Novo izdanje Splitskog salona, pod kustoskim vodstvom Jasmine Šarić i nazivom Regeneracija, održava se do 15. studenog na različitim lokacijama u Splitu. Riječ je o najvećoj i najdugotrajnijoj splitskoj likovnoj manifestaciji; započet 1969. godine, Splitski salon predstavlja najvažniju skupnu likovnu izložbu u Dalmaciji. Organiziran pod okriljem HULU Splita, Salon nije samo godišnje okupljanje umjetnika, već i važan društveni događaj koji odražava pulsaciju suvremene umjetničke misli.
42. izdanje Splitskog salona otvoreno je izložbom u Multimedijalnom kulturnom centru Split koja traje do 10. listopada. Na izložbi radove izlažu Marija Bebić, Milan Brkić, Mihael Frančić, Glorija Lizde, Toni Meštrović, Pavle Mijuca, Dora Ramljak, Josip Šurlin, Vice Tomasović, Mirna Udovčić, Irena Bakić, Iva Jelinčić, Petar Vranjković, Bruno Žganjer Šram, Boris Šitum i Clare Rosslyn Wilson. U ponedjeljak, 14. listopada, pa sve do 14. studenog u Salonu Galić moći će se pogledati izložba na kojoj će radove predstaviti Ivana Filip, Nikolina Kuzmić, Ivana Papić, Marina Rajšić i Ana Ratković Sobota, a program Salona uključit će i radionicu te javno predavanje Ivane Papić i kolektiva Krater/Trajna.
U drugom dijelu, predstavit će se umjetnički radovi i intervencije u javnom prostoru na Trsteniku (udruga KVART), Dioklecijanovim podrumima (Lana Stojićević), KBC-u Split (Marieta Vulić), Peristilu (Nick Tobier) te Domu mladih (Neli Ružić).
Ovogodišnji Splitski salon bavi se temom regeneracije kao svojevrsne metafore obnove, revitalizacije ili transformacije, a koja se može odnositi na ljudsko tijelo, prirodu, ali i urbano i društveno tkivo. Polazišna točka koncepta su globalno aktualne teme i problematike postpandemijskog doba, poput onih ekoloških, društveno-političkih, pitanja proizvodnje znanja i mentalnog zdravlja; ali ujedno i teme specifične za lokalni kontekst poput onih koje se tiču urbanog zagađenja i javnih politika. Umjetnički radovi predstavljeni i realizirani kroz Salon, kao i popratne diskurzivne aktivnosti, upućuju na spomenute problematike, alarmirajući i/ili nudeći realna, istraživačka, fiktivna, često poetična, ponekad humorna, alegorijska ili utopijska rješenja.
U biologiji, pojam regeneracija odnosi se na obnavljanje dijelova organa ili tkiva nekog organizma koji su se istrošili, izgubili ili ozljedom uništili. Ovakav proces obnavljanja stanice, organizme i ekosustave čini otpornima na prirodne fluktuacije ili događaje koji uzrokuju poremećaje ili nanose štetu. Regeneracija nije nužno istovjetna reparaciji, koja se prvenstveno odnosi na traumu, nešto u potpunosti oštećeno čemu je potrebna obnova. Ona može biti i kontinuirani proces održavanja, obnavljanje istrošenih stanica, tkiva ili organa tijekom normalnog života organizma. Regeneracija je i proces i rezultat.Kod Donne Haraway, regeneracija je jedan od ključnih pojmova dekolonijalne misli. Prema njoj, svi nosimo duboke povrede i potrebna nam je regeneracija, a ne ponovno stvaranje. Budućnost je također potrebno regenerirati, bez da je reproduciramo. Stoga je potrebno zamišljati, tako da učimo iz prošlosti ili da se okrenemo ka svježem i bolnom, suočavajući se s onim što je pred nama.
Kustosica 42. izdanja Splitskog salona je Jasmina Šarić, suradnica je Petra Šarin, dizajn vizuala potpisuje Josipa Tadić. Tehničku podšku pružaju Marin Renić i Slaven Bratković, a iza organizacije i produkcije stoji HULU Split. U nastavku potražite opise izloženih radova!
