Moć kolektivnog maštanja

Već niz godina Odsjek za animirani film i nove medije (OZAFIN) zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti organizira godišnje residency projekte sa studentima Odsjeka. Kroz gostovanja, radionice i predavanja inspirativnih, inovativnih, radikalnih i eksperimentalnih kulturnih i umjetničkih praktičara, studentima svojeg i srodnih odsjeka približavaju one vrste umjetničkih praksi s kojima se nemaju prilike susretati u redovitom programu svojih studija. Kroz intenzivnu komunikaciju studenti dolaze u direktan kontakt sa svijetom u kojemu nerijetko nakon projekta počinju djelovati i surađivati.

Proces se sastoji od cjelodnevnog rada koncipiranog kao niz čitanja, diskusija, šetnji, razgovora, prezentacija, participativnih eventa, izvedbi i performansa te radionica koje vode umjetnici i studenti za studente i učenike srodnih srednjih škola. Kompletan program se provodi unutar šest dana kao svojevrsni laboratorij-residency, a rezultati procesa bit će predstavljeni u petak, 17. studenog od 19 do 22 sata u velikoj dvorani Pogona Jedinstvo.

Voditelji radionica ove godine su Damir Bartol Indoš, Damir Prica Kafka, Valerija Cerovec i Laura Barić, Marko Tadić, Thomas Johnson Volda, Lea Anić i Ivan Slipčević u suradnji s Klubvizijom SC-a.

U nastavku pročitajte više o ovogodišnjem residency projektu:

Kako trbuhozborka/ac zbori?

Koji su modeli kojima možemo djelovati unutar polja takozvane umjetnosti, kulture i aktivizma, da se bavimo transgresijom čije su granice postale u zadnjih desetak godina bitno uže, pa je transgresivno već odbiti platiti školarinu, ili odbiti u CV upisati svaku slučajnu životnu djelatnost. Transgresivno je spavati, jer onda ne radimo, transgresivno je plesati jer onda ne radimo, transgresivno je igrati se jer onda ne radimo, transgresivno je umrijeti jer onda ne radimo. Kako bi istražili područje transgresije predlažemo projekt u kojemu je naglasak na materijalnosti, tijelesnosti, prisustvu i simultanosti. Fokus ovog projekta je na tijelu i na objektu, tijelo koje je ekstremeno, ranjivo, hibridizirano, objekt koji je modeliran, prišiven, koji na sebe privlači tijelo, objekt koji se predstavlja kao rekvizita ili scenografija a zahtjeva naše djelovanje.
Narativnost, ilustrativnost, teatralnost, fiktivnost sve zabranjene metode rada u visokom modernizmu, na početku 21. stoljeća nameću se kao vrsta komunikacije koja izmiče lakoj kapitalizaciji, groteska i bufonerija žive u novim modelima cirkusa, u rijetkim squatovima, u klubovima burleske i rijetkim prostorima slobode.
Projekt želi afirimirati moć kolektivnog maštanja, strahovanja, haluciniranja, radovanja, igranja, plesanja, bubnjanja kroz niz predavanja afirimiranih teoretičara i teoretičarki, radionica niz afirimiranih umjetnika i umjetnica, izvedbi i komunikacije gdje nije uvijek jasno kako jedan element počinje a drugi se nastavlja.
Teme radionica sežu od megafonije ježevo, preko prepariranih instrumenata, izrade setova i lutaka do šavova tijela i predmeta.