te je nestala potreba za daljnjim skrivanjem. Strehe, mostovi, zatege, konstrukcije, mreže i kuće sa stablima porušene su i zauvijek su nestale. Ostale su fotografije kao trajni podsjetnik na neočekivanu i poticajnu mogućnost kreativnog arhitektonskog i inženjerskog djelovanja u teškim, stresnim i veoma neizvjesnim trenucima.