IZA HORIZONTA
Toni Meštrović
jednokanalni video, stereo zvuk, 2’09” loop, 2024.
Video slika prikazuje pogled prema horizontu s promenade Limassola. Naizgled lijepi prizor ne prikazuje što se nalazi iza. Zvučna slika prikazuje pro-palestinske demonstracije u Limassolu na Cipru 375 kilometara udaljenom od Gaze koja se nalazi iza horizonta. Skriveno od pogleda, kao da se ništa ne događa, zapadni svijet šuti.
I’LL GET AROUND TO IT SOMEDAY
Mihael Frančić
umjetnička knjiga, 23,8×17 cm, 2024.
Rad kritizira kapitalistički sustav i njegovu težnju za brzim i jednostavnim konzumiranjem informacija, koristeći format Marxovog Kapitala kao temelj, no zamjenjujući izvorni tekst sažecima i interpretacijama pronađenima na internetu. Ovaj pristup naglašava kako kapitalistički zahtjev za stalnim rastom profita dovodi do sve zahtjevnijih poslova, ostavljajući ljudima manje vremena za intelektualno ispunjavajuće aktivnosti. Kao rezultat toga, postoji pritisak da sadržaj, osobito na internetu i mobilnim uređajima, bude kratak i lako probavljiv, stvarajući privid zadovoljstva. Frančić je odabrao Marxov Kapital ne samo zbog toga što se radi o temeljnom marksističkom tekstu koji se suprotstavlja kapitalističkom statusu quo, već i zbog njegove znatne duljine i složenosti. Pojednostavljivanjem ovog kritičkog socijalističkog djela i fltriranjem kroz razne perspektive, kapitalizam ga pretvara u još jedan komad sadržaja za konzumaciju, čime demonstrira svoju sposobnost asimilacije i neutralizacije kritike. Naslov umjetničke knjige odražava Frančićev osobni sukob sa socijalističkom teorijom: iako vjeruje u njezine ideale socijalne i ekonomske jednakosti, on se, poput mnogih drugih, nalazi zarobljen u kapitalističkom ciklusu brze i često površne konzumacije sadržaja. Suprotno tome, bavljenje kompleksnim tekstovima poput Kapitala zahtijeva značajnu posvećenost i strast.
ŠTO AKO CRNA RUPA NIJE ZAPRAVO CRNA IZNUTRA
Petar Vranjković
video, 11’57’’, 2023.
Dok protagonist leži na tlu u kontinuirano statičnom kadru — gotovo nepomično, paraliziran mješavinom fizičke iscrpljenosti i egzistencijalnog umora — i nudi nam da promatramo njegove izraze lica, slušamo neprekidno brujanje pozadinskog “kozmosa”, pratimo njegove misli u slobodnom toku svijesti. Okosnica rada je crna rupa – metaforički prikaz raznih spekulacija. Rad poziva na razmatranje dualnosti spekulacije kao umjetničkog alata, načina bijega od zamorne svakodnevnice i sredstva aktivnog neposluha protiv ustaljenog; alat razmišljanja lišen tereta produktivnosti. Jesu li ove spekulacije, teorije bez temelja, produkt umjetnikove mašte i očaja ili spektar stvarnih, neistraženih mogućnosti? Poetičan pristup temi ukorijenjen u domeni fizike omogućuje umjetniku da zaroni duboko u opskurno, u paradokse između poznatog i nepoznatog, dovodeći u pitanje sigurnost znanja.
ZVONO SMRTI
Milan Brkić
video performans, 3’25”; 2022.
