Muzeji Ivana Meštrovića pozivaju vas na otvorenje izložbe Skulptura i nagost – tjelesnost i erotika u djelima Ivana Meštrovića koje će se održati u utorak 26. siječnja 2016. u 19 h u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Izložba će biti otvorena do 26. veljače 2016.
Na izložbi je prikupljeno 69 djela, skulptura i crteža iz zbirki nasljednika Ivana Meštrovića, te iz fundusa sljedećih muzeja: Atelijer Meštrović (Zagreb), Galerija Meštrović (Split), Gliptoteka HAZU (Zagreb), Kabinet grafike HAZU (Zagreb) i Galerija umjetnina (Split).
Autori izložbene koncepcije su:
Zorana Jurić Šabić, Dalibor Prančević i Barbara Vujanović
Kustosice izložbe:
Zorana Jurić Šabić i Barbara Vujanović
O izložbi: Rijetko je kada Meštrovićev opus promatran kroz prizmu značenja nagoga tijela i erotskih čitanja. Razvoj teme moguće je pratiti na skulpturi i crtežu u rasponu od 1903. – 1946. godine, a prema motivu, kao i razdoblju, temu nagosti i erotike u djelu Ivana Meštrovića možemo promatrati kroz tri čitanja, koja će se u izložbenom narativu ispreplitati, dok će u katalogu biti predstavljeni zasebno, kroz tri teksta:
1. NELAGODA TIJELA (TENZIJE U PRIKAZU: STAROST, EROTIZIRANI PATHOS, DRUGAČIJA SPOLNOST, NEPOSREDNA PUTENOST) (Dalibor Prančević): cjelina koja obuhvaća širi vremenski kontingent prva dva desetljeća 20. stoljeća, odabir uključuje radove s različitim problematikama nagosti, estetike ‘ružnoga’ i afirmacije drugoga.
2. IZMEĐU DVA EROSA I DVIJE AFRODITE – KLASIČNO POIMANJE TJELESNOSTI (Barbara Vujanović): poglavlje obrađuje djela Meštrovićeva tzv. zagrebačkog razdoblja, ali i ranija te kasnija razdoblja, u kojima je moguće iščitati bliskost s antičkim poimanjem tijela, a sukladno suvremenim tendencijama europskoga neoklasicizma i ostalih stilskih tendencija.
3. POŽAR ČULA (Zorana Jurić Šabić): ženski aktovi (skulpture i crteži) iz 20-tih godina, kao i brojni radovi koji obrađuju mitološke teme, dio su Meštrovićeva opusa zasićena intimnim podacima te se mogu sadržajno interpretirati poznavanjem specifičnih okolnosti i emocionalnih previranja unutar kojih se umjetnik našao, otkrivajući tako njegovo osobno poimanje spolnosti.
„Sve u svemu, ova izložba i ovaj katalog, s tri vrsna priloga u kojima se da capo razmatraju brojni formalni i ikonološki aspekti Meštrovićevih aktova, značajan su doprinos poznavanju jednog od ključnih mjesta umjetnikova ukupnog opusa. Golem raspon različitih izraza kojima je umjetnik opisivao muško i žensko tijelo možda bi nam dao za pravo ustvrditi da on tijekom svog dugog djelovanja nije mijenjao stilove nego načine stilizacije. Rezultantu svježih promišljanja autor ā izložbe najbolje iznosi završna rečenica eseja Barbare Vujanović: Ideja da čovjek predstavlja apsolutno mjerilo svijeta i stvarnosti u kojima živi, sugerira pravo na sumnju, preispitivanje i relativiziranje istine koja ih određuje. Ništa bolje ne sažima osjećaje i misli koje nosimo nakon što pažljivo pogledamo sedamdeset umjetnina donesenih na ovoj kapitalnoj izložbi.“
Iz recenzije Joška Belamarića
Fotografije: Zoran Alajbeg
