O fotografskim doticajima domaćeg sa stranim i suvremenog s prošlim
Rendez vous – Festival Francuske u Hrvatskoj, koji se ove godine održava od svibnja do rujna, kao prva kulturna sezona jedne zemlje Europske unije u Hrvatskoj – u svojim je okvirima predstavio i međunarodnu konferenciju o suvremenoj fotografiji, manifestaciju okupljenu pod nazivom Metafora prtljage, u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu koja je proteklog tjedna održana u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Konferenciji je jedan od povoda bilo i ugošćavanje putujuće izložbe posvećene francuskome fotografu Marcu Riboudu i njegovim fotografijama snimljenima ’50ih godina na prostorima bivše Jugoslavije te su i ova dva dana izlaganja bila prigodno organizirana u samome izložbenom prostoru.
*Anthony Haughey – iz serije Disputed Territory
Pitanje koje je cjelokupna konferencija nastojala raspraviti i analizirati jest pitanje stvarne i metaforičke prtljage u fotografiji, odnosno, cilj joj je bio uočiti koje su to kulturološke, identitarne, socijalne pa i osobne instance koje umjetnik, napose fotograf, sa sobom ‘donosi’ u svoj rad ili pak sredinu koja nije – njegova. Već su pozdravne riječi Luca Levyja, ravnatelja Francuskoga instituta u Zagrebu, situirale medij fotografije kao neiscrpno sredstvo komunikacije, a čiji se potencijali djelovanja – estetskog, ali i društvenog i angažiranog, ne mogu i ne smiju previdjeti.
Konferenciju je otvorilo izlaganje Sandre Križić Roban, jedne od glavnih organizatorica manifestacije, a koje se bavilo temom stanovitoga dolaska i donošenja. Francuski fotografi, već spomenuti Marc Riboud te Henri Cartier-Bresson, jedan od utemeljitelja reportažne i ulične fotografije, bilježili su, između ostaloga, i svakodnevlje dalmatinskih predjela sredinom 20. stoljeća. Pitanja ove prezentacije ticala su se kulturološkoga, ekonomskog i socijalnog identiteta, njihovih kolizija i doticajnih točaka, ali su, jednako tako, naznačila i mogućnosti re-čitanja vlastite povijesti i arhivskoga materijala kroz neke tuđe oči.
*Marc Riboud iz serije Dalmacija
Dunja Nekić iz Muzeja za umjetnost i obrt (u ime spriječene izlagačice – Dubravke Osrečki Jakelić) iznijela je temu pod nazivom Mladen Tudor, fotograf bez prtljage, naglasak stavivši na važnost Tudorova rada kao početne instance u novoj fazi hrvatske fotografije, odnosno, njezinoj profesionalizaciji. Izlaganje je poseban naglasak stavilo na relacioniranje Tudorovih uradaka u inozemstvu s njegovom poetikom suptilnoga pristupa fotografiranome, uz neizostavan osvrt na njegov kozmopolitski osjećaj i estetiku, najjasnije očitovane u fotografijama metropola poput New Yorka, Londona ili Pariza.
Pomirba iskustva istoka i zapada na stanovit je način utjecala i na rad Klavdija Slubana,čiji je opus bio temom izlaganja Barbare Čefin, slovenske galeristice i fotografkinje. Znakovito naslovljeno Klavdij Sluban, East to East, predavanje se fokusiralo na Slubanov fotografski identitet s obzirom na Francusku kao zemlju u kojoj je rođen te na slovensku sredinu kao mjesto vlastitih korijena. Upravo je Slubanov primjer možda i najdirektnije progovorio o ideji prtljage i njezinoj metaforičnosti u slučaju ovakvoga tipa kulturne razmjene.
*Klavdij Sluban
Druga je sesiju prvoga dana konferencije otvorilo predavanje Jacquesa Deferta, francuskoga teoretičara i kustosa, a koji je problematizirao dokumentarni pristup u fotografiji i njezinoj interpretaciji, pod pitanje dovevši ideju objektivnosti kao jedan od gradbenih elemenata njezine cjelokupne arhitekture i semantike. Na primjeru nekoliko fotografija koje obilježava dokumentarni pristup, a koje su danas dio povijesnog kanona, Defert je analizirao pitanja stvarnosti, konstrukcije, teatralnosti i sceničnosti, naglasak stavivši na potrebu uvažavanja kompleksnosti koje predstavljačka priroda fotografije ima.
Uslijedili su nastupi dvojice francuskih fotografa koji su, svaki na svoj način, u svojemu radu doživjeli iskustvo ovih prostora. Jean Marc Tingaud, uvršten među 500 najznačajnijih autora u povijesti fotografije prema publikaciji The Photography Book (Phaidon), govorio je o vlastitome radu i najznačajnijim tematskim poljima svojega opusa, s težištem na pitanju iskustva stranog. Egzotizam izvaneuropskih, uglavnom istočnjačkih kultura, u njegovu je slučaju također simbolizirao već spomenuti koncept kulturne prtljage i izmještenosti. Uslijedilo je izlaganje Thierryja Girarda, koji je opisivao vlastito fotografsko putovanje od izvora Dunava do ušća sredinom ’90ih godina, učinivši tu ideju tek kosturom za izgradnju, na koji su se tangencijalno potom uparivala različita iskustva brojnih sredina i kulturoloških različitosti. Hrvatska, ratna situacija ’90ih godina za Girardov je foto fokus značila tek jednu od bezbroj sadržajno i iskustveno bogatih priča, svjedočeći o memoriji, tragovima, identitetu i korijenima.