“Živim u Kvartu Trstenik Split, koji je crkveno i liturgijski trostruko opkoljen. Tu su: Franjevački klerikat, Crkva sv.Josipa (Mertojak), crkva Ivana Krstitelja ispred koje sam izveo svoj rad. Ta crkva je čak izgradila ogroman zvonik, čije automatizirano zvono proizvodi buku razorne snage. To zvonjenje nije zakonski regulirano pa su stanovnici kvarta prepušteni na nemilost župnika, koji zloupotrebljava zvona pretjerano jakim zvukom (decibelima). Najtraumatičnije za mene je oglašavanje vremena rano ujutro, pogotovo noću. Noću ostajem bez sna, nesanica, umor, depresija. Želim postići: ukidanje oglašavanje vremena, utišavanje vjerskih zvonjava na razinu neškodljivu za zdravlje ljudi, ptica i drugih živih bića. Rješenje: komunikacija sa župnikom, biskupom, a ako ne ide, pismo Vatikanu.”
KREVET ZA JORDANA NEELYJA
Glorija Lizde
36 papira (20x25cm) ukupna veličina instalacije: cca 200×130 cm, 2023.
Fotografska instalacija Krevet za Jordana Neelyja bavi se odnosom sustava prema pojedincu kroz prijedlog nacrta za krevet, jednog od tisuću koji nedostaju u newyorškom psihijatrijskom sistemu. Napravljen od trideset šest cijanotipija, rad prikazuje fragmentirani bolnički krevet u prirodnoj veličini. Rad je posveta Jordanu Neelyju, mladom crncu, beskućniku koji je bolovao od shizofrenije, a kojeg je u podzemnoj željeznici u New Yorku usmrtio bivši marinac. U sjećanje na Neelyja, ovaj zamišljeni krevet materijaliziran u formi blueprinta stoji kao podsjetnik na nedostatke u sustavu i manjak skrbi za one koji su na margini.
RUŽA CRVENA
Boris Šitum
6 fotografija (digitalni print na forex), 30×42 cm; 2023./2024.
“Kad sam je prvi put ugledao, sablaznio sam se. Već desetak godina kupam se na ovoj plaži nadomak Splita. Nekako sam se udomaćio, baš… Prošlo ljeto doživio sam ‘satori’. Na ovu apsurdnu građevinu postavljam ploču s natpisom (stihove Tonča Petrasova Marovića), simulirajući jedan od blokova. Više nisam objektivan.”
IN VITRO II
Josip Šurlin
drvo, tehnička guma, 55x70x25 cm; 2024.
Rad In Vitro II estetizirani je objekt minimalističke estetike prezentiran sukladno onome što indirektno nagoviješćuje, čega je stanoviti indeks – promijene načina življenja, suočavanja sa opasnošču neimaštine, “neskladnog stadija čovjekova disanja”. Disanje u kontekstu suvremenih tehnologija i biopolitika uvelike je suspregnuto posebice ukoliko promotrimo prostorne uvjete za zrak, pulmološke bolesti, atmosfersku saturaciju ispušnim plinovima (CO2) ili neprikladne standarde življenja. Navedene paradigme sumirane su pod motiv vanjske jedinice klimatizacijskog uređaja (kao izvijesnog simbola) – stroja čiji sastav filtrira zrak, moderira respiraciju. Dah jest sinonim za život, propitivajući ga polazimo od ključa za animaciju tijela, no završavamo u puno složenijem području svijesti o njemu. Naime, više nije dostatno pripisivati ga isključivo refleksu začetka života (prvog impulsa kretanja bića); dah postaje složeniji indikator “pneumatske kulture” – čežnje za “demokratizacijom dubokog uzdisaja”. Koliko su potom strah i neuroza ili dijalektika čovjeka i atmosfere produkti oscilacija unutar suvremenog mjesta za život te što ostaje nakon svakodnevne “kontrakcije” urbanih prostora? Zbog čega baš tako trenutno dišem?
BETONIZIRAJ!
Pavle Mijuca
Digitalna interaktivna mapa, print na mesh, 330 x 200 cm; 2021.-2023.
“Betoniziraj! je rad iz ciklusa radova Full of new beginnings u kojem se bavim utjecajem turizma na prostorno planiranje na području grada Splita. Ime potječe od službene kampanje Hrvatske turističke zajednice (HTZ) za turističku sezonu 2021. godine. Ciklus se oslanja na upotrebu dva važna kolokvijalna izraza: apartmanizacija, termin koji se koristi za uništavanje obalnih područja prekomjernom izgradnjom sekundarnih rezidencija (apartmana) i betonizacija, koja se odnosi na sve veću prisutnost betonskih objekata. Protagonist ovoga ciklusa je Duje, macho figura investitora koji utjelovljuje sveopću problematiku urbanističkog planiranja u dalmatinskom priobalju.
