Na ceremoniji zatvaranja Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, natpisom SPLIT-CASABLANCA na stadionu Poljud najavljene su iduće, devete, Mediteranske igre koje su se održale 1983. Tim kratkim natpisom istodobno je naznačena i veza između dva grada. Taj detalj bio je jedna od polaznih točaka za pokretanje suradnje između Hrvatske i Maroka od strane projekta Motel Trogir koji je posvećen istraživanju i popularizaciji moderne arhitekture druge polovice 20. stoljeća. Inspirirani projektom Motel Trogir, arhitekti i predavači na Arhitektonskoj školi Casablanca (Ecole d’architecture de Casablanca) Imad Dahmani i Lahbib El Moumni osnovali su MAMMA-u (Memoire des architectes modernes Marocains) 2016. godine. MAMMA. je baštinska i istraživačka organizacija koja se bavi modernom arhitekturom Maroka, posebno onom nakon neovisnosti zemlje 1956. godine. U ovom intervjuu iz serije Motela Trogir i Vizkulture, arhitekti Imad Dahmani i Lahbib El Moumni govore o MAMMA-i , aktivnostima i planovima organizacije, modernizmu u Maroku i suvremenoj Casablanci.
*Imad Dahmani i Lahbib El Moumni
► MAMMA. je nedavno objavila e-publikaciju o modernističkoj baštini Maroka nakon neovisnosti. Koja je bila vaša motivacija da napravite tu publikaciju i možete li reći nešto više o njoj?
Imad Dahmani: Kada smo pokrenuli MAMMA-u, prvi je cilj bio uopće ukazati na modernu baštinu, a jedini način da to napravimo je da je prvo otkrijemo. Zato smo odlučili i otići na izlet u dvanaest marokanskih gradova u potrazi za arhitektonskim draguljima. Bio je to desetodnevni izlet na kojem smo se fokusirali na dvadesetsedam zgrada. Publikaciju smo napravili nakon što smo završili putovanje, sve kako bi podijelili fotografije i informacije o tim objektima i do sad smo imali odličnu povratnu informaciju od čitatelja.
*Vila Bordes, J.F. Zevaco, Rabat, 1976.
► Na koji tip objekata ste se fokusirali i zašto baš te zgrade?
Lahbib El Moumni: Primarno samo se usredotočili na arhitekturu od neovisnosti Maroka, a zahvatili smo ponajviše zgrade koje su gradile od ranih 1950-ih do 1980-ih godina. Te su građevine imale neku zajedničku priču, a to je potraga za modernim marokanskim arhitektonskim identitetom. Nakon nezavisnosti zemlje 1956. godine, arhitekti kao što su Mourad Ben Embarek, Jean-François Zevaco, Elie Azagury, Faraoui Abdeslem, Patrice De Mazieres i mnogi drugi imali su isti zadatak, isto pitanje, a ponudili su različite zanimljive odgovore.
Sve te zgrade na koje se fokusiramo uglavnom su još uvijek nepriznate kao nacionalna baština. Čak i ako su projekti objavljeni u različitim međunarodnim tiskovinama i časopisima, još uvijek su nepoznati i neprepoznatljivi građanima, pa čak i mnogim arhitektima i stručnjacima, i to želimo ispraviti.
*Detalj stadiona u Casablanci / foto: Saša Šimpraga
► Grad Agadir bio je uništen u potresu 1960. godine, da bi potom opsežna obnova ostavila vrlo značajan modernistički sloj. Vaša publikacija uključuje Agadir i to s većim brojem primjera značajnih građevina. Možete li ukazati na neke od njih i navesti zašto su važne?
Lahbib El Moumni: Agadir možemo smatrati prvim velikim zadatkom spomenute moderne generacije arhitekata. Zadatak predvodi Mourad ben Embarek koji je napravio novi urbanistički plan za Agadir, a mnogi tada suvremeni arhitekti dali su svoj prilog. Primjerice, Jean-François Zevaco projektirao je jednu od najfotografiranijih brutalističkih zgrada u Maroku, tamošnji poštanski ured, koji i predstavlja vrstu arhitekture koja poštuje lokalnu klimu. Zevaco gradi vrlo uske otvore za sunčevu svjetlosti, umjesto da otvora velike prozore, a to čini upravo zbog velike količine sunca u Maroku, posebno na jugu. Danas se može dovesti u pitanje utjecaj takvog “detalja” u proizvodnji arhitekture tj. kako korisnici trpe zbog grijanja zimi i klimatizacije ljeti zbog neadekvatnih vrsta otvora. Isti arhitekt osvojio je Nagradu Aga Khan za svoje dvorišne kuće za srednju klasu koje čine sedamnaest stambenih jedinica u redu jednokatnih kuća. Inspirirane su kućama izgrađenim u Atlasu Maroka, kao i tisućljetnim gradovima kao što su Fes ili Marakeš.