*Thierry Girard – Mohačko polje 1995.
Lea Vene sa svojim je izlaganjem otvorila drugi dan konferencije, baveći se pitanjem etike slike, i to na primjeru nekih vidova vizualno-antropološkoga teorijskog diskursa. U tim se okvirima dotakla etičke dvojbenosti koja postaje neupitnim elementom u procesima prikazivanja Drugih, a čija se prezentacija katkada smješta na labavu granicu između estetskih namjera i neetične komodifikacije. Antropološko je etnološki pristup zadržala i tema Marije Borovičkić, koja je kroz rad fotografa Nevena Petrovića analizirala transformabilnost pozicije fotografa s obzirom na potencijalne istraživačko-znanstveničke inpute, a koje autor sâm nastoji unijeti u vlastitu metodologiju i praksu.
Novo svjetlo na osobu i rad sociologa, antropologa i filozofa Pierrea Bourdieua bacila je kustosica i suosnivačica fotografskoga časopisa Camera Austria International – Christine Frisinghelli. Kao jedna od autorica knjige i putujuće izložbe Pierre Bourdieu: Slike Alžira (Images d’Algérie) iznijela je temu Bourdieuova etnološkoga terenskog istraživanja u Alžiru između 1958. i 1961. godine, unutar koje je i on sâm fotografirao, stvorivši upravo jezgru spomenute knjige i izložbenoga projekta. Ova opsežna etnološka studija na ponajbolji način prezentira neke od ključnih koncepata Bourdieuovih socioloških, kulturoloških, pa i postkolonijalističkih argumentacija, pri tome upravo koristeći fotografiju kao medij koji je u stanju ove kompleksne instance generirati i obuhvatiti.
*Pierre Bourdieu – Cheraïa
Sandra Vitaljić se u svojemu izlaganju bavila temom fotografa kao društvenoga čimbenika i svjedoka, a s obzirom na njegovu kulturnu i društvenu zadatost. Primjerima iz rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, predavanje je pokazalo na koji je način medij fotografije posredovao u stvaranju različitih društvenih slika i viđenja, kreiravši sliku herojskoga vojnika ili postajući ključnim elementom političke ratne propagande, s druge strane. Proces transformacije pozicije lokalnoga fotografa iz ratom zahvaćenih prostora u ono što se poima pod figurom i subjektom ratnoga reportera u izvanrednoj situaciji kakva je ona ratna, na specifičan način problematizira i pitanje autorske etičnosti i pravorijeka.
Posljednja prezentacija u okviru ove međunarodne konferencije bila je ona Johna Anthonyja Haugheyja, irskoga umjetnika, istraživača i predavača u Centru za transkulturna istraživanja i medijsku praksu u Dublinu. U fokusu je predavanja bio Haugheyjev video-fotografski projekt naziva Disputed Territory, koji je nastajao u periodu od 1998. do 2004. godine, a koji tematizira prostore teritorijalnih sukoba, borbe oko prava i vlasništva nad zemljom u Europi te procese raseljavanja i nestanka različitih društvenih zajednicâ kao direktnih posljedicâ političkih sukoba. Projekt je samoga autora, kroz period vlastita nastajanja, približio različitim terensko-istraživačkim postupcima, granajući se na projekte suradnje s različitim nevladinim organizacijama i tijelima pomoći u post-konfliktnim krajevima, svjedočeći o kompleksnosti i višestrukosti pozicije umjetničkoga autorstva i reprezentacije.
*Jean Marc Tingaud, Zagreb 1989.
Metafora prtljage – Međunarodna konferencija o suvremenoj fotografiji, kao uistinu rijedak tip projekta na domaćemu horizontu, a koji na ovakav multidisciplinaran – teorijski i praktični način pristupa pitanju suvremene fotografije i onoga što ona predstavlja za stručnu i širu društvenu populaciju tematizirao je polje fotografije iz različitih važnih aspekata. Izborom tema i govornika, simpozij je na intrigantan i poticajan način progovorio o zajedničkoj ljudskoj povijesti i njezinim segmentima koji su u bazi procesâ sjećanja, bilježenja, arhiviranja, prepoznavanja i identificiranja. U strategijama izgradnje odnosâ prema Stranom, Drugom i Prošlom upravo je fotografija onaj medij koji ima krunsko mjesto u gestama uspostavljanja kontakata i komunikacije. Rasprava i analiza onoga što (tuđi) Pogled znači, markira i propituje, kao i onoga što niječe ili sakriva, a napose u okviru relacioniranja suvremenosti s prošlošću, (p)ostaje mjestom istraživanja i interpretacija koje bi buduće manifestacije poput ove svakako trebale nastaviti graditi.
tekst: Martina Bratić
izvor fotografija: iz prezentacija sudionika konferencije
*Rad portala Vizkultura.hr sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