U radu Betoniziraj predstavljen je distopijski prikaz plaže Žnjan u Splitu koja je u potpunosti izbetonirana i apartmanizirana. Duje, zbog svog utjecaja uspijeva dobiti sve potrebne građevinske dozvole, pa diljem Žnjana otvara različite objekte i gradilišta. Zbog toga plažu Žnjan promatram kao višeslojno igralište na kojem se miješanjem različitih arhitektonskih tipologija stvaraju tenzije, sukob i kaos. Taj prostor postaje platforma za slobodnu, parazitsku, beskompromisnu gradnju koja se naglo širi. Takvu arhitekturu odlikuju karakteristike suvremene apartmanske gradnje poput mediteranskog crijepa, pvc stolarije i nedovršenih fasada. Dominirajuću tipologiju predstavljaju obiteljske kuće, nelegalno izgrađeni objekti bizarnog izgleda koji funkcioniraju kao hibrid stambenih i turističkih namjena. Takvi parazitirajući arhitektonski objekti prožimaju dijalektiku dvaju različitih scenarija—iznajmljivanja apartmana tijekom turističke sezone, kada ovi stambeni objekti postaju sekundarne rezidencije i scenarija u kojem ovi objekti služe za stanovanje lokalne populacije. Proveo sam istraživanje i koristeći se stvarnim zemljopisnim podacima područja Žnjana, definirao sam površinu od 1 km2, te ju projicirao i ilustrirao u izometriji. Izometrijskom projekcijom pozivam se na arhitektonske i urbanističke planove, te proces planiranja, čime propitkujem djelotvornost i aktualnost takvih praksa danas.
Rad se počeo razvijati 2021. godine u obliku digitalne interaktivne mape koja se može zoomirati do najsitnijih detalja, no u 2023. prima novi oblik i postaje mrežasti banner, poput onih koji se koriste kao reklamni materijal na ogradama građevinskih zemljišta.”
PROPOSITUM SUGGESTUM IN MARI ADRIATICO
Bruno Žganjer Šram
kombinirana tehnika na papiru, 29.7×800 cm, 2024.
Rad predstavlja pragmatično-poetska, arhitektonsko-umjetnička rješenja na pitanje daljnjeg života 17 plinskih platformi sjevernog Jadrana Republike Hrvatske nakon njihovog neizbježnog skorašnjeg povlačenja iz službe. Rad je predstavljen kao falsifikat pronađenog povijesnog dokumenta iz 18.stoljeća. Kao takav, ručni su crteži rapidografom arhaičnog karaktera, a sam friz je prevučen slojem patine. Rad se suočava s problemom zagađenja plinom i plastike mora te na njih daje konkretne maštovite odgovore koje variraju od izvedivih do spekulativnih. Distopijska utopija lažne nade pronađene u svescima povijesti. Može li takva laž proizvesti nadu?
Svi radovi crtani su rapidografom na papirima A4 ili A3 formata a potom su skenirani, digitalno spojeni u zajednički friz, te printani. Printani papir potom je provučen kroz tekućinu koja mu daje karakterističan izgled. Tekst je pisan arhaičnom čakavicom, inspiriran djelom Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića, čiji je jezik adaptiran da opisuje suvremene pojmove vezane u plinsku industriju.
Platforme dobivaju svoje nove uloge. Kao primjer toga, platforma Annamaria koja radijalnom mrežom sakupljajući plastiku na pučini postaje nova rafinerija upravo tog ulovljenog proizvoda, koji se potom kasnije ponovno vraća u more kao umjetni koraljni greben. Platforma Vesna postaje dubinski vidikovac za pojedinca, koji se spuštanjem kroz centralnu nogu platforme upušta u tamni svijet podmorja. Tamo ga čeka anakrona fotelja.