*Zgrade Glavne pošte u Agadiru
► Značajan broj objekata spomenutih u vašoj publikaciji su hoteli. Na primjer, Hotel Dades autora Abdesalema Faraouija i Patricea de Mazieresa. Ovaj konkretni primjer, ali i mnogi drugi, upućuju na to koliko je marokanski modernizam ukorijenjen u tradicionalnoj arhitekturi i kako ju je preobrazio razvivši novi, suvremeni jezik. Koji su neki od najboljih primjera turističke arhitekture, a posebno onih koji se u izrazu oslanjaju na tradicionalnu arhitekturu?
Imad Dahmani: U tom razdoblju arhitekti su posebno ispitivali kako se zgrada može povezati s okolinom, kontekstom, i kako iskoristiti vlastitu baštinu u modernoj arhitekturi, a da ne ulazimo u puko kopiranje ili kič.
*Hotel Dades, Abdelsalem Faraoui i Patrice de Mezieres, Boumalen, 1970-e / foto: MAMMA.
Jedanaest hotela koje su Abdeslem Faraoui i Patrice de Mazieres izgradili 1960-ih i1970-ih savršeni su primjeri koji se oslanjaju na tradicijsku baštinu Maroka, kompaktnu arhitekturu s dovoljno otvora za svakodnevnu upotrebu sunčevog svjetla i upotrebu lokalnih materijala za što koriste i lokalne obrtnike, zidare, zvane “mâalam”. Taj se arhitektonski vokabular najbolje vidi na hotelima poput “Ibn Toumart” u Taliouini, “La Rose de Megouna” u Kalaat Megouni i na mnogm drugim primjerima.
*Selo za odmor, Abdelsalem Faraoui i Patrice de Mazieres, Azemmour, 1970-e
► Većina primjera u publikaciji su velike zgrade, ali postoje i neki primjeri maloga mjerila kao što je spomenuti kompleks arhitekta Zevacoa obiteljskih kuća s dvorištem u Agadiru. Možete li navesti još neke primjere?
Lahbib El Moumni: Kada govorimo o malom mjerilu, dobar primjer je benzinska postaja koju 1958. godine također gradi Zevaco. Krov od 25 metara postao je dijelom bulevara, a vidi se na ulazu u Marakeš.
Imad Dahmani: Spomenuti se može i veleprodajna tržnica autora Claude Verdugoa u Agadiru, a koja također ima veliku metalnu kupolu i nalazi se u industrijskom dijelu Agadira. Zanimljiv primjer je i rezidencijalni blok Abdeslem Faraouia i Patricea Demazieresa u Rabatu koji demonstrira moć betonske konstrukcije s konzolnim balkonima.
► Jedini primjer u publikaciji koji nije zgrada je vrt industrijskog okruga autora Jeana Challeta. U kakvom je stanju taj vrt danas, znajući koliko su vrtovi krhi? Postoje li još neki primjeri dizajna javnog prostora koje bi mogli izdvojiti?
Imad Dahmani: Vrt Lale Marijam u Agadiru Jeana Challeta je danas u lošem stanju. Još uvijek možemo prepoznati neke detalje sa starih fotografija, no taj vrt nije dobro održavan i mnogo toga je nestalo i nestaje. Što se tiče javnih prostora, postoji niz primjera iz razdoblja nakon neovisnosti, poput pješačke ulice princa Abdellaha u Casablanci koja je također slabo održavana ili Trga Kora Ardia u srcu Casablanca, između stare Medine i onoga što se prije neovisnosti zvalo Europski grad. Oba ta projekta izradio je Jean François Zevaco.
*Industrijski vrt, Agadir
► Arhitekt Jean-François Zevaco jedno od neizbježnih imena marokanskog modernizma.Zajedno s partnerima iz Slobodnih veza/projekta Motel Trogir i sa širokom podrškom, MAMMA. je pokrenula inicijativu da se jedna od ulica u Casablanci imenuje njemu u čast. U kojoj je to fazi?
Lahbib El Moumni: Ova je inicijativa proizašla iz međusobne razgovora između nas i Slobodnih veza koje su nas i potaknule da organiziramo konferenciju o Jean-Françoisu Zevacou povodom stote obljetnice njegovog rođenja. Radi se o osobi koja puno dala Maroku, a bio je istaknuti katalizator arhitekture nakon neovisnosti. Program konferencije koja je okupila značajna međunarodna imena, uključio je i obilazak nekih od njegovih objekata. Konferencija je bila veliki uspjeh i upravo tamo samo i najavili našu inicijativu da imenujemo ulicu u čast Zevacoa, a pritom i prikupili značajnu podršku pa tako lista sada ma više od 200 potpisa uglednih arhitekata i drugih stručnjaka iz nekoliko zemalja, uključujući Hrvatsku i Maroko.
*Paviljon Maroka na velesajmu u Casablanci, J.F. Zevaco
*Tržnica u Ulici Agadir, J.F. Zevaco, Casablanca, 1973. / foto: Saša Šimpraga
► Da li je u razdoblju kojim se bavite bilo i istaknutih arhitektica?
Imad Dahmani: Poznata arhitektica te generacije je Eliane Castelnau koja je bila studentica Augusta Perreta na Nacionalnoj školi likovnih umjetnosti, a pridružila se Odjelu urbanističkog planiranja u Rabatu 1965. godine.
