Umjetničko stvaralaštvo Vlade Marteka ubraja se u ključne doprinose antologiji suvremene hrvatske likovne umjetnosti, a njihova je vrijednost prepoznata i na međunarodnoj razini. O njegovom je opusu objavljeno više publikacija, a izdavaštvom se ovaj pjesnik i konceptualni umjetnik bavi i sam još od 1970-ih: osim što je objavio 20-ak samizdata, objavio je šesnaest knjiga – od zbirki poezije, zbirki tekstova i insceniranih fotografija, preko knjiga eseja o suvremenoj umjetnosti, pa do samostalnih grafičkih mapa i koautorskih izdanja. Nedavno je, u izdanju Ureda za fotografiju, objavljena prva monografska analiza Martekova opusa sa specifičnim fokusom na njegovo stvaralaštvo u mediju fotografije, čime je pružen svježi uvid u opus jednog od najzanimljivijih predstavnika Nove umjetničke prakse.
U monografiji nazvanoj Pripremanje za fotografiju okupljen je niz autorovih radova u mediju fotografije, nastalih u periodu od 1970-ih do danas. Pritom je medij shvaćen kao konceptualna forma i baza za promišljanja pojmova kao što su umjetnost, medij, tekst i značenje. Specifičnost Martekova stvaralaštva jest transmedijsko povezivanje jezika i pjesništva s likovnim umjetnostima, a čije se značenje najbolje očituje u terminu predpjesništva koji je sam skovao – stihovima (odnosno, predpoetskim zapisima) podaruje izrazito grafički oblik, s ciljem “stvaranja poezije potrebnom”. Sinergija koja proizlazi iz njegovih radova jedinstvena je prvenstveno zbog izbjegavanja bilo kakvih granica uobičajenog poimanja medija. Svojim radom Martek mijenja uobičajeno poimanje toga što fotografija jest, a njegovo promicanje originalnog pristupa mediju jedinstven je primjer u našoj sredini. Martek je svoj inovativan pristup mediju fotografije, započet u 1970-im godinama, u svojoj umjetničkoj praksi zadržao do danas, pa monografija – uz starije – obuhvaća i novije radove, u ukoričenoj formi bilježeći i dokumentirajući gotovo pet desetljeća dugo umjetničko djelovanje.
“U uredničkom smislu htjeli smo omogućiti čitateljima uvid u jednu neformalnu, ‘razbarušenu’ praksu koja je arhivirana u posve jednostavnim albumima, složena u kartonske mape, koja proviruje iza namještaja jer ne nastaje u idealnim okolnostima, nego je zapravo rezultat svakodnevnog života”, kaže urednica knjige Sandra Križić Roban. “U malom stanu-ateljeu sažeto je ono što je nastajalo desetljećima – praksa koja se odvijala u javnom prostoru, na ulicama i trgovima, uz rijeku, kroz akcije čitanja, ili one lijepljenja poziva na čitanje, agitacije, prodavanje novca; dakle, nevjerojatno bogata aktivnost u središtu koje je komunikacija umjetničkog sadržaja izražena kroz jednostavno zamišljene aktivnosti. Kako to ‘pospremiti’ da se barem na trenutak osjete one male radosti poput iznova otkrivenog polaroida među drugim spremljenim materijalima? Kao i svaka druga knjiga, i ova računa na agilnost čitatelja, na njegovu spremnost da se upusti u jednu vrstu dijaloga, da postavlja pitanja na koja ne mora nužno dobiti odgovor. Da i sam naiđe na neko iznenađenje baš kao što bi mu se to moglo dogoditi dok prolazi kroz vlastite materijale među kojima su zalutali neki davno snimljeni prizori ili ispisani listovi”.
Publikacija je sastavljena od tri zasebne knjižice: knjižice s tekstom Sandre Križić Roban, knjižice s gotovo stotinu reprodukcija te knjižice koja sadrži intervju Jelene Pašić s umjetnikom, a u čitavom izdanju – upakiranom (umjesto u uobičajene korice knjige) u crvenu kutiju koja reminiscira “ambalažu za arhiviranje” – skriveno je i nekoliko dodatnih “poklona” čitateljima: dvostrani plakat i reprintevi jedne Martekove serije polaroida. “Zbog samog procesa ‘čišćenja’ ili, kako ga Martek naziva, feng shuija, nije se htjelo sa svime izaći na površinu, omogućiti da bude vidljivo. Jer i on sam fotografije preokreće, čini ih nevidljivima, poziva na neku vrstu naknadnog i proizvoljnog stvaranja narativa koji vjerojatno s onim njegovim nemaju veze. Pa tako crvena Martekova kutija ‘skriva’ sva ta htijenja kojih je bilo mnogo i koja sva nisu ni mogla obuhvatiti njegovu praksu, ali su je barem ‘primirila’, usustavila unutar kutije u nekoliko istovremenih razina za koje se nadamo da će ih čitatelji prepoznati”, pojašnjava Sandra Križić Roban.
Izbor materijala korištenih za publikaciju (kutija umjesto konvencionalnih korica knjige, razne vrste papira, reciklirani kartoni, pa čak i kuverta koja služi kao omotnica jednoj od knjižica) – polazi od samih Martekovih radova, kako od njihovog konceptualnog i značenjskog karaktera, tako i od njihovih vizualno-materijalnih odrednica. Grafička urednica knjige Rafaela Dražić ističe da je “koncept defragmentirane monografije u kutiji nalik onoj za fotografske filmove (umjesto monumentalnog standardnog knjiškog izdanja) inspiriran velikim dijelom izdanjima Fluxusovaca koji su se udaljavali od forme klasične knjige, smatrajući je objektom buržoazije. Drugim riječima, ova publikacija – sačinjena od nekoliko knjižica, plakata, kuverte s polaroidima – zapravo je tek priprema za knjigu.”
Knjigu je moguće nabaviti u Uredu za fotografiju, a osim standardnog izdanja, pripremljene su i posebne limitirane serije: trideset primjeraka knjige numerirano je i nosi potpis autora, od čega je prvih deset primjeraka upotpunjeno i jednim originalnim fotografskim radom Vlade Marteka.