Na cjelokupnom se crtežu pojavljuje nekolicina ideja koje ne bježe od svoje zdrave doze humora i sarkazma, suočavanja s potencijalom ekološke kataklizme, ali i neugasive nade vrlih novih svjetova.
SENSORY BODY – POLITICS OF LOCATION
Dora Ramljak
instalacija, kombinirana tehnika, 2023.
Senzorna soba je neprocjenjiv alat za liječenje osoba s neurorazvojnim poremećajima, kognitivnim oštećenjima i mentalnim bolestima. Ona nudi prostor za istraživanje osobnih tjelesnih granica, gdje njega postaje subjektivna, individualna, kolektivna i ne-hijerarhijska, priznajući da se tjelesna iskustva razlikuju od osobe do osobe. Ova senzorna soba bilježi trenutak tjelesnog iskustva promatrača u vremenu i prostoru, neprestano se razvijajući kako se susreće s drugima. Senzorna soba može se koristiti u raznim okruženjima, uključujući urbana područja, gradove, institucije i individualne prostore. Dizajnom projekta sobe na temelju elemenata senzorne integracije inspiriranih prirodnim oblicima, institucije se mogu bolje prilagoditi vanjskom svijetu. Senzorni elementi su mobilni i mogu tvoriti cjelovitu senzornu sobu ili se koristiti pojedinačno. Prostor nikada ne bi trebao biti prepreka pružanju pomoći onima kojima je potrebna. Projekt re-dizajna sobe sastoji se od četiri objekata, od kojih je svaki dizajniran za angažiranje različitih osjetila i olakšavanje senzorne integracije. Integracija ovih senzorskih objekata u umjetničke prostore povezuje dva različita svijeta, omogućujući posjetiteljima da ih isprobaju i dožive. Ruta ili karta povezuje senzorne elemente, šireći se u obliku fusnota koje povezuju s istraživanjem koje je iza dizajna. Ovakav pristup osigurava da senzorne sobe budu dostupne i prilagodljive, pružajući prijeko potrebnu podršku svima kojima je potrebna.
RE-INHABITING MOVEMENT
Dora Ramljak
audio-vizualni esej, 10’24’’, 2023.
Fotografsko istraživanje i audio esej o kretanju ljudi u javnim prostorima usredotočeno na način na koji doživljavaju prostor oko sebe. Briga, slušanje i osjetila postaju smjernice u procesu preoblikovanja i ponovnog uspostavljanja praksi skrbi.
Institucija, grad, tijelo.
U svakodnevnim trenucima, svakodnevnim radnjama i interakcijama, ili na dogovorenom mjestu susreta u gradu, razumijevanje ukorijenjenih ponašanja i kako institucionalni prostori komprimiraju naše tjelesno znanje, ugrožavajući individualnu dobrobit kako bi se osigurala produktivnost. Korištenje istog okvira institucije kao točke kritike, ali i točke promjene, grad i pokreti koje sadrži se zaustavljaju i uspoređuju. Ne ulazeći u kritiku, već u konstruktivizam.
Pojedinac naspram kolektiva.
Briga naspram kapitalizma.
Grad kao institucija naspram grada kao kolektiva.
UTOPIA
Vice Tomasović
akril na platnu, 2023.
“Slika prikazuje portret nekakvog dalmatinskog otoka koji je do neprepoznatljivosti eksploatiran za turističke potrebe. Ljeto u Dalmaciji stvara privid blagostanja, falsificirajući povijest i modificirajući stvarnost. Devastacija prirodnih datosti, zlostavljanje baštine, izrabljivanje i banalizacija su hiperbolično naglašeni na primjeru otoka utopije, ali bojim se da je ovaj prikaz objektivniji nego što se na prvi pogled može vidjeti.”
‘DEAD WOOD: UNMOORED’
Claire Rosslyn Wilson
video, 2’26’’, 2024.