*Izvorno stanje
► Prvi neboder u Africi izgrađen je u Casablanci, no od tog podatka možda je zanimljivija uloga modernističkih eksperimenata koji su u još kolonijalnom Maroku izvodili europski arhitekti. Neki stručnjaci čak tvrde da se europski modernizam ne bi razvio kao što se razvio, da nije bilo nekih od eksperimenata i iskustava koja su se dogodila u Casablanci, u prvom redu onih sa stambenim naseljima, zvanima bidonville, kao što su primjerice ona Nid d’Abeille i Sidi Othmane. Pritom je nemoguće ne spomenuti život te arhitekture i načina na koji je ona radikalno preoblikovana od strane samih korisnika tj. stanovnika. Što mislite o tome?
Lahbib El Moumni: Ta su stabmena naselja doista jedan od najzanimljivijih eksperimenata iz 1950-ih godina i pokušaja kako osigurati stambeno zbrinjavanje Marokanaca, a ne samo Europljana u Maroku. Arhitekti kao što su skupine ATBAT Afrique u naselju Hay Mohammedi ili André Studer i Jean Hentsch imali su hrabrosti preispitati suvremenu arhitekturu, a njihov odgovor bio je inspiriran starim marokanskim medinama i kućama izrađenim na vertikalan način. Bio je to tada veliki uspjeh, no njihove zgrade doživjele su radikalne promjene koje su izveli korisnici, a dogodile su se uglavnom zbog nedostatka prostora. Ljudi koji žive u tim kućama su srednja klasa ili nisko dohodovna klasa koja si ne može priuštiti ulazak u veću kuću, pa je njihov odgovor bio prilagodba malog prostora koji imaju. Kad se to sve stavi u kontekst, ne izmenađuje u što su se zgrade pretvorile. Čini mi se i da je to vrlo dobra lekcija iz arhitekture koju su arhitekti poput Abdeslema Faraouija i Patricea Demazieresa naučili još kad su projektirali stanovanje za radnike tvornice šećera u Benimellalu koji je vrlo uspješan stambeni kompleks koji i danas funkcionira vrlo dobro.
*Modifikacije / foto: Saša Šimpraga
*Sidi Othmane, André Studer i Jean Hentsch, 1953-55., izvorno i sadašnje stanje
► Kao i u mnogim zemljama, modernistička arhitektura iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata tek se u posljednjih godina ozbiljnije shvaća kao baština. Kakva je situacija u Casablanci i Maroku u tom pogledu?
Imad Dahmani: To je spor procesu, ali udruge poput Casamemoire već rade na prijedlogu da Casablanca središte grada postane UNESCO-ova baština. Nadam se da će taj prijedlog proći jer to otvara vrata i za bolje prepoznavanje moderne baštine. Još jedan zanimljiv prijedlog je aktualna projektna rekonstrukcije kompleksa toplica Sidi Harazem koji je incirala arhitektica Aziza Chaouni, a koji je osvojio grant Fundacije Getty. Ta obnova u lokalnom kontekstu predstavlja vrlo dobar znak jačanja svijesti o valorizaciji i zaštiti moderne baštine.
*Toplice Sidi Harazem
► Casablanca je najveći grad u Maroku i prolazi kroz značajnu transformaciju s brojnim novouređenim i planiranim objektima. Koji su neki od najvažnijih objekata koji su već izgrađeni, izgrađeni i planirani za grad?
Lahbib El Moumni: Tijekom posljednjeg desetljeća Casablanca je veliko gradilište. Neki od glavnih novoizgrađenih objekata su željeznički kolodvor Casa-Port koji je prekrasno zdanje u blizini luke, potom veliko novo kazalište smješteno u središtu grada koje se još gradi na Trgu Muhameda V. , a istaknuti se može i obnova velikog parka Arapske lige itd.
*Casablanca / foto: Saša Šimpraga
► Koji su daljnji planovi MAMMA-e?
Imad Dahmani: Za sad nam je glavni fokus na otkrivanju zgrada i građe, od fotografija do ostalog arhivskog materijala. Otkrića otvaraju mogućnost izlaganja, razgovora, konferencija pa i dokumentaraca. Htjeli bi da se naša baza može koristiti kao platforma za razmjenu moderne baštine, pa tako i za potrebe stručnjaka vezano za potrebnu obnovu modernih zgrada. Neki dugoročni cilj nam je uspostava muzeja posvećenog modernoj arhitekturi Maroka.
Razgovarao: Saša Šimpraga / sve tekstove ovog autora za Vizkultura pročitajte na linku
Fotografije: MAMMA., Saša Šimpraga, arhivske
Intervju je nastao u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir
Motel Trogir je projekt Slobodnih veza, udruge za suvremene umjetničke prakse: slobodneveze.wordpress.com
Tekst projekta Motel Trogir o Casablanci pročitajte ovdje: https://slobodneveze.wordpress.com/2015/12/10/split-casablanca/
Svi zainteresirani za e-publikaciju MAMA.-e mogu se javiti na mail: [email protected]
Aktivnosti MAMMA.-e možete pratiti ovdje: https://www.facebook.com/MAMMA.GROUP/
