U petak, 22. lipnja u 20 sati u Galeriji Siva u AKC-u Medika u Zagrebu otvorit će se Antisalon, bijenalna manifestacija nastala kao opozicija Salonu mladih, čije je 34. izdanje upravo u tijeku u zagrebačkom Domu HDLU. Pokrenut 2012. godine kao daleko demokratičniji i transparentiji “mlađi brat” Salona mladih, otvoren svima onima čiji radovi nisu primljeni na Salon, Antisalon nastoji mladim umjetnicima osigurati vidljivost, omogućiti im da izlažu i taj proces maksimalno pojednostavniti i odmaknuti ga od institucija, “očistiti” sve ono što stoji na putu između autora, njegovog djela i publike. Ovogodišnji izlagači su: Lorena Almaši, Elena Arsova Pužar, Marko Babić, Josipa Baljak, Mirela Blažević, Ana Bručić, Mateja Cik, glitchboy2000, Karla Čurčinski, Rene, Grgić-Đaković, Eva Herceg, Zoran Jambrešić, Vanja Jović, Andrea Knezović, Ana Penić, Katrin K. Radovani, Antun Ružolčić, Tamara Sekulić, Sara Stojanac, Josipa Šare Vlašić, Ela Štefanac, Diana Trohar i Nikki Vancaš.
Ove je godine koordinacija izložbe pripala mladom kustoskom kolektivu EMGE, a u nastavku pročitajte tekst predgovora za izložbu:
“‘Zatvorska’ tema ovogodišnjeg, 34. Salona mladih u Antisalonu pronašla je svojevrsni izlaz. Tema je pomalo kontradiktorna; progovarajući o pritisku, nametnutoj važnosti kulturoloških institucija, nemogućnosti ostvarenja potpune umjetničke slobode i samostalnosti zbog ‘prizemnih’ potreba, koncept ipak ostaje neraskidivo vezan za instituciju u kojoj se nalazi. I doista, kao što sam naziv koncepta Salona mladih kaže, pretvara se u Panoptikon. Međutim, kao što je Hermes glazbom naveo diva Arga da sklopi svih svojih stotinu očiju, tako je i Antisalon uspavao Panoptikon. I barem nakratko, omogućio je umjetnicima potpunu slobodu.
*Eva Herceg: Svatko treba odguliti svoje
*Ana Penić: Smrt Utopije; Elena Arsova Pužar: Avantarg; Antun Ružolčić: Od skulpture do kuhinje;
*Glitchboy 2000: Nestao
Vjerno se držeći temelja na kojima je nastao i ovogodišnji je Antisalon mjesto slobodnog, gotovo u potpunosti neopterećenog i ničim ograničenog izlaganja umjetnosti. Zajedničko svim izloženim umjetničkim djelima je tek da su odbijeni na Salonu mladih. Trenutak odbijanja za Antisalon je trenutak prihvaćanja i omogućavanja mladim, možda i neafirmiranim umjetnicima sigurnu zonu. Sloboda im je zagarantirana izostavljanjem procesa izbora, žiriranja, odluka neke institucije – kritike ili pohvale – u svakom slučaju komentara o vlastitom radu. Odmakom od uobičajenih protokola institucija propituje ulogu kritike te proces odabira, odnosno izvana nametnutu primjerenost suvremene umjetnosti.
*Rene Grgić Đaković: Portret slikara Jože
*Katrin K. Radovani: Chronos; Mateja Cik: Gaze duše
*Zoran Jambrešić: Zlatno doba
Umjetnička djela su na Antisalonu neposredno prezentirana publici, čime se umjetnost vraća svojoj suštini i biva doista demokratičnom. U isto vrijeme Antisalon je opcija umjetnicima da postanu vidljiviji javnosti, ponosno prezentiraju svoje radove te daljnji poticaj za rad i izlaganje. Jednako tako je i platforma publici da se upozna sa suvremenom scenom i novinama na istoj.
*Josipa Šare Vlašić: Mali ljudi
*Mirela Blažević: Prvo lice; Vanja Jović: Unfinished Painting
*Ana Bručić: Monopol
Kratko trajanje Antisalona potencira aspekt iskrene i iskonske umjetnosti – umjetnosti zbog umjetnosti – koja je privremeno prisutna, ali sasvim neograničena. Ipak, neovisno o gotovo pop-up karakteru Antisalona, on ostavlja odškrinuta vrata jednom drugačijem, sveobuhvatnijem i osobnijem poimanju umjetnosti. Time je doista izlaz iz začaranog kruga koji nadgleda i čija pravila diktira nekolicina smještenih na visoki, središnji toranj umjetničkih institucija.”
Maja Pavlinić / Kolektiv EMGE