Rad prikazuje prijelaz stabala u drvni materijal, istražujući neukorijenjenost i neusidrenost te propituje kako se sve što postoji (uključujući i nas) uklapa u spori vremenski okvir Zemlje. Slika aludira na izblijedjela sjećanja na takozvani netaknuti okoliš, što je možda već samo po sebi pogrešno zapamćen mit. Ponekad se čini da priroda kakvu poznajemo blijedi i da će uskoro postati san u kojem ćemo potomcima pričati priče o tome kako je nekad bila lijepa – ipak, u samom propadanju postoji prostor ispunjen životom. Zvučna kulisa inspirirana je embolijom stabala – što je znak da je stablo u sušno – ali postavlja se pitanje, što se događa nakon toga?
Rad je realiziran suradnjom između interdisciplinarne umjetnice Claire Rosslyn Wilson (poezija i vizuali) i umjetnika dr. Rossa DJ McLennana (zvuk).
OKUS BOLI
Marija Bebić
kombinirana tehnika, 205×210 cm, 2023.
Marija Bebić istražuje teme viktimizacije, rodno uvjetovane traume i ženskog identiteta kroz ekspresivnu i sirovu estetiku kombiniranih materijala, crpeći inspiraciju iz osobnih iskustava i feminističke teorije, posebno istražujući koncepte nasilja i patrijarhalnih dinamika. Monumentalni objekt koji simbolizira anatomski dio ženskog tijela oslanja se na problematiziranje reifikacije i komodifikacije ženskog identiteta. Kombinirajući vizualne i taktilne elemente, Bebić stvara refleksivan prostor usredotočen na promišljanje društvenih struktura, nudeći okvir za introspekciju i transformaciju. Rad kombinira različite materijale, teksture i medije kako bi kreirala složenu, višeslojnu naraciju koja istražuje teme nasilja, patnje i emocionalno ranjivih stanja. Suptilno, ali snažno, simbolizira načine na koje društvene strukture perpetuiraju bol i patnju, pozivajući na preispitivanje i promjenu navedenih dinamika te postavlja pitanja o prirodi boli kao univerzalnog ljudskog iskustva, istražujući kako različiti ljudi percipiraju, izražavaju i nose se s vlastitim traumama.
JUNACI ULICE
Mirna Udovčić, Irena Bakić, Iva Jelinčić
digitalni print na saten, 70×70 cm, 2021.
Suočeni smo s činjenicom da danas uzurpaciju okoliša čine zgrade koje imaju građevinsku dozvolu. Turizam je sveo teritorij na feud, a arhitektura je degradirana na instrument koji umnaža kvadrate parcele. Ovi radovi istražuju upravo objekte bez pedigrea, upitne legalnosti, rubne estetike, a koji nastaju iz prijeke potrebe. Oni su van uvriježenih arhitektonskih kanona, a imaju gradotvorna, humanistička i ekološka obilježja. Njhovi materijali su iz svakodnevice što ih čini osobito životnima i bliskima.
Junaci ulice je spin-off prvonagrađenog natječajnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za prostor turističkog naselja Ždrijac u blizini grada Nina. Radi se o međunarodnom natječaju za mlade arhitekte EUROPAN 15, raspisanom 2019. godine, a na kojem je pobijedio rad naziva Soft Buffers autorica Irene Bakić, Ive Jelinčić i Mirne Udovčić. Ždrijac je gusto urbano tkivo pretežito legaliziranih vikendica. Nasuprot negativnim konotacijama, dio naselja s malim vikendicama, uskim ulicama, zelenim okućnicama je iznenađujuće human. Kuće imaju velike terase, okućnice vrve životom. One su identitetske jedinice i predstavljaju vlasnika ulici. Velika količina kiča smatra se nekom vrstom arhitektonskog folklora. Posljednjih godina naselje zaposjedaju otuđene, minimalističke ali robusne apartmanske zgrade. Natječajni rad predlaže da nova gradnja prati predložak postojećih malih kuća i ulica.
Junaci ulice su diptih koji personificira kuće i terase. Rađeni su prema predlošku stvarnih kuća, ali uvećanih terasa. Terase su međuprostor između interijera i eksterijera, a njihova hladovina predstavlja vrstu pasivne klimatizacije, prijeko potrebne u periodu globalnog zagrijavanja.
